Taktičar je napisao/la:Ni taktički, a ni za raju
Hvalimo se imenima čije cijene na fudbalskom tržištu dosežu basnoslovne cifre, a igra reprezentacije uprkos tim imenima trenutno ne funkcionira. Pokušajmo odgonetnuti zašto.
Večerašnja tekma
Iskreno govoreći bio sam prije današnje tekme protiv Katara spreman za pisanje kolumne o pozitivnim i negativnim dojmovima nakon 4 prijateljske utakmice pod dirigentskom palicom Safeta Sušića. Nakon tekme jedino što mi se po glavi vrtilo bile su poteškoće sa kojima se naša selekcija suočavala na terenu i moj lični pokušaj adresiranja pojedinih problema. Pokušaću ovdje napraviti disekciju igre i taktike naše repke uz nekoliko ličnih prijedloga, a narednih dana ću napraviti usporedbu Papetove i Ćirine strategije.
Da krenem prvo od toga šta se prostim okom moglo površinski vidjeti večeras. Prije svega anemično izdanje preko cijelog polja. Bez puno stvorenih šansi, bez puno borbe i bez odlučnosti. Dakle minusi od odbrane, preko sredine pa do napada, a i obrnuto. Igrači Katara su imali veći posjed lopte, pritiskali su nas više nego mi njih i bilo je očito da su kako je utakmica odmicala imali sve manje respekta prema nama jer im je bilo jasno (kao i nama ostalima) da oni vode igru. Bez imalo želje za ponižavanjem protivnika moramo se pitati kako se moglo dogoditi da jedna poluprofesionalna selekcija koja kotira oko 100. mjesta na FIFA-inoj ljestvici može nama doći u goste i nadigrati naše zvijezde čija se imena spominju u istoj rečenici sa imenima velikih evropskih klubova.
Problemi u igri
Mora naravno biti da jedan od razloga leži u taktičkom pristupu i primjeni istog, i to naravno od oba protivnika. Ako sagledamo našu kompletnu momčad lahko ćemo uočiti već davno potvrđeno: kvalitet ove ekipe je neravnomjerno raspoređen i vaga uveliko na ofanzivnu stranu. Primjećuje se također da je kreativnost daleko više zastupljena u odnosu na borbenost i trčanje, a i veoma je uočljiv nedostatak brzine. Šta se može sastaviti iz ovakvog miksa osobina? Igrati ofanzivno i pokušati što bolje iskoristiti svoje vrline ili igrati defanzivno da bi se prikrili nedostaci?
Odgovor se kao i u većini drugih stvari nalazi u sredini. Eto protiv Katara smo gledajući imena započeli tekmu ultra-ofanzivno, a završili je nakon tek nekoliko stvorenih šansi sa jednim postignutim golom. Treba znati kako se igra ofanzivno da bi to bilo efektivno. Ofanzivna igra između ostalog podrazumijeva visoki presing i puno kretanja u fazi napada. Kod nas to večeras nije postojalo, a imali smo tri špic-napadača i dva vezna ofanzivca (doduše Pjaniću je bila namijenjena nešto defanzivnija uloga koju i nije baš toliko poštovao). Eksperiment sa tri slična napadača u vrhu je u startu bio osuđen na propast jer dvojica su trebala agirati po krilima, a nikome od njih to nije prirodno. Niti su veliki radnici, niti su brzi i probojni. Moglo se to izvesti da od njih tri dvojica igraju uz jedno tipično krilo koje bi razvlačilo igru u stranu, pa bi onda onaj drugi veliki centarfor mogao više dolaziti u svoju prirodnu poziciju u sredini, ali takvog brzonogog igrača mi nažalost trenutno nemamo. Upravo nas nedostatak takvog tipa dovodi do sljedećeg problema: cijela igra nam se svodi na napade kroz sredinu.
Iskusni lisac Bruno Metsu je to pročitao i to je njegovim igračima donijelo prevagu. Njegovi igrači su napadali naše veznjake prilično visoko i agresivno i pošto nemamo nijedno krilo da raširi igru i razvuče protivničku odbranu većina pokušaja je bila osujećena čim bi počela. U takvoj igri ne mogu doći do izražaja prednosti naših napadača u skok-igri, koju smo itekako imali, ali je nismo mogli iskoristiti jer po definiciji opasni centaršutevi dolaze upravo sa krilnih pozicija. Dakle sve naše napadačke prednosti su jednostavno bile otklonjene.
Defanzivno generalno imamo problema i više nego što bi trebali i zadnja linija nam često izgleda lošije nego što to zaista jeste. Problem opet počinje nešto više na terenu. Protivnici često posjeduju loptu više od nas i lahko se došetaju do opasne zone jer naši ofanzivni igrači ne čine puno da im otežaju put dotle. Na taj način odbrana ispašta jer su prečesto pod pritiskom, a kad je bilo koja odbrana dugo i puno pod pritiskom rizik od grešaka je naravno veći.
Moguća rješenja
Mislim da sam ovime dijagnosticirao jedan veći dio problema koji dovode do nedostatka željene igre, a samim time i rezultata. Sljedeće pitanje je šta se može učiniti da se neki od problema riješe, a neki bar olakšaju. Kako omogućiti da nam kreativna i efektivna strana repke dođe do izražaja, a da u isto vrijeme rupe koje postoje u odbrani ne postanu šire i veće ili da se čak po mogućnosti smanje?
Po meni je jedan od ključeva igra sa dva klasična zadnja vezna kojima je to prirodna pozicija i koji razmišljaju defanzivno. Rahimić je tu neprikosnoven. On je na toj poziciji tzv. siromašno izdanje Vieire iz njegovih dana u Arsenalu. Ne treba tu puno više trošiti riječi, čovjek jednostavno razumije i zna igru. Njegovo čitanje igre i postavljanje bi pravo dobro komplementirao Jahić koji je nešto pokretljiviji i agilniji. Njih dvojica bi zatvaranjem sredine ispred odbrane napravili ravnotežu koja trenutno ne postoji jer bi pravili pritisak na loptu i tako štitili odbranu što sada kako već rekoh nije slučaj jer imamo previše ofanzivaca koji zanemaruju defanzivne zadatke ili ih jednostavno ne znaju valjano obavljati. Odbrana bi bila sigurnija, a povećao bi se broj osvojenih lopti tako da bi imali više prilika da sami nešto stvaramo.
Osim toga bi se u fazi napada otvorio prostor za naše bekove što znači da bi oni mogli donijeti to željeno širenje igre na strane tako što bi se češće usuđivali ubaciti u napad znajući da će rupu iza njih popuniti jedan od zadnjh veznih. Znamo da Salihović ima veoma dobar centaršut, a Mujdža je večeras pokazao da posjeduje probojnost. Kao sljedeći plus dolazi to da naš plejmejker biva rasterećen jer u ovom slučaju jednostavno ima više mogućnosti. Nije više prinuđen da većinu lopti pokušava provući kroz sredinu jer sada ima šansu da inicira akciju na obje strane i to učestalo. Protivnik je tada više razvučen i teže mu je zatvoriti tog našeg organizatora igre, a i napadače.
Eh, sada dolazimo do određivanja pozicioniranja i imenovanja tog plejmejkera. Tu se ja sada vjerovatno stavljam u negativno svjetlo kod mnogih u BiH jer mislim da Misimović i Pjanić guše jedan drugog i da zbog toga ne trebaju igrati zajedno. Ja ih često volim upoređivati sa najboljim organizatorskim duom u današnjem fudbalskom svijetu – Xavijem i Iniestom – jer po pojedinačnim karakteristikama liče na njih: jedan je fenomenalni dodavač sa izvanrednim pregledom igre, drugi je brži, agilniji, prodorniji; ako zatvoriš dodavača dribler iskoristi višak prostora... Ali ruku na srce Miske i Pjana nisu na tom nivou razumijevanja igre i sposobnosti nadopunjavanja. Osim toga karakterne osobine su im drugačije od onih kod Barcinih magova. Kada Misketu ne daš loptu on se osjeća k´o dijete kome si oduzeo sladoled, dok je Pjana mlad i poletan i ima želju za dokazivanjem, pa onda prečesto voli povući loptu na svoju ruku. Ko god od njih nema loptu osjeća se k'o riba na suhom.
Još jedan razlog za moju nepopularnost je to što bih ja trenutno puno popularnijeg Pjanića ostavio na klupu kao džokera, a prednost u igri dao Misimoviću za kojeg mislim da je ipak više u stanju voditi jednu cijelu utakmicu. Postavio bih ga na lijevu stranu odakle bi se on ubacivao u sredinu, preuzimao loptu i ostavljao Salihoviću prostor na strani. Desno bih postavio Ibričića koji iako u Hajduku ima sličnu ulogu Misimoviću i Pjaniću nije toliko gladan lopte i u utakmicama za repku je pokazao da može biti veliki borac, pa mislim da bi ta kombinacija sa Misketom i Ibrom bolje funkcionirala nego ona pomenuta sa Misketom i Pjanom. Pjanić je po meni bolji igrač od Ibričića, ali u ovom slučaju Ibrine karakteristike bolje pašu u postavu.
Dvije špic-pozicije bi trebali popuniti Džeko i Ibišević. Ja jako cijenim Muslimovića, ali mislim da kombinacija sa Džekom i Ibiševićem otvara više mogućnosti jer se u ovom slučaju prvi može koristiti kao target man, a drugi kao onaj drugi, defanzivniji napadač.
I na kraju se vraćamo nazad na dvije stoperske pozicije. Jedna je naravno rezervirana za kapitena Spahića, a na drugoj bih se, čini mi se, odlučio za Mravca čije su fizičke sposobnosti i igra nešto kompletniji od onih kod Pandže i Nadarevića. Salihovićevo neigranje malo remeti ovaj koncept, pa bih dok se on ne vrati na lijevom boku isprobao npr. Subašića (da je sve kako treba trebao je večeras biti isproban). Nije to idealno rješenje, ali bar mu je to naturalna pozicija, a i privremeno je, pa se za nadati da ne bi završilo katastrofalno.
Dakle sa ovom mojom vizijom, za koju ne kažem da je jedina ispravna, u okviru mogućnosti koje imamo, zadovoljavamo uslove uravnoteženosti i raznovrsnosti na terenu koji su jedni od najvažnijih (ali ne jedini važni) faktora za postizanje uspjeha na visokom fudbalskom nivou. Do susreta sa Luksemburgom i Francuskom je preostalo oko tri hefte i pitanje je šta i koliko će selektor Sušić uspjeti promijeniti i popraviti za to vrijeme.
U ovom tekstu sam pokušao objelodaniti mogućnosti i ograničenja ove reprezentativne selekcije, kao i šta se može učiniti u vezi ovih drugih. Generalne stavke poput više borbenosti i zalaganja nisam spomenuo jer se one naravno podrazumijevaju. Vjerujem da je i sam Sušić svjestan većine pomenutog jer ga ne smatram glupim ili nesposobnim. Više se vjerovatno radi o njegovoj (ne)smjelosti da sada mijenja neke do sada zamišljene i postavljene principe. Nadam se ipak da će uvidjeti da su neke promjene neminovne i da će se osmjeliti da ih sprovede.
Ocjene i procjene:
Nogometna reprezentacija BiH anno 2010:
- individualne mogućnosti 7,5/10
- timske mogućnosti 7/10
- rezultati 6/10
- Safet Sušić 6/10
Vratih se iz Bosne ponosne i svratih malo da vidim sta se piskara na ovome portalu,nije me dugo bilo...
Sta dodati na ovaj tekst,aferim,samo to...
Bio sam na Grbavici i licno sam se uvjerio,ma prevaliti opet onolike kilometre i opet ne vidjeti ni trunke one igre kao pod Cirinom palicom...ni mrvice zelje i izgaranja...ma nije Susic za sve kriv,licno sam se uvjerio da u nasoj reprezentaciji postoji par baletana koji se samo setkaju po terenu...Mozda su moja ocekivanja bila velika,ali brate boli,stvarno boli onaj jad i cemer...
Ali meni i mom drustvu je opet bilo lijepo tu noc,nismo dozvolili da nam baletani pokvare ugodjaj i godisnji odmor,zar zbog par baksuza da nam propadne vece u glavnom gradu jedne i jedine...al opet se nadamo,nada zadnja umire,nadamo se da se nece potpuno ugasiti 3 i 7 septembra...
U fudbalu postoje linijski suci koji, kako sam njihov naziv govori, moraju paziti na to. Činjenica je sa oni griješe(najsvježiji primjer je Njemačka-Engleska), ali uvođenje ove tehnologije bi ujedno i smanjilo njihovu važnost na terenu. 
