Ćiro Blažević

[fk zeljeznicar]

samo vi podržavalte ćiro i skandirajte pe****ini, a volio bi više nego da na lotu dobijem da nam dođe hrvatska pa da ih ćiro pusti, pa mu onda skandirajte, pa nije niko budala na FTV govori ja sam bosanac na HRT ja sam hrvat pa moj ćiro nije petnaesti vijek nego 21 hvala bogu pa su ljudi izmislili kablovske, dosad mi je njegovog hinjavluga budala bi sa dzekom i ibiševićem napravili rezultat da je muzurović imao ovakve igrače bili bi u austriji 100%, pa on sa gušom i kompanijom klepne norvešku

[edoode]

Kratko i jasno da ne dugovlacim, Ciro je kreten od covjeka i veoma los trener.
Hvala

Sa tim lošim trenerom je Hrvatska bila 3. na SP 98' a mi imamo trenutno najbolju poziciju i najbolje mogučnosti u kvalifikacijama za bilo koje prvenstvo

[nedzad]

Kratko i jasno da ne dugovlacim, Ciro je kreten od covjeka i veoma los trener.
Hvala

Sa tim lošim trenerom je Hrvatska bila 3. na SP 98' a mi imamo trenutno najbolju poziciju i najbolje mogučnosti u kvalifikacijama za bilo koje prvenstvo

bolan sa onim sastavom i Branimir Tulic bi bio treci...

[LeBronJamesKing]

Kratko i jasno da ne dugovlacim, Ciro je kreten od covjeka i veoma los trener.
Hvala

Sa tim lošim trenerom je Hrvatska bila 3. na SP 98' a mi imamo trenutno najbolju poziciju i najbolje mogučnosti u kvalifikacijama za bilo koje prvenstvo

bolan sa onim sastavom i Branimir Tulic bi bio treci...

meni je sve jasno ali sto ljudi osporavaju drugim ljudima uspjeh, ej nije mala stvar sa zemljom koj je tek nekoliko godina prije izasla iz rata i isto prije toliko godina osnovana biti treci na mundijalu i onda se nadju pacijenti da kazu to nije uspijeh ili i ovaj bi bio ...

haj da vi kazete ciro sada nije nizasto ima goodina koliko ima star i to bi vam se moglo i progutati, iako rezultati govore drugacije ali reci da nije bio strateg i majstor kada je hrvatsku doveo do treceg mjesta je doista velika ludost...

[nedzad]

Sa tim lošim trenerom je Hrvatska bila 3. na SP 98' a mi imamo trenutno najbolju poziciju i najbolje mogučnosti u kvalifikacijama za bilo koje prvenstvo

bolan sa onim sastavom i Branimir Tulic bi bio treci...

meni je sve jasno ali sto ljudi osporavaju drugim ljudima uspjeh, ej nije mala stvar sa zemljom koj je tek nekoliko godina prije izasla iz rata i isto prije toliko godina osnovana biti treci na mundijalu i onda se nadju pacijenti da kazu to nije uspijeh ili i ovaj bi bio ...

haj da vi kazete ciro sada nije nizasto ima goodina koliko ima star i to bi vam se moglo i progutati, iako rezultati govore drugacije ali reci da nije bio strateg i majstor kada je hrvatsku doveo do treceg mjesta je doista velika ludost...

jedini uspijeh koji je imao imao je sa Hrvatskom repkom koja je bila prejaka...ove klubove i ostale reprezentacije sto je vodio cisti prosjek, a negdje i ispod prosjeka...i neko kaze trener svih trenera ...

[EnZo_85]

I ja bih sa Bobanom, Šukerom, Soldom, Prosinečkim bio treci na svijetu polovina tih igrača je bila u reprezentaciji Jugolsavije to je Jugoslovenska skola, sta su Hrvati poslije tok treceg mjesta napravili nista značajno...

Mi smo glup narod, kad smo svi bili protiv Saveza i lopova oni nam uvalili Ćiru i svi odjednom zadovoljni i sta se promjenilo u Savezu NISTA mafija sad ima "materijala" da prica kako su nesto napravili bla bla..

Kako ga nije stid Vedo je 6 mjeseci bio na rehabilitaciji nije u stanju bio posjetit momka najboljeg strijelca jesenjeg dijela bundeslige..
Također nije pristutvovao dodjeli nagrada za idola nacije i zato je imao izgovor....
Zasto nije dosao na utakmicu Sarajeva protiv Helsinborga ima i tu kanditata za repku koji su izmisli fudbal za Redeljića..Zasto Alaima nije pozvao umjesto Nurkovica, zato sto ga nije nikad gledao nema pojma...

A zato iskoristi svaku priliku da se Šepuri po Zagrebu sa Mamićima i valja gluposti da će pozvat nekog Samira Brazilca da igra za Bosnu...

Evo kako je dosao u repku nije nijednog igrača doveo i napravio nesto od njega kako pravi treneri rade.
Pokupio vec sve sto je bilo i sto je valjalo, ono sto su igraci postigili u svojim klubovima.

Govori novinarima ne bi volio da se sastane u barazu sa "svojim Hravtima", pa njemu bi ba bilo svejedno ko god da prodje, prodao bi nas u sekundi, kasnije puko priču, ovako onako...

Ne znam da li bio iko sretni od mene da se nada repka nađe na SP 2010 i ako bog da naće se, a samo da zna da zato nije zasluzan Ćiro nego ova fenomenalna generacija igrača. Zamislite samo jednog Baždarevića ili Halihodzica na klupi nase repke sta bi uradio sa ovakvom ekipom, to su treneri koji su sa anonimusima pravili fenomenalne rezultate.

Šta je Ćiro uradio sa Dinamom, Zagrebom, Švicarskom, Iranom NISTA....Upala mu kasika u med sa onakvom generacijom Hrvatske 98 i sada s nama...On je jedna obična dvorska luta, marioneta koji voli eksponiranje u medijima i sa njim ova reprezntacija nema perpsektivu njemu je 75 godina...Vise prati desavanja u Hrvatskoj i njihove igrače nego naše sta će nama takav trener...

[velez_mostar]

I ja bih sa Bobanom, Šukerom, Soldom, Prosinečkim bio treci na svijetu polovina tih igrača je bila u reprezentaciji Jugolsavije to je Jugoslovenska skola, sta su Hrvati poslije tok treceg mjesta napravili nista značajno...

Mi smo glup narod, kad smo svi bili protiv Saveza i lopova oni nam uvalili Ćiru i svi odjednom zadovoljni i sta se promjenilo u Savezu NISTA mafija sad ima "materijala" da prica kako su nesto napravili bla bla..

Kako ga nije stid Vedo je 6 mjeseci bio na rehabilitaciji nije u stanju bio posjetit momka najboljeg strijelca jesenjeg dijela bundeslige..
Također nije pristutvovao dodjeli nagrada za idola nacije i zato je imao izgovor....
Zasto nije dosao na utakmicu Sarajeva protiv Helsinborga ima i tu kanditata za repku koji su izmisli fudbal za Redeljića..Zasto Alaima nije pozvao umjesto Nurkovica, zato sto ga nije nikad gledao nema pojma...

A zato iskoristi svaku priliku da se Šepuri po Zagrebu sa Mamićima i valja gluposti da će pozvat nekog Samira Brazilca da igra za Bosnu...

Evo kako je dosao u repku nije nijednog igrača doveo i napravio nesto od njega kako pravi treneri rade.
Pokupio vec sve sto je bilo i sto je valjalo, ono sto su igraci postigili u svojim klubovima.

Govori novinarima ne bi volio da se sastane u barazu sa "svojim Hravtima", pa njemu bi ba bilo svejedno ko god da prodje, prodao bi nas u sekundi, kasnije puko priču, ovako onako...

Ne znam da li bio iko sretni od mene da se nada repka nađe na SP 2010 i ako bog da naće se, a samo da zna da zato nije zasluzan Ćiro nego ova fenomenalna generacija igrača. Zamislite samo jednog Baždarevića ili Halihodzica na klupi nase repke sta bi uradio sa ovakvom ekipom, to su treneri koji su sa anonimusima pravili fenomenalne rezultate.

Šta je Ćiro uradio sa Dinamom, Zagrebom, Švicarskom, Iranom NISTA....Upala mu kasika u med sa onakvom generacijom Hrvatske 98 i sada s nama...On je jedna obična dvorska luta, marioneta koji voli eksponiranje u medijima i sa njim ova reprezntacija nema perpsektivu njemu je 75 godina...Vise prati desavanja u Hrvatskoj i njihove igrače nego naše sta će nama takav trener...

Djaba je nekim likovima to pisat druze,svjesni smo mi svi da je to tako,ja sam slicne stvari napisao milion puta,ali opet djaba,opet je pravo velikom broju ljudi Ciro majstor,u svakom slucaju podrska ovome sto si napisao!
Jos ti nisi spomenuo velki broj stvari vezanih za Miroslava,i to jako bitnih,a to je njegovo politicko opredjeljenje,nije tema politika,ali je jako bitno...

[edoode]

I ja bih sa Bobanom, Šukerom, Soldom, Prosinečkim bio treci na svijetu

Pa eto što nisi bio sa njima treči?

[Log Out]

Ja bih bio prvi !

[make]

ciro **** jedan mrtvi......

kako smo mi glup narod, to nije normalno......

pa on je najveci kloc koji je ikad zakoracio u ovu zemlju....

[Fanaticosi_Medakovo]

Daj hoćetel prestat više, i veličinu Ćirinog liga ne treba sumnjat. Pa čovjek je Prištinu u uveo u prvu jugoslovensku ligu i postao heroja albanaca. U Švicarskoj ga pamte kaO najboljeg trener te ekipe ikad, a u Švicarskoj je također priznat kao i dobar klupski trener. Sa Hrvatskom 1996. ušao u četvrtfinale Europskog prvenstva, dok je 1998. na Mundijalu u Francuskoj sa Hrvatskom bio treći. Sa Bosnom je napravio dobre rezultate. OK, priznat ćete nije imao puno uspjeha u prijateljskim (BiH - Bugarska (1:2), Slovenija - BiH (3:4), NK Rijeka - BiH (3:2), Uzbekistan - BiH B ekipa (0:0), Oman - BiH (1:2), BiH - Iran (2:3)), ali u kvalifikacijama jeste imao uspjeha pa tako da smo imali dva minimalna poraza u gostima (Španija - BiH (1:0), Turska - BiH (2:1)), a na drugoj strani tri velike pobjede dvije kod kuće i jedna u gostima(BiH - Estonija (7:0), BiH - Armenija (4:1), Belgija - BiH (4:2)) i jedna minimalna pobjeda kod kuće (BiH - Belgija (2:1)). Uz to izabran je od strane najboljih evropskih trenera kao "Trener svih trenera" pa zato odj****e svi mrzitelji Ćire jer ko mrzi Ćiru mrzi i reprezentaciju, a svi znamo koliko naši reprezentativci vole i podržavaju Ćiru u svemu.

[storm_raider]

Daj hoćetel prestat više, i veličinu Ćirinog liga ne treba sumnjat. Pa čovjek je Prištinu u uveo u prvu jugoslovensku ligu i postao heroja albanaca. U Švicarskoj ga pamte kaO najboljeg trener te ekipe ikad, a u Švicarskoj je također priznat kao i dobar klupski trener. Sa Hrvatskom 1996. ušao u četvrtfinale Europskog prvenstva, dok je 1998. na Mundijalu u Francuskoj sa Hrvatskom bio treći. Sa Bosnom je napravio dobre rezultate. OK, priznat ćete nije imao puno uspjeha u prijateljskim (BiH - Bugarska (1:2), Slovenija - BiH (3:4), NK Rijeka - BiH (3:2), Uzbekistan - BiH B ekipa (0:0), Oman - BiH (1:2), BiH - Iran (2:3)), ali u kvalifikacijama jeste imao uspjeha pa tako da smo imali dva minimalna poraza u gostima (Španija - BiH (1:0), Turska - BiH (2:1)), a na drugoj strani tri velike pobjede dvije kod kuće i jedna u gostima(BiH - Estonija (7:0), BiH - Armenija (4:1), Belgija - BiH (4:2)) i jedna minimalna pobjeda kod kuće (BiH - Belgija (2:1)). Uz to izabran je od strane najboljih evropskih trenera kao "Trener svih trenera" pa zato odj****e svi mrzitelji Ćire jer ko mrzi Ćiru mrzi i reprezentaciju, a svi znamo koliko naši reprezentativci vole i podržavaju Ćiru u svemu.

Potpisujem svaku rijec ovog posta.

[Malik]

Daj hoćetel prestat više, i veličinu Ćirinog liga ne treba sumnjat. Pa čovjek je Prištinu u uveo u prvu jugoslovensku ligu i postao heroja albanaca. U Švicarskoj ga pamte kaO najboljeg trener te ekipe ikad, a u Švicarskoj je također priznat kao i dobar klupski trener. Sa Hrvatskom 1996. ušao u četvrtfinale Europskog prvenstva, dok je 1998. na Mundijalu u Francuskoj sa Hrvatskom bio treći. Sa Bosnom je napravio dobre rezultate. OK, priznat ćete nije imao puno uspjeha u prijateljskim (BiH - Bugarska (1:2), Slovenija - BiH (3:4), NK Rijeka - BiH (3:2), Uzbekistan - BiH B ekipa (0:0), Oman - BiH (1:2), BiH - Iran (2:3)), ali u kvalifikacijama jeste imao uspjeha pa tako da smo imali dva minimalna poraza u gostima (Španija - BiH (1:0), Turska - BiH (2:1)), a na drugoj strani tri velike pobjede dvije kod kuće i jedna u gostima(BiH - Estonija (7:0), BiH - Armenija (4:1), Belgija - BiH (4:2)) i jedna minimalna pobjeda kod kuće (BiH - Belgija (2:1)). Uz to izabran je od strane najboljih evropskih trenera kao "Trener svih trenera" pa zato odj****e svi mrzitelji Ćire jer ko mrzi Ćiru mrzi i reprezentaciju, a svi znamo koliko naši reprezentativci vole i podržavaju Ćiru u svemu.

Apsolutno nemam ni riječi dodati na ovo...svaka čast za svaku riječ... možda ćiro i nije najbolji trener na svijetu,ali je zto natjerao igrače da se bore za reprezentaciju...

[emir_]

Daj hoćetel prestat više, i veličinu Ćirinog liga ne treba sumnjat. Pa čovjek je Prištinu u uveo u prvu jugoslovensku ligu i postao heroja albanaca. U Švicarskoj ga pamte kaO najboljeg trener te ekipe ikad, a u Švicarskoj je također priznat kao i dobar klupski trener. Sa Hrvatskom 1996. ušao u četvrtfinale Europskog prvenstva, dok je 1998. na Mundijalu u Francuskoj sa Hrvatskom bio treći. Sa Bosnom je napravio dobre rezultate. OK, priznat ćete nije imao puno uspjeha u prijateljskim (BiH - Bugarska (1:2), Slovenija - BiH (3:4), NK Rijeka - BiH (3:2), Uzbekistan - BiH B ekipa (0:0), Oman - BiH (1:2), BiH - Iran (2:3)), ali u kvalifikacijama jeste imao uspjeha pa tako da smo imali dva minimalna poraza u gostima (Španija - BiH (1:0), Turska - BiH (2:1)), a na drugoj strani tri velike pobjede dvije kod kuće i jedna u gostima(BiH - Estonija (7:0), BiH - Armenija (4:1), Belgija - BiH (4:2)) i jedna minimalna pobjeda kod kuće (BiH - Belgija (2:1)). Uz to izabran je od strane najboljih evropskih trenera kao "Trener svih trenera" pa zato odj****e svi mrzitelji Ćire jer ko mrzi Ćiru mrzi i reprezentaciju, a svi znamo koliko naši reprezentativci vole i podržavaju Ćiru u svemu.

98. godine bih i ja sa onakvim igračima bio treći. Podržavam i ja Ćiru, al je namazan brate. Pa vidio si izjavu da je tokom naše tekme imao otvorenu liniju sa Minskom i tekmom Hrvateske i veli ma poraz nije ugodan al neka su "naši" pobijedili... ovu tekmu sa iranom je ukakio pokušavši prodati nekoliko igraća, od radeljića do sadovica... nemoj mi ga hvaliti majke ti...

[amarildobule]

Stadion govori 1000 riječi, što bi rekli.

Par forumaša protiv Ćire više,manje ništa ne znači.

Zato naprijed BiH !

Uostalom ko smo mi da sudimo Ćiri, sve dok BiH igra dobro i ima dobre rezultate ja ga podržavam, i njega i bilo koga drugog. Kad nema rezultata da mi je otac rođeni treba ga smijeniti.

[amir]

Daj hoćetel prestat više, i veličinu Ćirinog liga ne treba sumnjat. Pa čovjek je Prištinu u uveo u prvu jugoslovensku ligu i postao heroja albanaca. U Švicarskoj ga pamte kaO najboljeg trener te ekipe ikad, a u Švicarskoj je također priznat kao i dobar klupski trener. Sa Hrvatskom 1996. ušao u četvrtfinale Europskog prvenstva, dok je 1998. na Mundijalu u Francuskoj sa Hrvatskom bio treći. Sa Bosnom je napravio dobre rezultate. OK, priznat ćete nije imao puno uspjeha u prijateljskim (BiH - Bugarska (1:2), Slovenija - BiH (3:4), NK Rijeka - BiH (3:2), Uzbekistan - BiH B ekipa (0:0), Oman - BiH (1:2), BiH - Iran (2:3)), ali u kvalifikacijama jeste imao uspjeha pa tako da smo imali dva minimalna poraza u gostima (Španija - BiH (1:0), Turska - BiH (2:1)), a na drugoj strani tri velike pobjede dvije kod kuće i jedna u gostima(BiH - Estonija (7:0), BiH - Armenija (4:1), Belgija - BiH (4:2)) i jedna minimalna pobjeda kod kuće (BiH - Belgija (2:1)). Uz to izabran je od strane najboljih evropskih trenera kao "Trener svih trenera" pa zato odj****e svi mrzitelji Ćire jer ko mrzi Ćiru mrzi i reprezentaciju, a svi znamo koliko naši reprezentativci vole i podržavaju Ćiru u svemu.

POtpisujem post, 100 % sve se slazem sa tobom

[amir]

jaro amire ti meni nisi nikako dobar.ja sam stekao utisak da bi ti i mater prodao da bi ti reprezentacija bila na drugom mjestu..cuj imao otvorenu liniju za vrijeme utakmice..pa nije ni cudo sto je uveo one izmjene..
jarane shvati da je bolje i biti zadnji na tabeli ali ne prodavati obraz za male pare..al tesko da ces ti to shvatiti

glup ti je post i nemam sta odgovoriti na glupost

[cappy]

Ciri bi bilo bolje da prestane prosipati gluposti po medijima, a da vise prati nase igrace i sarajevo u evropi.

[Tarik14]

Glavaš: Baka i ja smo BiH učinili jedinstvenom

Malo je onih koji ne znaju ko je Vlatko Glavaš.
Jedan je od najvećih bosansko-hercegovačkih patriota, za reprezentaciju Bosne i Hercegovine igrao je kada je to bilo najteže.

Njegove utakmice sa Brazilom, Italijom i selekcijom svijeta, stariji navijači reprezentacije nikada ne mogu zaboraviti.

Sa Bakom Sliškovićem je 5 godina bio trener našeg državnog tima te dva puta nadomak velikih takmičenja. Slobodno možemo reći da je uz reprezentaciju bio od njenih početaka pa sve do danas.

Vlatko Glavaš pristao je govoriti za Sportin.ba, o svemu što je prošao od njegovih početaka iz Iskre, preko Njemačke do reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Naoružan informacijama, sa Vlatkom sam se sreo u Sarajevu na dan utakmice BiH-Iran, razgovarali smo o svemu.

Vlatko Glavaš nam je ispričao kako je došao u naš državni tim, kako se danas biraju selektori u selekcijama BiH. Šta je trebalo uraditi na famoznoj utakmici u Beogradu, da li je viša sila uticala na naš neodlazak na neko veliko takmičenje, i još mnogo toga možete pročitati razgovoru koji slijedi…

Vaša igračka karijera počela je u Iskri iz Bugojna, možete li nam opisati vaše prve početke?

Ja sam za Iskri počeo od 76. godine tj. od pionira. 1986 godine sam debitovao, tada je Iskra bila u drugoj ligi zapad bivše Jugoslavije. Sa Leotarom je bila najstariji drugoligaš.

Bili smo 84. godine prvoligaši gdje smo pobjeđivali Dinamo, Zvezdu i Hajduka. Nažalost nakon prve godine smo ispali, ne zato što smo bili slabi, nego zato što su u to vrijeme igrali samo klubovi za koje se znalo ali eto Iskra je bila jedan mali klub za te ljude koji su vodili tadašnji jugoslavenski fudbal. Moram se sjetiti tadašnjih igrača Iskre kao što su Ladić, Mirković, Stipić… Bili su to igrači koji su obilježili tu generaciju Iskre iz Bugojna.. Bugojno je dalo puno bh reprezentativaca tako da će mi Iskra do kraja života ostati u najboljem sjećanju. To je klub i grad koji ima dušu, međutim u ovom trenutku, Iskra kao i cijela BiH ima problema u tom klubskom takmičenju.

Sa sadašnje tačke gledišta, da se zaključiti da je u malom mjestu skoncentrisan veliki talenat, Zec, Alispahić, Karadža su bivši igrači Iskre, koja je tajna uspjeha bugojanskog kluba?



Iskra je veliki rasadnik talenata, mnogi dobri treneri su radili u Bugojnu, pogotovo u juniorskim kategorijama, počevši od Tone Vukadina, Stipe Pejaka… To se sad prenosi na ovu generaciju koja ima sve samo nema materijalnu pomoć jer dok god država ne donese zakon o sportu teško se finansirati. Mislim da ovo što ima Iskra sa Zecom i Alispahićem je velika stvar jer je na njima da se dokažu u reprezentaciji, ista stvar je i sa ostalim klubovima jer preko reprezentacije moramo promovisati i naš klubski nogomet, to je jedini način da izađemo iz ovog sivila.

Kako se desio vaš odlazak u Njemačku?

Svoju zadnju utakmicu za Iskru sam igrao u Prištini. Već u vihoru rata, pojavile su se tada neke stvari koje su naslućivale da bi se moglo desiti nešto loše, ne u tim razmjerima u kojima se nažalost desilo. Pred rat sam uhvatio gotovo zadnji avion koji je iz Sarajeva tada išao za Duseldorf jer sam imao prijatelja koji me pozvao da dođem tamo. Imao sam sreću da sam prije toga igrao na jednom turniru Hajduka u Splitu gdje je dolazio Aleksandar Ristić i igrač koji se zove Dieter Bast, menadžer Rot Weiss Essena. Već 1987. godine su me upitali da li bi dolazio u Njemačku, ali u to vrijeme se iz bivše Jugoslavije nije moglo ići ako nemate 28 godina .

Najveći trag ostavio u Duseldorfu gdje danas važi za heroja.

Kad malo saberem neke stvari, mogu reći da sam imao jednu uspješnu igračku karijeru pogotovo što sam iz Iskre otišao u Bundesligu i tamo odigrao 300 utakmica, odskočna daska za sve to je bila Iskra. Tamo me doživljavaju kao heroja, nezaboravan je trenutak kada sam 1995. Fortunu sa dva pogotka uveo u prvu ligu, tamo ne mogu zaboravi mene, Kocha, Petra Radu i mnoge druge .

Lako je u to vrijeme bilo biti Baždarević iz Želje ili Boban iz Dinama, Prosinečki iz Zvezde ali je trebalo doći iz Iskre Bugojna i tamo ostati 10-tak godina ali eto omogućio sam nekim drugima da krenu .Danas imamo to što imamo, Džeku, Ibiševića… Prije njih su bili Barbarez i Salihamidžić.

Nakon dobrih igara u Njemačkoj, dolazi poziv u reprezentaciju Bosne i Hercegovine od Fuada Muzurovića, možete li nam opisati taj period?

Moram reći da sam ja imao puno problema zbog moje odluke da igram za reprezentaciju Bosne i Hercegovine u to vrijeme kao prvi nemusliman. Povukao sam jednu liniju koja je bila veoma teška i trnovita, kako za mene tako i za moju porodicu, prijatelje… Mnoge stvari od tog momenta su se u mom životu promijenile, ali ipak mi je drago da sada u ovom intervju pričam o svemu tome.

Ne mogu zaboraviti moj dolazak u Sarajevo kod Alije Izetbegovića, i Jusufa Pušine tadašnjeg predsjednika saveza koji je tada došao u Njemačku da me pita da li bi ja igrao za BiH. Od tog momenta nikada više nije bilo dvojbi iako sam tada dobio poziv od Ćire Blaževića za Hrvatsku koja je igrala protiv Španije. Moje patriotsko opredjeljenje je odavno poznato. Bosna i Hercegovina nikada nije bila rezervna domovina, ja imam samo jednu zemlju, Bosnu i Hercegovinu.

Kada sam ja zaigrao za reprezentaciju, tada je Bosna i Hercegovina primljena u evropsko i svjetsko FIFA-ino članstvo. U doba kada sam igrao prvo poluvrijeme za Fortunu a drugo za reprezentaciju, BiH je priznata i kao fudbalska Bosna i Hercegovina i kao država. Tada smo bili zadnji na svijetu a vidi gdje danas stojimo.

Bosna i Hercegovina se 18.12.1996. suprotstavila svjetskoj velesili, Brazilu, u Manasu predvođena Dedićem, Kapetanovićem, Gecom, Begićem, Bolićem, Salihamidžićem, Musićem protiv Cafua, Zetija, Ronalda, vi ste bili kapiten?

Da, tada sam izabran za kapitena.Velika je to čast mada je bilo neugodno na drugi način. Rekao sam selektoru Muzuroviću: Nemojte da ovo bude neka politička odluka da ja kao jedini nemusliman budem kapiten. Htio sam da kapiten bude Salihamidžić, jer sam želio da neko novi dođe. Ali čitava ekspedicija od nas 27. od rahmetli Mustafe Hukića, Marića i svih igrača, svi su željeli da ja budem kapiten i to je bio veliki motiv pred 100 000 ljudi igrati sa takvom velesilom a oni ne znaju na karti gdje smo mi, to je bila velika stvar. Bio je to detalj koji je uljepšao moju karijeru.

Izgubili smo 1-0, Ronaldo nam je zabio gol u 75. minuti, nesretno našom greškom. Ono što je jako bitno je to da je ta utakmica pokazala svijetu da mi postojimo i da imamo ekipu. Iz te generacije su krenuli uspjesi koje danas imamo.

Imali ste priliku pobijediti Italijane koji su poniženi napustili Koševo…

Rego Sacci je tada došao u Sarajevo da nam pomogne, ratom napaćenoj BiH i mi pred 40 000 gledalaca pobijedimo i Sacci dobije otkaz. To su paradoski koji se ne mogu vratiti. Italija dođe kao svjetski prvak 1996. da bi nam pomogla da se stanje nakon rata stabilizuje i mi ih pobijedimo.

Gledajući sa današnjeg aspekta na sve to, pitam se da li je naša reprezentacija tada mogla učini nešto više osim nastupa u kvalifikacijama?

Bili smo reprezentacija koja nije imala dvije garniture dresova. Odemo u Kalamatu u Grčku, prva utakmica kvalifikacija za SP u Francuskoj, kiša pada a mi kao svinje, ne vide nam se brojevi. To je jedan banalan primjer da ja iz Bundeslige u kojoj imam sve na dohvat ruke dođem u takvo stanje. Sa ovog stanovišta mislim da nismo mogli više, počevši od vođenja reprezentacije, finansijske situacije, opreme i svega ostalog. Imali smo ekipu za veće domete ali kad se sjetim gdje smo spavali i kako smo trenirali, mislim da je urađeno maksimalno. Ta generacija predvođena Kodrom, Baždarevićem, Salihamdižićem, sa mnom, nije bila slabija nego ova danas ali ova ima uslove za rad.

Poput svjetskih nogometnih velikana, na Koševu ste se oprostili u utakmici protiv reprezentacije Svijeta…

BiH je imala puno većih igrača nego što sam ja. Moram ti reći da su me tadašnji predsjednik saveza, Pušina i rahmetli Alija Izetbegović obradovali kada su organizovali tu utakmicu da to bude moj oproštaj i Meše Baždarevića te Fahrudina Omerovića. Mnoge utakmice nikada neću zaboraviti ali ta je nešto posebno. Mnogi igrači kada krenu sa nogometnom karijerom, mogu sanjati da će se takvo nešto desiti. A meni se to desilo…

Veliku zahvalnost dugujemo, današnjem selektoru Brazila, Dungi koji je 450 000 KM donirao za izgradnju dječjeg sela na Dobrinji i danas kada prođem tim dijelom Sarajeva, sjetim se te utakmice. Našim oproštajem smo napravili veliku stvar. Svjetska reprezentacija na čelu sa Pereirom, Platinijem, Blatterom je došla u Sarajevo predvođena igračima kao što su Dunga, Ravanelli, Baggio.. Poslije toga mogu reći da sam napravio veliki potez i od tada znam da nikada nije bilo moje rezervne države, osim BiH. Moram se zahvaliti Pušini i cijeloj BiH koja je u meni prepoznala istinskog patriotu.

I nakon igračke karijere, ostali ste vezani za reprezentaciju, gdje ste sa Bakom Sliškovićem dva puta bili nadomak velikih takmičenja…

Ako sam ti rekao da sam bio u najteže vrijeme igrač reprezentacije, onda sam kao trener došao u najbolje vrijeme. Htjeli ili ne htjeli, najveći uspjeh našeg fudbala, je naše vođenje reprezentacije tih 5 godina. Bili smo nadomak dva velika takmičenja kada je čitava država disala zajedno. Sjetimo se utakmice protiv Danske, stativa, prečka, Bolić, Baljić, nismo imali sreće… Onda utakmica u Valenciji, i dan danas bi se igrala da Španija nije postigla gol. Međutim, ono što ja smatram našim najvećim uspjehom je to da smo pokazali da Bosna i Hercegovina nije zemlja jednog naroda nego sviju nas koji vole ovu državu.

Napravili smo reprezentaciju u kojoj su po prvi put igrali i Srbi, tako da je to veliki uspjeh. Mogu reći da smo Baka i ja, Bosnu i Hercegovinu učinili jedinstvenom. Drago mi je što danas Ćiro Blažević prepozna naš rad i drago bi mi bilo, ne da odemo u baraž nego direktno na svjetsko prvenstvo.

Možete li uporediti današnju i reprezentaciju koju ste vodili vi i Baka Slišković?

Prvo bih rekao da malo ko osuđuje to što se nismo plasirali na neko veliko takmičenje jer se u toj reprezentaciji stvarala današnja. Igrači u današnjoj reprezentaciji su standardni u svojim klubovima dok su u našoj samo Barbarez i Salihamidžić bili standardni. I pored toga smo napravili veliki uspjeh. Reprezentacija danas ima mnogo igrača koji blistaju u svojim klubovima, mi to nismo imali, veliki dobitak za današnju generaciju je i dolazak Ćire Blaževića na klupu BiH.

Još jedna utakmica po kojoj će vas bh javnost pamtiti je ona u Beogradu, Kako je bilo sjediti na vreloj klupi Bosne i Hercegovine u paklu Marakane?

Ono što smo mi doživjeli u Beogradu je nešto što ja u svom životu nisam doživio. U karijeri sam igrao sam pred više ljudi nego je tada bilo na Marakani ali je to bilo nešto nevjerovatno. Mi smo izuzetno bili primljeni od građana Srbije, međutim naš najveći problem je bilo stanovništvo iz RS, jer nisu prepoznali Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu pa su se okrenuli ka SiCG. Ono što se dešavalo je bilo strašno, sjećam se da je Baka pao s klupe poslije jednog topovskog udara. Imao sam osjećaj da se stadion srušio. I kad vidim sve to, kakve smo igrače imali koji su se možda malo prepali i kad se sjetim šta je bilo na tribinama, onda mislim da je šteta što tu utakmicu nismo napustili na poluvremenu. Da danas ponovo igram istu utakmicu, ne bih se dvoumio i napustio bih je.

Zamjerite li Munibu Ušanoviću zbog toga što je potpisao mirovni sporazum sa FS SiCG, i zato što je za sve optužio naše navijače?

Zaista ne znam šta se , gdje i kako uradilo nakon Marakane. Znam samo da ja danas ponovo vodim tu utakmicu, ne bih je igrao pod onakvim okolnostima. Možda bi nas UEFA tada izbacila. Iskreno, Srbi imaju bolji lobi u Evropi nego mi. Tada nam niko nije mogao pomoći, ni Munib Ušanović niti bilo ko. Teško je bilo da mi iz Bosne i Hercegovine napravimo nešto više u tom trenutku kada je SiCG bila jača od nas. Njihovi igrači bili su pripremljeni na rat, a naši igrači bili su pripremljeni na sportski rat. Ja moram spomenuti Krstajića, Miloševića, Iliju Petkovića… Oni su došli u našu svlačionicu i bili su korektni prema nama, nažalost bilo je i onih koji su nas dočekali na nož.

Kao sumnjiva utakmica, uvijek se spominjala ona u Teheranu sa Iranom (5-2) kada se spominjao pun kofer novca i slično, šta se zapravo desilo tamo?

U Iran smo putovali 10 sati, igrači su bili umorni, utakmica je bila čisto da savez zaradi. Bio je to dalek put, vodili smo 2-0 i izgubili 5-2. Ne bih rekao da je tu bilo nekih mutnih radnji. Kad smo kod kofera, kako 200 000 dolara iz Irana donijeti u Bosnu i Hercegovinu nego u koferu? Došli smo u Iran, odigrali utakmicu, dobili novac koji smo trebali. Da nam je u toj utakmici trebala pobjeda, mi bi pobjedili, ali siguran sam da je ta utakmica bila sasvim čista.

Naredne kvalifikacije smo započeli pobjedom na Malti a onda totalni slom, domaći porazi protiv Mađarske i Grčke, poslije toga, slijedi i vaš odlazak iz reprezentacije…

Ni do dan danas nisam odgonetnuo zbog čega se to desilo. Nesklad u reprezentaciji je počeo na Malti od tih 5-2 za nas. Sergej Barbarez je poslije utakmice napao igrače jer su primili 2 gola od Malte.Ista stvar je bila u Moldaviji kada smo gubili 2-0 pa izjednačili, tu smo utakmicu trebali dobiti 8-2. Kažem, ne znam šta se zaista desilo. Neko kaže bojkot pojedinih igrača, ali ne vjerujem jer kako neko može bojkotivati državnu zastavu? Da li su se igrači zasitili Sliškovića, Glavaša i Pašalića, to ne znam, i danas sam sa svima prijatelj.

U dvije utakmice pogubne sudijske odluke po nas su donosili suci Kostas Kapytanis i Jurij Baskakov koji su protiv Mađarske odnosno Grčke, bili naš najveći protivnik, je li možda neka viša sila uticala na takav razvoj događaja?

Ne bih se volio žaliti na sudije jer neko ko bude čitao ovaj intervju reći će da tražim izgovor. Ima i toga da su nas sudije oštetile. Tada sam i ja istjeran sa terena jer, svi se sjećaju situacije kada je Spahić napravio prekršaj a Papac je dobio crveni, ja sam upitao zašto a onda sam i ja istjeran.

Da li je neka viša sila na sve uticala? Sve je moguće. Možda se desilo slučajno ili namjerno ja ne znam. Drago mi je što je reprezentacija iz svega izašla jača. Te kvalifikacije su bile veliki neuspjeh, ipak, danas imamo Ćiru Blaževića koji ima veliki lobi u evropi i mislim da nam se danas to ne može desiti.

Kroz reprezentaciju je prošlo mnogo anonimusa, tako rečeno koji nisu bili reprezentativnog kalibra, je li bilo menadžera koji su gurali svoje igrače?

Bilo je pokušaja, i pitanja ali nešto direktno nije. Nikad nije postojala stvar da neko sa strane dođe i kaže taj mora igrati. Ipak, danas kada povučemo neku paralelu, onda se da zaključiti da tada nismo ni imali boljih igrača. Isto tako ima priča da je neko od igrača tražio novac za nastup. Kod nas toga nije bilo, ako je tako, neka neko danas kaže Vlatko Glavaš je meni tražio pare, zašto onda ne kažu to?

Nakon svega, Fuad Muzurović preuzima reprezentaciju, ostvaruje senzacionalne pobjede bez nekolicine važnih igrača koji nisu željeli igrati u reprezentaciji…

Kada se sjetim svega, onda zaključim da nikada lakše nismo mogli otići na evropsko prvenstvo, poslije svih tih problema. Naravno da smo utakmice prije Norveške riješili u svoju korist. Muzurović je tada napravio finu reprezentaciju ali je na kraju nedostajala podrška i nemoguće je bilo završiti kako treba.

Dolazak i odlazak Kodre i Bolića?

Kodri i Boliću trebala je velika podrška, to su mladi treneri koji su došli na čelo reprezentacije. Nažalost, nisu se dugo zadržali a da li je sad jedina istina njihovog otkaza to što nisu željeli putovati u Teheran, ne znam.

Edin Džeko?

Kažu da je Džeku stvorio Magath. Ja bih to rekao na jedan drugi način, njega su stvorili naši treneri, pionirski i juniorski treneri Želje. Imao je sreću da ga Plišek odveo u Češku. On je imao sreću da kada je došao u Njemačku naišao je na Magatha koji je od njega napravio čovjeka sa razmišljanjem i dodao mu tu potrebnu nijansu. Nije on napravio Džeku, Džeku je izgradila njegova upornost i karakter, a on mu je omogućio da sve to posloži. Drago mi je da je poslije svih ovih miliona ostao na zemlji.

Prošle godine u ovo vrijeme, Ćiro Blažević preuzima reprezentacju BiH i diže je iz mrtvih…

Ćiro je trener svih trenera, to znamo svi, on ima velike uspjehe. Suvišno je da mi komentiramo Ćiru, međutim Ćiro kao jedan veliki motivator, kao jedan veliki čovjek koji je medijski potkovan je uspio napraviti nešto što se zove jedinstvo i zajedništvo. Znate kakav je naš narod, poslije jednog poraza opet smo niko i ništa. Ćiro je svjestan toga ali napravio je takvo shvatanje da je svaka sljedeća utakmica najbitnija. Ne ona protiv Španije nego naredna utakmica protiv Armenije je najbitnija.

Vaš komentar na utakmicu u Belgiji?

Tada sam se osjećao kao najponosniji Bosnac i Hercegovac. To je bila najbitnija utakmica u kvalifikacijama kao što je naredna protiv Armenije. Da tada nismo uspjeli, vjerovatno bi došao jedan novi početak, novi selektor, novo sve. Ali eto Ćiro je uspio da ujedini medije, navijače što je bio ključ za uspjeh. Prije utakmice u Belgiji, rekao mi je: Sine ako ovdje prođemo, idemo na svjetsko prvenstvo. Ja vjerujem u to.

Vidite li se u budućnosti u reprezentaciji Bosne i Hercegovine?

Moje ime uvijek stoji na raspolaganju. Kad god ljudi misle da mogu, ja ću pomoći reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Volio bih da Ćiro živi još 100 godina, ipak znam sigurno da ću se jednog dana vratiti u reprezentaciju.

Selektori se biraju po nacionalnom ključu

Ono što je najžalosnije kod nas je upravo ta činjenica da se selektori biraju po nacionalnom ključu. Mnogi su me vidjeli kao kandidata za selektora mlade reprezentacije, ali to trenutno nije moguće jer tamo mora biti Srbin dok je selektor U-19, Hrvat. Ne želim se mješati oko toga ali mi moramo promjeniti to shvatanje, nije važna nacionalnost, važno je da posjedujemo kvalitet i samo onda kad to shvatimo, možemo ići naprijed.

Na kraju razgovora za naš portal, želite li uputiti neku poruku navijačima Bosne i Hercegovine?

Ne bacajte baklje u teren, ne pravite probleme na tribinama. Te kazne što plaćamo UEFI I FIFI, bolje je da dajemo za izgradnju stadiona. Budimo svi jedinstveni, svi smo mi bh fanaticosi. Horde Zla, Fukare, Manijaci, Robijaši…Svi smo mi Bosna i Hercegovina, trebamo svi zajedno bodriti našu jednu jedinu reprezentaciju.

Najsretniji bih bio kada bi Ćiro Blažević i ova reprezentacija meni omogućili da odem u Južnu Afriku naredne godine i da gledam Bosnu i Hercegovinu na svjetskom prvenstvu. To je moja najveća želja uz zdravlje. Ova reprezentacija navijačima može omogućiti da ode na SP. Mada će to biti teško zbog viza ali bi tim gestom ministre evropske unije natjerali bi da nam omoguće lakše dobivanje tih viza, možda čak ukidanje. Samo preko sporta možemo promovisati našu državu i jasno reći, Nismo mi Divljaci! , rekao je Vlatko Glavaš za kraju razgovora za Sportin.ba


Sta reci osim : Svaka cast legendo!

[Tarik14]

http://www.bhfanaticos.com/index.php?op ... 7&Itemid=2

Evo vaseg Ciru!