SportSport.ba

Opraše me Gundulić i Držić.

shzna je napisao/la:Opraše me Gundulić i Držić.

Zbog leksike? Skromne su to faze triju nacionalnih književnosti, ali su veoma bitne. Gori je realizam, jer će ti ga Šenoa upropastiti.

High je napisao/la:

shzna je napisao/la:Opraše me Gundulić i Držić.

Zbog leksike? Skromne su to faze triju nacionalnih književnosti, ali su veoma bitne. Gori je realizam, jer će ti ga Šenoa upropastiti.

Pa i ne bih rekao da je zbog leksike, jer sam čitao i Marulića a nije loše bilo. Da li me ova radnja ubi, ne znam. Gledano iz današnjeg ugla, mislim da su Gundulićeva djela baš šovinističkog karaktera.

Ne znam šta me čeka, ali ovo zasad je predosadno, uključujući i bošnjačku i srpsku književnost koje su mi čak i dosadnije od hrvatske.

Gundulić je ubjedljivo najdosadniji autor kojega sam čitao.Još se nisam oporavio od Dubravke, Osmana,a prošlo je 5 godina otkad sam ih pročitao

shzna je napisao/la:

High je napisao/la:

shzna je napisao/la:Opraše me Gundulić i Držić.

Zbog leksike? Skromne su to faze triju nacionalnih književnosti, ali su veoma bitne. Gori je realizam, jer će ti ga Šenoa upropastiti.

Pa i ne bih rekao da je zbog leksike, jer sam čitao i Marulića a nije loše bilo. Da li me ova radnja ubi, ne znam. Gledano iz današnjeg ugla, mislim da su Gundulićeva djela baš šovinističkog karaktera.

Ne znam šta me čeka, ali ovo zasad je predosadno, uključujući i bošnjačku i srpsku književnost koje su mi čak i dosadnije od hrvatske.

Zato jer je ep na južnoslavenskim prostorima religijski orijentiran - bavi se Drugim. Samo je Prešern pisao van tog arhetipa.

Slovenija je Ojropa


Postano kroz Forum SportSport.ba app.

Ne brukajte se ovim upisima

Kakva preporuka za melanholicne romane?

DANTES je napisao/la:Ne brukajte se ovim upisima

Deder nam objasni, štovaoče trivijalnosti. Živo me zanima šta ćeš sad natalambasati.

Ep u prvoj interkulturalnoj južnoslavenskoj zajednici je politički i ideološki orijentiran, pri čemu se ponaša tako da konstruira velikog neprijatelja koji je, istodobno, i religijski i nacionalni neprijatelj; on pokušava angažirati i ostvariti tzv. antikolonizatorski koncept kultura. Tako profilira nacionalni identitet na ideologiji panslavizma, hrvatstva, srpstva, slavenstva, etc. Takav ep je drugačiji u odnosu na onaj na Zapadu. Ep na Zapadu ponaša se kao roman u stihovima, u čijem je centru pažnje prije svega zanimljiva fabula, što znači da je južnoslavenski ep unio novitet - posvećenost kolektivnom opstanku. Figura neprijatelja u epu Gorski vijenac, Smrt Smail-age Čengića, Osman razvija se u religijski Drugom. Jedini epičar koji to ne radi je Prešern - njegov ep u pozadini ima ljubavnu priču i tako individualno-liberalnom konceptu nacije on razara kolektivno-autoritativni.

O tom mi ovdje i pišemo, ako već nisi upratio. Ako bude riječ o autobiografskom romanu Nives Celzijus, obećavam ti da ćemo te pozvati.

Sluša Sabahudina i gleda trashy komedije, hipokrizija.

rio_Ferdy88 je napisao/la:Sluša Sabahudina i gleda trashy komedije, hipokrizija.

Komedija Buba u uhu postoji već 40-ak godina i jedna je od temeljnih predstava, što u Beogradu, što u Sarajevu. Ako već dosad nisi shvatio pretjerivanje oko Sabahudina, onda je to mrka kapa.

Ne sporim predstavu, govorim o filmovima i muzici. Ili ćemo trivijalnost svesti samo na književnost.

rio_Ferdy88 je napisao/la:Kakve veze ima predstava, govorim o filmovima i muzici. Ili ćemo trivijalnost svesti samo na književnost jer si je ti diplomirao.

Na koji film misliš? Filmovi za koje ja mislim da su filmski generali su Casablanca, 12 Angry Men, Citizen Kane, etc. Ovaj posljednji pogotovo - zbog metafizičkog završetka. Mislio sam da se tvoj post odnosi na predstavu koju sam nedavno gledao u pozorištu. Što se muzike tiče, čudi me da nisi dosad primijetio da nadrealistički mlatim o Sabahudinu i da je tu opća šala i često glupiranje.

A jbg to jesu klasici, ali opet gledaš i nove komedije, akcije i slično koje su trivijalne poredeći ih sa tim naslovima, isto kao i u muzici sve osim one klasične, poput Mozarta, Bacha, Strauss familije i sl.

Mislim da se ne treba ograničavati, jer pročitaš te klasike koji su spominjani kroz školu, neke kasnije i onda ti ponestane štiva, moraš i novije naslove čitati. Naravno ne sve, jer i tu ima dosta smeća, ali ima i kvalitetnih uradaka koji mogu poslužiti svrsi.

rio_Ferdy88 je napisao/la:A jbg to jesu klasici, ali opet gledaš i nove komedije, akcije i slično koje su trivijalne poredeći ih sa tim naslovima, isto kao i u muzici sve osim one klasične, poput Mozarta, Bacha, Strauss familije i sl.

Mislim da se ne treba ograničavati, jer pročitaš te klasike koji su spominjani kroz školu, neke kasnije i onda ti ponestane štiva, moraš i nešto novije čitati.

Jesi li siguran da si iscrpio bas SVE klasike ? Filmove i mogu gledati zbog zabave, ali knjige ne mogu citati zbog toga.

Što ne bih mogao, umjetnost je i film i književnost, kao i muzika, ne treba praviti razlike i ograničavati se.

Nego kako onda pročita Martina

rio_Ferdy88 je napisao/la:A jbg to jesu klasici, ali opet gledaš i nove komedije, akcije i slično koje su trivijalne poredeći ih sa tim naslovima, isto kao i u muzici sve osim one klasične, poput Mozarta, Bacha, Strauss familije i sl.

Mislim da se ne treba ograničavati, jer pročitaš te klasike koji su spominjani kroz školu, neke kasnije i onda ti ponestane štiva, moraš i novije naslove čitati. Naravno ne sve, jer i tu ima dosta smeća, ali ima i kvalitetnih uradaka koji mogu poslužiti svrsi.

Gledati samo staro bio bi konzervatizam, što nije baš dobro, i ne hvalim ja ove filmove jer su se snimali nekad davno, već što su istančana umjetnost. Samo ovaj drugi nabrojani je lektira za etiku, ali klasična lektira. Nekad pogledam i novije, ali postmoderna je u svoj hibridni oblik usisala mnogo toga da je to čudo. Što se tiče tih književnih klasika - sumnjam da smo ih svi mi sve iščitali pa da možemo tragati za ovim trenutnim praznim pisanjima. Uostalom, van toga postoje i knjige o historiji, filozofiji. I to su, valjda, neki klasici i utilitarno čitanje.

Pa isto važi za film ili muziku, nisi pogledao sve klasike a opet odeš u kino/pustiš na računaru i pogledaš neki noviji, što ne znači da gledaš (ili slušaš) apsolutno samo novije ili da i među tim novim nema kvalitetnih uradaka koji će se smatrati klasicima nakon proteka određenog perioda. Nisi pogledao npr sve od Tarkovskog ili Kurosawe, ili Fellinija, Langa i drugih velikih imena. Mislim i logično mi je da ti i nail koji studirate ili ste studirali jednu ili drugu književnost imate tu profesionalnu deformaciju u pogledu valoriziranja, kako književnosti ispred drugih oblika umjetnosti tako i djela unutar same književnosti.

rio_Ferdy88 je napisao/la:Pa isto važi za film ili muziku, nisi pogledao sve klasike a opet odeš u kino/pustiš na računaru i pogledaš neki noviji, što ne znači da gledaš (ili slušaš) apsolutno samo novije ili da i među tim novim nema kvalitetnih uradaka koji će se smatrati klasicima nakon proteka određenog perioda. Nisi pogledao npr sve od Tarkovskog ili Kurosawe, ili Fellinija, Langa i drugih velikih imena. Mislim i logično mi je da ti i nail koji studirate ili ste studirali jednu ili drugu književnost imate tu profesionalnu deformaciju u pogledu valoriziranja, kako književnosti ispred drugih oblika umjetnosti tako i djela unutar same književnosti.

Jedno je, gledajući, tragati za pravom umjetnošću, a drugo imati matricu preko koje svjesno tražiš literaturu koja će te više opustiti nego što će te naučiti. Antitetičnost: zabava i didaktičnost. Ili ti to ne misliš? Moja branša su književnost i jezici - što sam i studirao i u vezi s čim trenutno radim, stoga površno kafansko talambasanje nekoga ko to nije učio i o čemu nije stručno istraživao, sem s interneta, moram ispraviti. Konkretno govorim za ovo naglabanje o epu. O tome postoje studije i o čemu ne može tako sigurno govoriti neko ko čita romane o zmajevima i ko o književnoj teoriji i književnoj kritici ne zna koliko bi trebao da bi govorio o tome. Za ova polja sam izdvojio dosta vremena, učio i istraživao, ponovo iščitavao i valjda mi je odgovornost da branim ono što su aksiomi, baš kao što očekujem da mene neko ispravi glede filmova i ostalih oblasti o kojima i ne znam toliko koliko znam o književnosti. Veoma jednostavno.

I ja poštujem tebe i tvoje izdvojeno vrijeme u pisanju toliko postova, pa tako i ti poštuj druge koji u tom kaskaju, ali se bave nečim drugim. Ako imaš znanje o nečem drugom, volio bih da me savjetuješ i naučiš.

High je napisao/la:

DANTES je napisao/la:Ne brukajte se ovim upisima

Deder nam objasni, štovaoče trivijalnosti. Živo me zanima šta ćeš sad natalambasati.

Ep u prvoj interkulturalnoj južnoslavenskoj zajednici je politički i ideološki orijentiran, pri čemu se ponaša tako da konstruira velikog neprijatelja koji je, istodobno, i religijski i nacionalni neprijatelj; on pokušava angažirati i ostvariti tzv. antikolonizatorski koncept kultura. Tako profilira nacionalni identitet na ideologiji panslavizma, hrvatstva, srpstva, slavenstva, etc. Takav ep je drugačiji u odnosu na onaj na Zapadu. Ep na Zapadu ponaša se kao roman u stihovima, u čijem je centru pažnje prije svega zanimljiva fabula, što znači da je južnoslavenski ep unio novitet - posvećenost kolektivnom opstanku. Figura neprijatelja u epu Gorski vijenac, Smrt Smail-age Čengića, Osman razvija se u religijski Drugom. Jedini epičar koji to ne radi je Prešern - njegov ep u pozadini ima ljubavnu priču i tako individualno-liberalnom konceptu nacije on razara kolektivno-autoritativni.

O tom mi ovdje i pišemo, ako već nisi upratio. Ako bude riječ o autobiografskom romanu Nives Celzijus, obećavam ti da ćemo te pozvati.

Ja nisam čitao Nivesin bestseler.
Omalovažavanje književnog blaga ti ovdje dođe onako čisto neofašistički. A ti to kao nisi. Neofašisti, to su drugi.
Šta fali Držiću? I Gunduliću? Njegošu? Što su pisali u skladu sa vremenom u kojem su živjeli?
Opet ni to nije sva epska književnosti.. Šta je sa narodnom? To što navodiš je samo dio jugoslovenske književnosti. Imaš toliko drugih stvari, vrijednih književnih djela, čak i u epskoj književnosti. Banović Strahinja, Predrag i Nenad, Vojvoda Momčilo i konj Jabučilo.. Tu se radi o ljubavi, tragediji, izdaji, prevari i pravdi. Šta tek reći za Zidanje Skadra? Kamen bi zaplakao. Ništa vjersko ništa nacionalno u tome nema
Ali dobro davno je rečeno onaj ko ne zna da stvara, on kritikuje ili podučava..