SportSport.ba

Bvb zapeo za taha.Izvrstan igrac i uz to ima smiješnu klauzulu.

blago njima.

schickeria je napisao/la:Bvb zapeo za taha.Izvrstan igrac i uz to ima smiješnu klauzulu.

moj shickeria , većeg kiksera među štoperima nema.
Spoj Rudigera i Šunjića. Recimo kad Lever igra bez njega primaju gol manje po utakmici.
BvBu je bolje da ostave Bartru ako će već ići u ovakve egzibicije.

Barbarossa je napisao/la:

schickeria je napisao/la:Bvb zapeo za taha.Izvrstan igrac i uz to ima smiješnu klauzulu.

moj shickeria , većeg kiksera među štoperima nema.
Spoj Rudigera i Šunjića. Recimo kad Lever igra bez njega primaju gol manje po utakmici.
BvBu je bolje da ostave Bartru ako će već ići u ovakve egzibicije.

Ima 21godinu ,kiksevi su sasvim logični.Tah ima sve da bude top igrac

Ima za Mainza, Augsburga, Herte, Frankfurta ...

Vijadukt je napisao/la:Ima za Mainza, Augsburga, Herte, Frankfurta ...

Da,zato ga i traze dosta klubova iz prema

schickeria je napisao/la:

Vijadukt je napisao/la:Ima za Mainza, Augsburga, Herte, Frankfurta ...

Da,zato ga i traze dosta klubova iz prema

Kakvo je to mjerilo?
Daj da vidimo njegove igre, to je ipak relevantno.

Rudiger, Schuerrle...

Sslozit cemo se da nisu nivo reprezentacije, dobro necemo ako smo Joachim Loew.

Ako cemo bit bezobrazni on bi davno zavrsio u Bayernu da je taj nivo.

još jednom da kažem da nema Bayerna bila bi liga jača, između prvog i šestog mjesta bi bio 1 bod razlike, veoma kompetitivna liga koja bi poharala Evropu a ovako Bayern uništi sve

skupiti baileya dok mu cijena nije skocila pet puta

schickeria je napisao/la:skupiti baileya dok mu cijena nije skocila pet puta

Njemu je već cijena skočila,
a nije ni Leverkusenu u interesu prodavati ovakvog igrača koji ima još 4.5 godina ugovora,
namazani su u Bayeru, ne daju oni tako lako igrača kao prije, tek kad procjene da im više ne vrijedi.
Svakako da podržavam njihov stav.

Leverkusen ljetos dosta prodao, uglavnom istrošene igrače, Čičarito, Čalhanoglu, Toprak, Kampl, Papdopulos, Dragović. Nijedan nije zasijao u novom klubu,
imaju plusa nekih 30 mil, a opet su sklopili jaku ekipu.
Nije to idealno ove sezone, više je kriv trener koji je forsirao kamikaza taktiku sa 7 ofanzivaca, tako je krenuo i na Bayern,
danas je trenutno došao pameti te posložio normalno sa razbijačem Baumgartlingerom i još jednim box to box Aranguizom,
imao je i normalna 2 stopera i 2 beka. danas je bila njihova rapsodija, uživanje za gledat.

Alario nije igrao stalno ove sezone, ali kad god sam upratio radi se o dobrom napadaču, klasičnom Argentincu, okretnom, tehnički jakom,
sviđa mi se taj profil napadača, nešto kao Higuain.

A Hofenhajm je pokazao čemu se nadati kad prodaješ igrače, odlivaš kvalitet, a ne dovodiš zamjene,
Katastrofalna politika, nije fer ni prema Nagelsmanu.
Umjesto da iskoriste zalet, euforiju koju je on donio, svjesni su da od imalo boljeg talenta pravi zlato,
ali ne, no ko ih šljivi.

Koln dobio HSV, Terode višak u Stuttgartu, u Kolnu briljira, otpisali Koln, kako stvari stoje ovom formom za tren su iznad opasne zone.
malo sam kritikovao njihov način poslovanja gomilanjem stopera, međutim...
Jorge Mere je bio dosta povrijeđen, a ovo što igra kod ovog trenera je fantastično, samo 20 godina, malac je odličan stoper.
Doveli su i Kozieloa 22 godine veznog iz Nice. ne znam kakav je igrač, ali ono što znam da je bio standardan u Nici i da mu je cijena 11 mil, a oni su ga platili samo 3.
Volio bi da Koln ostane, pokazali suambicioznost i upornost.

a kad biram putnika za Cvajtu ne mogu se odlučiti.
Freiburg mi simpatičan, svakako su već daleko odmakli, i forma im je dobra,
mainz mi nije drag, nisu nešto ni kvalitetni, ali nenadano preokrenu i pobjede, često iznenade,
Stuttgarta ne bih volio, dosta njima godina tamo, ove sezone su odlično sa transferima radili,
Wolfsburg je prekvalitetan, Šmid nije donio što se od njega očekivalo, mora da bude bivši, i uprava stuttgarta mora razmisliti, Ok izlazak iz Cvajte, ali ove sezone je to loše, i ove bodove što su osvojili bilo je na silu, Stuttgart ima određeno visok kvalitet.
HSV je kvalitetan ali ne ide, smjena trenera je očigledna, Werder ko bi njih želio u Cvajti? - Mislim niko.

Moji favoriti Hofe, Herta i Majnc odmakli, odmiču...

Drago mi zbog Frankfurta, opet su pobjedili, evo ih sad na samom vrhu u borbi za LP,
tamo se radi po sistemu, transfer politika ove sezone je bila vrhunska, a Kovač veliki gospodin.

Tah izvrstan igrač

Tah je rupetina
to tvrdim sad I za 10 godina isto, jer nece napraviti nikakav iskorak u karijeri, Mainz js njegov vrhunac

Gisdolu nakon poraza od Kolna, urucen otkaz.

Inace, Koln je koliko to god cudno zvucalo, vratio u utrku za opstanak.
Imaju naredna dva meca da odigraju kod kuce, prvo Augsburg pa Dortmund.
Ausburg moraju dobiti a sa Dortmundom ce i biti izuzetno tesko no s obzirom na formu potonjih, mogli bi i tu traziti neki bod.

Danas od pola 4 Bayern-Werder te od 18 sati Schalke-Hannover.

Koln će biti jedini klub u svim ligama svijeta koji je ispao iz lige, a imaju igrača na SP u Rusiji.

Bundesliga je napisao/la:Tah izvrstan igrač

Jucer je odigrao sasvim dobru utakmicu

Svi Reusovi povratci

Suzbijen ozljedama, elitni talent Marca Reusa kopni iz pamćenja


ogomet stvarno može ispisati najironičnije i najnevjerojatnije moguće scenarije.

U svibnju sad već minule 2017. na travnjaku berlinskog Olympiastadiona odigrano je finale njemačkog nogometnog kupa između Eintrachta i dortmundske Borussije. Nakon tri godine uzastopnih posrtaja u finalima, igrači Borussije Dortmund su te večeri poboljšali dojam inače blijede sezone osvajanjem drugog najvažnijeg domaćeg trofeja. S pokalom u ruci tartanom je zajedno sa suigračima trčao i Marco Reus, koji je propustio solidan dio tog proljeća zbog ozljede mišića. Propustio je i drugo poluvrijeme tog finala; Thomas Tuchel ga je iz igre izvukao na poluvremenu.

“Možda je riječ o prednjim križnim ligamentima” jezivo je precizno predvidio svoju dijagnozu Reus. “O tome ćete morati pitati doktora. A, uostalom, sada i nije vrijeme za priču o tome”, pokušao je pred novinarima zadržati osjećaj zadovoljstva jedan od najdarovitijih njemačkih nogometaša. Tko bi ga krivio; taj trofej mu je – nevjerojatno, ali istinito – prvi ‘pravi’ u karijeri, osvojen tek par dana prije 28. rođendana.

Dvije izgubljene sezone i dva propuštena velika turnira od Reusa su u percepciji nogometne javnosti učinile praktično invalida
Rijetki od nas znaju kakav je osjećaj kada vas fizička nesposobnost ostavi potpuno lišene rutine koju pratite i gradite čitavog života. Prosječnom čovjeku bi puknuće ligamenata bila tek nepotrebna smetnja u životu, koja bi iziskivala da posvetite sate i sate u napornoj rehabilitaciji. Ali isto tako bi vjerojatno za većinu najgora vijest vezana uz nju bila tek ta da generalno možete zaboraviti na redoviti hakl s ekipom.

Kod sportaša, u ovom slučaju nogometaša, situacija je kudikamo drugačija. I najmanja ozljeda je u svijetu vrhunskog sporta bojazan; možda ne iz razloga što bi vam u eri današnje sportske medicine neka marginalna mehanička ozljeda značajno ugrozila nastupe, već zato što bilo kakvo mirovanje znači odudaranje od rutine, ali i od jezgre momčadi.

Zloguko proročanstvo

Taj je aspekt sjajno obradio Rory Smith u reportaži za New York Times koja je pratila oporavak Reusova suigrača iz dortmundskih dana, Ilkayja Gündoğana, nakon što je u prosincu 2016., kao i Reus, pokidao svoje prednje ligamente nedugo nakon povratka od prethodne teške ozljede. U njoj Gündoğan opisuje kako su ga suigrači u svlačionici Manchester Cityja oduševljeno dočekali kada je prvi put nakon operacije, a pred početak duge rehabilitacije, svratio da ih pozdravi. Prva dva dana vlada ekstaza i u centru si pozornosti, da bi već treći dan ta pažnja okopnila i postaješ “tek jedno lice koje nije često tu”. Izoliranost u klinikama i teretanama rezultira jezivim osjećajem otuđenosti. Gündoğan je u tom periodu maksimalizirao svoje prisustvo na društvenim mrežama, objasnivši to srcedrapajućom izjavom:

“Jednostavno, ne želim da me ljudi zaborave”.

Ali nogomet ima kratko pamćenje, prekratko. Možda zato mnogi ne pamte činjenicu da Reus zapravo u svojoj karijeri od momčadskih uspjeha ima samo taj lanjski Kup, a vjerojatno je i zato s bolnim smiješkom na licu ipak toliko insistirao na tome da trči taj slavljenički krug. Na kraju krajeva, ozljeda gležnja na pripremnoj utakmici protiv Armenije tek šest dana prije početka turnira ostavila ga je bez nastupa za SP-u u Brazilu, koje je Njemačka osvojila golom još jednog dortmundskog ‘prokletnika’, Marija Götzea.




No, ako nogomet kratko pamti, Reus nema taj problem. Možda je zato djelovao nekako i prehladno kada se zime 2012. godine vratio u redove Borussije Dortmund, kluba u kojem je napravio svoje prve nogometne korake. Na predstavljanju po zaključenju transfera iz Borussije Mönchengladbach, Reus je dobrim dijelom izbjegavao ostaviti dojam kako je riječ o klincu koji se vratio kući, pričajući striktno profesionalno većinom o “traženju iskoraka” i “potrebi za osvajanjem trofeja”.

Reusu su kao klincu zatvorili vrata Borussije Dortmund, pravdajući to skepsom kako njegovo tijelo nije spremno izdržati fizičke napore koje veće stepenice nogometa nameću. Šest godina kasnije vratio se u klub kao ponajbolji mladi igrač Bundeslige, spreman da pokaže kako je to bila samo kriva procjena struke. Na kraju je to ispalo kao nekakvo zloguko proročanstvo u filmu gdje glavni junak misli da mu može umaknuti ako se dovoljno potrudi, ali ono ga susretne pri klimaksu radnje.

Elitni portfelj

To nogometno kratko pamćenje stoga se najbolje pokazuje i kroz percepciju Reusa unazad ove dvije sezone otkako ga najintenzivnije prate najteže ozljede. Od svibnja 2016., kada mu je dijagnosticirana ozljeda pa do početka veljače, kada se planira njegov puni povratak na terene, Reus će ukupno s terena izbivati 484 dana. Uostalom, radi ozljede prepona nije bio ni na preklanjskom Euru u Francuskoj; s popisa je uklonjen na svoj rođendan, koji pada krajem svibnja.

Ružna zaboravnost sporta otkrije se u ovakvim slučajevima, kada igraču zdravstveni bilten nemjerljivo nadmašuje – u Reusovom slučaju do minulog ljeta nepostojeći – popis osvojenih trofeja. Ove dvije izgubljene sezone i dva velika turnira na kojima je umjesto kandidature za najboljeg igrača ostao kod kuće od Reusa su u percepciji nogometne javnosti učinile praktično invalida. Neće mu protiv toga pomoći ni činjenica da je u prvoj sezoni po povratku u Dortmund pod Jürgenom Kloppom bio nadomak osvajanja prvenstva i Lige prvaka, kada je sa 19 golova u svim natjecanjima te sezone kao jedan od najistaknutijih igrača ekipe do samog kraja održavao borbu s Bayernom na oba fronta. Ni sezona poslije, kada je sa čak 23 gola i 18 asistencija obilježio još jednu ‘za dlaku’ sezonu Borussije, neće mu previše pomoći.

Sigurno je da korelacija razvijena tijekom ove dvije sezone u kojima su Reus i njegov genijalni talent kopnjeli iz kolektivnog pamćenja, paralelno s padom konkurentnosti same Borussije Dortmund, nije slučajna. Njegov nogomet poželjela bi svaka elitna momčad na svijetu; ta lakoća i finoća tehničke izvedbe, direktnost, sposobnost preuzimanja različitih pozicija – od svojevrsne ‘lažne desetke’ do lažne devetke – čime unosi nepredvidivost u taktičku rigidnost Bundeslige… Sve je to dio Reusovog elitnog portfelja. Zaokruženog prijeko potrebnim ‘konkretnim’ pogocima i asistencijama.

Pred Reusom je sad novi povratak na terene i nada da još stigne odvesti momčad do novih uspjeha. Uostalom, najveća motivacija mu može biti sjećanje da je u za njega izgubljenom finalu Lige prvaka 2013. godine na drugoj strani briljirao čovjek od 29 godina kojeg je dotad često bio glas sjajnog, ali ozljedama sklonog igrača – Arjen Robben. Kako bi zapjevao Frank Turner…

“We can get better, because we’re not dead yet”



Malo sam uspoređivao Sane koji igra ponajbolju sezonu od svih njemačkih igrača od sezone poslije svjetskog prevenstva 2014 pa do danas i Reusove dvije najbolje sezone u Borussiji. (Još ovdje nisu uračunate utakmice Lige prvaka recimo gdje je Reus bio bolji nego u ligi)





Čovječe kakva zvijerka, , Sane recimo danas izgleda sjajno,a on je igrao to isto na još jednoj razini više.Sezona potpuno usporediva sa Messijevim ili Neymarovim (16/17)

16 poena prednosti nakon 19 kola Racionalno poslovanje i racionalno skupljanje bodova.

Magath hvali holersbecha....nista vidno,svatko svoga....
Idući vikend u Leipzigu,tamo su lani izvrsno prosli

sljivo je napisao/la:16 poena prednosti nakon 19 kola Racionalno poslovanje i racionalno skupljanje bodova.

Ako je tačno da Miler ima platu 15, a Boateng 12 miliona, onda su stvarno racionalni, a uz to ide i ta bodovna prednost.

Očekivan gustiš u koloni iza bayerna, očekivano...

Kovač sa Eintrachtom i dalje odlično gura, vidiljiv sistem napokon i kod njih kako u igri , tako i u vođenju kluba