SportSport.ba

Tele33 je napisao/la:Treba čestitati i momcima na ovom forumu koji su gledali ove dječake, slali preporuke savezu. Mi naletimo, pročitamo, ispratimo prvenstva i to je to. Dok neko čitavu godinu prati utakmice, gleda momke iz sedmice u sedmicu. Ovo je i vaš uspjeh.

Bassha je napisao/la:

Volvic je napisao/la:

Bassha je napisao/la:

AEK Athen?
Hmmm, kakvu oni ulogu igraju pored Olympiacos-a i Panatinaicosa?

zizu1991 je napisao/la:Dokle god se budu potencirale različitosti između tih momaka koji su zajedno donijeli zlato u BiH, ili napravili bilo kakav uspjeh, nikada ovdje neće biti napretka. Koga boli qrac ko je, i šta je? Nek' igra ako hoće, ako osjeća zemlju svojom i vozdra. Nadrinacionalistička patetika, i nadripatriotizam samo još pali kod nas i nigdje više.

Zato i jesmo u banani.

FranckRibery je napisao/la:

brile je napisao/la:
Pa mislis da bi momci ostvarili ovaj uspjeh da nije bilo njegovih komentara. Uostalom on ovo ceka 22 godine, a oni tek iz prkna izasli.

de reci da se zajebavas molim te

DANTES je napisao/la:

pride_of_merseyside je napisao/la:Dušeeeeeee

Kako Sani ima divan osmijeh

eto ti sad... zarazila je ona krofnica
Djeca bona, djeca! Sebi ruke!

Clutch je napisao/la:Sabahudin Topalbecirevic je covjek kojeg je pregazilo vrijeme, i ne samo njega nego i vecinu naseg drustva koji su rodjeni prije rata, prosli rat i koji su zivjeli u periodu nastanka ove drzave u kojem je isticanje pripadnosti i razlicitosti usljed nakaradnih odnosa bilo nezaobilazno. Medjutim, ovi momci predstavljaju nesto drugo, neku novu buducnost, ne samo kosarkasku nego i socijalnu. Buducnost suzivota i zajednicke snage koju su nam tako dobro prezentovali.

Ovim momcima, sto je tako ocigledno, nije nimalo bitno da li je neko s Pala, iz Bihaca ili Viteza. I zbog toga je ovaj dogadjaj toliko umrljan, jer je neke nove momke, neke nove Bosance i Hercegovce, u ime cijele nacije nocas prezentovao covjek koji je zestoko opterecen podjelama i koji je susta suprotnost onoga sto ovi momci predstavljaju.

SGD53 je napisao/la:Emocije su se slegle i mogu da hladne glave napišem svoje viđenje ovog EP.
Ovaj tim sam počeo pratiti nekako pred EYOF, za Musu, Sikiraša i Lazića sam znao od prije, za ove ostale sam čuo tek na EYOF-u. Nisam očekivao neki veliki i pretjeran uspjeh, da će dogurati daleko to sam vjerovao, da će osvojiti medalje nisam, nadao se jesam ali sam mislio da kao što sve bude tako i ovo bude prenapuhano.
Na EYOF-u sam utakmice pratio onako sa strane, ne sa nekim velikim zanimanjem ali kako su gurali dalje i kako su mediji počeli pisati sve više sam počeo pratiti ove momke. Na kraju je palo zlato, ali i to sam zlato uzeo sa velikom rezervom, velika većina ekipa tamo nije imala udarne igrače ili nisu igrali onako kvalitetno, tako da sam sa nekim pretjeranim očekivanjima zakočio, no onda se pojaviše Atić i kompanija koji uđoše u polufinale pa mi opet vratiše pažnju na ove momke. Očekivao sam četvrtfinale, eventualno polufinale, ali i to u nekim ludim snovima, medalju nisam jer sam mislio da ćemo sagoriti, a onda bum.

Počinje EuroBasket, da jeste to "samo 16 godina" i jeste to na margini sportskih dešavanja, ali u zemlji kao što je naša gdje ništa nije normalno nije normalna ni ljubav prema sportu, gladni i željni uspjeha, sportskog i svakog drugog, zemlja i ljudi velikog srca i još veće želje, zemlju koji mnogi guraju pod tepih i zemlju koja je uvijek zemlja slučaj, zemlja gdje trebaš tri put nešto osvojiti da bi ti se priznao uspjeh prvog, u zemlji na brdovitom Balkanu. Prvu utakmicu sam gledao, hajde reko da i to gledam, nikad prije uživo nisam gledao momke od 16 godina (na nekom reprezentativnom nivou) pa mi je prva utakmica skratila život za neke 2 godine, ljutim se na coast to coast, na neke nepromišljene napade, rezultat ide za nas ali igra katastrofalna, nema uigranih napada, nerezonski šutevi koji ulaze ali me živciraju, ali onda skontam pa to su momci od 16 godina. Potom dolaze druga, treća, četvrta... redale se tako utakmice jedna za drugom rasli su i apetiti, drugi krug, četvrtfinale, svjetsko, medalja, pa na kraju zlato. Ako je istina da je moguće odvojiti duhovno od materijalnog onda sam ja te noći doživio nirvanu, nakon par minuta plakanja u wc-u sjeo sam pred TV, sjedio u šutio, gledao one momke kako skaču, nisam bio ni sretan ni tužan jednostavno u meni su se svi osjećaji koji su se skupljali ovih 20 i kusur godina pomješali u jedan, od patnji i gladi plača malog dječaka, do nepravde i podjeljenosti jednog tinejdžera preko tuge i sreće jednog momka koji je rođen i odrasta u ovoj zemlji, osjećaj koji možda više nikad neću doživjeti, osjećaj nebeskog mira, višeg stanja, bilo mi je svejedno i ko sam i šta sam, i gdje sam i šta se dešava jednostavno bio sam tu i svjedočio momentu o kojem će se pričati, koji će uistinu ostati upisan zlatnim slovima i koji je početak nečeg novog.

Da, živimo u nenormalnoj i podjeljenoj državi gdje se ta podjela osjeti na svakom ćošku po svim mogućim aspektima, i znam ja zašto Baho govori to Njegoš s Pala i znam ja zašto ostali guraju to neko jedinstvo u prvi plan, jer svi želimo vjerovati u to neko jedinstvo. Nije to put koji se postiže preko noći, nije to put koji se postiže na ovaj način ali to nije ni bitno. Ovi momci imaju po 15 godina, rođeni su 5 godina nakon što je rat završio, ono što kod njih vidim jeste da oni ni ne mare za tim što neko potura u prvi plan to Bosanstvo i Hercegovstvo oni žive jedni za druge, igraju zajedno i ovo su momci koji će graditi ovu zemlju naprijed, ovi Džanani, Njegoši, Lazari, Saniji žive u većini dječaka i djevojčica u BiH ali ne dolaze do izražaja, ponosan sam što sam svjedočio ovom trenutku, ovom dočeku to je pokazalo koliko mi srce imamo, koliko smo gladni sportskog uspjeha koliko smo svjesni svojih mogućnosti ali još jednom na napomenem ovo nije kraj jer onda sam rekao prije ovih utakmica da ovi momci imaju pobjednički mentalitet i jednostavno to vjerujem i dalje, njihova zrelost u izjavama, njihovo držanje i stav, ja bih njihovih godina da me doćeka 100 000 ljudi ispred vječne vatre upišao se od sreće gore, ali oni čvrsto stoje na zemlji.
HVALA MOMCI, HVALA JOZO HVALA SVIM LJUDIMA U KSBiH A PRIJE SVEGA HVALA MOJIM ZEMLJACIMA KOJI SU JOŠ JEDNOM POKAZALI KAKO SMO MI VELIKA NACIJA, VELIKOG I OTVORENOG SRCA.

zizu1991 je napisao/la:Dokle god se budu potencirale različitosti između tih momaka koji su zajedno donijeli zlato u BiH, ili napravili bilo kakav uspjeh, nikada ovdje neće biti napretka. Koga boli qrac ko je, i šta je? Nek' igra ako hoće, ako osjeća zemlju svojom i vozdra. Nadrinacionalistička patetika, i nadripatriotizam samo još pali kod nas i nigdje više.

Zato i jesmo u banani.

Heller je napisao/la:

Champion1 je napisao/la:Drzite Bahu prenijet ce ga i skocit ce s balkona

Drzi karnu moju, ako skoci nek se samo razmaknu

Imal ko listu odakle je koji igrač, imal koji Tuzlak interesuje me

Evo ga i Halid, jos samo sator i janje i prava korida

semir01 je napisao/la:hocete li prestati vise pisati o Sabahudinu momci osvojili E.P vi i dalje o njemu