Kad smo vec kod ovog Ante da i ja ispricam neku pricu,mjesto radnje,zapadni Mostar
Tamo nekad po završetku srednjeg školovanja sam zajedno sa dva havera otišao bauštelat u Hercegovinu,.Zanimljivo je bilo to da je jedna Srbijanska gradjevinska firma isto imala poslove tamo i to na istom objektu,cak smo i konacili u istoj zoni pa smo imali prilike da se cesto susrecemo ali i upoznamo..
S nama u ekipu je upao jedan momak iz Niša,budala teža,volio je vutru a mi smo je jedini imali pa nije ni cudo da samo našli zajednicku rijec..Jedne subote ranije završimo sa poslom a s obzirom da je Nedelja bila slobodna nafuramo se mi da "skoknemo" do Mostara navecer,negdje na vopi..Znam da smo u putu u jednom momentu oplakali od smijeha,prica je bila kako,šta i gdje a u istu se ukljucio ovaj Nišlija,ispalio je kratko i jasno,vozi nas medju naše
Mi smo slabo poznavali Mostar,susretali smo se do tada sa istim samo u prolazu tako da je haver nakon ulaza u isti parkirao na prvo slobodno parking mjesto koje je ugledao,nismo imali blage u kojem smo dijelu grada a ruku na srce nije nas toliko ni interesovalo..
I uletimo mi u neki objekat,dobro popunjen ali ne toliko prostran,nekako se cinilo da se tu vec svi od ranije poznaju i da je to neka standardna raja što tu izlazi..Odmah smo zauzeli stol,narucili po duplu ožujsku i poceli bacat poglede oko sebe..Dva stola od nas za stolom ekipica što nas tipa još od momenta kada smo ušli na vrata..Nismo mogli da ne primjetimo celavog bildera u obicnoj potkošulji sa zlatnim krstom oko vrata pa brat bratu,jedno 10 cm dužine a vjerujem i dobre težine.
Naravno,sasvim ocekivano,celavac nije izdržao a da ne pridje za naš stol i ispali onako pomalo nama smiješnim naglaskom: "Odakle ste momci" ? Dok smo se ganjali pogledima moleci Boga da ovaj Nišlija ništa ne progovara napokon jedan od ove dvojice havera izusti onako malo bojaznim glasom : "Iz VIteza,tu smo u prolazu,palimo na more " Celavi po malo sumnjicavim pogledom klimni glavom kao neki znak odobravanja i razumjevanja i vrati se za svoj stol..
Cinilo se da smo se izvukli ali pet minuta poslije isti lik ponovo prilazi nama i obraca se Nišliji :" Nisi ti naš,priznaj "
Ovaj mu ništa ne odgovara,šutnja je trajala nekih desetak sekundi a onda sam ja odlucio probiti led,."jbt bog Ivane,reci momku ko si i šta si,šta si se usro " Nišlija je bio pametan momak pa je odmah ukapirao pricu i nadovezao se : "Nikola Pejic,sin ratnog vojnog invalida i komadanta cetvrte vojne jedninice HVO-a,Brane Pejica "
Celavi je šutio u nevjerici par sekundi i onda onako pomalo sjebanim tonom se izvinuo istom i rekao da je došlo do nesporazuma i da smo sumnjivi jer nismo ranije primjecivani tu..
Treba li reci da je par minuta poslije konobar donio gajbu ožujski za naš stol ?
