Real mi je simpatican postao 98-me, onda kad smo i digli LP, a pravi, vatreni navijac Reala sam posto' 2000. bas ko' sto spomenu ovaj junak iznad mene, ta "remontada" nad Valenciom me priljepila uz Real. A prve suze su bile za Realom pustene 2003. kada nas je Juve izbacio u polufinalu

.Onda i Monaco, uhh kako sam tad plako, a stari mi je galamo zbog toga "**** te Real, sta places za njim..." i slicno
A kao naljepsi trenutak pamtim osvajanje Lige 2007., ni osvajanje LP, ne moze se porediti sa onim mojim slavljem. Ono pred utakmicu Barca-Espanyol, Zaragoza-Real, imo sam neki prejeben osjecaj da cemo izgubit. I stvarno je licilo na to, **** sam tad Messiju sve po spisku kad zabi rukom... uglavnom cijelu sam tekmu priplako, i onda na kraju: Prvo Ruud zabija, al svejedno, ne prestajem plakat jer Barca i dalje vodi,a onda Tamudooooooooo, takav osjecaj radosti ja u svom zivotu jos nisam dozivio, one suze su se jednostavno pretvorile u suze radosnice, taj osjecaj stvarno je tesko opisati... Uhh, kako bi volio da se slican scenario jos koji put ponovi.
A igrace, koji su meni dragi izdvojio bih:
Raula
Ronalda (pravog)
Ikera
Portilla
Zidanea
McManamana