Re: FK Borac - Banja Luka
Postano: 22 feb 2013, 19:17
UNAPRIJED SE IZVINJAVAM AKO NEKO BUDE POVRAĆAO ZBOG OVOGA..
P.S.U SKLADU SA GOLLUMOVOM SUGESTIJOM, TEKST JE PISAO ONAJ DEBIL BASARA, ČISTO KO NE ŽELI DA NE GUBI VRIJEME, DA ZNA
Nisam od onih ljudi koji sami sebi persiraju, mada je danas sve više takvih u društvu u kojem su se izgubile sve norme vrijednosti.
Ne pripadam ni onima koji sliku svoju ljube u ogledalu ostavljajući na svom dvojniku masne fleke usana i paru iz nosnica. Nikada se javno nisam ni hvalisao koliko (ne)znam i koliko sam (ne)sposoban. Neka drugi kažu, pod uslovom da nisu zli i mržnjom nastrojeni.
Ali, nažalost, tužan sam kada gorku istinu moram da iznesem u javnost. Jer ona boli i nikome se ne sviđa. Sljedbenik sam one poučne i nedvosmislene poruke Patrijarha Pavla – Laži nema bez istine, ali istine ima bez laži. A istina je da veliki um teško nalazi put ka ostalim umovima. Još smo mladi da shvatimo šta je istina, ali kada odrastemo biće nam jasno!
Fudbalski klub Borac iz Banjaluke postoji samo na papiru. Klinički je mrtav! Ovo ne pišem, kako bi neki koji žele da preko noći postanu novinari i izliječe svoje komplekse da prikažu moju navodnu mržnju prema Banjaluci i Borcu, jer im je to duševna hrana, ali ih upozoravam da je takva hrana puna toksina i izaziva – belaj. Borac plaća cijenu svojih grijehova. Titula osvojena prije dvije sezone potpuno je devalvirana, tačnije ona je bila samo mamac da unese kost razdora između Borca i Fudbalskog saveza Republike Srpske. I laiku je jasno da jedna bez druge karike ne može da funkcioniše. Ali, eto Sarajevo je, uz pomoć banjalučkih satelita, uspjelo da rasturi zdravi organizam fudbala u srpskom entitetu dejtonske zemlje.
Svih prethodnih godina od kada je Borac na vrhu, a svi ostali klubovi iz grada na Vrbasu potonuli, zagovara se „Banjalučka priča“ koja je ustvari imaginacija i vještački, neodrživi, produkt šizofreno-psihijatrijskih slučajeva koji su izmilili na površinu kao pečurke poslije kiše.
Klasična priča o parazitima i tijelu koje se raspada!
Gdje su danas BSK, Omladinac, Krajina, Naprijed Horizont, Vrbas... i svi ti klubovi koji su nekada Banjaluci davali lidersku fudbalsku poziciju. Najveći grad i administrativni centar Republike Srpske u Prvoj ligi nema nijedan klub. A za to vrijeme pojedini čelnici Borca su uzeli obilježja Federacije BiH i Sarajeva. Ostalo je samo ime, trobojka na grbu kluba i vjerni „Lešinari“. Oni nikog nisu izdali. Ali su izdani!
Umjesto da je gledao kako što prije da napravi čvrste temelje za budućnost rukovodeći aparat sa „nahlađenim“ mozgovima na Gradskom stadionu je energiju trošio na rušenje matičnog Saveza i vlastitog identiteta. Zato je Borac danas tu gdje jeste. Bez identiteta i pravno-valjane osnove za dalji bolji život.
Blokirani računi, nagomilane tužbe, štrajk igrača, nezadovoljstvo u radnoj zajednici, velika količina negativne energije oko Platonove ulice doveli su do toga da je posljednjih dana Trg Republike Srpske epicentar svih sportskih zbivanja i vijesti u našem entitetu. Najveća greška je ne učiti se na greškama. Pogotovo u vremenu kada se i temelji Vlade tresu, poput skrcane Jeremije iz „Alan Forda“!
Borac je danas tužan povod za još tužnije štivo koje ustvari govori o klubu, o njima i svima nama. Ko još u svijetu dozvoljava da se na ovakav način pojedinci poigravaju sa sudbinom vodećeg kluba, simbola otadžbine i točka zamajca (bar bi tako trebalo da bude)?
Čovjek može da bude i da ostane čovjek i među ljudima. Može da ostane ovca Hristova među vucima, a može među ljudima da bude i nečovjek. E, ovo posljednje vrijeme smo dočekali. Neko nas je gadno prokleo.
U Borcu su bili nesvijesni i nesavijesni, previdjeli su da se u životu sve plaća i sve vraća. I dobro i zlo. Ili možda niko nije uspio da ih upozori na to?
Za vrijeme propadanja i posljednjeg bastiona fudbala Banjaluke čelnici ovog područja koje se otuđilo od matice ćute. I nešto mute.
Šta?
Vidjećemo, Bog nam je dao oči!
Biće, ili renesansa ili vječnaja pamjat. Na otpuštenje grijehova...
Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala
P.S.U SKLADU SA GOLLUMOVOM SUGESTIJOM, TEKST JE PISAO ONAJ DEBIL BASARA, ČISTO KO NE ŽELI DA NE GUBI VRIJEME, DA ZNA
Nisam od onih ljudi koji sami sebi persiraju, mada je danas sve više takvih u društvu u kojem su se izgubile sve norme vrijednosti.
Ne pripadam ni onima koji sliku svoju ljube u ogledalu ostavljajući na svom dvojniku masne fleke usana i paru iz nosnica. Nikada se javno nisam ni hvalisao koliko (ne)znam i koliko sam (ne)sposoban. Neka drugi kažu, pod uslovom da nisu zli i mržnjom nastrojeni.
Ali, nažalost, tužan sam kada gorku istinu moram da iznesem u javnost. Jer ona boli i nikome se ne sviđa. Sljedbenik sam one poučne i nedvosmislene poruke Patrijarha Pavla – Laži nema bez istine, ali istine ima bez laži. A istina je da veliki um teško nalazi put ka ostalim umovima. Još smo mladi da shvatimo šta je istina, ali kada odrastemo biće nam jasno!
Fudbalski klub Borac iz Banjaluke postoji samo na papiru. Klinički je mrtav! Ovo ne pišem, kako bi neki koji žele da preko noći postanu novinari i izliječe svoje komplekse da prikažu moju navodnu mržnju prema Banjaluci i Borcu, jer im je to duševna hrana, ali ih upozoravam da je takva hrana puna toksina i izaziva – belaj. Borac plaća cijenu svojih grijehova. Titula osvojena prije dvije sezone potpuno je devalvirana, tačnije ona je bila samo mamac da unese kost razdora između Borca i Fudbalskog saveza Republike Srpske. I laiku je jasno da jedna bez druge karike ne može da funkcioniše. Ali, eto Sarajevo je, uz pomoć banjalučkih satelita, uspjelo da rasturi zdravi organizam fudbala u srpskom entitetu dejtonske zemlje.
Svih prethodnih godina od kada je Borac na vrhu, a svi ostali klubovi iz grada na Vrbasu potonuli, zagovara se „Banjalučka priča“ koja je ustvari imaginacija i vještački, neodrživi, produkt šizofreno-psihijatrijskih slučajeva koji su izmilili na površinu kao pečurke poslije kiše.
Klasična priča o parazitima i tijelu koje se raspada!
Gdje su danas BSK, Omladinac, Krajina, Naprijed Horizont, Vrbas... i svi ti klubovi koji su nekada Banjaluci davali lidersku fudbalsku poziciju. Najveći grad i administrativni centar Republike Srpske u Prvoj ligi nema nijedan klub. A za to vrijeme pojedini čelnici Borca su uzeli obilježja Federacije BiH i Sarajeva. Ostalo je samo ime, trobojka na grbu kluba i vjerni „Lešinari“. Oni nikog nisu izdali. Ali su izdani!
Umjesto da je gledao kako što prije da napravi čvrste temelje za budućnost rukovodeći aparat sa „nahlađenim“ mozgovima na Gradskom stadionu je energiju trošio na rušenje matičnog Saveza i vlastitog identiteta. Zato je Borac danas tu gdje jeste. Bez identiteta i pravno-valjane osnove za dalji bolji život.
Blokirani računi, nagomilane tužbe, štrajk igrača, nezadovoljstvo u radnoj zajednici, velika količina negativne energije oko Platonove ulice doveli su do toga da je posljednjih dana Trg Republike Srpske epicentar svih sportskih zbivanja i vijesti u našem entitetu. Najveća greška je ne učiti se na greškama. Pogotovo u vremenu kada se i temelji Vlade tresu, poput skrcane Jeremije iz „Alan Forda“!
Borac je danas tužan povod za još tužnije štivo koje ustvari govori o klubu, o njima i svima nama. Ko još u svijetu dozvoljava da se na ovakav način pojedinci poigravaju sa sudbinom vodećeg kluba, simbola otadžbine i točka zamajca (bar bi tako trebalo da bude)?
Čovjek može da bude i da ostane čovjek i među ljudima. Može da ostane ovca Hristova među vucima, a može među ljudima da bude i nečovjek. E, ovo posljednje vrijeme smo dočekali. Neko nas je gadno prokleo.
U Borcu su bili nesvijesni i nesavijesni, previdjeli su da se u životu sve plaća i sve vraća. I dobro i zlo. Ili možda niko nije uspio da ih upozori na to?
Za vrijeme propadanja i posljednjeg bastiona fudbala Banjaluke čelnici ovog područja koje se otuđilo od matice ćute. I nešto mute.
Šta?
Vidjećemo, Bog nam je dao oči!
Biće, ili renesansa ili vječnaja pamjat. Na otpuštenje grijehova...
Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala