Ratni Trofej
TADAŠNJI KAPETAN SPLITSKIH BILIH IGOR ŠTIMAC O DRAMATIČNIM DOGAĐANJIMA UOČI I TIJEKOM FINALA NOGOMETNOG KUPA BIVŠE DRŽAVE NA STADIONU JNA
8. SVIBNJA 1991. GODINE:
Avionom JNA poletjeli smo u Beograd i Zvezdi uzeli trofej
Veliki srebrni trofej Kupa maršala Tita još sjaji istim onim sjajem iz 1991. godine, danas ponosno u trofejnoj dvorani na Poljudu, nakon silnih godina skrivanja po podrumima, groblju... Priča o Kupu iz 1991. godine koji je na stadionu JNA u Beogradu Hajduk osvojio pobjedom nad Crvenom zvezdom 1:0 golom Alena Bokšića, zadnjem Kupu Jugoslavije, duboko je u srcima Hajdukovih navijača. Stoga i nije čudno da je splitski novinarski dvojac Alen Orlić - Blaž Duplančić posegnuo u povijest za tim “biserom” i ubacio ga na platno.
Igor Štimac na splitskom Poljudu, po povratku iz Beograda, slavi osvajanje Kupa u društvu navijača
- Riječ je o dokumentarcu u trajanju od 52 minute, naslovljenom ‘Hajdukov ratni trofej’. Priča počinjemo 1987. godine, utakmicom Hajduk - Marseille, kada je na Poljudu bačen suzavac i kada je kažnjen Hajduk. Bio je to okidač lošeg razdoblja bez trofeja, a Kup je nakon četiri godine doživljen kao veliki uspjeh, još veći jer je Zvezda te godine postala prvak Europe. Glavna priča je ipak sama utakmica finala Kupa 8. svibnja 1991. godine na stadionu JNA i velika pobjeda Hajduka golom Bokšića - kazao nam je scenarist, redatelj i producent filma Alen Orlić.
Kroz film je provučeno petnaestak sugovornika.
- Probrali smo najvažnije aktere, Bokšića, Štimca koji je bio kapetan, Slavena Bilića, Vučevića, Mišu, Setinova, trenera Joška Skoblara, dužnosnike Iku Buljana i Petra Lovrića, dvojicu navijača Vujnovića i Vladušića koji su putovali u Beograd, novinara Zdravka Reića... - nabrajao je Orlić.
Novinarski, obradili su i drugu stranu.
- Da priča bude potpuna, u filmu govore i tadašnji zvezdaši Robert Prosinečki i Siniša Mihajlović koji je na puno načina vezan uz Hajduk i tu priču. Miše i on su iz Borovog Naselja, bili su prijatelji. Mihajlović je bio i na pragu Hajduka, a u tom legendarnom finalu Kupa Miše je nakon starta Mihajlovića na Kovaču, igrača Zvezde, u sukobu koji je nastao, povukao za kosu - prepričao je Orlić.
Igor Štimac bio je kapetan u tom finalu.
- Bio je to specifičan događaj. Prvo iz tog vremena pamtim rađanje Hrvatske. U kontekstu toga i sve ono što nas je pratilo kao sportaše na putu osamostaljenja. Kad je konkretni Kup u pitanju, bilo je niz događaja koji su ga pratili poput pogibije dvanaest hrvatskih redarstvenika u Borovom Selu - kazao nam je Štimac.
Nije, stoga, bilo lako krenuti u Beograd u takvom vremenu.
- Nakon svega toga se ide u Beograd, na noge budućem prvaku Europe. Nije bilo priča da se ne ide, ne postoji veća sreća nego pobijediti u takvoj utakmici. Ne možeš pobijediti ako se ne pojaviš. A otići, pokazati zube i uzeti trofej bila je prava stvar - kazao je Štimac.
Zanimljiv je bio i način na koji su ‘bijeli’ putovali.
- Išli smo vojnim avionom, a na povratku nam je priređen skroman doček, ne onakav kako je bilo uobičajno, ali razumljivo je to radi situacije koja je vladala - sjetio se Štimac.
- Pogotovo je tenzija rasla kad su igrači Zvezde vidjeli da neće biti lako, da vrijeme ide, a pomaka nema. Nije bilo superiornosti u njihovoj igri. Mogli smo ih dobiti i s više golova razlike. Bilo je dobrih prilika pored onog spektakularnoga Bokšićeva gola - drži Štimac.
Puno je, dakle, bilo štofa za film Orlića i Duplančića. A njih dvojicu i ostatak ekipe koja je radila film sada čeka nova neizvjesnost: Kakva će biti reakcije gledatelja?
- Sve dosadašnje reakcije su pozitivne, zanima nas kako će ljudi reagirati. Eto, kolega Zdravko Reić je zaplakao kad je pogledao film - kazao nam je na koncu Orlić.