Ovo je analiza čije su se posljedice osjećale danima nakon što je objavljena, budući da smo ja i drug @MaGiCa raspravljali čitavu sedmicu oko stvari koje su otišle u pravcu u kojem nisu bili namijenjeni. Svaki post je povlačio pet novih tema, pa smo od Guge i Nadala, prošli i jačinu konkurencije šljakaša po svakom periodu posebno, Novakove clay i grass court kvalitete, Federerov status kao šljakaša i Nadalov kao travara u teniskoj historiji, da bi došli do toga da li je Federer imaš jaču konkurenciju na šljaci ili Nadal na travi.
Naravno, oko nekih pitanja smo se usaglasili, u nekim smo bar donekle približili stavove, a u nekim se nismo mogli složiti.
Svejedno, mislim da je dobro da se ova analiza nađe ovdje.
Gustavo Kuerten vs Rafael Nadal
Mnogo je teniskih rivalstava za koje žalim što ih nisam imao priliku pratiti uživo, međutim mnogo je i onih kojih nam je historija ostala dužna. Možda za to ne možemo kriviti historiju, već jednostavno 'majku prirodu' koja je učinila da se neki igrači rode 10-15 godina ranije ili kasnije i tako sigurno onemoguće potencijalno najveća teniska rivalstva. Jedno od onih, za koje jako mnogo žalim jeste rivalstvo Kuertena i Nadala. Namjerno neću umjesto Guge spomenuti Vilasa (Nadala 70-tih godina) ili Borga, jer mislim da njihova veličina najviše dolazi do izražaja kada ih posmatramo u okviru njihovog vremena, a u potencijalnom match-upu sa Rafom, sva trojica (Borg, Vilas, Nadal) bi izgubili na onome što ih je najviše proslavilo, jer bi bilo praktično nemoguće da se neko dominantno izdvoji jedan od drugog na šljaci. Barem to važi za Borga i Rafu, jer je Vilas ipak bio klasu ispod njih. Međutim, sredinom 90-tih se pojavio igrač, koji je po mnogo čemu bio kompletnija verzija Guillerma Vilasa, počevši od servisa, forhenda, bekenda i svih ostalih igračkih i tehničkih segmenata. Gustavo Guga Kuerten, prvi i jedini brazilski teniser koji je bio #1 i svakako teniser, za kojeg i pored 3 osvojena RG-a, te 6 Mastersa, možemo reči da je mogao više, mnogo više. Prvenstveno pogledamo li njegove tehničke i fizičke sposobnosti, nemoguće je da se ne zapitamo kako su izostali rezultati na hardu, na ostalim podlogama ?! Fantastičan servis, izuzetni forhend i bekend, jaki i napadački iskristalisani udarci, odlično kretanje. S druge strane, ako pogledamo konkurenciju, brzinu podloga i ostalo, djelimično dobijemo odgovor na to pitanje. Ipak mislim da je i pored toga, Guga imao predispozicije da na hardu postigne mnogo više nego što je Guillermo Vilas, ali mu to nije pošlo za rukom, za što je dijelom zaslužan on. A drugim dijelom povrede. Kada bi sada krenuo da nabrajam igrače kojima su povrede uništile karijeru, ne znam gdje bi mi kraj bio, zato to neću ni raditi. A Guga je jedan od njih. Zašto on i Nadal ?! Prvenstveno zato što su igrali u približno istom vremenskom periodu, gdje je svakako moguće vršiti određenja poređenja i analize. Drugi razlog su različiti stilovi i jednog i drugog igrača. Tačnije, meni kao ljubitelju različitih stilova bi ovo trebao biti glavno razlog zašto sam odabrao njih dvojicu. Treći razlog bi bio taj što je šljaka prirodno okruženje i jednom i drugom igraču.
Sudar stilova je najljepša stvar svakog sporta. Ne samo da je zanimljivije vidjeti različita rješenja na terenu, različite poteze, udarce, odluke, već takvo stanje stvari izvlači i kvalitet više iz svakog igrača. Akcenat se svodi na prilagođavanje, protivniku, uslovima, podlozi. A šljaka, kao podloga, nekako najviše pogoduje tome, tim prije što je mogučnost nepravilnog odskoka veča, što vrijeme u velikoj mjeri utiče na brzinu podloge i odskok loptice, te što zahtjeva savršen spoj fizičkog i igračkog talenta, koji je potrebno materijalizovati u kolotečinu, da bi igrač bio u stanju dominirati njome. A razlika između Kuertena i Nadala, kao izuzetnih clay courtera je što je potonji inovativnošću svoje igre i maksimalnom korištenju svojih mogučnosti upravo to i napravio. Spojio je high percentage tenis sa dominantnim baseline tenisom, zasnovanim na izuzetnom Top spinu kojeg je pretvorio u ofanzivno oružje. Rotacija loptice koja je duplo veča nego kod ostalih igrača, te pretvaranje Top spina iz moonballinga u 'agrresive form' je inovacija koja je u kombinaciji sa nevjerovatnim mentalnim kapacitetom i lavovskim srcem, Rafu učinila nedostižnim za konkurenciju, kako na šljaci, tako i na večini podloga. I s te strane leži razlog njegove dominacije i osnovne razlike između ove dvojice tenisera. Stil igre i načinu korištenja svog stila igre. Rafi na šljaci se gotovo nemoguće prilagoditi i to je konkurenciju automatski stavljalo u neprirodan položaj, što se za Gugu ipak ne može reči, jer on nije imao izražena šljakasta oružja u svojoj igri koja bi ga mogla učiniti dominantnim igračem na duže staze. Samim tim je bilo nerealno očekivati da bi mogao postići ono što su postigli Borg, Rosewall, Lendl, Nadal ili Villas na toj podlozi ili da bi se u pogledu toga mogao porediti sa njima. Međutim, stavimo li stvari u kontekst, razlučimo li sve njihove segmente jedan po jedan i stavimo li ih u zamišljenu mašinu, te na taj način pokušamo uporediti, možemo dobiti interesantne odgovore. A upravo to je i bit ove teme.
Koji su igrački/tehnički segmenti u kojima je Guga bio bolji od Rafe ?! To su definitivno servis i bekend, drop shotovi i igra na mreži. Sve ostalo je na strani Nadala, nešto više, nešto manje. Guga je bio 1,90cm što je idealna visina za igrača i servis mu je donosio mnogo više lakih poena nego Rafi. Generisao je mnogo snage, bio i konzistentan također. Ipak, koliko bi mu servis donosio protiv igrača koji prilikom riterna stoji 3-4m iza osnovne, te koji bez problema vraća takve loptice u teren ?! Definitivno ne mnogo. S druge strane, Guga je nerijetko znao odigravati dropove, naročito BH-om, jer je njegov nezgrapni zamah stavljao protivnike u nezavidan položaj da ne mogu anticipirati šta će ovaj sljedeće odigrati. To je segment koji bi mu donosio prednost, ukoliko bi ga znao adekvatno iskoristiti. Što se tiče net gamea, svakako ne bi mogao ništa značajnije napraviti bez obzira na raspon ruku. Niti je imao posebno voleje, niti je prirodno takav igrač koji trči na mrežu, a čak i da je Sampras, Edberg i McEnroe u jednom, ne bi imao nikakvih šansi protiv Rafinih passing shoteva. Međutim, bekend je svakako udarac koji bi mu donosio veliku prednost. Guga je bez problema hvatao spinove i mijenjao direkciju udarca. Podjednako dobro je udarao i CC (Cross court) i DTL (down the line). Najzanimljivije je ustvari što je imao mogučnost u posljednjem trenutku odrediti putanju kojom će loptica ići, praktično iz tijela, pa bi tako protivnike slao u jednu, a lopticu u drugu stranu. Tu su naravno i nevjerovatni uglovi koje je bio u stanju pronalaziti. BH je svakako udarac koji bi činio suštinu njegovog gameplana u meču sa Rafom. Napad paralelom bi primorao Rafu da se brani ili visokim slajsom ili skraćenim BH-om, što bi Gugi ostavljalo dosta prostora za napad FH-om, koji je on odlično praktikovao, ali Rafina defanzivna oružja, naročito Running forehand ne bi Gugi dozvoljavala mnogo prostora za bezbrižne napade, prvenstveno što bi ga maksimalno tjerao da igra udarac više i primoravao ga da se samoubije greškama u toj ofanzivi. S druge strane, dijagonalom bi svakako mogao probijati Rafin FH, što bi mu ostavljalo dosta prostora na paraleli, koje bi Rafa teško mogao stizati. Međutim, problem je što bi ti BH-i išli na Rafin FH, koji je u TOP 5 forhenda svih vremena i koji često mijenja ritam svojom paralelom, bez obzira na položaj na terenu. Zato bi Guga i prilikom tih napada dijagonalom na FH, morao imati što više centralizovaniji položaj na terenu u slučaju Rafinog odgovora u vidu paralele. Sa takvim poretkom stvari, s obzirom na visinu, dug korak i velik raspon ruku, te činjenicu da je i Guga u trku mogao generisati mnogo snage iz FH-a, uspjevao bi stizati te loptice i zadati konačni udarac ili bar zadržati inicijativu u poenui. Rezultat takve igre bi bio u zavisnosti toga koliko kontinuirano bi se Guga mogao držati tog plana, prije nego počne griješiti ili izgubi glavu u svemu tome.
S druge strane, šta su Rafina najjača oružja u match up-u sa Kuertenom ?! Svakako ritern, TS forhend, defanziva, passing shotevi, mental strength, filozofija igre, taktički prilagodljivija igra. Servisom ne bi mogao ništa značajnije napraviti, ali bi FH-om nastojao što više zadržavati agresivnost u igri i dominantnost u razmjenama. Kvalitet Rafinog Top spina se ogleda u rotaciji loptice koja pri dodiru sa podlogom čini da loptica ide u stranu i bukvalno bježi od protivnika, što mijenja njegov položaj na terenu i primorava ga da više pokriva jednu stranu (obično je to BH strana, jer večinu toura čine dešnjaci), što Rafi ostavlja više prostora da dejstvuje po paraleli. Obično su igrači sa dobrim 2HBH-om, koji hvataju lopticu u penjaju imali odgovor za te Rafine FH-e i u večini slučajeva izlazili kao pobjednici iz tih FH vs BH razmjena, a Guga je također hvatao lopticu u penjaju, samo što je igrao jednoručni bekend. Ne bi Rafi spin previše toga donosio, mogao bi računati na Gugin umor s vremenom, ali to je zasnivanje taktike na potencijalnom fizičkom padu protivnika, što može biti mač s dvije oštrice. Smatram da bi Guga večinski uspjevao kontrolisati te Rafine FH top spinove i čak odgovarati protunapadom, ali je pravo pitanje koliko dugo bi to mogao raditi, te šta bi se desilo kad bi Rafa promijenio taktiku, povukao se više nazad ili eventualno nastojao crtati paralelom po FH strani ?! To je već pitanje za Oskara, međutim, činjenica je da bi se svakako Kuerten morao više prilagođavati Rafi i njegovom stilu, nego obrnuto. Ritern ?! Tu nema puno polemike, Rafina prednost je što može kontrolisati poen i kad je na osnovnoj i kad je debelo izvan nje i Rafina mogučnost forsiranja i promjene više taktičkih postavki, u zavisnosti rezultata i situacije na terenu bi mu donosila mnogo, naročito kad uzmemo u obzir činjenicu da Kuerten nema tu mogučnost. I teško bi se Guga mogao nositi sa Rafinim 'istupanjima iz šablona'. Riternom bi vraćao večinu servisa i tjerao Gugu da napada, pozivajući ga na mrežu, a onda u večini slučajeva sjajnom kontrom preuzimao inicijativu ili jednostavno probijao protivnika passing shotevima. Jedini rješenje za Gugu bi bilo da crta linije i nalazi uglove, koji bi Rafu što više razvlačili po terenu, a njemu omogučavali laganu egzekuciju istog ili da pokušava kontrolisanom agresivom održavati inicijativu, te možda drop shotovima mijenjati ritam i doći do poena.
Da sumiramo, Nadal u ovom match up-u ima više različitih segmenata na svojoj strani, koji ga stavljaju kao favorita. Tehnički, obojica imaju jednake kvalitete, međutim, Rafini tehnički segmenti su mnogo prilagodljiviji u svrhu taktike i gameplana u datom trenutku. On ima više različitih načina koje može koristiti i kojim može dominirati, što mu daje veliku prednost. Zatim na red dolazi 'spoj' ili 'kolotečina' koju sam pominjao, a to je da je Rafa kao mašina koja podjednako dobro koristi sva raspoloživa oružja koja ima. Čak i da ga igrački i taktički uništiš, ostaju njegova mentalna snaga, filozofija igre i veliko srce koji regenerišu njegove prethodno navedene segmente, pomažući mu da iznova i iznova pronalazi neka nova rješenja. I to je Rafina največa prednost, njegov paket je kompletniji od Guginog, njegov paket ga je učinio igračem kakav jeste. Što se Guge tiče, jasno je kakve su njegove mogučnosti i šta bi trebao raditi u tom duelu. Prednost mu je što bi servisom vjerovatno sticao inicijativu u poenima, čiji ishod bi podjednako zavisio i od njega i od protivnika. Također, spoznaja da bi mogao biti više nego ravnopravan u razmjenama sa Rafom značila bi mu mnogo. Slajs bi mu više odmogao nego pomogao i taktički ne bi imao puno mogučnosti da bira kako da igra protiv Rafe. Postoje dvije solucije: 'crtanje po terenu' ili 'kontrolisana agresiva'. Ako bi uspio da napravi spoj tog dvoga, njegove šanse bile bi veče. Ali to je poprilično veliko 'ako'. Rafa zna ubiti protivnika i natjerati da ga ni sam ne vjeruje u svoju taktiku i njeno djelovanje. Ipak, s obzirom na činjenicu da je šljaka Kuertenu prirodno okruženje Rafa sigurno ne bi mogao računati na taj luksuz. Ono što bi Gugu najviše kočilo jeste to što bi mu BH kad tad morao popustiti i taj fizički pad bi morao zamijenjivati slajsom. U tom slučaju, momentum bi naglo prešao na Rafinu stranu. To opet dovoljno govori o tome kako bi se njihovo rivalstvo odvijalo, jer je Gugi svaki segment njegove igre podjednako bitan, što se za Rafu ne može reči, jer i bez FH-a koji savršeno funkcioniše ili bez passing shoteva ili bez BH-a, opet ima mogučnost i to sasvim realnu mogučnost da nađe način do pobjede. Bilo kakav pad nekog u Guginoj igri, taktički,fizički ili psihički, značio bi neminovan kraj. Ipak, kad uzmemo u obzir ono što je Federer godinama na šljaci pokazivao protiv Rafe, možemo biti sigurni da bi Gugino i Rafino rivalstvo na toj podlozi bilo mnogo ujednačenije. Rafi bih, s obzirom na sve navedeno, davao 65:35 % šansi za pobjedu, jer ako je Federer dolazio do seta ili dva protiv Nadala, ko garantuje da Guga, kao prirodniji šljakaš i mnogo kompletniji igrač za tu podlogu, i filozofijom i udarcima, ne bi mogao do tri ?! Mogao bi, svakako bi mogao, ali ne toliko često. Ipak, mnogo važnije od samog ishoda rivalstva bi bilo ono što bi oni u tim mečevima pokazivali. A ne smijem ni da zamislim kako bi to izgledalo, Rafin TS forhend protiv 1HBH-a koji najbolje napada na spin. Vjerujem da bi ponudili mečeve koji bi sigurno spadali među najveće teniske klasike ikad. Dva teniska maga, dva vrhunska šljakaša, dva dijamteralno različita stila igre ?! Bolje ne može, slažete se ?!
Postaviću kroz par dana i 'Kuerten vs Nadal', analizu, koja je uglavnom napisana u 'if' terminologiji. 
Da li bi kasnio na udarce i bi li mogao fizički parirati Nadalu 
Ipak, spori beton i šljaka su sasvim druga priča. Isti bi sigurno bili na Rafinoj strani. I to ubjedljivo. Što se tiče današnjeg tenisa, mislim da Sampras ne bi imao šanse nigdje, osim možda na WB-u, da porazi trenutnog broja jedan. Današnji tenis je najzahtjevniji do sada, rekao bih previše iscrpan i nemoguć za nekog ko nije bio neki footworker i ko je preferirao S&V igru. To je i suština svega ovoga.
Još jedan dokaz da su servis i forhend dva najvažnije teniska udarca. 
Čovjek koji je, zajedno s McEnroeom, uništio Borgove snove o US Openu. Ipak, za razliku od JohnnyMaca, ovaj je to uradio na omiljenoj podlozi Šveđanina. 
Bjorn nije smio propustiti takvu priliku da osvoji USO. 
