SportSport.ba

Masta moze svasta.

Dugo sam cekao na tvoj tekst, nakon ona prethodna dva koja su bila vrlo kvalitetna i koja su zadivila vecinu forumasa. Odlicno je ovo, nastavi da pises.

Hm, moram priznati da su mi prethodni tekstovi bolji od ovog. U poređenju s njima, ovaj mi djeluje kao ono "samo da nešto izbacim". Daleko od toga da je loš(nigdje to ne rekoh, da se razumijemo), ali si nas/me razmazio onim drugim tekstom, tako da...

Monolog je napisao/la:Hm, moram priznati da su mi prethodni tekstovi bolji od ovog. U poređenju s njima, ovaj mi djeluje kao ono "samo da nešto izbacim". Daleko od toga da je loš(nigdje to ne rekoh, da se razumijemo), ali si nas/me razmazio onim drugim tekstom, tako da...

Slažem se sa napisanim, jednostavno nemam inspiraciju za neku kolumnu. Sve uvjete imam (vrijeme, volju, želju), nedostaje još motiv, odnosno inspiracija.

Znam kako ti je. Ja svoju pronalazim gledajući trilere ili čitajući ruske književnike. Zar tebe ne mogu inspirisati Đoletovi stihovi?

Monolog je napisao/la:Znam kako ti je. Ja svoju pronalazim gledajući trilere ili čitajući ruske književnike. Zar tebe ne mogu inspirisati Đoletovi stihovi?

Đoletovi stihovi me itekako inspirišu, ali onda tekstovi kreću o ljubavnim jadima, a to baš i nije poželjno na sportskim forumima, zar ne?

Uostalom, nisam dobar kolumnista, lažem samog sebe, a vala i vas. Bolje da se ja okrenem drugim stvarima

Lp.

Lijepi snovi su uvijek dobitna kombinacija za kolumnu. Čitajući plovimo zajedno sa autorom kroz neku ljepšu sporednu stvarnost ili ljepšu budućnost koja nas negdje iščekuje.To je ono što održava čovjekovo bitisanje.

Moš , ti knjihu care izdat :)

evo , ja sve ovo spremam u WORD Mozda , mene zapamte po ovome kao neke pisce
kad , umrem nadzu mi u kompu

Iako je sportski forum, pronađoh na svom "čuvenom" blogu svoje stare kolumne. Ova mi je jedna od prvih napisanih, želim je podijeliti sa vama. Pa, nadam se da će biti dostojna vašeg odvojenog i cijenjenog vremena.



PISMO BOLA

Sve je već odavno postalo mračno, tek poneki prozor u daljini obasjava, pitam se, što li dotični u toj sobi radi? Dal' i on ne može zaspati zbog ljubavi, ili umor čini svoje. Hmm, prestajem viriti kroz staru zavjesu, jer me čini nekako nesretnim i očajnim. Hladno je, ova noć zaista je drugačija od prethodnih, ledena, ledena da ledenija biti ne može, ili može?

Stari radio ponovo donosi mi depresiju, Balašević kao da zna za moje prokletstvo, priuštio mi je tužnu baladu i poneku suzu na licu. Nije da ga krivim, te mi noći zaista nije trebala. Tražim u ladici onu starut teku, olovka mi je tu, pri ruci. I počinjem da pišem, tebi draga, naravno. A ti si, pretpostavljam, okovana dubokim snom, nasmijana lica sklopljenih očiju tjeraš me na zlo... Hmm, što da ti napišem, što da ti poklonim princezo mala? Ma znam, tebi će sve od mene biti drago, ti ćeš sve to prihvaiti znajući da je od srca, od mene, od mene za tebe, samo za tebe.

Ipak, što god bih napisao, činilo mi se da mogu bolje, da zaslužuješ bolje, da ovo nije dovoljno za tebe. Prolaze sati, jutro polako izlazi, kao da me ni ono više ne može ovakvog gledati. Ali ja, ja ti moram noćas pokloniti dio sebe, svojih osjećaja. Trgam već petu stranicu i gubim se, oči se same sklapaju, trebao bih spavati, trebao bih al' neću. Ma što da napišem najdražoj, dal' da napišem neke Balašove pjesme, jer ona ih ne pozanje, mislit će da su moje. Pobogu, zar mi to pada na pamet? Nevjerovatno... A onda ko' iz vedra neba grom, dobih inspiraciju, obuzela me cijelog. Malo po malo, nekoliko lijepih stihova već je tu, na papiru, ali ih teško čitam, moje pospane oči to mi ne dozvoljavaju. Tik-tak, na satu je četiri sata ujutro. Oh, bože, pa ja sutra radim, pomislih u sebi. U 7 sati moram biti na vratima firme, o ne...

I one frekvencije starog radija se izgubiše, ni pjesma mi više nije bila u naklonu. U stomaku neki čudan osjećaj, ma nije to onaj osjećaj kada se zaljubiš, bio sam gladan. Što jesti u ova doba? Ne, napisat ću ovo pismo do kraja i idem spavati, moram rano na posao. Odužilo se, o kako se samo odužilo. Nekoliko rečenica tako mi je ružno zvučalo, da sam ih po nekoliko puta prepravljao. Sve sam izmeljao, sada stvarno ne želim da ovo vidiš, opet, zar sam sve uzalud pisao.

Eh, dobro jutro zoro, baš sam sretan. Uspio sam da sastavim tekst, trebalo mi je cijelu noć, ali znam da će ga ona tako slatko pročitati i da će joj biti drago, znam to, znam... Na poslu sam cijeli dan razmišljao o tome, poslano pismo je, čekam samo odgovor. Ma poslat će SMS, nazvat će me, javiti se, da me pohvali, kaže poneku lijepu riječ...

Ali nije, nije narednih 48 sati. Već sam postao zabrinut, odlazim do nje, kucam na vrata njenog toplog doma, onako vedrog lica i "namazane" kose.

"Ona nije tu, nemaš ti ovdje što tražiti!" - Bio je to njen otac, čovjek koji me baš nikada nije volio vidjeti na svojim vratima, a da budem iskren, ni on nije bio bajan, zamišljao sam i boljeg punca.

Pun nekog bijesa okrenem se i natrag, nisam imao snage da stojim na tim prokletim vratima, odlazim u beskraj. I već nekoliko dana ni traga ni glasa o njoj, primijetio sam da više ne korača starom korčulom, tamo gdje sam je ranije viđao sa Almom, starom prijateljicom. Sretoh Almu baš na česmi, tamo pored one trgovine. činilo mi se da joj nije bilo drago što me vidjela, ne znam, negdje sam pogriješio, u čemu je problem...

Ipak, Alma mi je obećala nešto ispričati, ali da se smirim i da ne napravim neko zlo. Pobogu! Pa o čemu se radi, odmah sam visokog tona tražio odgovor od nje. Ispričala mi je sve, čini mi se da sam prvi put u životu osjetio pravi strah, bol, nemir....

Ni suza nije mi bila strani gost, i ona je polako počela kliziti na moje lice. Ovaj život je za mladu "pjesničku" dušu završio, nepotrebno je nastaviti dalje, ma kuda dalje? Princeza, tada neispričana priča, udala se...Otišla je, kažu na drugi kontinent, našla je muža negdje tamo daleko. Rekoše da joj je stiglo i pismo, poslao joj je njen otac, neodolivši mojim riječima. Želio joj je odati sve moje osjećaje.

Ubila se, jadnica. Zašto, nisam nikada saznao, al' sam predosjećao. Bila je to neopisiva ljubav, godine koje smo proveli nisu se mogle zaboraviti, nisu mogle i nikada neće moći. Ljubav naša, možda drugi je ne razumiju, ali naša je. Posebna je, drugačija od drugih...

Onaj osjećaj, kada je voliš i kada 24 sata misliš samo o njoj, kada joj vjeruješ...Imao sam taj osjećaj, pratio me gdje god bih pošao. A ja, godinama živim sam, bolan, ranjen. One suncom okovane dane sada zamijenio je decembar, i svakog prvog ja mislim da će proći, ali nije prošao, ne još uvijek. Minuti, sati, dani, godine....Koliko mi je sada? 43? Plašim se izgovoriti ih, imao sam 20 i bio sam njen, sada imam 43 i još uvijek sam njen, ali nemam je. Sa slikom njenog lika tako dočekam svako novo jutro, jutro crnije od onog kada sam joj pisao posljednje pismo. Ali, ovaj put, pisma ne pišem...

oooo pa ti nisi ministar, neg' prozni pisac.
u početku sam pomislio da je neko lično iskustvo, al' me je to sa suicidom presjeklo i skontam da je ipak fikcija.

Pasha je napisao/la:oooo pa ti nisi ministar, neg' prozni pisac.
u početku sam pomislio da je neko lično iskustvo, al' me je to sa suicidom presjeklo i skontam da je ipak fikcija.

Srećom, nije lično iskustvo. U pitanju je fikcija, hvala dragom Bogu. Hvala na lijepom komentaru, Pasha.

Mene su razuvjerile godine, odmah mi je bilo jasno da nije 43-godisnji mladic.

Inace tekst je vrlo dobar i kvalitetan, pogotovo za one zaljubljene.
Brate dragi, Balas te unisti.

Omerbavarac je napisao/la:Mene su razuvjerile godine, odmah mi je bilo jasno da nije 43-godisnji mladic.

Inace tekst je vrlo dobar i kvalitetan, pogotovo za one zaljubljene.
Brate dragi, Balas te unisti.

Da, malo po malo, ali me uništava. Ma, Đole je car!

balas ne moze da unisti....balas daje snagu da se dalje nastavi...

tekst je fenomenalan,malo pecka,ustvari ne malo,malo vise...
sve u svemu....svaka cast na ovome...

Fikcija sa primjesom lične želje za nekom nedostižnom ljubavi jer takve su po definiciji najidealnije Griješim li?

Clap, clap, clap.

Iako nema veze sa sportom, tekst zaslužuje biti na ovom mjestu. Uživao sam(ne brini, nije kurtoazija)čitajući ovu tužnu priču. Moram priznati da mi ovakve nisu strane. Ne znam za tebe, ali ja nikad ne napisah nešto sa sretnim krajem. Ne mogu. Nisam za toga.

Nego, dijelim mišljenje i sa @taktičarom u vezi nedostižne, nedosanjane ljubavi. Imam osjećaj da smo na pravom tragu.

@Taktičar,

ne znam, vjeruj, ovakvi tekstovi obično budu plod nekih raznih osjećanja. siguran sam da ga tada nisam napisao reda radi, imao je neki povod. Ali, moram priznati da mi svaka priča završi tužnim krajem. Sljedeća će, obećavam, bit sa ovakvim završetkom: Te su sretno živjeli do kraja svog života.

@Monolog,

Hvala, znam da nije kurtoazija, obično daješ svojim komentarima najrealniju sliku. Hvala ti što si tu, na forumu.

Imam mnoštvo ovakvih priča na blogu, no ne bih ih ovdje postavljao, da me pojedinci ne bi smatrali nekakvim čudakom.

Ja nisam ni pročitao niti ću da čitam jer poeziju i prozu smatram gubljenjem vremena Ja sam tvrdokorni realista. Ali eto, po komentarima ostalih mislim da je dobro pa da ti kažem svaka čast!

NoName je napisao/la:Ja nisam ni pročitao niti ću da čitam jer poeziju i prozu smatram gubljenjem vremena Ja sam tvrdokorni realista. Ali eto, po komentarima ostalih mislim da je dobro pa da ti kažem svaka čast!

Ne znam da li ovo da primim k srcu, malo sam uvrijeđen.

Ma, u pravu si, poezija je bezpotrebno napisana priča. Bolje "skovati" neku dobru kolumnu, a evo potrudit ću se da je večeras napišem, pa se nadam nekom konkretnom komentaru s tvoje strane, bezimeni...

MinistaR je napisao/la:

NoName je napisao/la:Ja nisam ni pročitao niti ću da čitam jer poeziju i prozu smatram gubljenjem vremena Ja sam tvrdokorni realista. Ali eto, po komentarima ostalih mislim da je dobro pa da ti kažem svaka čast!

Ne znam da li ovo da primim k srcu, malo sam uvrijeđen.

Ma, u pravu si, poezija je bezpotrebno napisana priča. Bolje "skovati" neku dobru kolumnu, a evo potrudit ću se da je večeras napišem, pa se nadam nekom konkretnom komentaru s tvoje strane, bezimeni...

Pa rekao sam ti svaka čast A komentar sam dao jer te izuzetno cijenim i cijenim tvoj rad, makar mene nimalo ne zanimalo što si napisao u ovom slučaju, zbog razloga koje sam naveo.

Ti samo piši, kada budeš pisao o nekim temama koje i mene zanimaju moći ću da dam i neki konkretan komentar

NoName je napisao/la:

MinistaR je napisao/la:

NoName je napisao/la:Ja nisam ni pročitao niti ću da čitam jer poeziju i prozu smatram gubljenjem vremena Ja sam tvrdokorni realista. Ali eto, po komentarima ostalih mislim da je dobro pa da ti kažem svaka čast!

Ne znam da li ovo da primim k srcu, malo sam uvrijeđen.

Ma, u pravu si, poezija je bezpotrebno napisana priča. Bolje "skovati" neku dobru kolumnu, a evo potrudit ću se da je večeras napišem, pa se nadam nekom konkretnom komentaru s tvoje strane, bezimeni...

Pa rekao sam ti svaka čast A komentar sam dao jer te izuzetno cijenim i cijenim tvoj rad, makar mene nimalo ne zanimalo što si napisao u ovom slučaju, zbog razloga koje sam naveo.

Ti samo piši, kada budeš pisao o nekim temama koje i mene zanimaju moći ću da dam i neki konkretan komentar

ma ti si u dusi teski emotivac... kakav realista kakvi bakraci... nije to nama u krvi, to je samo odbrambeni mehanizam