Radomir-Rade-Jovičić
JOVIČIĆ
JOVIČIĆ-KRIVOKUĆA
Radomir Jovičić, stoji, prvi sa desne strane.(golman pendić)
......................................................
AKTUELNI TRENUTAK FK SLOBODA
......................................................
NESLOGU SMIJENILA SLOGA
Radomir Jovičić: "Bilo je nesuglasica među igračima,neka vrsta sukoba starije i mlađe generacije. Sada toga nema.Nestalo je dugo godišnjeg previranja. Mnoge stvari su došle na svoje mjesto. Svi igrači su mobilni, svjesni prilično teške situacije".
Mesud Nalić: "Dugo se radilo - naopako. Niko nikog nije poštovao. Klupski interesi su podređeni ličnim. Mnogi su čak i direktno nastojali da Sloboda siđe stepenicu niže. Sada moramo - Jovo nanovo. Predstoji nam najteža bitka za spas!"
Prije tačno deset godina, 1977. godine, tuzlanski prvoligaš Sloboda borio se u Kupu UEF-a i ispao u prvom kolu, poslije dvomeča sa španskim Las Palmasom, kojeg je tada vodio slavni Miguel Munjoz. I Sloboda i njeni stručnjaci bili su tada slavni, klubovi naše "velike četvorke" padali su na Tušnju jedan za drugim, bila je suvišna i svaka pomisao o ispadanju iz najelitnije fudbalske družine. A, evo sada, prvoligaš iz "grada soli" teško nalazi sebe, predstoji mu teška, grčevita borba za opstanak među najboljima. ODLASKOM IZ TUZLE NADARENOG FUDBALSKOG STRUČNJAKA ĐORĐA GERUMA, POČELO JE NAJŽEŠĆE OSIPANJE SLOBODE OTKAKO JE 1969. POSTALA PRVOLIGAŠ! Klub koji se godinama oslanjao na sopstveni igrački kadar, pretežno iz tuzlanskog regiona, počeo je naglo i olako da se oprašta čak i od svojih najboljih prvotimaca, a da spas traži u pojedincima koji nisu mogli da se probiju u svojim matičnim sredinama. Riječju, Sloboda je izgubila svoj godinama i mukom sticani pedigre, svojstvenost kojom je prednjačila. Ponajviše je Slobodi odmogla nesloga, naročito među trenerima koji su ličnim isticanjem nanijeli veliko, neoprostivo zlo Klubu u čiju su slavnu prošlost ugradili svoju igračku mladost. Redali su se na kormilu Slobode: Omer Jusić, Fahrudin Avdičević, Faruk Pašić (u dva navrata)-sada tehnički direktor. I, tri kola prije kraja jesenjeg dijela takmičenja, uloga spasioca povjerene je Radomiru Jovičiću, nekadašnjem desnom beku i Mesudu Naliću, svojevremeno, i dugo, nezamjenjivom desnom krilu Slobode, tada najbržem u Prvoj ligi. Krenulo je nabolje - tvrde ovi stručnjaci, a mi, poučeni prošlošću, sumnjamo da će se obojica dugo zadržati na sadašnjim mjestima.
Ponajmanje želimo da sportska Tuzla ostane bez predstavnika u fudbalskoj eliti, ali...
Iza ovog "ali" krije se velika uzdržljivost odskorašnjeg šefa Stručnog štaba, Radomira Jovičića, ali ne i njegovog prvog pomoćnika - Mesuda Nalića. Čujmo ih...
Jovičić: : "Potičem iz pionira Slobode. U njenom dresu odigrao sam 747 drugoligaških i prvoligaških utakmica, a u međuvremenu sam završio Višu pedagošku školu u Tuzli i Višu trenersku u Zagrebu. Kao trener počeo sam od nule, a u Kupu doveo sam banovićku Budućnost do osmine finala - eliminisali smo zagrebački Dinamo, a poklekli u meču sa splitskim Hajdukom. Prihvatio sam se rada u Slobodi sa priličnim iskustvom, ali i rizikom. Nadam se - samo najboljem!"
Dokazi vašeg optimizma?
"U Naliću imam vrlo agilnog i iskusnog pomoćnika, u "mladom pogonu" uspješno rade Omer Jusić, Mustafa Hukić, Fuad Mulahasanović i Rizah Mešković. Dvojića posljednjih još igraju - za Bratstvo iz Gračanice, prvaka Republičke lige BiH, a Acu Miličića smo pozajmili Budućnosti iz Banovića. U akciji su, dakle, sve sami raniji asovi Slobode. Tuzlaci kojima ovaj Klub leži na srcu. Veliku pomoć pružaju nam i profesor dr Mihajlo Bugarinović i Samid Sabitović, fizioterapeut."
Igrački?
"Na po šest mjeseci pozajmili smo Zvonka Marića iz zagrebačkog Dinama i Gorana Jevtića iz Partizana, vratili su nam se Cvijetin Blagojević, Nedžad Verlašević, Tomo Mrkić, Mirza Hadžić, koga je golman Marić dosta "probudio" pa- Tošić, Radovanović, Miljanović, Memišević, Smajlović, Kostić, Krajišnik, Lukić,E. Ibrić... takođe su vrlo iskusni. Konkurencija za mjesto u timu znatno je pooštrena, od 25 fudbalera pod ugovorom može se sastaviti dobra ekipa... Bez obzira na loš plasman, jesenas smo imali igru - u pitanju je kriza rezultata. Sada su svi igrači mobilni, svjesni prilično teške situacije. !
Koliko ste do sada i šta učinili da Sloboda krene naprijed?
"Prije svega, izmjenilo se stanje u ekipi... bilo je nesuglasica među igračima, neka vrsta starije i mlađe generacije, toga sada nema! Tokom dvomjesečnih priprema, i nadalje, nije se dogodio ni jedan jedini incident - veliko je to ohrabrenje. Na Tušnju vlada mir, Slobodu niko nije napustio! Nestalo je dugogodišnjeg previranja, mnoge "stvari" došle su na svoje mjesto... izmjenio se odnos prema radu. "
Kako to: imali ste dobru igru a loše rezultate?
"Obzirom da Sloboda nije kažnjena oduzimanjem bodova, igralo se komotnije, pojedince smo razmazili... Imali smo "svoju igru": remizirali smo sa Zvezdom i Dinamom (1:1), ali su izostali dobri rezultati - u cjelini. "
Strah od ispadanja?
"Postoji, ali i čvrsta rješenost izbjeći Drugu ligu. Dat je alarm, upaljeno je crveno svjetlo - imamo snage..."
Nalić:
"Ne smatram sebe ničijim pomoćnikom, vać kao uvijek do sada - "dobrim vojnikom" Slobode. Sve ću učiniti da moj klub ostane prvoligaš - vjerujem da hoće, ali samo zajedničkim htijenjem i naporima."
Zašto spominjete riječ "zajednički", zar se i do sada nije tako radilo?
" Radilo se - naopako, niko nikog nije poštovao, klupski interesi bili su podređeni-ličnim. Mnogi su čak direktno nastojali da Sloboda siđe stepenicu niže!"
Šta sada?
"Hajde Jovo-nanovo! Nismo više "klub kafedžija", uveli smo igračku "svježu krv", pa i trenersku, ali - predstoji nam do sada najteža bitka - za spas! Izgubili smo i onaj neophodni sluh za navijače, na Tušnju ih je u prosjeku 4000-5000, treba ih vratiti na stadion. A čime ako ne dobrim igrama i rezultatima! Fudbalska publika želi da se uvijek događa nešto značajno, ali je uvijek brojnija kad se borimo za visok plasman nego za opstanak. Nije lagana i ta bitka za gledaoce!"
Gledaoci donose - novac?
"U tome i jeste poenta... 70% prihoda Sloboda ubire od tombole i pomoći privrednih organizacija. Sa 25 starih milijardi zarađenih i potrošenih 1986. godinu završili smo na tzv. pozitivnoj nuli, u ovoj će rashodi biti mnogo veći. A prihodi? Bogati nismo, ali ne i siromašni - primanja nikada ne kasne."
Jesu li zadovoljni igrači?
"Mislim da jesu. Nisu imali dobre rezultate a zarađivali su po 30-40 miliona mjesečno. Premije nisu loše: pobjeda na strani-10, kod kuće 7 miliona, za remi u Tuzli - ni dinara!"
A vi, treneri?
"Iznijeću samo cifre: Jovičić 15 miliona i 100% premija, ja 10 miliona i 70% premija, svi ostali stručnjaci - po 10 miliona i 40% premija. No, sve pomenute cifre biće uskoro, novim pravilnikom znatno uvećane."
Može li Slobodi da se dogodi - najgore?
" Želio bih da ne može, jer bi to bila prava katastrofa! Na žalost, i Sloboda Dita ima minimalne šanse da opstane u Prvoj košarkaškoj ligi, pa bi, u tom "slučaju" Tuzla odjednom ostala bez dvije najdraže "sporedne" stvari na svijetu. To bi tek bila velika tragedija! Zasad, najveća utjeha našem sportskom gradu su košarkašice, Jedinstvo Aida dobro gura u saveznoj konkurenciji!"
Koliko uspjeh Kluba zavisi od trenera?
"Moj "šef" Radomir Jovičić, čovjek je čvrste ruke i silne energije, smatram da je i do sada dosta učinio...
Ne zavidim kolegama koji vode jače, moćnije ekipe, ali, vrlo je važno - u kojem klubu rade. Nenad Bijeković se dokazao, ostaje mu da se potvrđuje, Partizan će sigurno biti prvi, ali - ima veliki tim! Po kvalitetu Crvena zvezda ne zaostaje, ali mi se čini da Velibor Vasović - veliki pobornik reda i rada - još uvijek nije dovoljno shvaćen. Trebaće dosta vremena da se svi Zvezdi priviknu na njegove zahtjeve. Nedovoljno poznajem rad Ćire Blaževića, cijenim ga što prednost daje mladima, ali prečesto to čini - budući da se tim stvara 4, pa i više godina. Josip Skoblar je takođe jaka ličnost, ako duže ostane u Hajduku, Split će, konačno dobiti prvoligaša kakvog želi. Namjerno sam "licitirao" kolege iz "velike četvorke" jer iza njihovih kvaliteta stoje i moćne klupske mašinerije!"
I Sloboda, sigurno, stoji iza svojih stručnjaka, a oni ispred nje. Pitanje je, samo, koliko će - rame uz rame - uspjeti da se odupru trenutnim (ne)prilikama.
Bez dlake na jeziku, Mesud Nalić objašnjava zašto Sloboda, od 1981. naovamo, posrće:
"KADA JE ĐORĐE GERUM NAPUSTIO SLOBODU, OSTAVIO JE DVA TIMA KOJI SU USPJEŠNO MOGLI DA SE TAKMIČE U PRVOJ LIGI. ZATIM JE U KLUBU NASTAO PRAVI HAOS! POČELA JE BORBA ZA VLAST, BLAĆENJE POZNATIH SPORTSKIH IMENA, FORSIRANJE VJEŠTAČKIH VELIČINA! GERUMOV I MOJ RAD SASVIM JE DEZAVUISAN, NAŠ "NASLJEDNIK", FARUK PAŠIĆ, POTPUNO JE RASTURIO EKIPU KOJA JE POSTIZALA SOLIDNE REZULTATE. POTOM JE FAHRUDIN AVDIČEVIĆ, RASTURIO TIM FARUKA PAŠIĆA, I TAKO REDOM SVAKI SLJEDEĆI...To nezdravo rivalstvo među trenerima spustilo je Klub na najniže grane, u takvoj situaciji bilo je nemoguće vratiti spokojstvo na Tušanj. I što se igrača tiče ostali smo kratkih rukava, od tada do sada otišla su čak 34 prvotimca! Tako smo sami sebe "pojeli", dospjeli smo u izuzetno tešku situaciju da se borimo za - goli život! Sve vrijeme ovih događaja Uprava kluba je - kako kad - imala uvid u te trzavice, međutim, u te i sve druge probleme najčešće i najsmjelije se upuštao dr Ante Raos, dugogodišnji prvi čovjek Slobode, inače predsjednik Poslovodnog odbora Kombinata "Soda-So". Svaka mu čast, on je oduvijek - bar pola Kluba! Ostalo je ipak, još uvijek sporno - da li svako može da bude predsjednik vlade, a u Slobodi bi to mnogi htjeli..."
Odavno kruži fama da se bosanskohercegovački prvoligaši spasavaju ispadanja iz elitnog fudbalskog društva "međusobnom razmjenom bodova". Nalić to negira:
"Nikada se Sloboda nije bavila tom "tehnikom", a ni ostali "bosanci" u Prvoj ligi! Ova takmičarska godina preteška je za sve njih - osim Veleža, ali se još uvijek nije čulo da je neko nekom "poklonio" bodove. U situaciji smo da niti možemo da "kupimo" niti da "prodamo" bodove, svi, na svoj način, spašavamo sopstvenu kožu. Konkretno, Slobodu nisu pogodile ni junske mjere FSJ, nije joj na startu oduzeto 6 bodova, ali ni ostali "bosanski kažnjenici" nisu se bavili mahinacijama -a ipak su platili ceh! Po rasporedu u prvih 6 kola proljećnog dijela takmičenja Sloboda je najugroženija, ali i Željezničaru, Čeliku, Sarajevu, predstoje teški dani izvlačenja sa dna. To, međutim, ne znači da će pribjeći prljavštinama. Dugo se govorilo i da je Sloboda "filijala Crvene zvezde", a kad smo počeli da je pobjeđujemo na Tušnju i na "njenoj Marakani", te insinuacije su odmah nestale."
Zašto je Željezničar, i pored toliko dobrih igrača, dospio u situaciju da se bori za opstanak u prvoligaškom društvu, Nalić je objasnio:
"Još dok ga je vodio Ivica Osim, Željo je počeo da se osipa... Olako je puštao provjerene, rutinirane prvotimce, a u prvi tim uvodio mlade, talentovane, ali nedovljno iskusne. Nikola Nikić i Edin Bahtić, recimo, važili su za najubojitiji naš tandem krila, obojica u širem krugu kandidata za nacionalnu selekciju, a Željo ih je "prodao" solunskom Arisu. Eno ih u tom klubu, "pale i žare", nema utakmice bez njihovih golova. Zatim su poželjeli otići sa Grbavice: Mirsad Baljić, Mehmed Baždarević, Haris Škoro, Radmilo Mihajlović, a nedavno se u Čelik preselio Zoran Samardžija. Došlo je, dakle, do raspada ekipe, svako je počeo da razmišlja više o ličnom nego o klupskom usponu. Bilo je i ucjenjivanja, loših odnosa prema Klubu u kojem su ponikli.
I kada je udovoljeno njihovim zahtjevima opet su pritiskali da odu u inostranstvo. Želeći najbolje, Ivica Osim je Želji učinio medveđu uslugu... Isforsirao je, a neke prvotimce preforsirao, pa sada sebe smatraju svjetskim klasama, hoće samo u Real, Inter, Milan... I svi ih, navodno, traže. Ta rasprodaja traje već godinu dana, a nedavno je Želju zadesio još jedan nepotreban potres: smjenjen je dugogodišnji Osimov saradnik, Boris Bračulj, inače vrlo uzoran stručnjak."
...............................................Sportski nedjeljnik "TEMPO", Beograd, mart 1987.