Sjećanja iz Budimpešte
Ko je i koliko presao radi VELEŽ-a, neznam, ali mogu vas podsjetiti da sam prošao pun **** toga.Najluđa gostovanja su mi bila sa malo raje ali odabrane.To je neopisivi merak!Najviše bih vam želio opisati ono u Budimpešti jer je bilo malo raje i u Splitu 88(2:2).
Za Budimpeštu je bio planiran i voz,ali se skupila samo 2 autobusa,a otisla su i 6-7 automobila,a bilo je dvojica koja su otisla vozom u sopstvenoj režiji i sreli su se u Budimpešti. Do D.Miholjca je bilo tako-tako,a kad smo došli tamo pocinju frke.Jedna ekipa ulece u neki disko i pravi frku,ali ne bitku nego feštanje.U Budimpeštu dolazimo sutra dan i odlazimo u VELEŽ-ovu bazu.Vidimo se s igračima i pravac grad.U metrou počinjemo sa stvaranjem atmosfere,a pankeri bi nesto i napravili al ne smiju od murije,a mi smo bili spremni na sve.U gradu je bilo ,malih kavgi s nasim ljudima (citaj to kao bježanje iz kafića da se ne plati ceh). Na stadionu prije početka utakmice, staro Mostarsko prepucavanje s domaćim navijačima,a pri kraju utakmice su probali neki pankeri da nam se približe ali skače prva postava i kad su vidjeli da smo samo to čekali pobjegi su na drugi dio stadiona.Poslje utakmice prvo smo skinuli ploču s natpisom ulice FAY, a po kaficima nam nisu dali da uđemo pa smo se potukli s onim istim pankerima sa stadiona,ali su se razbježali čim je pao na zemlju prvi i on je jadnik platio za sve.Na izlazu iz Budimpešte je bio neki sudar,pa smo cekajuci usli u neki mini-market i napravili inventuru, a sa ostalim sitnim parama nas trojica ulazimo u telefonsku govornicu i vrtimo brojeve po Pešti i forcamo ako nam se neko javi.Na povratku u našem autobusu festa do Mostara pa čak i stariji ljudi festaju ko da im je 18 godina.Kod Gojka u Jablanici smo vidjeli sudar gdje je poginuo pjevac CRVENE JABUKE,i tu bacamo ploču s natpisom ulice FAY u Neretvu.Do Mostara opet festa i po gradu pravimo krug s autobusima
