Chat - ARHIVA POSTOVA

[Federer17]

Kod nas je uvijek naš imao opravdane razloge, a tuđi je ološ koji treba da pati u paklu.

Sto mi ne odgovori?

Na šta? Ne znam više ni ko me citirao..

Priznajes li genocid nad Bosnjacima, priznajes li genocid u Srebrenici?

[Rooney88]

Nešto da se politički samoubije

Pa da, zato sto je velika vecina onih koji glasaju u RS misljenja da je Mladic heroj. Iako, da budemo realni, istog misljenja je i Ivanic.

Reci iskreno, je li tebi Orić heroj? Bez obzira jer ga je Hag oslobodio, znamo šta je radio. Znamo i za koga je radio..

Probat cu ja, iako je ova tema kao da hodas po nozu a ispod tebe kilometar duboka provalija.

Nije meni sporno sto mediji iz Srbije i RSa redovno prozivaju Nasera. Razumijem jako dobro kako politicki spinovi funkcionisu, a bgmi sam dovoljno pametan da vidim ko je za koga radio u ratu, bar ove sto su ociti. Oric ako je ubijao civile onda nije heroj i ne treba to biti nikome, nadam se da mozes iz ovoga izvuci poentu. Za mene su istinski heroji Vikic, Talijan,Izet Nanic, Dudakovic... mnogi ljudi iz struke koji su stvarno ginuli za svoj narod. Npr ja protiv Legije (bez obzira na to sta je postao nakon rata) nemam nista i respektujem ulogu. Pod njegovogm komandom CB su licile na vojsku i nisu radile nikakva sranja. Skroz druga jedinica u odnosu na ono sto je bilo pod Arkanom. Vojska na vojsku, respekt jedni drugima pa ko prezivi.

Ali mi je sporno sto Srbi ne prozivaju nikako one koje bi trebali prozivati. O vrhu AIDa niko ni rijeci da napise ili izusti javno, o Sevama se stidljivo prica ali polemisu vise Bosnjaci nego Srbi sto mi nimalo nije normalno. Juku i Cele niste nijednom prozvali iako je bilo elemenata. Cacu malo jeste zbog Kazana ali ste pobogu promasili za nekoliko kilematara, taj retard ipak nije za te zlocine kriv. Iranske vojne kampove ste spomenuli u 500 emisija 5 minuta. Odnos Arkana i general majora (drugog po komandi) Milovanovica je samo b92 obradio u jednoj emisiji... Meni je veci problem sto vi uopste ne prozivate one koje bi trebali, kao da imate daleko najgore ljude u vlastitoj sluzbi i sigurnosnim strukturama. Svezali se Nasera ko pjan plota. O njemu ti misljenje mogu na PP i stvar jedinu koju ja njemu istinski zamjeram i zbog koje ga nikad ne mogu gledati kao gore nabrojane heroje.

[Marsal]

Ja na ovom nicku imam 2 ili 3 bana po sedmicu, a svi znamo kako je zavrsio prosli nick

Zato nećeš nikad biti moderator

Ma imam i ja 4-5 sedmica radnog staža u Banovićima. Svaki put nezasluženo![/quote]
U mene je uglavnom zasluženo, doduše jesam jednom bio banovan bezveze kad sam sa PL prepucavanja juriš'o sa ostalima po ino temama

[Derdiyok]

Koliki bijes se u meni stvori prema njima kad ovako nesta samo procitam. Allahu dragi olaksaj.

Kako ti je ime Ratkova majko?
Nije ti ime Ruža, jer ruža miriše i od ruže je izdanak ruža. Jagoda ti nije ime, ni Dunja, ni Malina, jer sve tri mirišu i daju slatke plodove, za djecu našu. Nije ti ime ni Mila, jer njeno dijete milo mora biti. Kobra, otrovnica, ne možeš biti, jer ona ujeda, ubija, samo kada se brani. Ja sam ti dala ime Mrča, jer mrča moraš biti. Samo tvoja utroba mračna, jadna i čemerna, pogana i otrovna, može nositi i roditi dijete, pogan ljudsku, koja ubija i uživa u vonju krvi. Ta pogan tvoja, ta bijeda ljudska, sin tvoj, Mrčo, ubio je mog sina, nevino dijete moje. Oči majki, trebaju gledati svijet, cvijet, rastanje djece svoje i njihove djece, a ne ubijanje i sliku živu, kada nesoj ljudski, ubija i muči. Pucala je lubina moja, gorjela utroba moja, krvave suze očima mojim, dok sam gledala dijete moje, kako mučki, kukavički ubija pogan tvoja. Imao je samo šesnaest godina, tek nastao na svijet. Nevin, mlad ko rosa, ni brada mu nije uspjela porasti, sem nešto ko mahovina, što me golicalo kada me zadnji put grlio. Pred očima mojim padalo je moje dijete dok ga je tvoj sin Mrčo, hijena ljudska nogama po glavi udarao. Udarao nesoj ljudski, djecu našu, sinove naše, ljubavi naše, cvijeće bosansko. Nijemo usnama šapćem, slici govorim: „Ne boj se sine, majka je s tobom i Bog je s tobom. On sve vidi i sve čuje\”. Nije bilo mog sina strah, Mrčo, ni glasa pustio nije, ni klečao, ni jec\’o, ni molio nije. Nemoćan bio, mnogo jači i viši i ponosniji, od tvog gada sina. Tvoj sin, Mrčo, jadan, mali, pucao u svezane ruke, u kosu plavu, majicu plavu obojio bojom crvenom i ništa više.

„Zašto, majko, ja odoh, a htio sam puno. Da te pazim i mazim, kao ti mene što si. Mašinu da ti kupim, haljine da ti pere. Gospođa, hanumica do vijeka da mi budeš\”.
„Ne brini, sine, kupiće meni mašinu ljudi, mogu ja i \’vako. Rano moja, radosti majkina. Ko će majku u mezar spustiti, mezar praviti, fatihu proučiti? Ne boj se, sine, tu je majka. Ne bojte se, ljiljani, naši. Cvijeće mirisno, djeco naša. Ne boj se, sine, dženetu se pokloni, tamo svega ima, nagrada hiljadu. U bašče dženetske, sine da šetaš. Mirisi cvijeća, rane da vidaju tvoje. Hurije dženetske kolo da ti igraju. Da majku svoju čekaš i dočekaš pod drvo hurme radostan i sretan. Sad si gazija bosanski, moj dični heroj i ponos moj.”
„Ne bojim se ja, majko, ne bojim smrti\”, nečujno šapću drhtave usne. Plavi čuperak na čelo pada, mirisno od čistog znoja, Šta li sada misliš ljepoto, moja, dok smrt u oči gledaš, dok tvoje tijelo ka zemlji pada. Da li je puno boljelo, sine? Da li si čuo psa da laje, da te čeka stado tvoje i frule zov. Da li su breze šuštale, sine, one što je babo sadio kada si se rodio? Da li je smrt, poput izvora našeg, što iznad kuće klokoće tiho, ili slatka kao ona trešnja što si se na nju peo, jeo i gađao drugove svoje? Je li mirisna ko trava čaira naših? Ne boj se, sine, fatihu uči, Bogu se moli.
Majko, mene je ipak, malo strah. Miču hladne usne, plavog laneta mog. \”Ne boli, sine, ne boli ništa. Ko pčela kada ubode. Ne boj se gazijo, dova je moja sa tobom sine. Melek je tu, glavu nasloni na njegove ruke. Hurije će te napojiti sine, Dženetske ptice oko tebe pozdravljaju umiranje tvoje. Ljepše je tamo, nego ovamo, kune ti se majka. Ne boj se, oči, moje, rahmetululah.
Boli sine, boli i majku. Šehade ućim šapatom svojim. Bože dragi tvoji smo robovi. Ti nas prihvati, nauči, sabura daj. Oči da sačuvamo, da gledam zlotvoru kraj. Da gledam kaznu Tvoju, za dušmana mog. Pameti mi daj da pamtim zlikovce naše. Da nađem kosti moje, da grije majka u krilo svoje zavežljaj mili. Da nosi majka u zemlju hladnu, suzama da zalijem bosiok mladi, što će nići iz taze mezara. Fatihu da učim djetetu mom, sinovima našim, djeci bezgrešnoj. Pameti mi daj Bože, moj dragi, da mogu ići i kleti. Kibleta moja svuda biće gdje raste cvijeće naše, krvi i patnje bosanske. Bože moj mili neću da umirem. Hoću gledati zlotvora, našeg, da se trese, znoji i muči. Da gledam gada, kako je mali, sitan, pogan bez puške i sile. Bože mili Ti si moćan, jedini naš Sudija i Svjedok. Za zlo ne kopaš oči kada treba nego kada boli. Na kušnju stavio zlotvore crne, da biju i kolju, da pale i mrze. Silu njihovu, Ti slamaš polahko. Da li si znala šta dojiš, Mrčo, pogan ljudsku, zlotvora crnog? Je li tvoj mlijeko čemerno bilo, ko guje ljute, pa mozak pomutilo jadu tvome? Je li i on pionir bio, je li pjevao pjesme cvijetu, Zmaju Jovi. Je li pravio latice za praznike tvoje? Da li je poslušan bio, komšiji pomagao, pa sad ubijo? Zar nisi vidjela, tu pogan svoju, kako bazdi na vonj, na rakiju briju i krv usirenu, što kapa sa pogane dlake? Ne boj se sine, tu je majka. Radost si moja bio. Rodila te u kući u maju kada sve miriše. Plač tvoj bio je nagrada za muke moje. Kako si samo dojiti znao, a babo tvoj se smijao i reče:\”Biće to heroj, babin, Bosanac pravi\”. Pa prvi zubić ko u zečića, sa čuperkom plavim, radosti moja. Prvi koraci, tvoji, livadama našim. Unio si radost u kuću našu! Strepjela ti majka kada si vreo bio, masirala, ljuljala, liječila, brinula. Noćima bez sna. Gajila majka janje za dželata, tvog sina Mrčo. Ponosna majka bila, u školu vodila za ruku prvaka. Stezala me znojava ruka. Strah ga od učitelja bilo. Od smrti ga strah nije bilo Mrčo, vidjela si. Gordo je hodao i gord mrtav u travi bio ispred onog tvog poganog sina. Ne boj se sine, Ponosna je majka, što si mrtav, što nisi ubica, što majka krvnika rodila nije, što sam danas veća i jača, snažnija i ponosnija, no ti Mrčo što si. Ja nemam sina, al obraz imam, nemaš ni ti više sina, Mrčo, a nemaš ni obraz. Ne boj se sine, sokole moj, mirisa tijela tvoga, majka se sjeća. Ruku drhtavih, što nježno grle. Smješke na obrazu tvom. Ne boj se sine, doći će majka, uspavanke da ti pjeva, u krilo grije. Odavno Mrčo, ja nemam sina, nemaš ga ni ti. Danas ja imam sina, ponos je moj, ovaj mezar svježi, kosti skupljene u mahramu malu. Ja znam mjesto mezara dragog, a gdje će znaš li biti jadova raka? Danas Mrčo, ja nisam sama. Vrele suze liju niz lice moje i sunce kroz suze sija, ponos je moj. Vidiš li Mrčo, čemera tvog. Danas su samnom sve dobre majke iz svijeta cijelog. Pljuju tebe i tvoje tijelo i utrobu tvoju. Danas sam ja ko brdo jaka, u ovom šarenom parku šehidskom, mirisnom. Bosiok dragi nježno miriše, uz tihi šapat sina mog milog. \”Evo sam majko ja ovdje dolje, spokojno ležim i spavam. Slagala nisi, sve je dženetsko lijepo nestvarno. Šerbeta pijem, baščama šetam, krila me nose, hurije hlade, Božja je pravda milost naša. Ne plači majko, suza me davi, fatihu uči, to mi prija i sladi\” Spavaj mirno voljeno moje, evo došlo svijeta pola, da ispjeva pjesmu ponosnu, da obiđe krvavu Bosnu.
JA TI NE HALALIM UBICO, TI ČOVJEK NISI!Kako ti je ime Ratkova majko?
Nije ti ime Ruža, jer ruža miriše i od ruže je izdanak ruža. Jagoda ti nije ime, ni Dunja, ni Malina, jer sve tri mirišu i daju slatke plodove, za djecu našu. Nije ti ime ni Mila, jer njeno dijete milo mora biti. Kobra, otrovnica, ne možeš biti, jer ona ujeda, ubija, samo kada se brani. Ja sam ti dala ime Mrča, jer mrča moraš biti. Samo tvoja utroba mračna, jadna i čemerna, pogana i otrovna, može nositi i roditi dijete, pogan ljudsku, koja ubija i uživa u vonju krvi. Ta pogan tvoja, ta bijeda ljudska, sin tvoj, Mrčo, ubio je mog sina, nevino dijete moje. Oči majki, trebaju gledati svijet, cvijet, rastanje djece svoje i njihove djece, a ne ubijanje i sliku živu, kada nesoj ljudski, ubija i muči. Pucala je lubina moja, gorjela utroba moja, krvave suze očima mojim, dok sam gledala dijete moje, kako mučki, kukavički ubija pogan tvoja. Imao je samo šesnaest godina, tek nastao na svijet. Nevin, mlad ko rosa, ni brada mu nije uspjela porasti, sem nešto ko mahovina, što me golicalo kada me zadnji put grlio. Pred očima mojim padalo je moje dijete dok ga je tvoj sin Mrčo, hijena ljudska nogama po glavi udarao. Udarao nesoj ljudski, djecu našu, sinove naše, ljubavi naše, cvijeće bosansko. Nijemo usnama šapćem, slici govorim: „Ne boj se sine, majka je s tobom i Bog je s tobom. On sve vidi i sve čuje\”. Nije bilo mog sina strah, Mrčo, ni glasa pustio nije, ni klečao, ni jec\’o, ni molio nije. Nemoćan bio, mnogo jači i viši i ponosniji, od tvog gada sina. Tvoj sin, Mrčo, jadan, mali, pucao u svezane ruke, u kosu plavu, majicu plavu obojio bojom crvenom i ništa više.

„Zašto, majko, ja odoh, a htio sam puno. Da te pazim i mazim, kao ti mene što si. Mašinu da ti kupim, haljine da ti pere. Gospođa, hanumica do vijeka da mi budeš\”.
„Ne brini, sine, kupiće meni mašinu ljudi, mogu ja i \’vako. Rano moja, radosti majkina. Ko će majku u mezar spustiti, mezar praviti, fatihu proučiti? Ne boj se, sine, tu je majka. Ne bojte se, ljiljani, naši. Cvijeće mirisno, djeco naša. Ne boj se, sine, dženetu se pokloni, tamo svega ima, nagrada hiljadu. U bašče dženetske, sine da šetaš. Mirisi cvijeća, rane da vidaju tvoje. Hurije dženetske kolo da ti igraju. Da majku svoju čekaš i dočekaš pod drvo hurme radostan i sretan. Sad si gazija bosanski, moj dični heroj i ponos moj.”
„Ne bojim se ja, majko, ne bojim smrti\”, nečujno šapću drhtave usne. Plavi čuperak na čelo pada, mirisno od čistog znoja, Šta li sada misliš ljepoto, moja, dok smrt u oči gledaš, dok tvoje tijelo ka zemlji pada. Da li je puno boljelo, sine? Da li si čuo psa da laje, da te čeka stado tvoje i frule zov. Da li su breze šuštale, sine, one što je babo sadio kada si se rodio? Da li je smrt, poput izvora našeg, što iznad kuće klokoće tiho, ili slatka kao ona trešnja što si se na nju peo, jeo i gađao drugove svoje? Je li mirisna ko trava čaira naših? Ne boj se, sine, fatihu uči, Bogu se moli.
Majko, mene je ipak, malo strah. Miču hladne usne, plavog laneta mog. \”Ne boli, sine, ne boli ništa. Ko pčela kada ubode. Ne boj se gazijo, dova je moja sa tobom sine. Melek je tu, glavu nasloni na njegove ruke. Hurije će te napojiti sine, Dženetske ptice oko tebe pozdravljaju umiranje tvoje. Ljepše je tamo, nego ovamo, kune ti se majka. Ne boj se, oči, moje, rahmetululah.
Boli sine, boli i majku. Šehade ućim šapatom svojim. Bože dragi tvoji smo robovi. Ti nas prihvati, nauči, sabura daj. Oči da sačuvamo, da gledam zlotvoru kraj. Da gledam kaznu Tvoju, za dušmana mog. Pameti mi daj da pamtim zlikovce naše. Da nađem kosti moje, da grije majka u krilo svoje zavežljaj mili. Da nosi majka u zemlju hladnu, suzama da zalijem bosiok mladi, što će nići iz taze mezara. Fatihu da učim djetetu mom, sinovima našim, djeci bezgrešnoj. Pameti mi daj Bože, moj dragi, da mogu ići i kleti. Kibleta moja svuda biće gdje raste cvijeće naše, krvi i patnje bosanske. Bože moj mili neću da umirem. Hoću gledati zlotvora, našeg, da se trese, znoji i muči. Da gledam gada, kako je mali, sitan, pogan bez puške i sile. Bože mili Ti si moćan, jedini naš Sudija i Svjedok. Za zlo ne kopaš oči kada treba nego kada boli. Na kušnju stavio zlotvore crne, da biju i kolju, da pale i mrze. Silu njihovu, Ti slamaš polahko. Da li si znala šta dojiš, Mrčo, pogan ljudsku, zlotvora crnog? Je li tvoj mlijeko čemerno bilo, ko guje ljute, pa mozak pomutilo jadu tvome? Je li i on pionir bio, je li pjevao pjesme cvijetu, Zmaju Jovi. Je li pravio latice za praznike tvoje? Da li je poslušan bio, komšiji pomagao, pa sad ubijo? Zar nisi vidjela, tu pogan svoju, kako bazdi na vonj, na rakiju briju i krv usirenu, što kapa sa pogane dlake? Ne boj se sine, tu je majka. Radost si moja bio. Rodila te u kući u maju kada sve miriše. Plač tvoj bio je nagrada za muke moje. Kako si samo dojiti znao, a babo tvoj se smijao i reče:\”Biće to heroj, babin, Bosanac pravi\”. Pa prvi zubić ko u zečića, sa čuperkom plavim, radosti moja. Prvi koraci, tvoji, livadama našim. Unio si radost u kuću našu! Strepjela ti majka kada si vreo bio, masirala, ljuljala, liječila, brinula. Noćima bez sna. Gajila majka janje za dželata, tvog sina Mrčo. Ponosna majka bila, u školu vodila za ruku prvaka. Stezala me znojava ruka. Strah ga od učitelja bilo. Od smrti ga strah nije bilo Mrčo, vidjela si. Gordo je hodao i gord mrtav u travi bio ispred onog tvog poganog sina. Ne boj se sine, Ponosna je majka, što si mrtav, što nisi ubica, što majka krvnika rodila nije, što sam danas veća i jača, snažnija i ponosnija, no ti Mrčo što si. Ja nemam sina, al obraz imam, nemaš ni ti više sina, Mrčo, a nemaš ni obraz. Ne boj se sine, sokole moj, mirisa tijela tvoga, majka se sjeća. Ruku drhtavih, što nježno grle. Smješke na obrazu tvom. Ne boj se sine, doći će majka, uspavanke da ti pjeva, u krilo grije. Odavno Mrčo, ja nemam sina, nemaš ga ni ti. Danas ja imam sina, ponos je moj, ovaj mezar svježi, kosti skupljene u mahramu malu. Ja znam mjesto mezara dragog, a gdje će znaš li biti jadova raka? Danas Mrčo, ja nisam sama. Vrele suze liju niz lice moje i sunce kroz suze sija, ponos je moj. Vidiš li Mrčo, čemera tvog. Danas su samnom sve dobre majke iz svijeta cijelog. Pljuju tebe i tvoje tijelo i utrobu tvoju. Danas sam ja ko brdo jaka, u ovom šarenom parku šehidskom, mirisnom. Bosiok dragi nježno miriše, uz tihi šapat sina mog milog. \”Evo sam majko ja ovdje dolje, spokojno ležim i spavam. Slagala nisi, sve je dženetsko lijepo nestvarno. Šerbeta pijem, baščama šetam, krila me nose, hurije hlade, Božja je pravda milost naša. Ne plači majko, suza me davi, fatihu uči, to mi prija i sladi\” Spavaj mirno voljeno moje, evo došlo svijeta pola, da ispjeva pjesmu ponosnu, da obiđe krvavu Bosnu.
JA TI NE HALALIM UBICO, TI ČOVJEK NISI!

Poslano sa mog SM-T211 koristeći Tapatalk

[tuzlak1987]

Nasi politicari pricaju u medije radi fotelja ono smo sto odgovara usima tipa covjeka Zmaja od Sipova. Da pricaju sto godi usima obrazovanog covjeka imali bi na izborima po 2% glasova.

[Unofficialpage]

Pale maske Mektića i Šarovića velikih ljubitelja BiH.

[Vucevich]

Kad se sjetim price kako je Mektic veliki Bosanac

[Marsal]

Šta je to Mekta izjavio, ne mogu nigdje nać'?

[tuzlak1987]

Naser je samo bio obicni vojnik, dobar covjek koji je pokusavao donjeti hranu, vodu i lijekove ljudima Srebrenice koji su bili pod opsadom. Jedino apologetici genocida iz RSa pokusavaju da ga oslikavaju kao zlocinca.

Tako je covjek je bio vitez koji se nasao u okruzenju, ratnik 24 sata kao i njegovi. Blokiran od svijeta sa svojim narodom, slabo uhranjenim, bez grijanja, bez lijekova, sa oduzetim oruzjem u kvazi zasticenom prostoru od Evropljana. Njegova situacija je bila specificna jer je bio okruzen 3 godine ljudima koji su samo gledali da tu naprave neki novi Vukovar. Bez ikakve medijske popracenosti, bez medijskog kontakta sa svijetom.
To je doslovna borba za zivot i ovi srpski oficiri mu svi skidaju kapu za borbu jer znaju sa kolikim brojem neprijatelja se on borio i sa kakvim jedinicama i u kakvoj je situaciji bio.
Dok u Srpskom narodu to gledaju kao da je on sa 40 hiljada ljudi zivio u New Yorku i onda izlazio sa te teritorije i napadao, pljackao i ubijao. A ne kao da je bio na sve prinudjen kako bi narod prezivio i opstao.

[Rooney88]

Pale maske Mektića i Šarovića velikih ljubitelja BiH.

Ne uzimaj te izjave doslovno. Politicka atmosfera je takva da oba moraju reci nesto slicno. Siguran sam da ih Ratko ne interesuje I da su ta dva covjeka jedni od rijetkih politicara na sve 3 strane koji stvarno rade konkretne I dobre stvari.

[uNbx]

Zato su veliki ovi što su im puna usta Bosne, a do grla ga zavlače stanovnicima već 20 godina.

[Marsal]

Zato su veliki ovi što su im puna usta Bosne, a do grla ga zavlače stanovnicima već 20 godina.

Hajde šuti bolan, makar su naši.

[Kawhi]

Pale maske Mektića i Šarovića velikih ljubitelja BiH.

Ne uzimaj te izjave doslovno. Politicka atmosfera je takva da oba moraju reci nesto slicno. Siguran sam da ih Ratko ne interesuje I da su ta dva covjeka jedni od rijetkih politicara na sve 3 strane koji stvarno rade konkretne I dobre stvari.

Bas zbog toga su u SDSu. Stranci koju jedino sa NSDAPom mozes porediti.

[Federer17]

Zato su veliki ovi što su im puna usta Bosne, a do grla ga zavlače stanovnicima već 20 godina.

Hajde šuti bolan, makar su naši.

Pa i jesu, mi smo ih birali.

[SlevinKelevra]

Pale maske Mektića i Šarovića velikih ljubitelja BiH.

Oni su vec 'normalnim' radom, a ne opstrukcijom (eto sta nam je uspjeh ) u drzavnim institucijama na tankom ledu. Jos treba da izjave da pozdravljaju presudu pa da automatski izgube cca 90% glasova na slijedecim izborima? To ti se zove politika, jarane. Pogledaj Dodika i kakve je izjave davao, a kakve daje sada... Sve za glas i podrsku.

[uNbx]

Zato su veliki ovi što su im puna usta Bosne, a do grla ga zavlače stanovnicima već 20 godina.

Hajde šuti bolan, makar su naši.

Jes, imaju klobuk na čundari, valjda je lakše flautat to nego mravojeda.

[Unofficialpage]

Ovdje me nije briga koje naš ili njihov već ko podržava zločinca ili ne. Postoje neke stvari preko kojih se ne može ići. U ovome ne može. Ali treba uzeti u obzir i ime portala koliko je relevatna izjava.

http://www.bh-index.com/mektic-o-presud ... otiv-srba/

[Vucevich]

Ima li i jednog normalnog politicara iz manjeg bh entiteta? Ne razumijem kako neko moze u 2017 godini reci da je genocidni monstrum 'heroj'!

[Penaltiky]

Bolje da su samo sutili

Nakon ovih reakcija ja sam konto da je u najmanjem ruku zvao onog cetalja herojem, prilično.mlaka neutralna izjava za srpske standarde

[uNbx]

Ovdje me nije briga koje naš ili njihov već ko podržava zločinca ili ne. Postoje neke stvari preko kojih se ne može ići. U ovome ne može. Ali treba uzeti u obzir i ime portala koliko je relevatna izjava.

http://www.bh-index.com/mektic-o-presud ... otiv-srba/

Sve su ti rekli Slevin i Runi. Podržaće bilo koga da bi opstali na vlasti, i Antu Pavelića. Isto ko što El Bake drka qrac okupatorima Bosne. Isto kao što u Beogradu pjevaju ko kurveštine Erdoganu, a ne mogu ga očima smislit, sve zarad interesa razne prirode.