VASO PETROVIĆ, PRVI PREDSJEDNIK "PODRINJA"
POČELO JE NA SAVIĆA BARI
Mada je proteklo šest decenija od osnivanja fudbalskog kluba "Podrinje" iz Janje, ti prvi "koraci Podrinja" još uvijek su u svježem sjećanju Vase Petrovića, jednog od osnivača i prvog predsjednika ovog sportskog kolektiva.
U svojim sjećanjima Vaso Petrović nas vodi u vrijeme kada je prije šezdeset godina grupa janjanskih mladića odlučila da osnuje fudbalski klub. Bilo je to doba kada je Janja živjela životom bosanske kasabe i kada će fudbalski klub da u narednim decenijama daje određeni pečat njenom društvenom životu.
- Prvu fudbalsku loptu u Janju ja sam donio iz Beča gdje sam studirao agronomiju. I, počeli smo da šutiramo na Savića bari nas nekolicina. Starijim nije bilo drago, jer kako su govorili, lopta je mladež odvlačila od poljoprivrede, a onda smo, čini mi se, 2. avgusta 1927. godine donijeli odluku o formiranju fudbalskog kluba. Dali smo mu ime Podrinje - prisjeća se 85-godišnji Vaso Petrović.
Klub se već na startu susreo sa nizom problema, koje je, zahvaljujući mladalačkom entuzijazmu mladih, i razumijevanju starijih uskoro prebrodio. Prvih godina se igralo na Savića bari. Pod otvorenim nebom igrači su se presvlačili, jer nije bilo prostorija, nije bilo dresova.
- Kad smo osnovali klub ja sam od kuće uzeo pare i otišao u Beograd da kupim dresove i kopačke. Kupio sam jedanaest garnitura dresova i kopački. Dresovi su bili crveni sa crnim "štraftama", gaćice crne, štucne crvene sa bijelim ranflama.
Samo desetak dana kasnije "Podrinje" će odigrati i prvu prijateljsku zvaničnu utakmicu. Protivnik će biti ekipa iz Bijeljine. O atmosferi pred utakmicu i o samoj utakmici čika Vaso priča: "Utakmica je počela u tri sata poslijepodne. Sat ranije stigli su Bijeljinci. Bila je to ekipa koja je već iza sebe imala utakmicâ, iskusnija od nas. Sat prije utakmice razgovarali smo sa njima. Bili su malo prepotentni, rekli su nam da će nam dati 10 do 15 golova. Odgovorio sam im, da je lopta okrugla i da se ne zna nikad unaprijed pobjednik. Možda je ta njihova prepotencija bila motiv za nas da zaigramo svom snagom. Nakon pola sata igre ja sam jednim volej udarcem savladao golmana gostiju i to je bila za sve nas velika radost. Bijeljinci su nastojali svim silama da izjednače i to im je pošlo za nogom uz pomoć sudije koji je neopravdano u njihovu korist dosudio jedanaesterac. Izjednačenje nas nije zbunilo. Deset minuta prije završetka susreta moj brat postigao je pobjedonosni gol i mi smo prvu utakmicu dobili sa 2:1".
Od tada je "Podrinje" krenulo na svoj sportski put dugačak šesdeset godina. Došli su zatim susreti sa fudbalerima iz Zvornika, Loznice, Ugljevika i drugih obližnjih mjesta. Putovalo se konjskim zapregama, a hranu su sami fudbaleri od kuće nosili. Ali ovaj mali kolektiv je, pored neimaštine, vezalo čvrsto prijateljstvo, drugarstvo.
- Mi smo u Podrinju bili kao braća. Mi nismo pravili razliku između sebe bez obzira na nacionalnu pripadnost. U klubu je bila savršena harmonija, sloga i ljubav. Živjeli smo kao jedna porodica, kao braća. To je bilo pravo bratstvo i jednistvo. Zato smo i bili snažan kolektiv - kaže čika Vaso.
Prvu utakmicu van Janje Podrinje je odigralo u Bijeljini gdje je poraženo sa 2:1. Onda su došle utakmice u Zvorniku, Loznici i drugim mjestima.
Interesantno je da je već na počecima u Podrinju organizovan trening fudbalera. Počinjao bi obaveznim trčanjem oko Savića bare, da bi potom uslijedile vježbe sa loptom i dalje uigravanje ekipe. Lopta je bila na šnjiranje.
Na kraju našeg razgovara Vaso Petrović nam je izdiktirao i sastav Podrinja iz 1927. godine.
Sastav Podrinja iz 1927. godine:
Ibro Redžić, Meho Smajić, Sveto Zarić, Meho Suljar, Petar Ugljevičanin, Vaso Petrović, Nikola Kojić, (?) Petrović, Luka Petrović, Krsto Nedić, Rifat (?).
Download PDF (1.34 MB)