Evo ako nekoga zanima, Nihadov dnevnik u toku ove zadnje 3 kvalifikacijske tekme
Subota, 1. septembar
Imperativ pobjede
Danas su posljednje pripreme za sutrašnju utakmicu protiv Holandije. Imamo imperativ pobjede, ne smijemo se opuštati, tako da smo dobro trenirali. Poslije jutarnjeg treninga, u pauzi do ručka, išao sam na šišanje.
Ručak je u 14 sati, a nakon toga popodnevni odmor. Nakon buđenja, imamo "snack", ali pošto ja obično nisam gladan, naručim kafu u sobu i iskoristim vrijeme da se još malo relaksiram.
Trening je u 18.30. Nakon toga i večere moja djevojka je došla do Ilidže, gdje smo u krugu hotela prošetali i popili kaficu.
Nedjelja, 2. septembar
Nezadovoljan igrom
Nakon buđenja u devet sati i doručka odradili smo šuterski trening na Ilidži. Večeras u 20 sati igramo protiv Holandije i sve je spremno za taj meč. Dan smo proveli odmarajući se i pripremajući za večeras. Pobijedili smo Holandiju.
Bio sam veoma nezadovoljan svojom igrom, izgleda da je umor prevagnuo, ali bitno je da je tim bio dobar i da smo napravili još jedan korak bliže ka plasmanu na Evropsko prvenstvo naredne godine u Sloveniji.
Ponedjeljak, 3. septembar
Ručak u Minhenu
Nakon sinoćnje pobjede nad Holandijom u Skenderiji, jutros pripreme za put prema Gruziji. Standardni doručak u hotelu, a potom krećemo na Sarajevski aerodrom oko podneva.
Na Aerodromu nas dočekuju novinari, jer je utakmica protiv Gruzije vrlo značajna za plasman na Eurobasket. Do Gruzije letimo konekcijom preko Minhena, gdje stižemo oko 15 sati i čekamo šest sati let za Tbilisi. Po mene su došli tetak i tetka, koji žive u Minhenu.
Ručak u tradicionalnom bavarskom restoranu, a potom kafica u blizini aerodroma. Nakon povratka na aerodrom konačno smo dočekali naš let za Tbilisi, koji je trajao četiri sata...
Utorak, 4. septembar
Kauč umjesto kreveta
Stižemo u Tbilisi nakon četiri sata leta i dva sata vremenske razlike, što znači da je sada u Tbilisiju pola četiri ujutro. Pospan i sa sunčanim naočalama na glavi, čekam svoj prtljag i maštam o hotelskom krevetu.
Ali, nakon 30-minutne vožnje autobusom, u hotelu me dočekuje kauč. Već je pet ujutro i nemam druge opcije. Spavali smo do 14 sati, kada nam je bio zakazan ručak. Na ručku još jedno iznenađenje - hrana ispod svakog nivoa, tako da smo moj cimer Armin Avdibegović i ja tražili pomoć u obližnjoj pekari.
U 20 sati trening, koji nam je ujedno posljednja priprema pred sutrašnju utakmicu. Nakon treninga standardno večera i pripremanje za odmor i spavanje.
Srijeda, 5. septembar
Puno se očekuje
Buđenje u pola devet, doručak, a potom odlazak na šuterski trening i razgibavanje. Večeras je bitna utakmica koju igramo protiv favorizirane Gruzije i od nas se puno očekuje. Poslije treninga došli smo u hotel.
Ručak je ponovo u 14 sati, tako da sam pauzu iskoristio da nadoknadim propušteni san. Ponovo sam ručao u pekari, nažalost, jer je hrana bila sramotna i nimalo nalik sportskoj prehrani. Ponovo sam odspavao nakon ručka, buđenje u 16.45 sati, kako bi se spremili za polazak na utakmicu.
Utakmica je počela tačno u 19 sati, a po našem vremenu u 17, a ostalo ste mogli vidjeti na malim ekranima. Nakon fantastične pobjede svi smo bili sretni i euforični, tako da nismo spavali nikako, a i polazak na aerodrom je bio po rasporedu u 1.30 sati ujutro.
Četvrtak, 6. septembar
Doček u Sarajevu
Nakon cjelonoćnog putovanja, spavanja na neudobnim stolicama minhenskog aerodroma, konačno slijećemo u naše Sarajevo u 12.30. Dočekalo nas je mnoštvo novinara, svi su nam čestitali i bodrili nas.
Zaista je osjećaj fantastičan kada znaš da si učestvovao u nečemu što je vrlo bitno za tvoju državu i branio boje naše zastave, a naročito kada vidiš koliko to ljudi cijene. Ostatak dana iskoristio sam za regeneraciju i totalni odmor uz moju porodicu i najbliže prijatelje.
Petak, 7. septembar
Konačno odmor
Konačno malo odmora, dobro sam se najeo i naspavao. Inače, kad god putujemo, uvijek strahujem kakvi će nam biti konekcija, hotel i hrana. Kao što vidite, prilikom puta u Gruziju ništa od navedenog nije bilo prema potrebnim standardima.
Danas gostujem na jednom sarajevskom radiju, tako da mi je jutro prošlo u obavezama prema medijima. Poslije podne večernji trening na Skenderiji pred sutrašnju utakmicu s Rumunijom i zaključak ovogodišnjih kvalifikacija. Obavljenim poslom našeg tima vrlo sam zadovoljan i nadam se da će sutra Skenderija biti puna, kako bismo što ljepše mogli proslaviti odlazak na Eurobasket.
