Selebriti je napisao/la: ↑07 jul 2020, 13:42
Slazemo se u 90% stvari, prije svega za ove polovne igrače Mandic, Herceg, Vegar i ostali. Moje neko viđenje situacije, sta bi ja da sam na nekoj od pozicija u stručnom štabu, savezu, pod uvjetom da funkcioniše naravno normalno sve, da se ima financija i tako dalje. Imao bi okosnicu ekipe, Buric, Peric, Haseljić, Panic, Buric2, Vranješ, Malinovic, Hamidovic uz Terzica od veterana kao najiskusnijeg i realno jedinog tog "veterana" koji igra na vrhunskom nivou još uvijek, a u punom treningu je i moze pomoci. Zahvalio bi se od Prce pa dalje da ne nabrajam. Napravio bi neki vidi "b" reprezentacije, gdje bi bili momci koji su na početku karijere, ovdje citaj prije svega momci tipa Klisa, Hodzica (golman Francuska), tipa Loncara, Ahmetasevic mada on nije na pocetku i slicno mislim da shvatas sta hocu reci. Zvao bi tu sto vise mlađih igraca i onda pored standardnih, i ovih momaka, ko se pokaze upada među 16 i tako bi sigurno iskocilo potrebno podmlađivanje jer bi svi igraci bilo iz Bosne ili inostranstva znali da imaju sansu doci do repke.
Zanima me tvoje mišljenje, vidim da se razumiješ oko rukometa, pa da prodiskutujemo malo...
Da, i ja smatram da vrlo slično razmišljamo kada je tema rukomet u BiH.
Zanemarimo pojedina 'imena' i dolazimo do skoro istog zaključka: rukomet u BiH se mora (treba) iz temelja promijeniti da bi se postigao nivo koji želimo i renome koji je BiH imala u bivšoj Jugi, jer je trenutno u 'zadnjoj EU ligi'.
Neću mnogo o prošlosti, ali ne mogu da ne napomenem da je u Jugi BiH imala najviše prvoligaških klubova (stalnih i periodičnih) i da je bila, zajedno sa Hrvatskom i Srbijom, među 3 najjače rukometne jugo-republike – tada je Slovenija bila slabašna (1-2 kluba), Makedonija marginalna (1 prosječan klub) a C.Gora apsolutno zanemariva (klupski).
Znam, sve se mijenja, sve zavisi od ljudi i finansija.
Neću o imenima igrača (ovaj put – često sam o tome pisao), ali rukomet nam je 'ogledalo' države, nažalost, gdje svi problemi počinju od Saveza za koji znamo kako (ne)funkcioniše. Naravno, sa silnim promjenama u državi, novac je postao najveći problem (svim sportovima, rukometu pogotovo), ali ne mislim i „glavni“ problem.
Iako je BiH danas u kategoriji siromašnih država rukomet se igra i dalje, pogotovo u manjim sredinama – to je jedino pozitivno u svemu današnjem.
Za oporavak bh.rukometa potrebno je napraviti 'restart' i krenuti (kao nekada) od osmogodišnjih škola u kojima se rukomet 'gajio' u sredinama koje su inklinirale rukometu i bile po tome poznate.
Rukomet nije fudbal ili košarka da se može igrati 'bilo gdje' (mislim na teren, prostor, uslove...) i zato bi sve trebalo kretati od O.Š. pa onda klubova.
Nekada je najjača rukometna škola bila u Goraždu koje nije imalo prvoligaški klub, ali je 'odgajalo' sjajne rukometaše i isporučivalo ih širom BiH i Juge. Slično je bilo i sa Derventom.
Od poznatih rukometnih sredina izdvajala se B.Luka (koja je imala 3 O.Š. koje su isključivo 'forsirale' rukomet u predmetu: fizičko/tjelosno vaspitanje) i u to vrijeme RK Borac je bio 7 puta državni prvak i10 puta osvajač Kupa, te bio šampion i vicešampion Evrope i pobjednik IHF Kupa! Slično je bilo i u Sarajevu koje je imalo 2 jaka kluba (Željo i Bosna), ali se to vremenom svelo na jedan veoma kvalitetan klub (RK Željezničar /ex Mlada Bosna).
Bilo i teško da će biti ikada više. idemo dalje, idemo s onim što možemo.
Da bi ''restart'' uspio država bi dobrano morala pomoći kako finansijski tako i putem Zakona o sportu, uz obavezno izbacivanje ili, barem, minimiziranje 'politike u sportu – rukometu'. To je s današnjeg aspekta utopija, ali!
Kada bi se napravio čestit Savez (od ljudi koji znaju i vole rukomet, koji poštuju ili vole državu u kojoj žive) solidan, brži,oporavak bi bio i metoda: juniorska+omladinska+seniorska reprezentacija sa češćim okupljanjima (tipa 'kampova') i sa organizovanjem više utakmica i odlazaka na međunarodna takmičenja.
Seniorska reprezentacija bi pod 1 trebala imati drugačije profilisan stručni štab na čelu sa zaista stručnim, iskusnim, selektorom koji bi za pomoćnika imao nekog mađeg i perspektivnog stručnjaka-trenera (kao svoju zamjenu za budućnost), te kompletnu 'ekipu' od kondicionog i trenera golmana do ljekara, fizioterapeuta, psihologa, nutricioniste, itd a što imaju sve 'ozbiljne' reprezentacije. Također, Savez bi morao formirati expertni stručni savjet koji bi sve to 'pratio i nadgledao' i pravovremeno reagovao po potrebi. Da ne zaboravim – mnogo više bi se trebalo ulagati i u školovanje mladih stručnjaka (nije poenta samo imati 'diplomu' i licencu) a to znači i slanje na specijalizaciju u zemlje gdje je danas rukomet ''najjači''.
Također, seniorska reprezentacija bi morala imati tzv. ''A'' i ''B'' ekipu kako bi mogla imati više igrača-reprezentativaca na raspolaganju i na taj način pružala šansu i onima koji u datom trenutku nemaju, realno, mjesta u ''A'' timu ali su potencijal i kroz ''B'' ekipu mogu se provjeravati, usavršavati, ali, takođe, i animirati da s voljom igraju za reprezentaciju i da ne gube nadu ili se 'ljute'.
Problem 'otimanja' igrača iz BiH je skoro 'nerješiv' ali ima i tu načina da se isti smanji ali za to je potrebno skoro sve prethodno nabrojano.
Problem rukometa su i IHF/EHF koji dozvoljavaju da jedan igrač može za svoje karijere promijeniti više država, a kada bi se uvelo 'fudbalsko pravilo' mnogo manje igrača bi se otimalo od BiH, jer bi i i igrači i njihovi menadžeri (zlo sporta) drugačije razmišljali.
Neću dalje – i ovo je opširno, a moglo bi se mnogo toga pisati.
BiH je 'rukometna' zemlja i to se mora iskoristiti, ali…