Virtu4l je napisao/la: ↑21 jul 2024, 14:16Imam ja sasvim dovoljno fudbalskog staža, pa i na skoro svakom stadionu kojeg si nabrojao, a lista je svakako mnogo duža. Fudbalska strast je jedno, a primitivizam i malograđanština su nešto sasvim drugo.HemusHotel je napisao/la: ↑21 jul 2024, 14:07Jedno je sasvim očigledno: Nemaš ti baš mnogo stadionskog staža. Ne samo u BiH ili exYu, već u svijetu. Onog fudbalakog. Nisu to pozorišta, niti književne matineje. Kada bi ti rekao čega sam se naslušao na tribinama White Hart Lane, Parkena, Ullevalla, MetLife Stadiuma, Allianz Arene, San Sira kada igraju njihovi timovi. Stadioni su sportske arene, a one i nisu baš mjesto za učenje manira, već za pražnjenje emocija.
Ti nemaš, osima grada Sarajeva, mnogo dodirnih tačka izgleda ni sa fudbalskim stadionima. To te ozbiljno isključuje iz daljnje rasprave.
Mislim da si na pogrešnom forumu, idi tabiri negdje teme o obrazovanju i politici.
Da ti sad tvoj drug Virto nešto kaže, jer nisi glup i pismen si.
Romantizacija primitivizma, malograđanštine i prostakluka nas je dovela tu gdje jesmo.Znaš onu čuvenu, došli divlji - otjerali pitome. Zato smo danas najnepismeniji, najzaostaliji i posljednji u apsolutno svemu. Zato jer nenormalno vodimo kao normalno.
![]()
Znaš kako Englezi kažu: “To je ono što je stara vještica Margaret oduzela od nas”. Nije stvar u romantizaciji ili idealiziranju niskih strasti. Stvar je da je to osmišljano još nekad davno u osvit društvenog preslaganja, kada su se ispekle prve cigle za Koloseume.
Hljeba i igara običnom puku, ali i razonoda bogatima. Igrači i treneri u fudbalu su pretplaćeni upravo zbog tih stvari, da postanu razbibriga, da jednom nedjeljno odeš nekome **** sve na kamaru, da to ne bi radio kući ili na poslu. Amerikanci rade sve na kartu zabave, unijeli su neon i glamur u sport jer je kod njih sve biznis. Ali Evropi je još jedino fudbal preostao. Imam druga iz Londona, kardiohirurg, momak iz Yorkshirea, završio ozbiljne škole.
On je 6 dana u sedmici Dr. Jekyll, uzoran građanin Njegovog Veličanstva, naučnik, porezna kasa Imperije. Nedjeljom on obuće bijeli dres i jutra postane Mr. Hyde. I to traje dok pijan ne zaspe kada se vrati kući.
Poenta moje priče je da stadioni su ostali jedni od rijetkih mjesta gdje možemo se osjetiti ljudima. Fudbalski stadioni. Sve ostalo, pa čak i porodice su postale izvještačene, sve je u instagramima, lajkovima, lažnim svjetlima, marketingu prema javnosti. Jedino na stadionu čovjek može biti čovjek. Sa svim i idealima i niskom strastima. I pogledaj Evropu: Ultra pokret se pojavio tamo gdje ga nikad nije ni bilo ili je bio u tragovima. Tako da nas ne iznenađuje danas kada čujemo o neredima grupa u Švedskoj, Holandiji, Belgiji, Estoniji. Klinci su skontali da je ostao samo fudbal i stadioni kao mjesto gdje mogu biti svoji ili ako ništa gdje mogu biti dio grupe u kojoj se mogu ispuhati.
Još samo na tribinama emocije nisu lažne. I zato gdje čuješ više psovki tu ima i više ljubavi. Zdrav mi bio.
[/url]








