SportSport.ba

Još da Rođeni izrone ko Stari..


DONT FORGET '93 !!!

oldbridge je napisao/la:Još da Rođeni izrone ko Stari..


DONT FORGET '93 !!!

Bas ono sta kazu , mozda necemo mi to docekati , ali ce to docekati nasa djeca , ili cak unuci , medjutim sampionska titula ce se slaviti u Velezu , doci ce normalniji ljudi , normalnija liga , kao i normalniji dani . Zaista smo jedna od rijetkih ekipa koju skoro svi simpatisu i vole , a to nije doslo samo od sebe , to je nastalo zalaganjem sviju , medjutim sve to sad izgleda blijedo i daleko , i ruku na srce sad zivimo ''na staroj slavi''. Na nama ne ostaje nista nego da se nadamo , ali i pomognemo koliko mozemo klubu , ali klubu u kojem nece biti niti jedan insan koji to ne zasluzuje , nego u klubu u kojem ce biti samo oni kojima je Velez u srcu , jer to jedna institucija poput Rođenih zasluzuje .

Samo smo mi u stanju GIVIKT pokvariti...
Valjda smo zato svima tako simpatični...

http://www.****.ba/v2/tekst.php?ID=28054" onclick="window.open(this.href);return false;

valjda će sada konačno proraditi i napadači, još dva kola ostala do kraja i revanš protiv Branitelja, i to je to za ovu polusezonu.

abd pauzu maksimalno iskoristiti,i trezvene glave vidjeti, šta i kako dalje, i zahvaliti se igračima koji nisu ispunili očekivanja..

http://www.****/d/391-umro-sulejman-rebac/" onclick="window.open(this.href);return false;

Elvis Ćorić potpisao za FC Persik Kediri


Napadač Veleža Elvis Ćorić potpisao je danas ugovor sa FC Persik Kediri, članom Druge lige Indonezije.

- Kasno noćas po našem vremenu sam stavio paraf na potpis jednogodišnjeg ugovora. Bio sam jedno vrijeme ovdje u Indoneziji. Došao sam pred kraj prvenstva pa sam morao pričekati da prođe pauza. Zadovoljan sam uslovima. Indonezija je jedna izuzetno bogata zemlja. Moj klub je odlukom Nogometnog saveza Indonezije ispao iz Prve lige, jer je donesena odluka o smanjivanju lige. Ambicije su nam povratak u Prvu ligu i nadam se da ću svojim igrama pomoći u ostvarenju tog cilja.

Znači imat ćemo navijača u dalekoj Indoneziji ?

- To sigurno, jer uz internet danas je sve relativno blizu. Pratio sam i do sada rezultate dok sam boravio u Indoneziji. Drago mi je da smo praktično nadomak polufinala, ustvari mi i jesmo u polufinalu, ali to treba samo potvrditi u srijedu, ističe Ćorić i dodaje:

- Ovim putem želim da se zahvalim Veležu jer mi je pomogao kad mi je bilo najteže, kad sam se ljetos vratio nakon duže pauze uzrokovane povredom. Izašli su mi u susret i zaista nisu pravili nikakvih prepreka prilikom transfera, jer u mojim godinama ovo je zaista odlična, ali možda i posljednja prilika da se ostvari transfer u inostranstvo.

I na kraju poruka navijačima.

- Navijači su uvijek bili naša velika podrška. Mislim da je mnogo važnije uputiti poruku institucijama grada Mostara, jer bez njihove podrške teško je bilo kakvu ideju realizovati. Samo uz adekvatnu finansijsku podršku grada možemo se nadati većem iskoraku.

Sjećanje na Sulu Repca
Peta godišnjica smrti velikog fudbalskog šarmera i boema
U svojoj blistavoj prošlosti imao je Velež dosta sjajnih fudbalera i trenera, a ime Sulejmana Sule Repca s pravom stoji u samom vrhu. Fudbalski boem i šarmer, kakav se rijetko rađa, Sula je, još kao fudbaler, postao miljenik navijača „rođenih“. Kasnije, kad je prestao s aktivnim igranjem, posvetio se nimalo zahvalnom trenerskom pozivu.

Obilazeći mostarske mahale i sokake, Sula je u svoj tefter upisivao imena dječaka, koje je kasnije pozivao na stadion i, na samo njemu svojstven način, brusio. Za kratko vrijeme, stvorio je, po mnogima, najbolji tim Veleža svih vremena, koga su predvodili Bajević, Marić, Vladić, Topić, Glavović..., koji su, po ocjenama svih fudbalskih sladokusaca, godinama vezli najljepši goblen na zelenom tepihu.
Šteta što ta najsjajnija generacija nijednom nije osvojila šampionsku titulu.
„Bilo pa prošlo“, rekao mi je jednom Sula, ali je bilo očito da mu je titula s Veležom ostala nedosanjani san.
Danas se navršava pet godina od kako nas je zauvijek napustio Sulejman Sula Rebac. Naš Sula. Trener. Boem. Šarmer. Pjevač. Raja. Istinska ljudska veličina. Legenda. Mostarac od glave do pete. Još veći Veležovac. Rođeni, velik k'o Velež planina.
Sa Sulom sam, tokom duge novinarske karijere, izgradio iskreno prijateljstvo. Međusobno smo se cijenili i poštovali. Prije rata, često smo sjedili u istom društvu u „Crvenom restoranu“ hotela „Neretve“. U društvu Marka Buconjića, Mehe Sefića, Miljana Miljanića, „gospodina s leptir mašnom“ – velikog novinara Miroslava Mire Radojčića, profesora Hame Voljevice, Asima Ferhatovića, Vidoja Nogulice..., vrlo često i zore dočekivali.
Sula je imao glas k'o u slavuja. Sjećam se dobro, došli u Mostar prijatelji iz Kragujevca. Kad je pjevačica Milica završila lijepu pjesmu „Tekla reka Lepenica posred grada Kragujevca“, Sula je ustao, uzeo mikrofon u ruke i-pustio glas. Sala je bila u transu. Svi smo pjevali. Nismo dali Suli da prestane.
Nešto kasnije, kad je bio 14. februarski Veležov turnir, opet u „Crvenom restoranu“ fešta. I opet Sula zapjevao. Sjećam se, kao da je juče bilo, pita me Miljan Miljanić: „Je li, novinaru, svi u Mostaru pjevaju ovako lijepo kao Sula?“.
Bio sam, jedne prilike, sa Sulom, u Splitu na utakmici Hajduka i Dinama. Kad smo došli u blizinu Poljuda, ljudi su zastajkivali, pozdravljali su ga, mnogi su željeli da se s njim rukuju. A kad smo ušli u salon, svi prisutni su ustali. Aplauz i skandiranje njegovog imena trajalo je dugo. Priznajem, nisam mogao sakriti suze. Bio sam ponosam što sam bio svjedok tako izraženog poštovanja Splićana, koji nikad nisu zaboravili Suline maestralne driblinge i golove u dresu Hajduka. Kasnije, u jednoj kafani na Rivi, za naš sto došli su i šjor Miljenko Smoje i glumačka veličina Boris Dvornik, pa se druženje, uz vino, ribu i priče o balunu odužilo do zore.
Desetak reportaža napisao sam o Suli Repcu. Imao sam i tu čast da sa Sulom obavim i jedan od njegovih posljednjih intervjua. Bio je vidljivo oslabljen. Sjedili smo, pili kafu i podsjećali se vremena prošlih. Veleža, igrača, Mostara, raje koje više nema.
Nisam mu postavljao nikakva novinarska pitanja. A Sula je počeo svoj monolog.
„Velež je bio i ostaće moja velika ljubav, baš kao što i beskrajno volim i moj Mostar. Evo i sada, tri dana nakon što sam izišao iz bolnice, kad se opravljam od infarkta, malo sam bio u 'Tropikani', gdje sam se sreo sa starom rajom, s kojima sam proveo dosta nezaboravnih trenutaka. Sjedeći tako sa Kažom Jelčićem, Vladom Tomićem, dr. Nijazom-Tozom Topuzovićem, Žarom Vlahom, Brunom Reparom i Blagom Dodigom, prisjećali smo se Veleža, bezbeli, ali i Mostara. Malo nas je ostalo i da nije dženaza i sahrana, ne bi se drukčije ni vidjeli Mostarci na jednom mjestu“.
„Teško mi je kad čujem da Velež izgubi od nekog anonimnog tima. Zato i smatram da se Veležu moraju omogućiti pravi uslovi, da se u klub dovedu treneri sa diplomom, a ne da klub postane kao Crveni krst. I ti u Upravi kluba trebaju raditi iz ljubavi, koji će sve učiniti da Velež opet uzleti i zauzme mjesto koje mu i pripada. Ima i danas dosta trenera sa diplomom, ali, nažalost, nigdje ne rade i to je šteta za Velež“.
„Kako mi ne bi bilo drago kad čujem za uspjehe Duška, Mare, Čorbe, Vahe, Rileta, jer sam ih sve volio kao svoje najrođenije. Posebno bih volio da se jednog dana vrate u Velež, mada mislim da su to samo puste želje“.
„Znaš, puno mi nedostaju ljudi koji sada žive vani. Boli me i ovaj podijeljeni Mostar, najljepši grad na dunjaluku. Boli me i što je Mostar izgubio svoju dušu. Nema više onog poznatog mostarskog šmeka, manje je i liskaluka i podapinjanja“.
Koji dan kasnije, zove me jedan drugar i kaže: Umro je Sula! U prvi mah, nisam mogao da vjerujem. Sam sam sebi govorio da je to nemoguće.
Nemoguće je da je umro Trener. Gospodin. Drug. Prijatelj. Veliki fudbaler. Trenerski mag.
I u svojojoj smrti, Sula je ujedinio Mostar. Hiljade svih onih koji Mostar vole kao zjenicu oka, koji se nikad nisu dijelili po imenu, vjeri i naciji, zaljubljenici u Neretvu, štigliće, behar, došli su na Gradsko groblje u Sutini. Da na posljednji počinak isprate čovjeka, kome su Velež i Mostar bili duboko usađeni u srce.
Danas, kad se s tugom sjećamo velikana fudbala, kažimo: Svi mi, koji smo te poznavali, družili se i prijateljovali s tobom, dok živimo, nećemo te zaboraviti!
Počivaj Sula u miru mostarske zemlje i sanjaj sve Veležove zvijezde.
Fazlija Hebibović

Nek ti je vječni rahmet...

VELEŽ - SLOBODA 1:0, VODIMO preko Rovčanina, u zadnjih 5 minuta snažan pritisak i odmah gol u 42. minuti, hajmo rođeni....

kažu super gol rovčanina, pogodio ga makazicama, do sada je igrač utakmice...samo naprijed rođeni

sjajan gol BRKOVIĆA, budimo se, kaže Bise Lakičevič, Brković i Rovčanin najbolji, tek sada ušao Okić, ha, ha..

ha, ha, pogodio ga OKIĆ u 90. minutu, konačno, e sada će snijeg pasti, POTOP SLOBODE....

KOnacno pobjeda i konacno Velez kakav zelimo gledati. Potpuna dominacija danas, odigrali smo veoma dobro i nova 3 boda su tu. Dugo se Sloboda branila, ali na kraju je pukla. Brkovic i Okic(jel se to meni ucinilo) postizu golove u finisu za veoma vaznu pobjedu. Prije toga je Rovcanin donio prednost.

Ostala je jos jedna utakmica, vidjeti tu sta se moze uraditi, a onda na polusezoni dobro razmisliti sta i kako dalje. Jos ovjeriti prolaz protiv Branitelja.

FORZA VELEZ

Sloboda nije mjerilo,Sloboda je trenutno dosta loša...sreća pa će pauza.

super bitna pobjeda za laganiji zimski san...
sljedi nam niz od 3 gostujuće utakmice gdje se nadam makar jednom bodu !!!

ja ali prvo moramo protiv GOŠK -a igrati, bodovi su nam neophodni, puno smo izgubili jesenas u Vrapčićima, moramo kako god znamo do bodova, jer na proljeće idemo Čeliku i Slaviji, što znači da će biti teže uzeti bodove Čeliku, nego Slaviji, koja je po meni već ispala, mada treba biti oprezan...

jao komentara na dedari

Bravo Rodjeniiiiiiiii

Gotova...