Vremeplov
Sulejman Demir: „Čuvao sam legendarnog Pelea“
Malo je igrača koji su na Koševu ostavili toliko dubok trag, a da nisu domaći kadar, kao oni koji su došli iz kakanjskog Rudara. Tu prije svega mislimo na vrsne golmane Ibrahima Sirću i Fahriju-Faću Dautbegovića, braću Nijaza i Senada Merdanovića, a posebno plavokosog centarhalfa Sulejmana Demira, popularnog Garu, kojeg su navijači Sarajeva obožavali zbog njegove srčanosti, hrabrosti i borbenosti
Nogometnu karijeru počeo je u rodnom Kaknju.Već sa 19 godina zaigrao je u prvom timu Rudara, tada poznatom jugoslovenskom drugoligašu, koji je upravo bio prepoznatljiv kao rasadnik mladih i talentiranih igrača. Igrao je na poziciji štopera u paru sa iskusnim Draganom Stojićem-Picanom, uz kojeg je brzo stasao i postao zanimljiv brojnim prvoligašima, pa čak i vodećoj četvorki.Predstavnici Sarajeva jednostavno su ga preoteli od zagrebačkog Dinama, s kojim je bio potpisao i predugovor.
Još kao junior nametnuo se treneru Stevanu Pozderu, koji ga je poveo na zimske pripreme u Makarsku. Samo nekoliko prijateljskih utakmica bilo je dovoljno da osigura mjesto u prvom timu i već u prvom kolu debitira protiv Varteksa u Varaždinu.
-Ta utakmica će mi ostati u sjećanju dok sam živ. Bio sam najmlađi igrač na terenu.U početku je bilo malo treme, ali sam zahvaljujući savjetima i pomoći Stojića, po meni najboljeg Rudarevog igrača svih vremena, odigrao odlično i "zacementirao" mjesto u timu. Nakon samo dvije i pol drugoligaške sezone u Rudaru, prešao sam u Sarajevo, čiji sam navijač bio od malih nogu, kaže Sulejman Demir, čija je igračka karijera vezana samo za ova dva kluba.
Pored velike četvorke izabrao Sarajevo
Sjećate li se debija u dresu Sarajeva?
-Kako da ne. Bilo je to na prijajteljskoj utakmici protiv reprezentacije Iraka.Debi je bio uspješan i brzo sam izborio mjesto u prvoj jedanaestorici Sarajeva, čije boje sam branio 6 i pol sezona i odigrao 143 zvanične utakmice.
Promijenili ste dosta trenera, kojeg možete posebno istaći?
- Pored Stevana Pozdera, koji me je lansirao u Rudaru, ne mogu da ne spomenem velike zasluge za moj razvoj poznatih stručnjaka poput Abdulaha Gegića, Srboljuba Markuševića, Vukašina Višnjevca i legendarnog Miroslava Mehu Brozovića, od kojeg sam najviše naučio i koji mi je uistinu bio uzor.
Protiv Dinama ocijenjen desetkom
Koja Vam je utakmica ostala u najdražoj uspomeni?
-Teško je izdvojiti, ali bih ipak rekao da je to bila prvenstvena protiv Dinama 1973.godine, kada smo u Zagrebu igrali neriješeno 2:2. U Sportskim novostima dobio sam ocjenu 10 i proglašen igračem utakmice i kola. I dvije međunarodne utakmice su mi posebno drage i nezaboravne. Na turneji u SAD 1972. godine igrali smo protiv FC Santosa (1:1) u kojoj sam čuvao legendarnog Pelea, što je bio san svakog igrača, a za mene posebna čast i priznanje. Godinu kasnije na Koševu protiv Real Madrida čuvao sam najboljeg krilnog napadača svijeta Genta. Za tu utakmicu veže me jedna anegdota.Naime, pri jednom klizećem startu na loptu pored koje se Gento nalazio, izbacio sam ga na atletsku stazu. On je ustao, prekrstio se i skinuo dres. Istog trenutka je otišao u svlačionicu, premda su ga igrači i trener ubjeđivali da ostane u igri.
Dvoboji sa komšijama sa Grbavice bili su posebna poslastica?
Svakako.Vječiti derbiji u to vrijeme bili su nogometni praznici, koji su imali posebno mjesto u nekadašnjoj jakoj jugoslovenskoj ligi, ali i danas, premda je razlika ogromna. Rado se prisjetim svih derbija, svaki je imao posebnu draž, koja je začinjena velikim interesovanjem, rekordnom posjetom, neizvjesnošću u pogledu pobjednika, radosti i tuge navijača.
Igrali ste na poziciji štopera, čuvali mnoge poznate centarfore.Protiv kojeg Vam je bilo najteže igrati?
-U to vrijeme bilo je rasnih napadača.Igrači koje je bilo najteže čuvati bili su klasični sidraši kao Miodrag Kustudić iz Vojvodine, Josip Bukal iz Željezničara, Duško Bajević iz Veleža, Slobodan Santrač iz OFK Beograda, koji mi je zadavao najveće probleme jer je bio neprimijetan, ali veoma lukav i opasan.
Možete li se prisjetiti najbolje jedanaestorice Sarajeva u kojoj ste i Vi igrali?
-Muftić, Tešan, Muzurović, Šljivo, Rajković, Demir, Šaran, Dupovac,V. Musemić, D.Simić i Antić. Rajković i ja smo bili štoperski tandem, slagali smo se odlično i mislim da smo funkcionirali besprijekorno.
Slične pojave u današnjem Sarajevu i Rudaru
Kako gledate na česte turbulencije u FK Sarajevo i FK Rudar?
- Rudar i Sarajevo su moje dvije sportske ljubavi i naravno da sam živo zainteresiran šta se u njima dešava. Pomno pratim sva zbivanja u mojim bivšim klubovima. Mislim da se ne vodi konzistentna politika, da se dosta luta, da se zapostavljaju bivši istaknuti asovi, koji moraju imati mjesto u rukovodnim i stručnim strukturama kluba. Nisam zadovoljan ni angažmanom trenera stranca jer smatram da među bivšim igračima Sarajeva ima etabliranih stručnjaka koji mogu uspješno voditi ekipu. Nemam ništa protiv Plišeka, koji je dočekan raširenih ruku od čelnika kluba i uživa njihovu maksimalnu zaštitu. Nažalost, vodeći ljudi u klubu nemaju sportskog iskustva, prave greške u koracima i Sarajevo nije ono što je bilo i što armija navijača očekuje. Kad je Rudar u pitanju, situacija je još drastičnija. Podatak da je u zadnje dvije godine promijenjeno čak šest trenera najbolje oslikava stanje u mom matičnom klubu, koji slobodno mogu reći, nije ni sjena nekadašnjeg poznatog i priznatog kluba u kojem su stasala i igrala brojna poznata imena.
Niste imali sreću da zaigrate u reprezentaciji ?
-Da, to mi je velika neostvarena želja. Bio sam na širem spisku igrača koji su trebali igrati za reprezentaciju, međutim, zbog odlaska na odsluženje vojnog roka, nije mi se ispunila ta želja.
Povratak u Rudar
Kada ste odlusžili vojni rok vratili ste se u rodni Kakanj i u Rudaru završili nogometnu karijeru?
-Imao sam neke nesporazume s trenerom Višnjevcem, razmišljao o odlasku u inostranstvu, ali je stigla ponuda od Rudara koji je imao ambicije da se vrati u Drugu ligu. Dobio sam odgovorno radno mjesto u Rudniku i ocijenio sam da mi je bolje da na taj način osiguram egzistenciju.Mogu reći da se nisam pokajao.Pored zaposlenja, dobio sam i stan i dočekao zasluženu mirovinu. Možda sam mogao postići i znatno više, ali ne žalim jer sam ipak imao uspješnu karijeru, koju sam započeo i završio u rodnom Kaknju, čime sam posebno ponosan.Nisam bio "ptica lutalica", Rudar i Sarajevo su mi mnogo dali i ja sam bio i ostao zadovoljan.
Jedno kraće vrijeme bavili ste se i trenerskim poslom?
- Relativno rano sam prestao igrati, međutim, ostao sam u Rudaru i preuzeo vođenje juniora. Brzo sam postao pomoćnik Draganu Ljubojeviću, a kasnije i Džemaludinu Mušoviću. Jedno kraće vrijeme samostalno sam vodio Mladost, zatim i Rudar, ali sam zbog radnih obaveza u Rudniku prestao s trenerskim poslom.
Vaš sin Mirza takođe je igrao u mlađim selekcijama Rudara.Međutim, nije postao nasljednik slavnog oca?
-Da, bio je štoper kao i ja. Imao je sve predispozicije da postane igrač, ali ne i upornost koja je mene krasila.Po završetku juniorskog staža zbog studiranja u Sarajevu prestao je sa aktivnim igranjem. Završio je fakultet i radi kao profesor tjelesnog odgoja. Posvetio se suđenju i nalazi se na A listi Druge lige-Centar. Jedan je od najperspektivniji sudija i mnogi kažu da će jednog dana biti budući sudija sa znakom FIFA.Naravno, volio sam da je postao moj nasljednik, ali ja sam na njega uistinu ponosan.
Vjerujete li da Vaš bivši suigrač i prijatelj Safet Sušić može odvesti našu reprezentaciju na Evropsko prvenstvo?
Vjerujem u Papeta – ali mu treba i sreće
-Vjerujem u Papeta. Bio je i ostao legenda.Baš mi je drago što je reprezentacija BiH pod njegovim rukovodstvom stigla do baraža i napravila skok na Fifinoj listi na 21.mjesto, što je najbolji plasman BiH vrste u historiji. Nismo bili miljenici žrijeba, dobili smo najtežeg protivnika i bit će veoma teško. Ali fudbal je nepredvidljiv i ja vjerujem da će Pape uspjeti.Treba igrati hrabro, vjerovati u svoje snage i kvalitet koji je neosporan, i uz dozu sreće-može izboriti odlazak na Evropsko prvenstvo, istakao je Sulejman Demir, popularni Garo, kojeg se stariji simpatizeri Sarajeva rado prisjećaju.
Vaši favoriti u ostalim utakmicama baraža. Kakve šanse dajete našim susjedima Hrvatskoj i Crnoj Gori?
- Sve tri reprezentacije iz bivše Jugoslavije su u sličnim pozicijama.Crna Gora, koja je i najveće iznenađenje kvalifikacija, ima lakši posao od nas i Hrvata i možda će prirediti novu senzaciju. Mislim da su pogriješili što su se odrekli usluga Zlatka Kranjčara, kojeg sam cijenio i uvažavao kao velikog igrača i sada stručnjaka. To im se može osvetiti u baražu. Hrvatskoj će biti teško protiv Turske, koja ima dobre igrače, zna igrati na rezultat i zbog toga blagu prednost dajem Turcima, mada bih volio da se naši zapadni susjedi plasiraju na Evropsko prvenstvo.Objektivno, Irska ima najlakši zadatak i vjerujem da ovaj put neće propustiti historijsku šansu da se plasira na EP. U svakom slučaju, sve utakmice baraže bit će neizvjesne i prava poslastica za ljubitelje fudbala.
