Malo opustanja...
http://yugopapir.****/2013/05/s ... -moji.html" onclick="window.open(this.href);return false;
Ivica Osim je u jesen 1967. postao otac - njegova žena Asima rodila mu je sina Amara, za koga priželjkuje da i on jednoga dana zaigra u "Želji". I pored roditeljskih i fudbalskih obaveza, Osim je postao i novinar: počeo je da uređuje i piše sportsku rubriku za Plavi vjesnik - ovo su dijelovi njegovih tekstova o najdražim golovima i domaćim navijačima...
"Sjećam se svog prvog gola", piše Osim. "Debitirao sam na prvoj službenoj utakmici u juniorskom timu 'Željezničara' i odmah sam dao pogodak. Bilo je to tačno prije deset godina (1957). Igrali smo na pomoćnom terenu na Grbavici, a protivnici su nam bili vršnjaci iz paljanske 'Romanije'. Rezultat je dugo bio 3:3 i propisno smo se mučili s borbenim gostima.
Osim, YU reprezentacija, nakon utakmice: tu su i Pantelić, Fazlagić, Musemić (1969)
Kao neiskusan nogometaš, na toj sam utakmici igrao na mjestu krilnog napadača, stalno sam 'visio' u ofsajdu. Tada mi je mnogo pomogao budući reprezentativac Drago Smajlović-Mišo, jer je on u to vrijeme već povremeno igrao i za prvi tim. Savjetovao mi je kako da primim loptu a da se pritom ne nađem u nedozvoljenom položaju. Njegovi savjeti su urodili plodom i u jednom trenutku sam primio loptu, prevario protivničkog centarhalfa, vratar mi je pošao u susret, predriblao sam i njega i s loptom se ušetao u mrežu. Bila je to moja prva službena utakmica i prvi gol u karijeri.
Pošto se utakmica završila, umjesto očekivane hvale i 'komplimenta' naš učitelj Abramović, inače i sam nekadašnji prvotimac 'Željezničara', dobro mi je izvukao uši, zbog toga što odmah nisam tukao na gol, nego sam driblao vratara."
Osim je izdvojio i susret sa "Trešnjevkom": "Iz tih drugoligaških dana sjećam se susreta s 'Trešnjevkom' na Grbavici. Zeleni su tada imali veoma jaku, po kvaliteti prvoligašku momčad i bilo je teško svladati takvog protivnika. Nikako nismo mogli 'načeti' njihovu obranu.
Ivica Osim i njegov FK Željezničar, jesen 1967. godine
Negdje u tridesetoj minuti netko od igrača iz obrane gostiju izbacio je prema meni loptu iz svog kaznenog prostora. Prihvatio sam loptu i zamahnuo kao da ću odmah tući na Nežmahov gol. Gotovo svi obrambeni igrači zagrebačkog ligaša zajedno s vratarom pošli su prema meni nekoliko koraka, u namjeri da osujete moj pokušaj.
No, ja sam umjesto očekivanog, jakog udarca, samo lagano 'podbo' loptu i ona je u luku preletjela kompletnu obranu zelenih, pa i vratara Nežmaha, koji je uzalud trčao natraške u želji da spriječi najgore. Uspio je da samo vrhovima prstiju dohvati i potvrdi pogodak. Tako smo 'načeli' protivnika koji se ubrzo predao i krajnji rezultat je glasio 5:1 u našu korist."
Osim piše i kako su vježbali gol Manchester Uniteda: "Jednog dana smo gledali na televiziji nogometni susret engleskog nacionalnog šampionata. Tom su prilikom nogometaši Manchester Uniteda postigli veoma efektan i do tad neviđen pogodak nakon izvođenja slobodnog udarca. Ovo nam se neobično svidjelo i dugo smo vježbali isti zahvat na treninzima i odlučili da ga pokušamo izvesti na utakmici sa OFK Beogradom.
Željina "atomska navala": Jelušić, Osim, Bukal, Bajić, Mujkić (1970)
Mada su nas tom prilikom beogradski plavi potpuno nadigrali i porazili nasred Grbavice sa 5:2, uspjeli smo da svoju namjeru realiziramo u djelo. Smajlović se zatrčao kao da će tući na gol, ali je samo preskočio loptu i odmah produžio da trči do protivničkog 'zida' što su ga postavili igrači 'Beograda'.
Sada je prema lopti trčao Gašić, ali ni on nije pucao direktno na gol, nego je samo dodao kratko do mene. Ja sam se nalazio s desne strane protivničkog zida, ali u istoj visini s njim, i samo sam iza leđa igrača u zidu dobacio loptu do Smajlovića, koji je u međuvremenu dotrčao s lijeve strane zida. Akcija je bila munjevita i Smajlović je krunisao ovaj zaista efektan potez. Isti takav gol dali smo ekipi Leipziga na Grbavici u okviru natjecanja za Rapan-kup, ali ga je sudac neopravdano poništio."
O navijačima...
Željini navijači 1960-ih
Osim piše da mu domaća publika nije uvijek odobravala poteze, ali i da ih ne bi nikad mijenjao: "Igrajući već dugo godina, pomalo sam već očvrsnuo na sve vanjske utjecaje, pa i na reagiranje gledalaca. Dok sam bio mlađi igrač početnik, uzbuđivala me je malone svaka reakcija iz gledališta, pozitivna ili negativna. Međutim, bilo bi idealno kad bi svaki igrač bio 'gluh i nijem' na sve što se događa u gledalištu, jer bi mu tako bilo svejedno igra li kod kuće ili u gostima."
"Činjenica je ipak", piše Osim, "da je lakše igrati kad te publika ponese svojim bodrenjem. Međutim, ne ide uvijek kako bismo željeli i nakon nekoliko pogrešnih poteza do ušiju dopru zvižduci i ostali znaci negodovanja."
Osim se osvrnuo na svog tadašnjeg klupskog kolegu Jelušića: "Na mladog neiskusnog nogometaša, pogotovu na onog koji ima slabije živce, to djeluje negativno, naprosto osjeti nemoć u nogama. Tipičan primjer takvog igrača je naš napadač Jelušić, koji na Grbavici ne igra ni upola onako dobro kao na tuđem terenu, a sve zbog toga što se plaši domaće publike i njenog negodovanja ako pogriješi.
Čuveni Osimov "slalom"
U takvim slučajevima mi igrači više volimo da navijači šute, nego da nas na taj način 'bodre'. A upravo onda kada ne ide, kada se griješi, ili kad protivnik vodi - najpotrebnija nam je podrška iz gledališta. Međutim, kao po pravilu, navijači tada najviše protestiraju, a mlađi igrači se izgube i ne znaju što bi s loptom."
Osim je izdvojio Nikšić i Mostar kao najteže gradove za igrati: "Nisu svi navijači jednaki, jer ni uvjeti za igru u svim gradovima nisu isti. Prije je bilo veoma teško igrati u Nikšiću i Mostaru. Naime, navijači iz ovih gradova odviše vole domaću momčad i od nje očekuju pobjedu po svaku cijenu."
Ali Željini navijači su mu ipak najdraži: "Ipak, ne bih mijenjao naše navijače ni za jedne druge! Mnogo su nam pomogli u najtežim trenucima, kao prošle sezone, kad smo nakon kažnjavanja visili o koncu. Na Grbavici su 'Velež' i 'Partizan' poveli u dva navrata sa 1:0, Druga liga je bila daleko nepunih pola sata, međutim, zahvaljujući navijačima, momci su se trgli i na kraju pobijedili."
Željo u sezoni 1966. - 1967.
Osim nije mogao da ne pomene i najvjernije navijače Želje, od kojih bi se neki "ubili" kada bi otišao iz kluba: Pojedinci žele platiti članarinu i za nekoliko godina unatrag. Prema takvim simpatizerima osjećam izvjesnu obavezu i zbog toga često gostujemo u manjim mjestima. Ipak, najneobičnije pismo sam dobio prošlog ljeta uoči prijelaznog roka: jedan navijač s Ilidže mi je u pismu napisao da će se ubiti ako iz 'Želje' prijeđem u drugi klub!"
A neki od njega traže i "čudne" usluge: "Naši simpatizeri mi često i pišu; sve ih zanima. Međutim, od ovogodišnjeg prijelaznog roka, kada sam dobio novac za potpis novog ugovora sa 'Željom', dobivam većinom pisma istog sadržaja. Neki žele iskoristiti situaciju i traže novac, a jedan je čak nedavno tražio od mene da mu sašijem odijelo!"
"Međutim, bio bih nepravedan kada ne bih spomenuo i one druge, prave navijače i simpatizere, koji nam se javljaju, ne samo iz naše zemlje nego i iz inozemstva. Kada zaigramo dobro, ili nakon neke značajne pobjede, klupske prostorije su pune čestitaka i pisama", pisao je legendarni Švabo 1967.
