Post
Postao/la cole-ch » 06 jun 2010, 03:22
Kome je mjesto u Juznoj AfriciSafet?
Sušić s odmora je povukao igrače, zagrijavao ih malo u Štokhlomu i očitao lekciju višestrukim prvacima usred Frankfurta. U prvih 45 minuta bila je, ako izuzmemo dvije tri situacije, ispred našeg gola, lekcija iz modernog fudbala nogometnoj velesili, koja je to bila samo na papiru. Zapravo, neupućeni bi se nakon prve dionice zapitao: kome je mjesto u Južnoj Africi? Bh. reprezentaciji dakako. Jednostavnošću, igrom punom fica, fakinluka; kad je trebalo kroz noge, nisu se libili Sušićevi puleni, a još manje ako bi trebalo mlatnuti po nogama suparnika. Izgledalo je nestvarno. Nijemci su zamalo dva put pogodili vlastitu mrežu. Jasno mi je bilo, nakon što je Njemačka pjesma pobjedila na Eurosongu, da se sa njihovim fudbalom nešto dešava. Edin Džeko im je prošlom sezonom otvorio oči, a Sušić i njegovi momci pokazali su, mislim o igri iz prvog dijela, da bi trebalo nešto mijenjati, u kvalifikacijama. Vrijeme je da FIFA uvede i u fudbalu "Wild card". Definitivno nam je mjesto u Africi. Čak i sa ovakvim, nikakvim Savezom. No, odavno su to dva razlizličita svijeta, jedno ljepše i jedno drugačije lice ove države.
Vratimo se igri našeg tima. Safet Sušić je sve izenadio postavom. Istrajao je sa postavom koja je mnoge iznenadila, začudila, pa i šokirala. Dok su naši vezli po terenu, sjetih se Miroslava Blaževića i njegove uvjerljive konstatacije "kako smo mi opak tim". Vjerujem da je i njemu zaigralo srce kad je čuo kretanje rezultata u Frankfurtu. Vjerovatno, dok ovo pišemo sa bloka pet novinarske lože, gdje se iznad nas samo čuju avioni koji se spremaju aterirati na najfrekventniji aerodrom na svijetu, Ćiro u vili "Tina" priča svom prijatelju Jakovu: Ja sam znao da će doći ovo vrijeme. Bosna će pokoriti svijet! Sušić je od Blaževića naslijedio uhodanu, uigranu, moćnu ekipu. I sada je u pravim, u majstorskim rukama. Ćiro se do posljednje kvalifikacijske utakmice nadao povratku Saše Papca, a Sušić ga priželjkjuje, ali mu traži zamjenu. Ima ovdje još dosta posla. Sejo Salihović ne može igrati "pola" kvalifikacija, pa Sušić već protiv Katara mora uigravati ljevaka koji će početi kvalifikacije. Sanel Jahić je sasvim pristojno, ustvari vrlo dobro odigrao. Znalo se da će izlaskom Mravca "pasti lanac", i da će doći do pomjeranja linija na "rezervni" položaj. Koliko smo mi bili uvjerljivi u prvom, još su Nijemci bili uvjerljviji u nastavku. Bila je to prava opsada Hasagićevog gola. Obruč je popustio nakon desetak minuta drugoj dijela. Salihović je čekao da Ibričić poprati suparničkog igrača, ovaj mislio da će reagirati Salihović, a Filip Lam je bombom raznio naš gol. Sušić jer napravio više izmjena nego što je planirao. Vjerovatno bi početnu postavu držao sve dok može, da nije bilo povrede beskompromisnog Mravca. Logičnim se činilo da Zlatan Muslimović dobije minutažu jer se Ibišević istrošio trčeći gore-dole, u rasponu od Hasagićevog do Neuerovog gola, zbog čega je ostajao bez zraka u kritičnim trenucima.
Zeca je selektor bacio u vatru, kako bi brzinom razvukao Njemačku i odmorio našu zadnju liniju.
Samo su Nijemci mogli "onako" postići drugi gol. Iz jedanaesterca, koji se i nije morao svirati, ali bilo bi nehumano ispratiti Njemačku u Afriku sa pljuskom po licu.
Možda je i bolje što nismo deklasirali Nijemce. Ko zna kako bi se ta euforija kontrolisala, pogotovo u pripremi za utakmice sa "autsajderima" kakvi su Luksemburg i Albanija. Sedamdeset i "kusur" minuta držali smo Nijemce u šahu. To što je ponekad morao i Hasagić reagirati, podviknuti, bacati se, više je bilo zbog popuštanja koncetrancije kod naših, pa i pomanjkanja snage, nekad i zbog želje da se efektno reagira, nego li je to bila dominacija "Elfa".
U finišu smo pali iz dva jedanaesterca. Izgubili smo utakmicu, u što su skoro svi vjerovali, ali nismo izgubili bodove. Po nekom nepisanom pravilu prijateljske utakmice ozbiljno se igraju nekih 60, 65 miniuta, ostatak utakmice "pojedu" izmjene. Nijemcima ne ova pobjeda trebala, nama nužno i nije, Bilo je važno, kad su nas već zvati predstaviti se u najboljem svjetlu. Nema tih državnih para, te institucije i promotivnog spota koji može bolje od Džeke, Spahića, Pjanića, Hasagića... predstavljati, afirmirati, uljepšati sliku Bosne i Hercegovine. Selektor je što šta vidio. I to da nije lako pobjeđivati velike. Što su Nijemci svakako, pa i Šveđani. Ako treba još nešto, osim opake ekipe, uzeti od Ćire, selektor treba savladati lekciju "pobjeđivanja malih", sakupljati bodove za končani plasma, jer su bodovi jednako veliki i protiv Francuske i Luksemburga. A na Evropskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini, svi će biti veliki. Igračima kapa do poda, jer su žrtvovali svoje dragocjene dane odmora, kako bi odradili Štokholm i Frankfurt. Neka sada malo uživaju, a onda nas čeka vruća jesen: Luksemburg, pa Francuska u BiH i godinu zaključujemo gostovanjem u Tirani.
Sinan Sinanović
Sinane, kvazi novinaru.., Koliko si love dobio za ovaj clanak?!
Usput, jako si duhovit i slep!