Evo djelovi iz intervjua iz 2005.:
Sumnjam da Igor laže. A razlog za ovakav odnos saveza i izbornika Jozića i Barića ne znam. Dakle, dok je Markovića Bišćan će teško u reprezentaciju, nekoliko puta nije želio primiti trofej kao kapetan Dinama jer ga je uručivao Marković."Da bi se shvatilo zašto sam tako postupio, moram krenuti od početka. Pet godina "uživao" sam podcjenjivački status u reprezentaciji. Evo primjera ? pozvan sam na utakmicu sa Španjolskom u Sevillu gdje se otvarao novi stadion. Prije ukrcaja u zrakoplov glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebrić jednostavno mi je rekao: "Ipak ostaje kući, drugi će u Španjolsku. Kad su me već tako ponizili, mogao mi je barem izbornik to osobno priopćiti, možda pojasniti. Ping-pong se ponavljao, pozivali bi me, pa brisali s popisa, vraćali u mladu reprezentaciju. Jednom sam već otišao na more na odmor, a oni su me iz nužde pozvali na utakmicu. Odazivao sam se uvijek korektno, bez prigovora, iako mi mnogo toga nije bilo jasno. Šutio sam i trpio, slušao priče da moram čekati da se stariji maknu. Kad sam kasnije postao igrač jednog od najvećih svjetskih klubova, očekivao sam ipak veći respekt." - započeo je Bišćan, pa dodao kako je unatoč njegovom angažmanu u Liverpoolu odnos čelnika HNS-a i reprezentacije prema njemu ostao isti.
"Izbornici nikad nisu zvali i pitali kako sam, kamoli da su me obišli, iako su svima odlazili u posjet na razne europske adrese. Pa zar ja u velikom Liverpoolu nisam zaslužio barem jedan poziv i pitanje: "Kako si, Igore?" Umjesto toga jednom je zvao Srebrić i zamislite što mi je kazao: "Jozić mi je kazao da će te zvati, ali da unaprijed znaš, sigurno nećeš igrati!" Nisam mogao vjerovati, pa što me onda uopće zove? Po njima, to je bilo samo zbog toga da bih, kao, imao bolji status u klubu. Pa to je strašno!" - nastavio je Bišćan, dodavši kako im je tada poručio da mu ne treba takva vrst pomoći.
"Uvijek sam se pošteno borio za svoje pozicije, bez babe i stričeva, veza i vezica. No, nisam se bunio, kao nikad prije toga. Niz puta je bilo stvari koje su mi teško padale, ali bio sam maksimalno profesionalan." - rekao je Igor, pa dodao kako ga je u rujnu 2001. tadašnji izbornik Mirko Jozić stavio u momčad nekoliko minuta prije kraja u kvalifikacijskoj utakmici protiv Škotske.
"To je bilo dovoljno da me se odmah prozove u novinama u stilu "gdje sam bio i što sam radio". U moj 15 reprezentativnih nastupa od skopskog debija 1999. godine, 10 puta sam ulazio u finišu utakmice iako je u pitanju bilo i 9 prijateljskih ogleda." - požalio se Bišćan.
Na novinarsko pitanje o tome kako ga je tretirao Otto Barić, Igor je odgovorio: "Zvao je pedesetak igrača svih profila i bio sam uvjeren, bez podcjenjivanja bilo koga, da će i meni pružiti priliku barem 45 minuta da pokažem što mogu. Nije se dogodilo, izgledalo je kao da nisam Hrvat! Zar u svom tom eksperimentiranju za mene nije bilo mjesta niti među pedesetak igrača? Barić je isticao kriterij igranja u klubu, no valjda sam bio jedini za kojeg nije vrijedio. Neki su igrači, bez namjere prozivanja, pozivani, a da nisu imali ni klub! Opet se nisam bunio, kao oni koji su i za manje stvari žestoko prozivali izbornika. Pitao sam se samo do kuda to može ići."
Još jedan dokaz kako savez funkcionira..
Zar je to moguće? Kako jedan reče, klub koji ima "boli glava" igrače 
, ne smije gubiti kod malih klubova.