SportSport.ba

ČELIK-Iš'o u školu Mak Dizdar,sjedim u učionici kad iz vedra neba se zaori : ČEEELIK,ČEEELIK,uhvati me jeza,trnci kroz tjelo,.....mentaliteta ROBIJE brate,nema se tu šta puno reči..

ARSENAL-Još od vremena David Seamana,Tony Adamsa,Martin Keowna,Silvinha,Mathew Upsona,Fredrik Ljungberga, Ray Parloura,Emmanuel Petita,Patricka Viere i još na te dodaš Henrya,Bergkampa,Overmarsa,Kanua, i još nekih,to je ta ekipa od prije nekih 12,13 godina koja mnoge nije mogla ostaviti ravnodušnim pa tako i mene..

NK Vares-kantonalna liga...Nema veze,MOJ GRAD-MOJ KLUB! Prve fudbalske korake tu napravio,i dan danas igram za mladje kategorije

FK Sarajevo-Moj Tetak je zestoki Manijak i od malena me ucio zeljinim pjesmama al' meni su one bile nekako komplikovane(3-4 godine).Imam jednog ludog(pozitivno) komsiju,a on je pitar...on me je cuvao kao malog,donosio mi salove,zastave i tako i onda ja iz nekog prkosa tetku pocnem "navijat" za Sarajevo Moram li spomenut da tetak nije htio da cuje za mene mjesec dana nakon sto me je vidio sa salom Sarajeva

FC Barcelona-To je klub koji simpatisem,a ne za koji navijam...Pocelo je sve 2002 kad sam kren'o u skolu,svi iz razreda navijali za Real,i ja fino odem kod komsije iz predhodne price i pitam ga koje najveci protivnik Reala...I tako je moj prkos odredio i taj smjer "navijanja"

Čelik jer mi je tetak jedan od osnivaca Čelika kada se vratio iz rata 1945 i onda poslje ovog zadnjeg rata on me je jedini vodio na utakmice od moje 4 godine.
Liverpool simpatisem ih od utakmice sa Milanom u finalu lige sampiona.
Crvena Zvezda jer je od mame mi rodjak igro u Zvezi 1991 kada su osvojili ligu prvaka.

samocelik je napisao/la:Čelik jer mi je tetak jedan od osnivaca Čelika kada se vratio iz rata 1945 i onda poslje ovog zadnjeg rata on me je jedini vodio na utakmice od moje 4 godine.
Liverpool simpatisem ih od utakmice sa Milanom u finalu lige sampiona.
Crvena Zvezda jer je od mame mi rodjak igro u Zvezi 1991 kada su osvojili ligu prvaka.

Tebi cijela familija u poznatim klubovima.Tetak ti osnivac,mamin rodjak igro u šampionskoj Zvezdi

Kao mali prvu utakmicu LP koju sam gledao bilo je Manchester United - Juventus. Svidjela mi se atmosfera, ozračje na terenu i oko njega te igra Uniteda i od tada navijam za njih.

Za Manchester United sam počeo navijat tamo 99 nakon onog slaloma Giggsa protiv Arsenala. A odkako sam otišo u Manchester prviput na utakmicu usput sam išo gledat i FCUM (klub koji su zasnovali navijači kad su Glazeri kupili United) i od tad navijam i za njih.

Cautinho je napisao/la:

samocelik je napisao/la:Čelik jer mi je tetak jedan od osnivaca Čelika kada se vratio iz rata 1945 i onda poslje ovog zadnjeg rata on me je jedini vodio na utakmice od moje 4 godine.
Liverpool simpatisem ih od utakmice sa Milanom u finalu lige sampiona.
Crvena Zvezda jer je od mame mi rodjak igro u Zvezi 1991 kada su osvojili ligu prvaka.

Tebi cijela familija u poznatim klubovima.Tetak ti osnivac,mamin rodjak igro u šampionskoj Zvezdi

a jbg kad imam fakat veliku familiju sa obije strane

I mrtvi žive za Želju...
U Bosni postoji mnogo adeta ali jedan posebno štrči. Kod nas kad neko preseli, iščezne, fizički prestane postojati ili, jednostavno, mu zažele lahku zemlju, tek onda ovdašnji insan shvati koga, šta je izgubio i bez čega je ostao. Poslije nam se na leđa navali mukli vakat što sa sobom donese naku bol i prazninu, knedlu u grlu koja traje sve do našeg iščezavanja i lahke zemlje, bosanske.

Možda je suludo al' čini mi se kako taj bol i praznina, ta knedla nigdje ne pritišću, ne guše kao u navijačkom svijetu. Svijetu ljudi koji su do posljednjeg izdisaja vjerni istim bojama, vjerni jedni drugima. Ljudi koji, obično u isto vrijeme, provode vikende zajedno, godinama a nerijetko i decenijama. Istih onih koji bez imalo razmišljanja staju na bedem onoga što je njihovo. Na bedeme kluba, tribine, grada, države...

Navijač ne mari, fudbalskim rječnikom rečeno, za brata s tribine i glavom na kopačku ako je potrebno. To je ljubav i odanost, povjerenje i vječno prijateljstvo između onih što godinama, zajedno, prelaze kilometre i kilometre kako bi devedeset minuta zdušno branili ugled nekog od svojih bedema. Zato, kad jedan od njih pođe Tamo praznina se nikad više ne popuni a bol i žal ostaju vječno.

Ima i onih koji i ne misle ovako, što od njih i ne čudi, a hoće li se složiti sa mnom ili neće to nije ni važno ali ne postoji klub na svijetu kojeg su toliko puta pokušali da satru kao Želju. Da je samo do imena možda bi se i ugasio a da je do politike već odavno bi ga prekrivala zemlja, bosanska. Ali, Željo ima navijače, armiju njih i to kakvu?! Dovoljno je reći kako Željo nije samo sarajevski nego je i travnički i konjički i srebrenički i visočki i živinički i vareški i kalesijski i gračanički... i Stoletov klub. Upravo je to Želju sačuvalo od raznoraznih derača i rasturača, kojekakvih dželata.

Međutim i Željovci su samo ljudi. Što će reći, bilo je iščezavanja, preseljenja, odlazaka i nestajanja...bilo je herojskih – onih koji su bukvalno živjeli stih najljepše balade „..život ću dati al' tebe ne dam...“, bilo je prirodnih a ima i preranih. To ostavlja jaz, to donosi tugu ali nikad i baš nikad zaborav. Ko mi ne vjeruje eno mu bosanske doline, Doline ćupova, uvjerit se može kad mu srcu ćejf. Mnogo je pjesama, parola, zastava, slika...ustvari, svjedočenja o nezaboravljenoj braći po boji, braći s Juga. Grbavica zaboravu nikad nije ni dala u svoje skute. Jer, zaborav je loš a lošima nije mjesto u najljepšoj ovodunjalučkoj dolini.

Svaki Željovac svoju ulogu ponosno ističe, svaki je s osmijehom živi a ne igra ju po unaprijed napisanom scenariju ili po nečijem uputstvu i željama ali ta uloga je teško breme. Teško, zato što svakog trena može od nekud izmigoljiti nova praznina ili bol izazvani nečijim prelaskom preko rijeke.

Želju su trali ali ga nisu satrali. Dokaz tome su i živi i oni kojih više fizički nema na tribini podno Trebevića. U vezi s potonjim, ima nešto mistično. Mistika koju bi, možda, mogla opisati neodgonetiva a srcu prijatna melodija Naja.

Jednom su me upitali šta ima tu biti mistično, da budem iskren konkretan odgovor nisam mogao ni ponuditi ali, valjda, to jeste svrha mistike, da je vazda na dohvat ruke ali nikad dokučiva. No, zato odlično znam, da svaki put kad zakoračim na Grbavicu i čujem huk s njenih tribina, čujem na hiljade glasova što k'o jedan daju do znanja čiji su oni i čiji je Željo. Ja, baš tada, negdje nad Dolinom, na Jugu, na nebu iznad Sarajeva uvijek osjetim, vidim „heroja mrkog lica“ kako voli svoga Želju i čuva svoj grad...još uvijek!

Jer, takav je Željo i tamo preko Modre rijeke za njega se živi!

Ja navijam za Barcelonu , tetak mi se borio tamo protiv generala Franka i eto bio direktor Barcelone HAHAHAH

(reko da i ja izmislim šta za tetka)

Zašto volim Želju ?
Da je život nepredvidiv to se u Bosni zajedno sa Hercegovinom sazna, haman, čim se ugleda svjetlo dana a neki bi rekli čim zakoračiš na dunjaluk. Skoro, potpuno nepredvidivo, upita me jedan:

„Zašto ti voliš Želju?“

Da budem iskren istog momenta sam se našao, kako to naš vrli narod veli, u neobranom grožđu. Ne zbog toga jer nisam znao odgovor, ne daj Bože, već što sam oduvijek, kako znam za sebe, prezirao banalna pitanja, skoro s gađenjem na njih gledao a ovo je bilo eklatantni primjer banalnosti. Čuj, zašto volim Želju...

Ovo mi je, bez imalo dvojbe, u rangu s onim kad se dvojica posvađaju tegleći svak na svoju stranu do te mjere, da bi im i mazga pozavidila na tvrdoglavosti a onda se najčešće niotkud pojavi treći, mirotovorac, koji ponudi jednostavno rješenje spora. Pragmatično stavljajući otvorenu šaku između dvije usijane glave udaljene, svega, dvadesetak centimetara jedna od druge uz neodoljivu ponudu, ko prvi pljune u njegovu šaku on je upravu. Što bi u prijevodu značilo, pobjednik. Naravno, manje-više, vazda postoje šupljoglavi, unaprijed se zna koliko je ovo rješenje banalno i kome se nudi.

Eh, upravo je tako s ovim neprelazno banalnim pitanjem „zašto volim Želju“.

Po nekom svom adetu na takva pitanja nerijetko odgovaram sličnim. Nisam mogao dozovoliti sebi, da ovaj put tako ne počastim radoznalog. Hoću reći, odgovorim mu:

„A, zašto ti voliš svoju majku?“

Očito je upitni odgovor bio pun pogodak, ljubitelji igara na sreću bi rekli bingo, jer se banalista pogubio do te mjere, da sam u prvih nekoliko desetaka sekundi uspio čuti samo neartikulisano puštanje zvukova koji su asocirali na mrmljanje. Ali, prije nego što je promijenio sve boje svojstvene semaforu, odgovorio mi je i to krajnje lucidno. U svom, sada već prepoznatljivom, maniru.

„Pa, znaš...“, presječem ga u startu “Ne znam, prosvijetli me?!“

U međuvremenu sam primjetio da mu je čelo vidno orosilo ali se ipak upustio u daljnu ekspertizu mog pitanja.

„Joj, vidiš, ne može se to porediti. Mater voliš jer te rodila, odhranila, podarila ti svu ovozemaljsku ljubav. Naprimjer kad svi drugi dignu ruke od tebe, majka je tu“.

Pritom je uzeo zraka i još kratko dodao:

„Ma, daj bolan, znaš i sam kako to hoda“.

Kao obrazli čovjeka bilo me stid koliko se unezgodio od mog upitnog odgovora, tako da sam odobravajućim kimanjem glavom potvrdio posljednje što je rekao. Šta ću, kućni odgoj je tako nalagao, uvijek pomozi unezgođenom. Kao da ga to okuražilo jer je insistirajuće tražio odgovor na njegovo pitanje. Nije da volim banlana pitanja, objasnio sam zbog čega, ali morao sam ga dodatno unezgoditi. A, zašto ne iskoristiti zicer kad je već na dohvat...nečega! Udahnem, tako duboko, da mi se činilo kako sam cijelu bosansku havu smjestio u svoja pluća a onda...

„Vidiš, Željo me nije rodio al' s njim sam se rodio, rastao i odrastao, s njim i dan danas živim. Željo me pored svih škola i fakulteta najbolje naučio kako se voli bez koristi. Usadio u me' odanost i poniznost. On mi je uzor, pokazatelj kako opstati i kad svim silama žele tvoj nestanak. Bilo da si na vrhuncu ili u provaliji. Naučio me kako se poklanja ljubav, kako vjerovati i ono najvažnije, da je za sreću potrebno malo. U isti tren učio me samoodbrani i ekonomiji, pravu i pravednosti, vjeri i skrušenosti. Moju listu prijatelja je prošrio barem za najmanji trocifreni broj. Pomogao i neprestano pomaže, da budem iznad primitivizma. Usadio u me' sjeme sportske ljubavi a ne mizantropiju i želju za tuđom krvlju, nasiljem i drugim devijacijama. Učinio, da poštujem ljude oko sebe bez obzira na njihovo porijeklo, vjersku, rasnu ili neku drugu pripadnost“.

Dok me banalni, široko otvorenih očiju, posmatrao, da budem iskren više gutao, i pomno slušao besjedu, ja sam, prije nego sam nastavio, udahnuo još bosanskog zraka kojeg sam, čini mi se, direktno s Trebevića uvlačio u se'.

„Kao što vidiš Željo mi daje višestruko a zauzvrat traži tako malo, malo ljubavi. Ne prisiljava, ne traži nikakvu protuuslugu. Ne smara, svakodnevno kenjajući dao sam mogao i morao više u životu. Da sam bio talenat za ovo ili ono. Naprotiv, prima me u svoje skute kad jesam i kad nisam talenat i kad sam mogao više nego što jesam i kad nisam mogao ništa i onda kada je sve potamam i kada mi ništa od ruke ne ide, kada su svi kontra mene. Baš kao majka! Voli me onakvog kakav sam. Zato ne žalim ni jednu groznicu, prehladu, reumu zbog smrzavanja podno Vlašića ili Majevice prateći svoju ljubav. Ili to, što sam se topio poput šećerne vune na hercegovačkom toplotnom udaru. Ali to je u ljubavi, tu prepreke ne postoje. Da te ne lažem, zahvaljujući njemu sam ljubio ali i plakao. Ne znam da sam na dženazi najrođenijih pustio suza kao poslije pregledanog snimka tekme protiv Mađara.

Željo me naučio biti onim čega danas najviše nedostaje, biti čovjekom!“

Banalni pitac je nepomično, raskolačenih očiju, zurio u mene. Ne znam da li mu je bilo jasno ili ne, niti me zanimalo ali sam dovršio.

„Sa Željom se rodiš, odrastaš, živiš i naposlijetku s njim ideš pod ovu bosansku prahulju, crnicu, glinu...a onda ti na nišan, krst ili neki drugi spomen umjesto epitafa okače plavobijelo platno s magičnim brojem '1921'“.

Na koncu, Željo je život a ostalo je negdje između, da ne kažem ali evo hoću, ostalo su sitnice!!!

zA Želju !hvala ide mom ocu koji me je vodio na utakmice od malih nogu !Znaci cijela ulica navija za Želju ima par izroda Sjecam se igrao Željo protiv leotara na Kosevu cini mi se kup bio ne sjecam se bas ja isla u osnovnu skolu !I hajd kako cemo da idem i ja na tekmu slazemo mi da moram zubaru doce otac po mene u skolu !Sve super mi na Kosevu al po baksuzluku nas kamera u citav kadar ne trebam pricat da je vecina gledala utakmicu pa cak i razrednik !Nema broja utakmica na koje smo isli mama,brat,otac i ja doba kada je onaj ciko sa megafonom bio na jugu Napoli ako se ne varam ! I tako i dan danas mada vise na sjever rad oca !Željeznicar za zivot cijeli

NK Jedinstvo Bihać

kad sam imao 5-6 godina stari me odveo na tekmu sa veležom cini mi se, poslije toga sezonu dvije su bili sampiooni, pa intertoto kup, ludnica u gradu, svi su tu tad zivjeli za jedinstvo, to je nesto sto je mene oblikovalo jos u mladim danima, ali za razliku od dosta njih u meni je jos ostalo, neki dan me zet pitao zasto jos uvijek idem na tekme, reko jbg kako da ti objasnim, ljubav je to, zamisli da si se ozenio i previse volis svoju zenu, ona se razboli sjebe s e nekako dobije otkaz na dno padne, ti bi nju kao ostavio i otisao, ako si vjeran covjek nema nista od toga, ( tako se nekako moze objasniti ljubav laicima ) to su stvari koje se urezu u tebe i opisuju te bez obzira na tvoj karakter ili intelekt, nesto iskreno kad zavolis ostaje u tebi cijeli zivot

Tottenham Hotspur

fifa 2004 instalirana na mojcomp, (posto nikad nisam volio gigante od klubova, uvijek mi se rigalo od takvih klubova jer mislim da je najmanje nogometa u njima a najvise marketinga i ostalih aspekata tvornice novca), biram s kim cu da prelazim, i posto sam imao kappin sorc i majicu na sebi naidjem da je njihov prouizvodjac opreme kappa, i eto od tad su mi bas gotivna ekipa, pratio sam ih kad su se borili za opstanak i sad kad su pri vrhu, nije mi uopste bitno na tabeli koji su, iako me veseli kad pobjede uvijek, naravno nisam isao ni na jednu tekmujer nemam kesa, al prvi kes koji steknem malo veci pravac white hart lane

VolimLiverpool je napisao/la:Gledao sam tekme 2004.godine,cetvrfinale,polufinale i onda to "Istanbulsko cudo".Sve sam nekako simpatizirao L'pool.Medjutim,nakon tog "cuda" poceo sam navijati za Liverpool i taj klub mi je prirastao srcu i jedan komsija je isao u Englesku,u Liverpool,poslovnim putem.Zamolio sam roditelje da i ja idem i dali su mi dopustenje.Posjetio sam Anfield,ne za vrijeme tekme nego onako.Vjerujte mi,trnci su uz mene dok ovo pisem.Toliko volim L'pool da sam naprosto uz njih do same smrti.ABd jednog dana,ode Adnan na najveci otocki derbi Liverpool-United.ABD.

Jarane ako budes isao povedi i mene,jest da cemo biti na suprotnim stranama ali nema veze.
Ja sad trebam ne ekskurziju da idem i starci mi skupljaju pare,normalno ide se u Barcu,ja sam starcima rekao,ja cu uzeti one pare i fino u manchester otici ..
Steta sto nema u ponudama za eks. Engleska ..

Druže saberi tam oko 300 € i možeš si sam organizovat cijelu ekskurziju u Manchester. Avion je onaj niskocjenovni za 20,30 €. Ja sam plato 25 € avion Treviso-Liverpool i nazad. Onda avtobus 10 £ Liverpool-Manchester i nazad. Hostel u centru Manchestra za vikend sam platio oko 50 £. **** soba ti nije sa pet zvjezdica al ja sam bio po čitav dan vani i baš me briga kakva je soba i još doručak u tu cjenu uključen. Prvi put sam išo gledat Manchester United-Fulham i sjedio sam kod onih indijaca sa turbanima na glavi (pokaže jih često na TV) i platio sam tam oko 45 £ za kartu. A drugi put sam bio na malo slabijem mjestu i platio sam oko 35 £ za kartu (**** Manchester United-Arsenal ne možeš baš birat gdje ćeš sjedit)

Semir Tuce je napisao/la:Druže saberi tam oko 300 € i možeš si sam organizovat cijelu ekskurziju u Manchester. Avion je onaj niskocjenovni za 20,30 €. Ja sam plato 25 € avion Treviso-Liverpool i nazad. Onda avtobus 10 £ Liverpool-Manchester i nazad. Hostel u centru Manchestra za vikend sam platio oko 50 £. **** soba ti nije sa pet zvjezdica al ja sam bio po čitav dan vani i baš me briga kakva je soba i još doručak u tu cjenu uključen. Prvi put sam išo gledat Manchester United-Fulham i sjedio sam kod onih indijaca sa turbanima na glavi (pokaže jih često na TV) i platio sam tam oko 45 £ za kartu. A drugi put sam bio na malo slabijem mjestu i platio sam oko 35 £ za kartu (**** Manchester United-Arsenal ne možeš baš birat gdje ćeš sjedit)

Ako je tako,dogodine put Manchesteraa...cuj 300 funti..ima li televizor u sobi?

Kakav je to avion,jest da se ne razumijem u tu,nit sam se ikad vozio,ali koliko znam avioni su pravo skupi..

Nisam se ni ja nikad vozio nit razumio u avione dok mi nije jedan jaran reko za te "nizkocjenovne". imaš par tih avionskih firmi koje imaju niske cjene gdjegod lete. recimo easyJet ili RyanAir. sa tim dvima sam ja letio u Liverpool i nazad. Neznam Bogami zašto je tako jeftino al fala Bogu da je tako

Ma bjezi,nisam jos odlucio hocul ici na eks. preskupa je,al eto želja mi je da odem u manchester,cim se zaposlim aBd i prva plata pravac manchester..

FK RADNIK DONJI VAKUF LOKALNI KLUB dok god postoji ici cu na svaku utakmicu kad sam u prilici , a kad se navija i ja ču navijati !

FK SARAJEVO - Od malih nogu zna se neko Zeljo neko Sarajevo i manjina Čelik , Velez bar u ovim drugim gradovima !

FC BAYERN MUNCHEN i sve Njemačke selekcije bez obzira na sport - Od malena isto , dok sam počeo pratit fudbal od utakmice s Mančom i te sezone u finalu LP 99 .

Biti srcem vezan, u tome leži snaga! Kratko i jasno..