SportSport.ba

Prodaja Hamze Čatakovića u Slovačku (iako riječ prodaja malo grubo zvuči) te eventualni transfer Nedima Hadžića u redove portugalske Benfice, put je koji će izgleda u budućnosti pratiti Bordo tim, naviknut na potpuno drugačiji način rada. Oslanjanje na vlastite snage u odnosu na dovođenje fudbalera sa strane trebao bi da bude kurs kojim će se Bordo klub voditi. Kako smo uspjeli saznati, prodajom ova dva mladića, tim sa Koševa bi trebao da vrati sva uložena sredstva koja su u proteklih nekoliko godina uložena u konstituisanje Akademije FK Sarajevo, što bi svakako bio sjajan učinak, s obzirom na to da u svom pogonu imaju još nekoliko izuzetno kvalitetnih mladih fudbalera, koji bi u budućnosti mogli biti oslonac prvog tima, ali i klubu donijeti značajna sredstva. Krenimo redom. Sarajevo je godinama unazad dovodilo igrače sa strane koji su, čast izuzecima, često napuštali klub sa Koševa pognute glave, bez da su dokazali da su pojačanja u pravom smislu te riječi. Većina njih su bili epizodisti, koji su od Bordo kluba više uzeli, nego što su mu dali. Dolaskom Vincenta Tana, Bordo klub je investirao ogromna sredstva u igrački kadar, ne mareći pri tome na posljedice takvog poslovanja. U Sarajevo je dolazio kako je ko stigao, od igrača, trenera, preko inih stručnjaka koji su se 'po putu' pojavili i koji su imali rješenje za pomoć Bordo timu, kako bi ostvario zacrtane ciljeve. Istina jeste da je Sarajevo u međuvremenu osvojilo Kup BiH i titulu prvaka koju su na Koševu dugo čekali. Istina je i da je Gojko Cimirot napravio transfer, koji je rekordan za bh. okvire i pitanje je kada će ga neko dostići. Ali je isto tako istina da su ljudi koji su vodili klub u tom trenutku, trošili enorman novac kako bi ostvarili te ciljeve, ne mareći na dugoročne posljedice. Činjenice govore da se tek nekolicina dovedenih igrača pokazala pojačanjima i opravdala svoj dolazak. Igrači poput Benke, Jajala, Velkoskog ili već pomenutog Cimirota oplemenjavali su bh. terene svojim igrama, ali isto tako je kroz klub prošla plejada igrača koji realno nisu zaslužili da budu u Bordo svlačionici, sa enormnim platama i ugovorima kakve su imali. Ko ih je i na koji način dovodio, treba da se bave ljudi u klubu, o tome ćemo nekom drugom prilikom. Dobri rezultati na terenu nisu propraćeni realizacijom transfera iz Sarajeva prema inostranstvu i svakako da je to bio jedan od okidača za mijenjanje kursa. Bilo je gotovo jasno da se od dovođenja igrača koji su prešli određenu starosnu dob ne mogu inkasirati sredstva njihovom daljnjom prodajom, pa je i logično bilo da se presječe i donese odluka o odustajanju od takvog koncepta poslovanja koji u konačnici donosi gubitke. Ista priča je i tokom angažmana trenera koji su se jedno vrijeme u svlačionici na Koševu mijenjali kao na traci, ali je svaki put neko od vojnika kluba 'gasio požare' nakon što bi pompezno najavljivani stručnjaci sa strane polučili loš rezultat. Sve je kulminiralo prošlom sezonom u kojoj je Sarajevo ostalo bez Evrope, a sve se odrazilo i na početak ove sezone kada je Bordo tim ušao u seriju slabih igara i kada je ponovo u pomoć pozvan čovjek koji je ponikao na Koševu. Mehmed Janjoš je, sa još trojicom bivših igrača kluba Zijadom Švrakićem, Senadom Repuhom i Irfanom Handžićem uspio spasiti što se spasiti može. Navijači kluba sa Koševa se iskreno nadaju da je trošenje tuđeg novca prošlost. Ne treba zaboraviti da je dolaskom Vincenta Tana na Koševo novca bilo na sve strane, da se trošilo nemilice i da je dolazak u klub za bilo kojeg igrača u tom momentu bio El Dorado. Regija je pričala o basnoslovnim platama i ugovorima, ali i korektnosti prilikom raskida ugovora, kada bi igrači dobili sve dogovoreno što ih je sljedovalo. Praktično je za igrača to bila win-win situacija, bitno je bilo samo 'upasti unutra'. Primjer Čatakovića i Hadžića će, nadamo se, dodatno osvijestiti ljude u klubu u kojem pravcu treba da idu u budućnosti. Novac od prodaje i iznosi za kompenzaciju su možda u ovom momentu niski ili neprihvaljivi, ali i takvi su dovoljni da pokriju uloženo. Obeštećenja i kompenzacije od eventualnih daljnjih prodaja su sredstva od kojih bi klub mogao da ima stalni izvor finansiranja za naredne decenije. Edin Džeko je eklatantan primjer svega gore navedenog, gdje je sasvim jasno da svakom prodajom klub sa Grbavice inkasira milionske iznose. Na Koševu trebaju biti svjesni kakav potencijal imaju u svojim redovima. Nekoliko izuzetno talentovanih dječaka stoji u redu i čeka da u potpunosti iskaže svoj potencijal. Resić, Sadiku, Veladžić, Islamović, Varešanović su budućnost kluba, ali i igrači koji treba da drže ključ budućnosti prvog tima ekipe sa Koševa. Ne treba biti previše pametan, dovoljno je nastaviti slijediti jasno utabanu stazu koja u konačnici može donijeti mir i prosperitet klubu na dugoročne staze. Pravljenje kampa i omogućavanje uslova za što bolji rad omladinskih kategorija jedna je od vizija malezijskog milijardera, koji je želio jasno dati do znanja u kojem pravcu klub treba da ide. Sada je samo na ljudima zaposlenim u radu sa mlađim kategorijama, da implementiraju što bolji sistem rada koji će ubzati proces stvaranja konkurentnih igrača. Možda ova rečenica zvuči surovo, ali ako neko ne zna danas je 2017. godina, a fudbal je odavno postao unosan biznis i prema njemu se tako moramo odnositi.

Pročitajte više na: http://****/premijer-liga-bih/novi ... -idu/74368