Novi text o Mujezinoviću na "mom" portalu što bi irfo reko, u jednom dijelu texta se čak prozivaju i forumaši
Mjesto pod Suncem
Mustafa Mujezinović je 25 puta oblačio dres visočke Bosne u sezoni 2012/2013, a cijela se godina nekadašnjeg člana najvišeg ranga fudbala u BiH svela na susret posljednjeg kola Prve lige Federacije BiH, u kojem je Bosna gostovala lokalnom rivalu, Rudaru iz Kaknja.
Danima prije utakmice najavljivala se namještaljka ozbiljnih razmjera, u kojoj će Rudar gostima iz Visokog pustiti pobjedu vrijednu opstanka, a zauzvrat dobiti zagarantovane bodove u narednoj sezoni. No, ništa nije sugerisalo na to da Bosna može doći do bodova, makar i nekako pokušavala da iznenadi favorizovanog domaćina. U 70. minuti Admir Kubat je pogodio mrežu Bosne sa bijele tačke, a domaći su do kraja stigli do još jednog gola. Teoretičari zavjere koji su bili uvjereni u trijumf Bosne brzo su se ušutkali, mada ih je teško kriviti s obzirom na to šta se sve dešava u Prvoj ligi Federacije BiH.
Vječita borba za opstanak
Bila je to prva sezona Mustafe Mujezinovića u seniorskom fudbalu, nakon što je u prethodnoj debitovao za Olimpik u Premijer ligi BiH kao devetnaestogodišnjak. Iz utakmice sa Rudarom ponio je dva suvenira, žuti karton iz 67. minute te ispadanje u Drugu ligu Federacije BiH.
Dobio je naredne sezone šansu u Olimpiku, tek toliko dugo da mu se da do znanja da Premijer liga BiH nije za njega i da sreću treba tražiti drugdje. Pokušao je to napraviti u njemačkom klubu Westfalia Wethmar, za koji ni google baš nije najsigurniji kojoj amaterskoj ligi njemačkog fudbala pripada.
2015. godine, Mustafa Mujezinović je ponovo bio u Bosni i Hercegovini, i kao što bi se i očekivalo, nema veliki izbor prilikom odabira novog kluba. Došao je u Igman iz Konjica, tamo je odigrao 14 utakmica Prve lige Federacije BiH prije drugog ispadanja u karijeri u Drugu ligu Federacije BiH. Iz ove sezone koja bi se mogla nazvati njegovom drugom seniorskom u bosanskohercegovačkom fudbalu, ponio je ponovo dva suvenira, jedan postignuti gol te tri osvojena boda u jedine tri utakmice u kojima Igman nije doživio poraze tokom tog proljeća.
Priča Mustafe Mujezinovića nije samo njegova, to je priča brojnih bh. fudbalera koji iz godine u godinu prolaze težak put i iznova se dokazuju ne bi li dobili svoje mjesto pod Suncem i svojih pet minuta u kojima će pokazati koliko stvarno vrijede.
Put prvog strijelca Premijer lige BiH koji je ove sezone nanizao četiri gola u četiri uzastopna kola toliko je popunjen usponima i padovima da je zapravo sasvim nelogičan. Čovjek je sa pune 22 godine imao svoj potpis na dva ispadanja iz Prve lige Federacije BiH sa različitim klubovima, iako nije ni za jedno bio kriv. Usto je imao i vrlo neuspješan izlet u inostranstvo, a u Premijer ligi BiH nije pokazao mnogo u desetak odigranih utakmica, pa je njegova karijera mogla krenuti samo jednim putem, onim najlogičnijim.
Fudbal mu je trebao postati tek nešto malo više od obične zabave, dok je karijeru trebao tražiti u nečemu drugom, što će mu garantovati mnogo više stabilnosti i sigurnosti. Ovo vam zvuči poznato? Scenarij je to koji prolaze brojni fudbaleri, naročito u nižim ligama i naročito u godinama kada je njihova karijera na prekretnici.
Mustafa je imao drugačije planove od onih koje bi nalagala logika, i nakon povratka Bosne u Prvu ligu Federacije BiH, i on se vratio tamo. Iako je imao talenat koji nekad treneri nisu ni znali adekvatno iskoristiti, nije ga vodio talenat, vodila ga je volja. Igrao je tamo gdje treba, bilo da se radi o poziciji beka, ofanzivnog veznjaka, kreatora ili razbijača protivničkih napada. Želio je da uspije, jer je znao da nema mnogo vremena da to napravi.
U Bosni se lako nametnuo u nosioca igre, ali postao je brzo svjestan da nikad sa visočkim timom neće uspjeti do kraja ostvariti svoje ambicije. Tokom zime 2017. godine kreće u svoju treću borbu za opstanak. Ovaj put se pored borbe za opstanak sa Veležom borio i za opstanak svoje karijere, a bila je to ujedna i prva borba za opstanak koju je dobio. Suvenir koji je ponio iz ove sezone bio je hattrick protiv Orašja, kojim je barem nakratko pokazao da može biti važan igrač u ofanzivnom segmentu igre svoje ekipe.
U sezoni 2017/2018, Mujezinović je bio jedan od najboljih fudbalera Veleža, ali kompletna sezona bila je izrazito neuspješna za mostarski tim, koji je pokazao malo previše bahatosti i na kraju se nije ni borio za ulazak u Premijer ligu BiH, iako je uoči sezone najavio povratak u najviši rang kao jedini cilj.
Mujezinović je bio ključni igrač Veleža u prvom dijelu sezone 2018/2019, kada je mostarski tim zabilježio 12 pobjeda i tri remija te je gazio konkurenciju na putu ka Premijer ligi BiH. Ali tokom zime, dok su u klubu već polako razmišljao o pripremama ekipe za najviši rang, došlo je do sukoba između Mujezinovića i Veleža.
Na stolu je imao ponudu Željezničara, koju Velež nije želio tek tako prihvatiti, ali je morao, jer je Mujezinović na tome insistirao. Znao je da bolju šansu od ove neće dobiti, jer mu se već bliži 26. rođendan. Znao je i šta predstavlja Željezničar, ali vjerovao je da se može izboriti za svoj status.
Snaga volje
I pogriješio je. Barem je tako djelovalo u prvih 18 mjeseci njegove karijere na Grbavici. Zabilježio je u tom periodu nekoliko asistencija i tridesetak nastupa, a navijači su se po forumima zafrkavali sa njim, izmišljali transfere i pravili oproštaje od njega.
Mediji su dugo pisali o njegovom transferu, o tome da ga je Amar Osim prekrižio i da ne računa na njega, te da ga Sloboda želi dovesti na posudbu. Za to vrijeme, Velež iz kojeg je stigao na Grbavicu je rastao i stigao je do nivoa respektabilnog premijerligaša. Mujezinović je mogao rasti skupa sa Veležom, odabrao je neizvjesnost u Željezničaru i izgubio se sa mape. Jednostavno, sve je ukazivalo na to da je pogriješio.
Jedino što ga je moglo održati bila je čelična volja. I nju je pokazao tokom priprema za sezonu 2020/2021, koje je Željezničaru pokvarila loša forma krilnih igrača i nedolazak novih. Amar Osim je odlučio prilagoditi svoj tim onome što ima na raspolaganju, a u takvom se presloženom odnosu snaga našlo mjesto i za Mustafu Mujezinovića.
Počeo je meč protiv Veleža od prve minute i upisao je prvi gol u dresu Željezničara, baš protiv kluba u kojem se uspio vratiti na pravi kolosijek. Potom je dobio šansu i u Bijeljini, gdje je stigao drugi gol u dresu kluba sa Grbavice. Zatim je pogodio u derbiju sa Borcem, a njegova nevjerovatna volja, u kombinaciji sa velikim samopouzdanjem koje je dobio, garantovala je da nakon dodavanja Semira Štilića u Tuzli, nedugo nakon što je ušao sa klupe, jednostavno nije mogao promašiti.
Postigao je četvrti gol u isto toliko nastupa u novoj sezoni i sada je jasno da nije pogriješio dolaskom na Grbavicu, jer, sve i da mu ova četiri gola ostanu posljednja u dresu Željezničara, određenu fazu dokazivanja već je prošao i neće opet morati prolaziti cijeli krug pakla koji je nekad prolazio.
Fudbal se može opisati na mnogo načina, ali to je prije svega igra nade. Bez nade kao glavnog pokretačkog goriva, ovaj sport bi bio potpuno besmislen. I nije Mustafa Mujezinović važan samo zato što je dao četiri gola u četiri kola nebitne Premijer lige BiH. On je puno važniji iz razloga što može vratiti nadu mnogima koji je u okrutno kompetitivnom okruženju izgube. Njegov primjer neodustajanja u situaciji kada je trebalo da odustane može poslužiti mnogima koji razmišljaju o tome da li je vrijedno da daju svoj maksimum, ako nisu sigurni da će uspjeti.
Mustafa je pokazao da je vrijedno, i zato je on najvažnijaa priča četvrtog kola, ali i kompletnog dosadašnjeg toka Premijer lige BiH. Sigurno je da su pred njim još mnoge borbe za opstanak, ali nema dileme da je ovaj put favorit da ih dobije.
Nekim slogan: Uvijek isto vjerni.. Neka to bude neka centralna akcija, a uvijek može još nešto uz. Sigurno ce se i posjete fan šopu povecati, neka i tu bude promocija. Da pokažemo da nikad nece prestati.
