SportSport.ba

U budžetu 900.000 KM za stadion Tušanj Tušanj uskoro u novom ruhu! Piše: A. Beganović 15.12.2015.,

U Tuzli je održana sjednica Gradskog vijeća na kojoj je usvojen budžet za 2016. godinu u iznosu od oko 52.5 miliona KM. U budžetu su planirana i sredstva za izgradnju istočne tribine stadiona Tušanj u iznosu od 700.000 KM, te 200.000 KM kako bi se odmah poboljšala postojeća infrastruktura na Tušnju. SportSport.ba je kontaktirao gradonačelnika Tuzle, Jasmina Imamovića, koji je istakao da će novim budžetom biti zadovoljni svi sportski kolektivi u Tuzli. "Za usvajanje budžeta glasalo je 20 vijećnika i mogu reći da smo za sport izdvojili i više nego što smo obećali klubovima u našem gradu. Trudimo se da svi budu zadovoljni, ne samo članovi Sportskog društva Sloboda, nego i ostali klubovi koji egzistiraju u našem gradu", za SportSport.ba je izjavio Imamović. Za poboljšanje postojeće infrastrukture, te izgradnju istočne tribine stadiona Tušanj u budžetu je planirano 900.000 KM. "Za poboljšanje postojeće infrastrukture stadiona Tušanj biće izdvojeno 200.000 KM. To će biti ta neka prva faza pripremanja stadiona za dobijanje evropske B licence, a u budžetu je planirano i izdvajanje 700.000 KM za izgradnju istočne tribine stadiona Tušanj. Naravno, moramo ispoštovati zakonske procedure, biće raspisan tender i svakako ćemo izabrati najpovoljniju ponudu. Imamo već razrađene planove za izgradnju istočne tribine i mogu reći da se stvari odvijaju onako kako smo i zamislili. Imamo plan i kako će stadion biti samoodrživ. Ne želimo da nešto napravimo, a da sutra nemamo novca za održavanje. Želim naglasiti da su za ovo najzaslužniji čelnici FK Sloboda, stručni štab i igrači jer su napravili sjajan rezultat i svima nama je bilo mnogo lakše reći "da" prilikom donošenja ovakve odluke. Mi želimo da FK Sloboda svoje domaće evropske susrete, ukoliko to izbori na terenu, igra u svom gradu. Osim toga u dogledno vrijeme želimo da i naš nacionalni tim može igrati utakmice u Tuzli. Imamo Bilino polje u Zenici, zašto ne bismo imali i Tušanj u Tuzli", govori Imamović i za kraj dodaje: "Ide se po planu i programu. Što se tiče potpisivanja reprograma poreskog duga uvjeren sam da ni tu neće biti problema. Uskoro ćemo zajedno sa čelnicima FK Sloboda održati sastanak sa Poreskom upravom Federacije BiH. Rekao sam vam i prošli put, po tom pitanju će nam pomoći privatni poduzetnici." Svoje zadovoljstvo nakon današnje sjednice Gradskog vijeća izrazili su i iz FK Sloboda. "Ova odluka je jako bitna, velika stvar je ovo za tuzlanski sport. Mi smo u svemu ovome tehnički partner jer stadion je Javna ustanova, ali moramo se zahvaliti gradonačelniku. Vjerujte mi da sam bio siguran da će ispuniti svoje obećanje dato igračima i struci na zajedničkom ručku nakon kraja prvog dijela sezone", za SportSport.ba je istakao direktor FK Sloboda, Sabahudin Vugdalić. "U ovih par godina otkako sam sa Azmirom Husićem stigao u Slobodu uvjerio sam se koliko Imamović voli svoj grad, garađane, građanke i Slobodu i sigurno ćemo se potruditi da mmu pomognemo i učinit ćemo sve što je u našoj moći da se na kraju sezone zajedno radujemo", dodao je Vugdalić.

Pročitaj više na: http://sportsport.ba/bh_fudbal/tusanj-u ... uhu/178820

ČLANOVI UPRAVE I IGRAČI RSK "GORKI" OSNOVANOG KRAJEM OKTOBRA 1919 g
FK SLOBODA SLAVI 96 ROĐENDAN
Podatak o datumu osnivanja uzet iz knjige"RSD SLOBODA "1919--1989, stranica 21..

POČETAK RADOVA NA NOVOJ, ISTOČNOJ TRIBINI STADIONA TUŠANJ. 21.12.2015 god.

Danas reprezentacija BiH obilježava 20. godišnjicu prvog službenog susreta (danas je 20godina plus 1 mjesec)

Piše: Fuad Krvavac/Klix.ba
30.11.2015 u 19:12
Danas, 30. novembra, nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine obilježava 20. godišnjicu prvog službenog susreta. Jubilej od 20 godina možda i nije veliki povod za slavlje, ali za reprezentaciju Bosne i Hercegovine je vrijedan spomena.
Danas reprezentacija BiH obilježava 20. godišnjicu prvog službenog susreta






Ismir Pintol, Vedin Musić, Ibrahim Duro, Muhamed Konjić, Senad Begić, Nedžad FazlagićĆ (80' Said Fazlagić), Esmir Džafić, Enes Demirović, Husref Musemić (Amir Osmanović), Asim Hrnjić, Almir Turković.

Ljiljani u Tirani SA HUKIĆEM
ALBANIJA - BOSNA i HERCEGOVINA 2:0

Jedva "skrpljena" reprezentacija, neki igrači sa sjevera zemlje, skelom su otišli za Zagreb, oni iz Sarajeva kroz tunel ispod piste, a nekoliko igrača su našli u Zagrebu. Ipak, nisu mogli sastaviti ekipu, pa su pronašli Husrefa Musemića, koji prestao igrati nogomet, a slučajno su se na Plesu našli rođaci Nedžad i Sait Fazlagić. Uspjeli su okupiti 13 igrača. Kada su iz Sarajeva zvali satelitskim telefonom hotel Explanadu da provjere da li su igrači otputovali, ljubazni recepcionar je objasnio.

"Da, vaši veterani su doputovali, znam ih dobro, Muzurović, Fazlagić, Hukić, Mioć, gledao sam ih na Maksimiru".

Bio je to prvi dio delegacije, tek drugim letom stigao je ostatak ekipe. Na toj utakmici prije 20 godina igrali su: Pintol, Musić, I. Duro, Konjić (kapiten), Begić, N. Fazlagić (80. S. Fazlagić), Džafić, Demirović, Musemić (45. Osmanović), Hrnjić, Turković. Selektor Fuad Muzurović, trener Mustafa Hukić.

SLOBODAŠI U ZVORNIKU , DRINA-SLOBODA 1-2, 18. 10. 2015.

18. 1. 2016
Preminuo Ranko Cakić, legendarni golman tuzlanske Slobode
Tužna vijest za sve ljubitelje nogometa u BiH stigla je iz Leskovca. Tamo je poslije duge i teške bolesti, u 63. godini, preminuo Ranko Cakić, jedan od najboljih golmana u historiji tuzlanske Slobode, sredinom sedamdesetih godina i među najboljima u bivšoj zajedničkoj državi.
Bio je član generacije ekipe s Tušnja koja je u sezoni 1976/1977. u Prvoj ligi biše Jugoslavije osvojila treće mjesto i izborila plasman u Kup UEFA, zajedno s Mustafom Hukićem, Dževadom Šećerbegovićem, Fuadom Mulahasanovićem i ostalim igračima po mnogima najbolje generacije Slobodinih fudbalera u 96-godišnjoj historiji.
Bio je vrstan sportista, a osim odbranama, plijenio je i ponašanjem i poštenjem. U sezoni 1976. dobio je trofej za fair-play Fudbalskog saveza Jugoslavije za gestu na utakmici s Partizanom u Beogradu.
Dok je trajao napad "crno-bijelih", potrčao je na drugu stranu terena da pruži pomoć jednom povrijeđenom domaćem fudbaleru, a tada je Partizan postigao gol.
Ranko Cakić se po završetku karijere vratio u Leskovac, gdje se uspješno bavio voćarstvom.
Posljednji ispraćaj i ukop Ranka Cakića obavit će se u ponedjeljak, 18. januara u 12 sati, na Gradskom groblju u Leskovcu.
Digitalno Oslobođenje



ranko cakić





POKOJNI RANKO CAKIĆ U DRUŠTVU AVDIČEVIĆA, LIJEVO I RAHMETLI ALIBEGOVIĆA, DESNO.






Ranko Cakić sa ekipom Slobode koja 1976/77 je izborila plasman u Kup UEFA. Stoji peti sa desna u bijelom šorcu.





Stadion Maksimir u Zagrebu, DINAMO-SLOBODA 1:1,SEZONA 1976/77,20.KOLO ,20.03.1977godine


IN MEMORIAM: Ranko Cakić
Objavljeno 18/01/2016


Na Svetoilijskom groblju u Leskovcu danas je sahranjen legendarni golman leskovačke Dubičice, Slobode iz Tuzle, Budućnosti iz Podgorice i više prvoligaša jugoslovenskog fudbala – Ranko Cakić, koji je preminuo u 64. godini, posle duge i teške bolesti.
Cakić spada u red jednog od najboljih golmana u istoriji tuzlanske Slobode sredinom sedamdesetih godina i među najboljima u SFRJ. Tokom svoje bogate fudbalske karijere bio je i trener mnogim fudbalskim ekipama medju kojima je i leskovačka Dubočica.

Miodrag Jesic protiv naseg Ade Smajlovica. A Tusanj prepun, cak i prvi redovi ispunjeni.

OVO BI MOGLA BITI UTAKMICA U SEZONI 1983/84, 33 KOLO. 27. MAJA 1984 FK SLOBODA-FK PARTIZAN 1-1
STRELCI: 0-1 VUKOTIĆ (30), 1-1 ADEMIR SMAJLOVIĆ (52).
Na fotografiji se vide,Smajlović u skoku,Ješić broj 5,i Rojović.

Jeste, jeste, to je ta sezone. A i Secer viri tamo.

FARUK PAŠIĆ

FARUK PAŠIĆ STOJI TREĆI SA LIJEVE STRANE





FARUK PAŠIĆ




SVE, SVE - ALI ZANAT

Kad fudbaleri Slobode prime pozamašne premije, obično pođu u kafanu "Sloboda", gdje se mnogi od njih i hrane. Tu malo posjede i prokomentarišu najnovije događaje. U tim prilikama, uglasnom su svi na okupu osima lijevog halfa Faruka Pašića.
"Oprostite, moram u radionicu", objasni im Pašić kada ga saigrači pozovu da pođe s njima. "Znate kako je, posao je posao".
Niko Faruku Pašiću ne zamjera što "izbjegava društvo". Zna se, naime, da on vodi radionicu "Precizna mehanika" u Partizanskoj ulici, u centru stare Tuzle, i da uvijek ima dosta posla. A on zaista ne zna za odmor: kad god nije zauzet obavezama u Klubu, u radionici je. Uz sve to, apsolvent je prvog stepena Rudarsko-mašinskog fakulteta.
I fudbalska karijera ovog dvadesetšestogodišnjaka, vjerovatno jedinog fudbalera privatnog zanatlije u zemlji, neobična je baš kao što je, na žalost, nesvakidašnje to što se on, iako na blagajni Slobode svakog mjeseca primi 400 hiljada starih dinara, a od zvanja inženjera dijeli ga svega nekoliko ispita, ne ustručava da radi najobičnije mehaničarske poslove. U Slobodi je već sedam godina, bio je i omladinski reprezentativac BiH, a standardni prvotimac je postao tek ove godine, u svojoj dvadeset šestoj, kad je Sloboda ušla u Prvu ligu!
"Godinama sam "zatvaro rupe" u odbrani i čekao pravu šansu", priča Pašić. "Ulazio bih u tim tu i tamo, kad bi se neko povijedio, odigrao utakmicu-dvije, pa opet iznova. Tek mi je Varagić pronašao mjesto. Sada i tuzlanska publika, koja mi je ranije stalno zviždala, promijenila svoj odnos prema meni!"
Radionicu "Precizna mehanika", Faruk Pašić je počeo da vodi poslije smrti oca Nurage Pašića 1964. Tada je bio brucoš na fakultetu i vozio "Fiat 1100". Sada vozi "Opel-kadet".
I brat Musaib, zaposlen u Komunalnoj banci, svako popodne je u radionici, nastavlja Pašić. Tu su i dva učenika. Dvojica starije braće su se odavno odvojila, a i Musaibova supruga i moja Nermina takođe su zaposlene. Jedino majka Fahira i najmlađi brat Buhro, učenik Saobraćajne škole ne privređuju. Naravno, ne možemo se požaliti da nam ne ide dobro, ali se varaju oni koji misle da imamo novca za rasipanje. Prošle godine radionica je imala oko 8 miliona prometa, a platili smo
1. 400 000 dinara poreza. Otprilike, tako će biti i ove godine.
Šta vam donosi više, radionica ili Sloboda?
Sloboda, bolan! Otkad sam standardni prvotimac, primam do 400 000 mjesečno. Radionica donosi znatno manje, a rekoh već, u njoj radi nas četvorica. Priznajem, ne igram fudbal iz potrebe i zbog para, već zato što ga volim. I, nastojaću da se što duže održim.
Da, po završetku fudbalske karijere neću doći u situaciju da se pitam, šta i kuda sada?!
Ali, ne samo zbog radionice, već i zato što ću dotle sigurno završiti studije!
Sloboda je odlično startovala.
Tako ćemo i nastaviti! Sigurno ostajemo u Ligi, a to nam je i cilj. Varagić i Ivoš znalački vode ekipu, a fudbaleri ozbiljno prilaze svakom zadatku, svakoj utakmici, pa i treningu. Riječju, problema nema!
Mnoge vaše kolege se žale da su zbog fudbala morali da napuste školu. Vaš primjer, međutim, govori da se pored bavljenja fudbalom može istovremeno i učiti i raditi.
Ma to, bolan, pojedinci traže opravdanje za svoje propuste. Ako čovjek nešto želi, onda mu fudbal može samo da pomogne. Mladi ljudi mogu svugdje stići. Nisam ja jedini u Slobodi koji je to dokazao. Više škole su završili Gerum i Avdičević, a od "starih" Popadić i Hajrović, a svi ostali, bar srednje.
Nije narod tek tako zaključio: sve se može kad se hoće!

ALEKSANDAR ACO MILIČIĆ, STOJI DRUGI SA DESNE STRANE




ALEKSANDAR ACO MILIČIĆ, BEK SLOBODE, NA 700
UTAKMICA "ZARADIO" SAMO JEDNU UTAKMICU NEIGRANJA

TATA, JESI LI POBIJEDIO ?

Naturalizovani Tuzlak, inače rođeni Šapčanin, Aco Miličić, po potrebi desni i lijevi bek prvoligaša Slobode, spada u fudbalere koji mnogo rade, a malo govore.
- Ne želim, kaže, - da nešto "pogriješim" pri kraju karijere, da se nekom zamjerim. Kad sam već do sada održao dobre odnose u svim klubovima u kojima sam igrao. Volio bih da ostanem čist i nenametljiv.
Potekao je, ipak, spontani razgovor sa Miličićem.
Deceniju i po aktivno se bavi fudbalom. Od pionirskih dana do 1966. godine u matičnom FK Mačva, od 1966. do 1969. u Voždovačkom, a od tada u tuzlanskoj Slobodi. Zašao je u tridesetu, srednjeg je rasta, crnoput; kratko, uredno podšišan, sportski odjeven.
Rekao nam je dalje:
- Ne pušim, ne pijem, rano liježem i ustajem. Oženjen sam, imam 6-godišnju kćerku Sanju, na pragu je još jedno dijete. Supruga, takođe Šapčanka, diplomirani ekonomist, zaposlena u tuzlanskoj Termoelektrani, ranije je mnogo voljela fudbal, sada uopšte ne dolazi na utakmice. Nikada! Stan sam dobio od Slobode, bio je relativno dobar, a kada je supruga dobila bolji, veći, vratio sam ga klubu. Mislim da je tako bilo pošteno.

FUDBAL I - ŽIVOT

A što se fudbala tiče.
- Uvijek sam igrao "iz srca i duše", - tvrdi Miličić. - U Mačvi i Voždovačkom po oko 150 utakmica, u Slobodi blizu 400, ukupno oko 700. Ali, nikada grubo. Na utakmici Voždovački-Sloboda, poslije koje sam se "preselio" u Tuzlu, igrao sam centarhalfa i nisam načinio nijedan faul. I to se, između ostalog, dopalo tadašnjem direktoru Slobode Aci Ivošu, pa sam, čim je njegov klub postao prvoligaš, ispunio obećenje. Od tada, ustvari, počinje moj pravi fudbalski život. Imao sam 23 godine kada sam zasnovao brak, zatim se rodila Sanja. A, mislim, ne bih smio da zaboravim ni uslugu tuzlanske fudbalske publike. Svaki moj uspjeli potez uvijek je nagrađivala aplauzom, a ja sam zapinjao još jače, da joj se odužim! Ti navijači Slobode i sada su moji najveći, najvjerniji prijatelji, zbog njih ću još dugo igrati. Odslužio sam već tri profesionalna ugovora - jedan s Voždovačkim, dva sa Slobodom, narednog jula sam slobodan.
Šta će se tad dogoditi.
- Ništa naročito, - kaže Miličić. - Ako budem i dalje potreban timu Slobode, zna se, potpisaću novi ugovor. Ukoliko do toga ipak ne dođe, prestaću da igram fudbal. Tuzlu nipošto neću napustiti, dosta mi je seljakanja, a preostala su mi još dva ispita na Višoj ekonomskoj školi. Položiću ih, vjerujem do jeseni, zaposliću se i, sve će, opet, biti u redu. No, da budem iskren: mogu, i volio bih, još da igram u Slobodi, ali nikako zbog novca! Ni dosad nisam bogzna šta zaradio od fudbala. Pristojno sam živio, kupio nešto pokućstva i kola.
Nismo mnogo štedjeli, možda zbog toga.
- Izgleda ipak, da se lomite; igrati dalje ili ne ?
- Nema ničeg tajnog u mojim daljim planovima,- objašnjava Miličić. - Nisam jedino rekao da će, ako prestanem da igram, izvjesna "zasluga" zato pripasti i mojoj supruzi. Izgleda da više ne može, kao ranije, da podnosi moja česta odsustvovanja iz kuće, a kad se porodi, biće joj još teže. Mislim da je to pravi razlog što me "nagovara" da se okanim fudbala. Ja, inače, nastojim supruzi da pomognem što više. Moja kćerkica mnogo voli fudbal. Kad god se vratim s igrališta, pita: "Tata, jesi li ti pobijedio"? Milo mi je što je takva, što je sport interesuje.

DA JE ČVRŠĆI

Aco Miličić spada u bekove izuzetne klase-tvrdi njegov trener Josip Mićo Duvančić. - Izvanredan je i kao čovjek: umjeren, pošten, odan klubu, dobar drug i prijatelj. Ja ne znam da se nekom zamjerio, da je nekom nešto učinio nažao. Odličan je tehničar, mada bek, često i uspješno ide u napad i centrira, samo prilično je "mek". Da je malo oštriji bar na nekim utakmicama.
Miličić:
-To što sam malo "mekši" nego što treba, ne znači da loptu olako prepuštam suparnicima. Naprotiv, borim se za nju do poslednjeg atoma snage i gotovo uvijek je oduzmem! Jednostavno, ne želim nikoga da ozlijedim, pazim na to. I svi oni koje sam "držao", uglavnom su prema meni bili fer, nisu išli grubo, na moje noge. Jednom sam teže povrijeđen, protiv Vardara 1973. u Tuzli, tada sam pauzirao pola godine. Do sada sam "zaradio" samo tri žuta kartona, odnosno jednu utakmicu neigranja. Ali, ne zbog grubosti, već zbog igranja rukom, zadržavanja lopte na nedozvoljen način, protiv Dinama u Zagrebu. U sva tri "slučaja" opravdano sam kažnjen, sudije su, inače uvijek blagonaklone prema meni i mojoj igri, ne znam zbog čega.
U svojoj bogatoj fudbalskoj karijeri Aco Miličić se "sukobljavao" sa mnogim poznatim navlanim igračima.
Ko mu je zadao najviše glavobolja?
-Dva puta sam čuvao Dragana Džajića, jednom uspješno. Ipak, Vladeta Žabarac, krilo kragujevačkog Radničkog, najviše me je namučio. Nedavno i partizanovac Ilija Zavišić!
Naš razgovog "zaokruglio" je kapiten Slobode Mustafa Hukić:
- Miličić nam je i dalje potreban, sigurno ostaje u Tušnju.
....................................................Sportski nedeljnik "TEMPO", Beograd, juni 1976. godine

MIROSLAV BLAŽEVIĆ, OD FIĆE DO LIMUZINE.

sloboda72 je napisao/la:MIROSLAV BLAŽEVIĆ.

Jel moguce

MIROSLAV BLAŽEVIĆ" UVALJUJE" ĐON.

BELA PALFI ,ČUVENI TRENER FK SLOBODA,TUZLA 1957-1963 godine.
UVEO FK SLOBODA 1957/1958 IZ ZONSKE U DRUGU LIGU.
UVEO FK SLOBODA 1958/1959 IZ DRUGE U PRVU LIGU JUGOSLAVIJE.
VODIO SLOBODU 1959/1960 U PRVOJ LIGI JUGOSLAVIJE.
VODIO SLOBODU 1960/1961 U DRUGOJ LIGI.
UVEO FK SLOBODA 1961/1962 PONOVO, IZ DRUGE U PRVU LIGU JUGOSLAVIJE.
VODIO FK SLOBODA 1962/1963 U PRVOJ LIGI JUGOSLAVIJE DO KRAJA JESENJE POLUSEZONE.
Bela Palfi rođen je 16. februara 1923. godine u Zrenjaninu.
1. Istaknuti half subotičkog Spartaka i beogradskih klubova Partizan i Crvena zvezda. Počeo je da igra u AK Vojvodina u Zrenjaninu, za vreme rata bio je član ekipe LJAC (Novi Sad), a odmah posle drugog svetskog rata nalazio se u grupi igrača koji su u Subotici osnovali Spartak. Na prvom državnom prvenstvu, 1945. igrao je za reprezentaciju Vojvodine.
Kao vojnik, igrao je u beogradskom Partizanu od osnivanja, ukupno 82 utakmice i 25 golova i osvojio titulu državnog prvaka 1947. Od 2. septembra 1948. do 4. januara 1953. za beogradsku Crvenu zvezdu odigrao je 212 utakmica, postigao 40 golova i osvojio dva državna prvenstva (1951. i 1953) i tri trofeja Fudbalskog kupa Jugoslavije - uzastopno: 1948, 1949. i 1950.
Kad se 1953. vratio u Spartak, odigrao je još oko 150 utakmica.
Odigrao je tri utakmice za "B" ekipu (1949-1951) i tri za najbolju reprezentaciju Jugoslavije. Debitovao je 4. jula 1948. protiv Bugarske (3:1) u Sofiji, zatim je 1951. igrao protiv Italije (0:0) u Milanu, a poslednju utakmicu odigrao je 24. juna 1951. protiv Švajcarske (7:3) u Beogradu. U reprezentaciji je 19 puta bio rezerva Zlatku Čajkovskom!
Završio je učiteljsku školu, ali se posvetio trenerskom pozivu u kome je imao zapažene uspehe u Izraelu i Grčkoj, a u zemlji u Zrenjaninu, Tuzli, Kragujevcu i Prištini.(Izvor FK Partizan)

2. Nekadašnji fudbaler Crvene zvezde. On je u Crvenoj zvezdi nastupao u periodu 1948-1953. i odigrao 212 utakmica. Za to vreme postigao je 40 pogodaka. Ostao je upamćen po tome što je nosio dres i Crvene zvezde i Partizana. Pored večitih rivala, nosio je dres Spartaka (S) u tri navrata. Odigrao je tri meča za A reprezentaciju Jugoslavije i pet za B selekciju. Sa Crvenom zvezdom osvojio je dve titule prvaka države i tri Kupa Maršala Tita.(Izvor FK Crvena Zvezda) ...........................................Preminuo je 9. septembra 1995. godine u Zrenjaninu.

JOSIP "JOŠKO TAKAČ" (1919-1991),
Naslijedio Belu Palfija kao Trener Slobode u Proljetnom dijelu sezone 1962/1963.
Pomoćnik Bele Palfija u Slobodi od 1960 - 1963




Takač iz igračkih dana.

Takač u zrelijim godinama.

Josip Takač (1919 - 1991), član čuvenog četvorougla Palfi - Đajić - Takač -Mitić, koji je krajem četrdesetih godina 20-og dirigovao igrom Crvene zvezde. Rođen je u Subotici 11. novembra 1919. godine, karijeru je započeo u ŽAK-u, posle rata bio jedan od osnivača i prvih igrača Spartaka. U Subotici je do 1944. godine funkcionisao fudbalski klub ŽAK ( Železnički atletski klub), da bi nakon oslobođenja i zabrane predratnih klubova igrači samoinicijativno formirali novo sportsko društvo. Spartak je dobio ime po legendarnom subotičkom predratnom atletičaru i partizanskom komandantu Jovanu Mikiću Spartaku, koji je taj nadimak dobio zbog svoje snage, a po ugledu na čuvenog rimskog gladijatora. Jovan Mikić Spartak bio je član predratne atletske reprezentacije, državni rekorder u troskoku i petoboju. Poginuo je oktobra 1944, prilikom oslobađanja Subotice, kao komandant Subotičkog partizanskog odreda.
FK Spartak bio je učesnik prvog državnog prvenstva 1946/47. godine, a u najvišem saveznom rangu takmičio se i naredne 1947/48. godine. Tih godina su za Spartak igrali brojni bivši i budući Zvezdini asovi poput Josipa Takača, Bele Palfija, Ivana Zvekanovića i Jovana Beleslina, Crvena zvezda je tokom četrdesetih i pedesetih godina imala izvanrednu saradnju sa Spartakom koja se manifestovala u čestoj razmeni i seobi igrača iz jednog kluba u drugi. Redove crveno-belih su tih godina pojačala šetvorica vrhunskih asova - Josip Takač, Bela Palfi, Tihomir Ognjanov i Anton Rudinski. S druge strane, legendarni as Crvene zvezde, jedan od osnivača kluba, prvi strelac u klupskoj istoriji, Kosta Tomašević je karijeru nastavio i završio upravo u Spartaku, pa je čak u sezoni 1954/55. bio najbolji strelac jugoslovenske lige sa 20 postignutih golova. Interesantno je to i da su se Takač, Palfi i Ognjanov posle igara u Crvenoj zvezdi vratili u Suboticu i karijeru završili u matičnom klubu. Sa Spartakom je 1962. godine igrao finale Kupa Jugoslavije, gde je poražen od OFK Beograda sa 4:1. Fudbal je igrao do 43. godine života.

Joško Takač je posle rata bio ubedljivo najbolji igrač Spartaka, nosilac i organizator igre. Bela Palfi se u to vreme nalazio na odsluženju vojnog roka, pa je vojničke dane kratio igrajući za beogradski Partizan, dok su Tihomir Ognjanov i Anton Rudinski bili još igrački nezreli za veliku scenu.On je uneo revolucionarne promene u shvatanje fudbalske igre, prvi je koristio dupli pas i među prvima u svetu uvideo neminovnu evoluciju sistema 4 - 2 - 4. Dobre igre u Spartaku preporučile su ga Crvenoj zvezdi i uvrstile u spisak putnika za olimpijske igre 1948. godine u Londonu. na čitavom olimpijskom turniru, Takač je bio rezerva, nije ulazio u igru, tako da mu je reprezentativni dres ostao neostvareni san.

ĐORĐE BJELOGRLIĆ BELI ,TRENER SLOBODE 1968/69.
UVEO FK SLOBODA U PRVU LIGU JUGOSLAVIJE 1969.





ĐORĐE BJELOGRLIĆ - BELI

Miroslav Ćiro Blažević ,uveo FK Sloboda u PL BiH u sezoni 2013/2014


ćiro na ramenima navijača nakon ulaska u pl
Nogometni stručnjak, bio je izbornik Hrvatske, Irana, Švicarske te Bosne i Hercegovine.

Trener svih trenera, kako mu u Hrvatskoj tepaju, Miroslav Ćiro Blažević rođen je 10. veljače 1935. u Travniku. Prema njegovoj vlastitoj priči nogometnu karijeru započeo je u travničkom Bratstvu još 1954., a iste godine odlazi u Dinamo iz kojega 1955. nakratko prelazi u Lokomotivu.
Potom se vraća u BiH, gdje od 1956. do 1958. nastupa za Sarajevo, a u Hrvatsku se vraća 1958. kad prelazi u Rijeku čiji je prvotimac do 1961. Iz Rijeke odlazi u Švicarsku gdje jednu sezonu 1961/62. igra za Sion. U autobiografskim intervjuima priznaje da je bio prosječan igrač pa se nakon ozlijede u Švicarskoj odlučio baviti trenerskim poslom.
Od 1963. do 1967. vodio je švicarskog niželigaša Veveya, a od 1967. do 1972. na klupi je Siona, a sezonu kasnije vodi švicarski Lausanne Sports.
Miroslav Ćiro Blažević 1979. godine vraća se u Hrvatsku i preuzima Rijeku. Već iduće sezone, kad je zagrebački Dinamo zaredao s lošim rezultatima, tadašnja uprava Dinama ga dovodi kao spasitelja koji je u prvoj sezoni ondašnje jugoslavenske lige s Dinamom osvaja peto mjesto.
Godina 1982. bila je sportski vrhunac Miroslava Ćire Blaževića jer je Dinamo s njim, nakon 24 godine čekanja, osvojio naslov prvaka Jugoslavije. U Zagrebu, ali i cijeloj Hrvatskoj uslijedila je euforija a Dinamo s njim dobio je do tada neviđenu nacionalnu dimenziju. Iduće sezone s Dinamom je osvojio Kup maršala Tita, a prvenstvo Jugoslavije, koje je osvojio Partizan, izmaklo mu je za dlaku.
Dinamov "čudotvorac" 1984. vraća se u Švicarsku, preuzima Grasshopper iz Zuricha i s njim postaje prvak te zemlje. Iz Švicarske odlazi 1985. u Grčku gdje kratko vodi PAOK iz Soluna. U idućoj 1986. ponovno se vraća u jugoslavenski nogomet i preuzima FK Prištinu kojoj je prijetilo ispadanje iz ondašnje lige. Uspio je spasiti taj kosovski klub i iduće sezone ponovno se vratiti u Dinamo
U drugom povratku na Maksimir nije uspio napraviti neki značajniji uspjeh, pa 1988. odlazi u francuski Nantes kojega je vodio do 1990.
Nakon stvaranja Hrvatske, Ćiro koji je bio vrlo blizak s pokojnim predsjednikom Franjom Tuđmanom, ponovno se vraća u hrvatski nogomet i postaje trener i predsjednik NK Croatie (Dinama), te 1993. s tim klubom osvaja naslov prvaka Hrvatske i godinu dana kasnije Kup Hrvatske.
Ćiro nakon Croatie postaje hrvatski izbornik i u prvim kvalifikacijama za Euro u Engleskoj 1996. s Hrvatskom osvaja prvo mjesto u grupi ispred Italije. Kvalifikacijsku utakmicu s Italijom koja se igrala u Palermu Ćiro nije mogao voditi jer je bio u francuskom istražnom zatvoru pod sumnjom da je kao trener Nantesa sudjelovao u aferi namještanja utakmica. Nakon istrage, utvrđeno je da je hrvatski izbornik čist.
Na Euru 1996. u Engleskoj Ćiro s Vatrenima dolazi do četvrtfinala gdje je izgubio od Njemačke (1:2). Međutim, na slijedećem velikom natjecanju - Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. Ćiro s Hrvatskom osvaja treće mjesto i postaje najbolji trener na svijetu.
.......................................................................

Mirodlav Blažević, intervju pred odlazak iz Tuzle i Slobode.