SportSport.ba

sheringham je napisao/la:Da budem iskren kada sam to pisao neke bivse "diskusije" nisu mi bile ni na kraj pameti. Vjeruj da ni sad ne znam o cemu smo polemisali. Ti si mi nekako dosao kao "kec na desetku" poslije citanja kratkog uvoda u sadrzaj knjige(mislim da to mogu tako nazvati) "Spasiti Fejt" od Baldacia. Da je neko samo jedanput procitao sta pise mogao je to ispraviti. Tebi sam istu stvar zamjerio. Sve sto sam napisao tebi ili bilo kome drugom nije zbog neceg sto si ti meni napisao ili rekao. Sto se tice rijeci RJECNIK upravu si. Posto sam musliman(ako nista drugo a ono imenom) ne smijem se zakleti nicim drugim nego Allahom dž.š. , stoga ti se kunem da je sve sto si iznad procitao moje stvarno misljenje, a i ono sto ces ispod procitati.
Sto se tice pojma nejak, meni on cak ljepse zvuci nego slab. Sto se tice nefavorita. Da si napisao autsajder ne bih ti nista rekao. A rijec nefavorit neces nigdje pronaci osim po nekim forumima. I nisam ti se ni u jednom trenutku smijao ili izrugivao. To ne radim ni sa onim osobama koje pisu bijo, pijo... A slozit cemo se da su tvoje pogreske kudikamo manje.
Ne moras ti komentarisati nista ali priznat ces da tja, jbg i eeee zvuce kocijaski i nikako se ne mogu staviti u neki ozbiljan tekst.
Nesto sto mi je i vise zasmetalo nego gramatika je to sto si ti napisao da je djokovic osvojio 3-4 GS. Ako vec pises o necemu onda moras biti upucen u to. Tu si informaciju mogao provjeriti za pola minute na netu.
Ostale greske cu ti napisati na pp,ako ne danas onda sutra, mada ne sve. Svoje mjesto ce pronaci samo one koje su mi najvise zasmetale. Javno cu reci i da se sve greske nece odnositi na gramatiku.
Lijep pozdrav i nemoj sta zamjerit.

nefavorit je naš domaći neologizam, a autsajder je anglicizam. tako da se meni više sviđa ova prva....dalje da bi tekst bio zanimljiviji mora biti pomalo različiti, više entropičan, a manje redudantan....to mu diže kvalitet......

Nisam znao da imamo ovako rasnih lektora na forumu. @Sheringham, u pravu si za neke stvari, ali ja ne vidim problem u tome što je @Monolog koristio druge izraze od onih koji su "uobičajeni", uprkos ispravnosti korištenog. K'o da je bitno da li će napisati "nefavorit" ili "autsajder", nije pogriješio što je napisao manje poznati izraz jer je tako dao dodatnu slast i oblik rečenici i kolumni uopće (ili ti ga uopšte ). Isto to vrijedi i za "nejak" odnosno "slab". Također, možda i jeste pogreška pisati izraze koji su kod nas česti na ulici, al' koliko ja znam da autor nije profesionalac u ovom poslu. Kako god, jedan od boljih tekstova (pogledaj ostale i uporedi s ovim).

Isto tako, trebaš obratiti pažnju i na svoje gramatičko-pravopisne greške (a ima ih). Da ne ulazimo dalje i ne kvarimo izgled teme, suvišno je raspravljati više o ovom...

@ Claus Ja ni u jednom trenutku nisam rekao da sam napisao i jedan post bez greske. Ako ih ko potrazi naici ce, ne na jednu, nego na vise njih. Jbg davno sam ja sjedio u klupi kad mi je jedina briga bila sta cu dobiti iz diktata. Uglavnom, ja i Monolog smo rekli sto smo imali jedan drugom. Ne vidim razloga da ga ko brani (Jedino ako je Monolog zenskog roda onda bih se ispricao mladim Kazanovama).
@ Dantes Ja sam cuo jedan anglizam koji bi tebe odlicno opisao "IDIOT".

@Sheringham i ja smo riješili sve preko poruka. Ispričasmo se kao da se poznajemo. Eh, zamolio bih ostale da ne idu u pogrešnom pravcu (a i na prethodnoj stranici sam napisao da mi to nije bila namjera).

sheringham je napisao/la:@ Claus Ja ni u jednom trenutku nisam rekao da sam napisao i jedan post bez greske. Ako ih ko potrazi naici ce, ne na jednu, nego na vise njih. Jbg davno sam ja sjedio u klupi kad mi je jedina briga bila sta cu dobiti iz diktata. Uglavnom, ja i Monolog smo rekli sto smo imali jedan drugom. Ne vidim razloga da ga ko brani (Jedino ako je Monolog zenskog roda onda bih se ispricao mladim Kazanovama).
@ Dantes Ja sam cuo jedan anglizam koji bi tebe odlicno opisao "IDIOT".

to je grcizam (helenizam)....i znači poseban....a ima i teško psihičko oboljenje, kao i književno djelo...ako ti je bila namjera da me bez razloga vrijeđaš, moram ti reći da se nisam uvrijedio....tako da...probaj opet......

Monolog je napisao/la:Odlaskom Iana Thorpea prestadoh gledati ovaj sport.

avaj, pa kengur se vratio plivanju

Sudbonosno DA/NE!


"Dobar dan, zovem se sudbina i danas ću biti obučena u plavo. Zašto odabrah plavu boju, pitate se? Ne znam, razloga je više (odaberite vama najdraži). Možda zbog toga što mi je dosadila prokleta crvena boja, možda zbog toga što mi je posao igrati se sa ljudskim nervima te gledati mijenjanje boje lica pojedinih osoba. Možda..."

Tako nam se predstavila ta divna (okrutna) djeva, nakon što se još jednom lijepo našalila sa svima nama. No, sve joj je oprošteno, kao i obično. Uostalom, smije li se neko naljutiti na nju? Ako smije, zamolio bih ga da iznese svoje razloga (čisto da znam imam li i ja pravo galamiti na nju).

Sudbina se danas (mah, tokom cijele godine) opasno poigrala sa gradom Manchesterom. Prvo je plavom dijelu navedenog grada odlučila nabaciti osmijeh na lice, a onda, u svom stilu, oduze taj isti osmijeh i nalijepi ga na lica stanovnika crvenog dijela Manchestera, zadovoljno trljajući ruke zbog odlično obavljenog posla. Nije marila za broj srčanih udara širom planete Zemlje, iako ih je, ovom smrtnom igrom, izazvala na desetine. Ali, zato je odlučila odati počast jednom od najvećih režisera (Englezu, naravno), Alfredu Hitchcocku. Dobro, možda bi bilo upečatljivije da se sve ovo desilo 29. aprila, jer bismo tada pronašli neku simboliku, ali vjerujem da istu i ovako možemo pronaći.

Šta smo sve mogli vidjeti u posljednjih par mjeseci? Trku dvaju Manchestera za osvajanje Premiershipa; posustajanje Cityja, gomilanje prednosti Uniteda, zatim posustajanje Uniteda, bodovno izjednačavanje 2 kola prije kraja i onda ovakvu infarkt završnicu. Što je previše - previše je. Da li će Premiership prodati prava, recimo, Ritchieu da snimi film? Smio bih se kladiti da bi se tražila karta više u kino salama širom svijeta. Kad sam se već dotakao ove teme, pitam se ko bi glumio Mancinija? S druge strane, ko bi utjelovio lik i djelo Alexa Fergusona? Taman da je riječ o samoj glumačko-režisersko-produkcijskoj kremi, ne vjerujem da bi bili u stanju prenijeti dešavanja kojima smo svjedočili danas. A, svjedočili smo devedesetominutnom čudu. Ne znam za druge, ali ja sam još uvijek pod dojmovima dvaju golova postignutih u nadoknadi vremena. Kao da je riječ o finalu Lige Prvaka koje se odigralo na Kamp Nou stadionu u Barceloni, samo što ovaj put crvena boja nije izašla kao pobjednik. A dobro, ne može svaki put triler završiti na isti način, jer bi se polako gubio taj žanr koji nam je (vjerujem) svima drag.

Da li da napišem nešto o današnjem trileru? Mogu li kao samoprozvani kolumnista dočarati ono što se dešavalo na Etihadu? Ne mogu, stoga neću ni pokušavati. Zašto pisati o prvom ovosezonskom golu Zabalete, grešci Lescotta zahvaljujući kojoj je Cisse zabio izjednačujući gol, sjajnom kontranapadu QPR-a nakon kojeg su prešli u vodstvo, te golovima našeg Džeke i Aguera u sudijskoj nadoknadi? S druge strane, nema smisla pisati o nadi koja se, prosto niotkuda, stvorila u redovima navijača Uniteda, koji su čekali posljednji Deanov (nije riječ o Fuadu Backoviću) zvižduk, koji bi im donio 20. titulu da je kojim slučajem 90 sekundi prije odsvirao kraj meča. Jednostavno, nema smisla. Ovo danas je bila igra sudbine; igra kojom je još jednom pokazala zašto bismo trebali voljeti fudbal i zašto se to s pravom naziva najvažnijom sporednom stvari na svijetu.


Ne možemo cijelu sezonu provući kroz ovih 90 minuta, ne mogu ni ja cijelu sezonu sažeti u ove skromne redove, ali treba biti fer i prema ostalim klubovima pa čestitati Chelseau na osvajanju FA Cupa (i finalu Lige Prvaka), Liverpoolu na osvajanju Carling Cupa, Arsenalu i Tottenhamu (trenutno) na plasmanu u Ligu Prvaka, Newcastleu na plasmanu u Evropa Ligu. Također, treba čestitati i ostalim ekipama koje su izborile opstanak, a zahvaliti se Wolverhamptonu, Blackburnu i Boltonu i nadati se da će Reading, Southampton te West Ham/Blackpool, biti bolji takmičari u narednoj sezoni.

Zanimljivo ok. Posebno uvod ekstra

moj je utisak bio, da nešto smrdi u cijeloj priči..... ali drago mi je zbog naših što su uzeli trofej
nego zamislite situaciju da se ovako nešto desi na nekom ex-yu terenu i prvenstvu???????

Vatra



"Ima jedna rajska bašta,
U kojoj se voli, prašta.
U toj bašti ruža rosna,
Ima jedna Zemlja Bosna!"

Odlomak pjesme "Ima jedna zemlja" koju je napisala Suada Malkoč-Kovačević. Ni sam ne znam zašto se poslužih ovim stihovima; moram priznati da nisam toliko ni upoznat sa likom i djelom gospođe Suade, ali nekako moradoh početi ovu kolumnu. Kad smo već kod kolumni, bojim se da posljednju napisah prije dvije godine. Dugo vremena, zar ne? Mogao sam citirati Dizdara, Selimovića, Andrića, mogao sam se poslužiti i Pejakovićevim monolozima, ali vjerujem da je facebook pun ovih citata, stoga se odlučih na nešto manje poznato.

Stvarno je naša zemlja posebna. U martu je izašao podatak da smo na 8. mjestu po gostoljubivosti. Da li ste to znali? Vjerujem da jeste, jer ste upravo vi zaslužni za tako visoku poziciju. Gostoprimstvo, toplina, vedrina, optimizam i u najcrnjim trenucima... To smo mi, Bosanci i Hercegovci. Ne znamo drugačije. Uostalom, zašto bismo bili drugačiji? Zašto bismo odbacili sebe?

Po čemu smo još posebni? Imamo dovoljno ljubavi za cijeli svijet. Možda ne izgleda tako "na prvu", ali vjerujte mi da je to tako. Mi volimo i voljet ćemo. Naravno, druga stvar je što nam se to ne vraća u istoj mjeri (vratite se na prethodni pasus i pročitajte ono o optimizmu u najcrnjim trenucima), ali krajnje je vrijeme da se i to (pre)okrene.

(Ne)sreća? Koliko smo često psovali istu zbog naših reprezentativnih selekcija?! Sjetimo se minulog Evropskog prvenstva u košarci. Boli, jelde? Nije ni meni ništa lakše, vjerujte mi. I sam sam proklinjao sreću, kiselo se smijao i ponavljao onu našu "dokle više". Zbog te utakmice sam se plašio da ne odemo na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Hej, pa imali smo reprezentaciju sreće (da, govorim o Grčkoj) u našoj grupi i uspjeli smo pored takvih sretnika izboriti prvo mjesto u grupi i plasirati se na Svjetsko prvenstvo. Nije to mala stvar.

Uh, kako sam krenuo, ovo bi mogla biti kolumna o svemu osim o sportu. Ništa, gledat ću da se vratim na pravi put.

Jedan sam od onih koji ne vjeruju (možda bih sada trebao napisati "nisu vjerovali") u trenersko umijeće Safeta Sušića. Zašto, pitat ćete - a onda ćete reći kako je to naš najbolji fudbaler i(li) kako imam nešto protiv Sarajeva kao grada, a vala i kao kluba. Za prvo ste u pravu - Pape jeste naš najbolji fudbaler, ali za drugo niste. Nisu me učili da mrzim nekoga zato što je drugačiji od mene. Na tim principima sam odrastao i iste ću usaditi i svom djetetu. Zašto sam onda sumnjao u Papeta? Odgovore ću dati u vidu imena reprezentacija: Albanija, Francuska, Portugal, Slovačka, a zatim ću prebaciti loptu na izjave u kojima je često znao biti kontradiktoran. To su one poznate izjave o nepozivanju igrača koji ne igraju (Rahimić, Zahirović, Ibričić), a ne treba zaboraviti ni izjave o Kolašincu i Hajroviću. No, treba biti iskren i reći kako (je) Pape uči(o) u hodu. Progutao je ponos, spustio je loptu na zemlju, što je većina bh. javnosti očekivala. Pape je drugačiji tip čovjeka od Ćire. Staloženiji je, ne srlja sa kojekakvim izjavama i, ono što je meni bitnije, iskreniji. Nije iskvaren i nije cirkusant.

Opet se vraćam na nas kao narod (oprostite mi što skačem s teme na temu). Mi ne znamo i ne priznajemo sredinu. Vrh ili dno. Prvi ili posljednji. Crno ili bijelo. To smo mi. Činjenica je da sredina i te kako postoji, ali mi to ne želimo vidjeti. Pamtimo pobjednike, zaboravljamo gubitnike. Šta ćemo sa fudbalerima? Pa, pamtit ćemo ih do kraja života. Ipak predstavljaju disfunkcionalnu zemlju; zemlju sa sijaset problema, zemlju koja bi komotno mogla dobiti naziv Crna Hronika. Naši fudbaleri su ponos ove zemlje, oni su ti koji su u stanju promijeniti neke stvari. Oni su za nas više od fudbalera - oni su heroji. Uspjeli su učiniti ono što niko nije uspio učiniti prije - uspjeli su ujediniti Bosnu i Hercegovinu i učiniti da običan građanin zaboravi na svakodnevne probleme, te da sa osmijehom na licu odgleda 900 minuta fudbala. Uspjeli su vratiti ljudima nadu. Oni su naš Prometej - donijeli su nam vatru.

Šta ćemo učiniti s tom vatrom? Hoćemo li je znati koristiti? Ili ćemo je, po običaju, pustiti da se ugasi? To je već neka druga priča za neka druga vremena. Pisao sam o bosanskoj bajci 10. oktobra 2011. godine. Ovu, bajku iz 2013. godine ćemo svi pričati. Svi.

Ma hajd',može proći.

Monologni se monologno zaigro.Svaka čast

Možeš ti ovo i bolje

LBJ MVP je napisao/la:Možeš ti ovo i bolje

I ovo je previse dobro za njegove standarde. Mislim, uporedi ovu kolumnu i kolumnu Cautinha npr.
Vidi se trud i odredjeni napredak u odnosu na ranije, al nije to jos uvijek na nivou na kojem bi trebalo biti.
Kazem, na instrukcije kod Cautinha il Spielya obavezno.

@monolog poetičan kao i uvijek... samo izbaci Prometeja iz kolumne... ne upoređuj bh fudbalere sa njim... znaš kako je on "nagrađen" za svoja djela... daj im neki drugi epitet

Ajde nastavi
Par tekstova sam pročitao sa dušom,sve ostalo sam većinom preletio.Ima dosta teksta,a većina se veže za tadašnje aktivne trenutke pa me to nije previše zanimalo.Vidim da si pisao puno o našem sportu i fudbalskoj reprezentaciji,svaka čast na konstantnom praćenju.
Ja sam ipak više za slobodnije teme,više iz privatnog života,tako da me je dojmio onaj tekst sa početka o kladionici i još pojedini.Bravo za onu bajku o Bosni,ono je ekstra,pravi si poeta.
Uglavnom,svaka čast,opravdavaš status moderatora i ništa ti ne pada kroz ruke.

Pozz,nadam se ubrzo sljedećim kolumnama.

Poslije njega potop


Dugo nisam pisao. Inspiracija se davno preselila iz mene i našla utočište u nekoj manje ljenijoj osobi. A takvih je, sad ću vam priznati, mnogo.


Zašto ovaj naslov? Čemu citiranje (dobro, malo sam modifikova) Luja XV? I na koga se ovo odnosi? Pa, to je bar lako. Odnosi se na odlazak jednog od najvećih (ako ne i najvećeg) trenera i njegovu ostavštinu. Da, pogodili ste, riječ je o Sir Alexu Fergusonu.


Davne 1986. godine, United je dobio novog trenera, škotlanđanina Alexa Fergusona. Čovjeka koji je sa Aberdeenom osvojio tri prvenstva, Kup pobjednika kupova, Super kup Evrope, te četiri kupa Škotske uz dodatak jednog liga kupa. Nije malo, zar ne? I više nego korektan CV prije negoli je sjeo na klupu Manchester Uniteda.




Početak u Unitedu nije bio dobar. Baš naprotiv. Recimo da je 1989. godine bio na pragu otkaza (iako je uprava tvrdila kako ni u jednom trenutku njegov posao nije dolazio u pitanje), jer je do decembra mjeseca imao niz od šest poraza i dva remija u osam odigranih utakmica. To je, kako je i sam priznao u autobiografiji, najteži period otkako je u Manchesteru.


No, tada se stvari mijenjaju. Nabolje, ako ćemo gledati iz Unitedovog ugla. Sazrijevanje igrača, dovođenje pravih (ciljanih) pojačanja, uigravanje ekipe i titula je konačno došla na Old Trafford i to 1993. godine. Ostatak vam je poznat, nije li? Ne bih vas zamarao Unitedovom statistikom pod vodstvom Alexa Fergusona, jer je ova skromna kolumna nedovoljno duga kako bi sadržila sve njegove pobjede, trofeje i priznanja. I, da budem iskren, nisam zbog toga ni počeo pisati o Fergusonu. Ne zbog davne prošlosti, nego zbog sadašnjosti i budućnosti Uniteda.


Naime, kada je Ferguson objavio (iako je i prije toga bilo priča kako se povlači) zasluženi odlazak u penziju, javnost se zaprepastila. "Zar on? Jedan od besmrtnih? Jedna od legendi ovog sporta? Je li moguće da stavlja tačku na i? " Činjenica je da Ferguson (kao uostalom i sva živa bića) ne postaje mlađi i da je logičan slijed događaja da se oprosti kao šampion, no ljubitelji fudbala su ostali šokirani. Nebitno koliko godina imali, za ovog čovjeka ste mislili da neće nikad napustiti klupu Uniteda i da će umrijeti tako što će iskrvariti do smrti nakon što se ugrize za vilicu prilikom žvakanja žvake (da, ovo sam ja dodao - tužite me).


No, Sir Alex Ferguson je otišao. Pozdravio se sa svima, poklonio se toj divnoj fudbalskoj publici i predstavio svog nasljednika. Predstavio još jednog škotlanđanina koji bi trebao krenuti njegovim stopama - Davida Moyesa.





Moyesa smo svi zapamtili dok je vodio Everton. Simpatičan čovjek, rekli bismo. Sa malim (nikakvim) novčanim sredstvima, uspijevao je od Evertona napraviti ekipu koja se (skoro) svake godine borila za izlazak u Evropu. Nije mala stvar, posebno ne u Engleskoj. No, da li je Moyes pravi izbor? Osim što dolazi iz Škotske i što je dugo bio u Evertonu (od 2002. godine da budem precizniji), ima li još argumenata zašto se od njega očekuje nastavak Unitedove dominacije? Jer, ruku na srce, Moyes u Evertonu nije osvojio nijedan trofej. Brojevima = 0 trofeja. Da li je taj čovjek u stanju voditi najtrofejniji engleski klub?


Po dolasku, Moyes je bacio udicu na nekoliko fudbalera (Fabregas, Herrera), ali se zadovoljio dovođenjem svog ljubimca, Fellainija. Belgijanac je plaćen skoro 30 miliona funti i to u posljednjim trenucima prijelaznog roka (Liverpool je legitimni prvak u kategoriji Punic Buy. Sjetimo se samo Carrolla.). Fellaini je dizelaš, staromodni igrač, nikako čovjek sa vizijom. Dovoljno je da ga samo poredimo sa dvojicom fudbalera koji su bili prva dva izbora. Znalci, majstori sa loptom i dobri trkači. Fellaini, uz dužno poštovanje, ne posjeduje ove karakteristike.


Već po tom transferu se moglo primijetiti da Moyes ipak nije siguran u ono što želi. Dok ekipa očajnički treba, oprostite mi što se služim engleskim terminima, box-to-box veznjaka, Moyes se okreće preplaćenom veznom sidrašu. Fellainijev učinak (da, znam da je bio povrijeđen neko vrijeme) u Unitedu - 12 utakmica, 0 golova. Nešto tu ne štima, zar ne?


Vratimo se malo na Fergusonovu ostavštinu. Uzmimo u obzir da je Ferguson ostavio najboljeg strijelca prošle sezone, Robina van Persieja i čovjeka koji je u stanju igrati pet pozicija - Waynea Rooneya. Dodajmo im De Geu, Raffaela, Welbecka, Jonesa, Cleverleya, Kagawu, Januzaja, Zahu (?), te iskusne Evru, Vidića, Ferdinanda, Carricka, Fletchera, uz igrače u najboljim (upitno je koliko je njihovo najbolje u stvari dobro) godinama - Younga, Valenciu, Evansa i stavimo to sve na papir. Šta smo dobili? Prošlosezonsku šampionsku ekipu? Dobro, istina je da su prošle sezone konkurenti bili u raspadu (Chelsea, City, Arsenal), ali to nije argument kada govorimo o nepostojanosti igre Manchestera. Možemo razumjeti poraze od ovih ekipa, ali kako objasniti domaći poraz od West Bromwicha nakon 1978. godine? Poraz od Newcastlea na Old Traffordu još od davne 1972. godine? Poraz od Evertona nakon 21 godinu? Hoćemo li i to pripisati isključivo igračkom kadru? Ili ćemo kriviti onog koji upravlja ovom družinom - Moyesa?


Unitedova igra nema glavu i rep. Dovoljno je pogledati utakmicu protiv Fulhama na Old Traffordu, a možemo se voditi i preksinoćnjim porazom od Olympiakosa u Grčkoj. Protiv Fulhama su konstantno napadali (recimo to tako) preko krila čiji su centaršutevi završavali u autu ili na glavama protivničkih igrača. Protiv Olympiakosa nisu napadali. Branili su se, prepustili inicijativu Grcima i nadali se nuli. Nuli? United? Protiv Olympiakosa? Probudite me, mora da sanjam.


Šta je potrebno Unitedu? Rekonstrukcija skoro cijele ekipe. Treba pogledati istini u oči i reći kako su Ferdinand i Vidić ipak daleko ispod najboljeg nivoa (pričamo o igračima koji su činili možda jedan od najboljih stoperskih tandema), kako Evra odavno nije stari, kako vezni red ne može odgovoriti zahtjevima "modernog" fudbala i kako krila služe samo da bi se popunio kadar od 11 igrača koji moraju istrčati na teren. Prostora za napredak ima; posebno kada pogledamo Rafaela, De Geu, Jonesa, Januzaja, Zahu (opet upitnik?), uz majstore zanata poput Rooneya, Van Persieja i Matu to može izgledati jako dobro. Ali, opet se vraćamo na to da li treba Moyesu dati šansu da vodi ovaj United? Ili se okrenuti drugim imenima? Provjerenijim? Rođenim pobjednicima? Jer, Moyes je u dosadašnjem dijelu sezone pokazao da United ipak nije onaj stari, nema tu onih "slatkih" pobjeda nakon golova u sudijskoj nadoknadi; baš naprotiv - United je primio nekoliko golova u tom periodu. Nema više onih pobjeda na mišiće, pobjeda gdje jedna lopta zaluta i nakon koje možemo samo reći "A to je United. Navikli smo na to od njih". Ne, ovaj United je impotentan, Old Trafford više nije neosvojiva tvrđava i ekipe dolaze kako bi se nadigravale (i nadigrale) sa Unitedom. To se ne smije događati. Ne kada je riječ o ozbiljnom timu; timu koji svake godine ide na sve trofeje.



Ferguson je imao mnogo grešaka. Ali, da li je njegova najveća upravo Moyes? Vrijeme će pokazati (ili je već pokazalo?)! Dok se to ne desi, navijači ostalih engleskih klubova će bodriti Moyesa i nadati se da će ostati još dugi niz godina na klupi Uniteda. Zašto? Pa, ako vam dosadašnji dio sezone nije dao odgovor na to pitanje, onda ne znam šta će.

jel ovo Cautinhu za ljubav

Nek je bar neko Cautinhu ispunio želju.

Pišeš li za koji portal?