Rodjeni sve najbolje i da nam budete jos bolji u samom vrhu sto bi se reklo.
Radnički, Napredak, Sloga, Jedinstvo Borac, Hercegovac, Iskra, Zvijezda, samo su neki od prijedloga za ime novooformljenog kluba, ali niti jedan od njih kasnije nije usvojen. Potrebno mu je bilo dati neko upečatljivo i orginalno ime koje usput tadašnjim vlastima ne bi odalo radničku ideju, a koje bi među Mostarcima bilo omiljeno i prihvaćeno.
Tako je najvjerovatnije na prijedlog prvog kapitena Lazara Radića klub dobio ime po planini nadomak Mostara. Prvi Veležovi dresovi bili su bijeli ili crni, a razlog je bila neimaština. Tri godine kasnije nakon što je stvorena kvalitetnija finansijska osnova kupljeni su novi, crveni dresovi.
Nakon osamnaest godina postojanja tadašnja vlast zabranila je rad kluba, koji je tokom Drugog svjetskog rata dao devet narodnih heroja. Nakon ratnih zbivanja u gradu, Velež je zvanično obnovljen na Trgu Musala 1945. godine.
Mjesec dana kasnije Rođeni su igrali svoj prvi zvanični prvoligaški meč. Na starom igralištu gostovala je Crvena Zvezda, koja je trijumfovala pogotkom reprezentativca Ognjanova.
Godine 1958., Velež je ostvario prvi značajniji uspjjeh. Zaigrao je u finalu Kupa Maršala Tita, a zaustavljen je od moćne Crvene Zvezde. Ipak, veliki srebreni pehar Maršala Tita u Mostar je došao 1981.godine, a u finalu na stadionu JNA savladan je Željezničar sa 3:2. Bio je to meč koji su obilježili Vahid Halilhodžić i
Blaž Slišković.
Uspjeh Vahine i Bakine generacije ponovila je i generacija Semira Tucea i Seada Kajtaza. Oni su u finalu 1986.godine slavili protiv Ćirinog Dinama. Bilo je 3:1, a proslavio se pokojni Nenad Bijedić sa dva pogotka. Jedan je pridodao i Predrag Jurić. Velež je svoje posljednje finale Kupa igrao 1988. godine, ali je tada visoko poražen od Partizana.
Najbolji rezultat u evropskim takmičenjima Velež je ostvario 1975.godine. Predvođeni legendarnim Bajevićem, Marićem i Vladićem, Mostarci su dobacili do četvrtfinala Kupa UEFA.
Nedosanjani san Veležovih navijača tokom devet decenija postojanja ostala je titula prvaka. U dva su navrata bili nadomak, ali su obično bivali žrtva mutnih radnji, pa su kratkih rukava ostajali na Koševu 1973., odnosno na Tušnju u Tuzli 1987. godine.
Agresija na Bosnu i Hercegovinu najviše je od svih klubova u domovini koštala upravo Velež. Jedini je klub koji više ne igra na svom stadionu Pod Bijelim brijegom, a priča o peharima koji su završavali u kontejnerima aktualizirana je prije nekih mjesec dana. Svoj rad Velež je obnovio 1994.godine, a prva prvenstvena utakmica odigrana je na stadionu u Vrapčićima 21.oktobra 1995.godine.
Rođeni tokom poslijeratne istorije nemaju značajnijih uspjeha. Prije nešto više od godinu dana bili su sudionici polufinala Kupa BiH, dok su 1999.godine završili kao trećeplasirani tim 1.lige Bosne i Hercegovine. Najteži udarac za navijače bilo je ispadanje iz društva najboljih 2003.godine, odnosno tri sezone provedene u nižem rangu.
Tokom devet decenija postojanja dres Veleža nosili su mnogi fudbalski asovi, a u moru imena izdvajaju se Muhamed Mujić, Duško Bajević, Enver Marić, Franjo Vladić, Vahid Halilhodžić, Blaž Slišković, Semir Tuce, Sead Kajtaz, Goran Jurić, Sergej Barbarez, Hasan Salihamidžić i mnogi drugi.
Pozdrav od starog pitara. RD VS HZ. <3