Ovako gledajući svoje bivstvovanje na forumu, on je igrač o kojem sam najmanje pisao, a ubjedljivo najviše volio naravno.
Čovjek koji me je tamo 95/96 naveo da zavolim ovaj klub, uzor u svakom smislu, sportskom i ljudskom.
Valjda zbog te prevelike emocije i prosto činjenice da je njegov odlazak za svakoga bio posebna vrsta gubitka, rastanak sa nekim s kim ste mislili da nikada nećete, valjda zbog svega toga nikada nisam pisao previše o njemu, valjda zato što je to jednostavno Alex. Nisam ni morao pisati, svakim postupkom, gestom, svakom riječju je dokazivao opet i iznova kakva je gromada.
Ja sam siguran da nikada više neće biti desetke ovog kova, prava i istinska desetka, kapiten, lider, genijalac i gospodin.
Prepoznatljivi
destro a giro se ne može zaboraviti,
zona Del Piero nazvana po mjestu odakle je najviše volio pucati, savršeni slobodnjaci i lomljenje kičme protivnicima, fali to, kao nekada.
Navire svašta nešto, genijalni gol za scudetto Fiorentini, Interu, Laziu, gol za interkontinentalnu titulu, pirova peta Borrusiji, asist škaricama Trezegolu za scudetto, povreda u Udinama, rušenje Reala i standing ovation, Serie B, SP 2006 i gol Njemačkoj, golčine koje je uvijek čuvao za Romu i Lazio, prvijenac u kupu protiv Rome, ma puno puno. Sjeta jbg.
Mogao bih dugo, ali neka ovako bar za upis, pa do druge prilike, a i neko će reći da ovakve stvari uvijek odvuku na patetiku.
"
Un cavaliere non lascia mai una Signora".