FK Željezničar - ARHIVA POSTOVA

[bosnas_]

Zeljo ima najlosiju lijevu stranu u ligi, dakle najlosijeg lijevog beka i najlosijeg lijevog krila! Husic i Bevab su prosjecni igraci i za nase uslove, jasno je da su zalutali u Zelju, mogao se hladno dovesti Subic, koji je dr. za obojicu, ali....... mozda Stanic popravi utisak, i ovaj iz Hrvatske,ne znam. Kako god, Zeljo se treba zahvaliti bar 3-4 igraca, jer jasno je da neki nemaju kvalitet za velike ambicije. Uspjeh ne dolazi preko noci, ali trener ne smije stati na riječima, ocekuje se od njega da otjera truhle jabuke iz kluba, da se zahvali igracima koji nemaju kvalitet. I u buduce dovoditi adekvatna i ciljana pojacanja! Puno rada je pred novim trenerom....

[Hrasno1921]

Nelogična transfer politika na Grbavici



Još prije kraja sezone 2015/2016 FK Željezničar na čelu sa predsjednikom Nadzornog odbora Senadom Misimovićem i članom Upravnog odbora Dejanom Nikolićem je počeo dovoditi nove fudbalere na Grbavicu, iako se nije znalo ko će u sezoni 2016/2017 sa klupe voditi ekipu.

Nelogičnost tih transfera isplivala je na vidjelo u uvodnih sedam kola kada su se ”pojačanja” pristigla prošle sezone pokazala kao potpuni promašaji. U finišu prošle sezone ugovore su potpisali Senad Husić, Denis Pozder i Javier Hervas, dok je trener bio Edis Mulalić. Mulalić je kolo prije kraja razriješen dužnosti, a za novog Šefa stručnog štaba pred start sezone je postavljen Miloš Kostić sa kojim je u međuvremenu sporazumno raskinut ugovor.

Prvi je stigao Husić koji je dobio najviše prostora za igru, međutim ovaj lijevi bek je skupo koštao svoj tim napravivši nekoliko neshatljivih poteza. Već u derbiju nakon 30-ak minute igre je dobio dva žuta kartona, odnosno crveni. Naredna tri meča što zbog suspenzije što zbog povrede nije bio u kadru. Novu šansu da zaigra imao je protiv Viteza kada je također požutio u finišu prvog dijela, iako mu je i tada glavni sudija Antoni Bandić mirne glave mogao pokazati direktan put u svlačionicu. Zaigrao je i protiv Čelika te je imao noć za zaborav. Svojom nesmotrenošću i na glup način napravljenim penalom svom timu je iz džepa oduzeo dva boda. Uspio je dobiti i novi žuti karton, što znači da naredni automatski predstavlja suspenziju od jedne utakmice. Suvišno je napominjati da za odigranih 280 minuta ove sezone nije imao nikakav napadački učinak.

Nakon Husića kao pojačanje je najavljen i Denis Pozder. Napadač koji je većinu svoje karijere proveo u inostranstvu također nije pokazao ono što se od njega očekivalo. Avanturu u Željezničaru je počeo solidnim nastupom u derbiju protiv Sarajeva. Očekivao se iskorak naprijed, ali se desilo suprotno. Iako je redovno igrao Pozder nije uspio da se nametne i da opravda epitet ”drugog pojačanja Željezničara za narednu sezonu”, kako je predstavljen na zvaničnoj web stranici našeg najtrofejnijeg kluba.

Kao na šlag na tortu stigao je Javier Hervas. Najavljen kao fudbaler koji će Plavim donijeti dimenziju više je brže napustio klub nego što je došao. U klubu je proveo svega 72 dana, nije odigrao niti jedan zvanični susret, a ugovor je raskinuo na vlastiti zahtjev. Naveo je da se nije snašao u glavnom gradu BiH i da na insistiranje svoje porodice, prije svega supruge, želi da se vrati u svoju zemlju. Dva dana nakon raskida ugovora sa Željezničarom potpisao je za španski Mirandes.

Kako za loše igre i rezultate na terenu uglavnom ceh plati trener, kao što je to bilo slučaj sa Milošem Kostićem tako neko mora snositi i odgovornost za neuspjeh van terena, odnosno niz nelogičnih transfera koje je FK Željezničar napravio ovog ljeta.

[starigrad]

Petrovic je dokazani strucnjak i veliki gospodin, te poznavalac ove lijepe igre. Samo imajte na umu da je u Bijeljini iza sebe imao Krstajica i jos neke likove veoma vazne u bh. fudbalu. Ne kazem da je to bilo presudno za uspjeh koji je napravio ali je sasvim sigurno odigralo znacajnu ulogu. S druge strane Zeljo je iz ko zna kojih razloga u "ratu" i sa znanim i neznanim junacima.

sve vise se pokazuje da nikakvog bojkota nije bilo i da imamo limitiran igracki kadar. kad na to dodas da je kostic gurao igrace na neprirodne pozicije, nije se ni moglo ocekivati nesto vise. sinoc su lijevo igrala dva igraca kojim su to prirodne pozicije i sve je izgledalo daleko bolje, do gluposti koju nacini husic. shodno tome, da su celikovci morali vise pokrivati i lijevu stranu, miro je imao daleko vise prostora i odradio ga je kako smo od njega i naucili, max profesionalno i kvalitetno. isto tako, ne mogu nikako shvatiti da citav zivot treniras i nisi u stanju, tokom vise utakmica, uputiti centarsut da valja. samo sinoc su bevab i husic, imali najmanje 10 idealnih situacija za centarsut i svaku su upropastili necim, sto se moze nazvati svime, izuzev centarsuta.

eh, sad... bojim se da, sa ovakvim kadrom, brzo ne potrosimo i petrovica. dzaba njemu kvalitet, iskustvo, mangupluk, disciplina, taktika... ako nema neko ko ce ono sto se zamisli i dogovori prenijeti na igru i teren. treba max pratiti petrovicev rad i ne dozvoliti da ga popljujemo i otjeramo, ako se vidi da nije do njega. ako bude takva situacija, istrpiti ga do zime, pojacati se prema njegovom izboru i pustiti ga da radi. kazniti one koji su doveli neadvekatan igracki kadar, koji nije ni blizu kvaliteta za Zelju, niti moze realizovati nase ambicije.

[Hrasno1921]

Petrovic je dokazani strucnjak i veliki gospodin, te poznavalac ove lijepe igre. Samo imajte na umu da je u Bijeljini iza sebe imao Krstajica i jos neke likove veoma vazne u bh. fudbalu. Ne kazem da je to bilo presudno za uspjeh koji je napravio ali je sasvim sigurno odigralo znacajnu ulogu. S druge strane Zeljo je iz ko zna kojih razloga u "ratu" i sa znanim i neznanim junacima.

sve vise se pokazuje da nikakvog bojkota nije bilo i da imamo limitiran igracki kadar. kad na to dodas da je kostic gurao igrace na neprirodne pozicije, nije se ni moglo ocekivati nesto vise. sinoc su lijevo igrala dva igraca kojim su to prirodne pozicije i sve je izgledalo daleko bolje, do gluposti koju nacini husic. shodno tome, da su celikovci morali vise pokrivati i lijevu stranu, miro je imao daleko vise prostora i odradio ga je kako smo od njega i naucili, max profesionalno i kvalitetno. isto tako, ne mogu nikako shvatiti da citav zivot treniras i nisi u stanju, tokom vise utakmica, uputiti centarsut da valja. samo sinoc su bevab i husic, imali najmanje 10 idealnih situacija za centarsut i svaku su upropastili necim, sto se moze nazvati svime, izuzev centarsuta.

eh, sad... bojim se da, sa ovakvim kadrom, brzo ne potrosimo i petrovica. dzaba njemu kvalitet, iskustvo, mangupluk, disciplina, taktika... ako nema neko ko ce ono sto se zamisli i dogovori prenijeti na igru i teren. treba max pratiti petrovicev rad i ne dozvoliti da ga popljujemo i otjeramo, ako se vidi da nije do njega. ako bude takva situacija, istrpiti ga do zime, pojacati se prema njegovom izboru i pustiti ga da radi. kazniti one koji su doveli neadvekatan igracki kadar, koji nije ni blizu kvaliteta za Zelju, niti moze realizovati nase ambicije.

Nakon svega samo igraci mogu biti ti koji ce biti potroseni, otjerani, izbaceni, prekomandovani u juniore, na tribine itd. a nikako jedan trener kakav je Petrovic, treba malo sabura za neke stvari, ne moze nista preko noci ova pauza nam je dosla ko narucena.

[SlevinKelevra]

Gledam ovaj pregled, i realno, dobri smo bili u drugom poluvremenu i zasluzili smo tri boda. U zadnjih 20 minuta smo napravili vise prilika nego u posljednje tri tekme.

Dvije situacije sam zapazio:

1:30 - crni Husic (broj 70). Neodlucan na sredini terena iako je blizi lopti i mogao je izbaciti prije igraca Celika. Ali, on je ostavlja Radinovicu kako bi pokrio svoju stranu, sto je OK, ali on u nastavku akcije ulazi u sredinu ostavljajuci dva igraca Celika iza svojih ledja. Dakle, da je igrac Celika koji je pucao ubacio, ili da je Veca odbio loptu u tu stranu, to je gol.

3:15 - ovi je Lazic nekoliko minuta nakon sto je usao. Protrcava iza ledja postavljene odbrane, Miro radi ono sto zna najbolje (ovako je i na Kirin Kupu dao loptu Djuricu u finalu), i odmah smo ih probili. Lendric ovo nije ni jednom uradio dok je bio na terenu. Previse je statican kad napadamo i hoce loptu na tanjiru, plus opet je promasio jedan na jedan. U losoj je formi, realno.

5:00 - poprilicno mekan penal, ali potez prije toga. Skoro ista situacija kao u prvoj situaciji sto sam naveo. Kao da lik ima problema sa snalazenjem u prostoru

phpBB

[Rokoko87]

To je glavna odlika Husića, previše je poglup i gubi se ko abdest.
Prije njega loš u skoku je bio Bocca.

[SlevinKelevra]

Losa reakcija onog u skoku prije penala. Nisam vidio ko je? I Husic je ispao "poglup". Ovaj mu se uvalio kao kakvom djecaku, sacekao kontakt i bijela tacka.

Boccaccini, ali imao je dovoljno vremena da ga popravi. Ovo se izbija na tribine.

[Hrasno1921]

Ja Husica kretena boze ti mene sacuvaj

J**** li ga onaj ko ga dovede a pogotovo onaj ko ga predstavi kao pojacanje, od 7.kola, na tri utakmice je pauzirao, na jednoj dobio crveni, a na drugoj nas kostao pobjede ...

[Blueboy1]

Nisam gledao utakmicu pa shodno tome ne mogu nista komentarisati o desavanjima na terenu. Iskreno ne mogu da vjerujem da Zeljo nije pobijedio ovakvog Celika. Negdje vam pravo skripi, da li je lose selektiran igracki kadar sto je moje misljenje ili su problemi negdje drugo?

samo nam ti vise nemoj prognozirat pobjede bgt

Dobro si, mene nikako ne ide u tom segmentu, kao ni Zelju u sportskom . Sale malo u ova teska vremena nece vam skoditi. Oni su se skupili pet do dvanaest, sinoc im nedostajalo par igraca, nemaju podrsku s tribina, teren dobar, promjena trenera kod vas i opet euforija. Sve je islo vama na ruku ali sve mi se cini da ste u vecim **** no sto zelite priznati.

Apsolutno nema veze u kakvom je Čelik stanju, on u Zenici rijetko gubi od najboljih ekipa, to možeš provjeriti u statistici, ili izgube utakmicu kao sad protiv Širokog kad im isključe tri igrača. Ja tvrdim da niko od najjačih klubova neće pobijediti Čelika u Zenici, ko misli da se dole lako uzimaju bodovi nije dobro upućen u našu ligu.

[samoposmatram]

Josip Bukal igra najtežu utakmicu u životu


Životna bitka Josipa Bukala, legendarnog fudbalera Željezničara, člana prve šampionske generacije - i dalje traje.


Nakon što je prošle godine doživio moždani udar, i danas je u teškom zdravstvenom stanju koje se ne mijenja. Mnoge ljude dobre volje širom svijeta pogodilo je teško zdravstveno stanje legendarnog Maneta, kako su ga popularno zvali. Mnogi žele da na bilo koji način pomognu Bukalu, kako bi i iz ove životne utakmice izašao kao pobjednik, podsjeća Al Jazeera Balkan.

A zaista, čika Jozo, kako smo ga mi mlađi zvali, uvijek je zračio pobjednički, optimistički, pa i u najtežem ratnom periodu, 1992. godine, kada je po sarajevskom naselju Dobrinja na biciklu raznosio Oslobođenje. Jozo se nije bojao ni snajpera, ni granata. "Morali su me gađati samo u glavu, jer sve ostalo je kod mene bilo k'o beton. Atleta prava i u tim godinama. Uh, kad se sjetim, ali morali smo se malo i šaliti u ta teška vremena, koja nikada neću zaboraviti. Sjećam se da me je i CNN snimao kako prodajem Oslobođenje, a puca li puca. Kćerka me je gledala u Londonu. Nije mogla da vjeruje", govorio je Josip Bukal, u jednom od njegovih posljednjih intervjua, kada je još bio dobrog zdravstvenog stanja. Josip Bukal je rođen u zapadnom susjedstvu, u blizini Ivanić Grada, 1945. godine. S petnaest godina se doselio u Sarajevo. Kad god bi razgovarao sa legendarnim Bukalom, priča počinje od njegovog prvog treninga na Grbavici. „Na prvim treninzima igrao sam u odbrani i nisam imao nešto puno posla, mada kad bi i neko naletio, ja bih to odmah rasčistio.

I tako jednom prilikom lopta je došla u naš kazneni prostor i ja makazicama preko glave izbacim je vani. Trener odmah prekinu trening, priđe mi i upiše me u svoj notes i od tog trenutka je sve počelo. Prekomandovan sam u napad i u omladinskoj ekipi postizao sam po 50 golova u sezoni. Za prvi tim debitovao samo 1963. godine protiv Vojvodine“. Slomio prečku Josip Bukal je skoro sav svoj nogometni vijek proveo u Željezničaru, dvanaest sezona svoje profesionalne karijere. Bio je najbolji strijelac Želje u sezoni 1971/72 (14 pogodaka), kada su sarajevski plavi osvojili titulu prvaka države.

Da se ne zaboravi: Slobodan Janjuš, Dragan Kojović, Velija Bećirspahić, Blagoje Bratić, Josip Katalinski, Enver Hadžiabdić, Branimir Jelušić, Boško Janković, Josip Bukal, Edin Sprečo, Avdija Deraković, Slobodan Kojović, Fahrija Hrvat, Džemaludin Šerbo, Nusret Kadrić, Hajrudin Saračević, Miloš Radović i Željko Rodić. „Baš tako, da se ne zaboravi, da mlađe generacije znaju koja je generacija Želje donijela prvu i jedinu titulu prvaka tadašnje države. A tada je bilo izuzetno teško pored velike četvorke biti najbolji. No, zaboravili ste spomenuti trenera, koji je bio ispred svih nas. Naš učitelj Milan Ribar, koji više nije među živima, kao ni treneri Fadil Požegija i Sulejman Kulović, te igrači Boško Janković, Bećirspahić, Kojović, Katalinski, Deraković i Bratić“.

U 464 utakmice legendarni centarfor plavih postigao je 327 golova. Bukal je najbolji strijelac u historiji kluba sa 127 golova, koje je postigao u prvenstvenim i kup utakmicama. Od 1973. do 1977. godine nastupao je i za belgijski Standard iz Liježa, a 1974. godine bio je najbolji strijelac Kupa UEFA sa 12 golova. Rođeni golgeter, prepoznatljiv po razornom udarcu za kojeg su stručnjaci vjerovali da je u to vrijeme bio najsnažniji na svijetu.

„Jednom prilikom, u vrijeme dok sam igrao u Belgiji, izmjerena je brzina lopte od nevjerovatna 141,3 km/h, što je u to vrijeme, kažu, bio apsolutni svjetski rekord šuta jednog nogometaša“, prisjeća se Bukal čiji je udarac na utakmici Crvenka – Željezničar radio-reporter Mirko Kamenjašević ovako prokomentirao: "Dug zalet Bukala, oštar udarac – i lopta je, dragi slušaoci, prohujala preko gola i preko mađarske granice!"

Beogradski Sport je jednom prilikom napisao preko cijele strane 'Bukal slomio prečku'. „Nije baš da sam je slomio. Bili smo na pripremama u Kraljevu i na jednom treningu Eso Ibrahimović se uhvati za vrh grede i ona je napukla. U jednom trenutku ja sam iz voleja zahvatio loptu i ona je udarila u prečku i gol je pao. To je tako bilo, a vi novinari inače volite uveličati i tako ispada da sam slomio prečku, a tada su golovi bili drveni“.

Reprezentativac bivše Jugoslavije Uz jedan susret za omladinsku (1964. godine) i četiri utakmice i jedan gol za mladu reprezentaciju (1966-1967. godine), odigrao je i 24 utakmice i postigao 10 golova za najbolju selekciju tadašnje SFRJ. Debitovao je 12. oktobra 1966. godine protiv Izraela (3:1) u Tel Avivu, postigavši prva dva gola za nacionalni tim, a od dresa sa nacionalnim grbom oprostio se 29. maja 1974. godine u susretu protiv Mađarske (2:3) u Sekešfehervaru. „Mogao sam i više za A selekciju, ali se nije dalo, ustvari nisu mi dali.

Na Svjetsko prvenstvo 1974. godine u Njemačkoj, Miljan Miljanić me je izostavio u posljednjem trenutku, a bio sam tada u najboljoj formi. U Belgiji sam na jednoj utakmici, odnosno za jedno poluvrijeme, postigao četiri gola, ali ni to nije bilo dovoljno da zaigram na Mundijalu. Miljanić je u Njemačku poveo svoje Zvezdaše“. Profesionalnu igračku karijeru okončao je 1978. godine u Želji.

Nakon toga, radio je u omladinskoj školi plavih, jedno vrijeme bio je trener Sloge iz Kraljeva, ali se olimpijske 1984. godine vratio u Sarajevo gdje je ostao uz svog Želju. Dok ga nije savladala bolest i prikovala za bolesničku postelju, Bukal je sa žarom u očima govorio o svom angažmanu u tom klubu na mjestu koordinatora za najmlađe kategorije.

„Najbolje je raditi sa djecom i najveće mi je zadovoljsvo kada ih gledam i kada sam u prilici da im dam neki savjet. Istina, odem na Grbavicu kad me zdravlje služi. Sada imam problema sa astmom, a nisam pušio ima 30 godina. Al' šta ću, tako suđeno“. Suđeno je i da nakon stotine pobjeda, golova, lomljenja prečki, snajpera, granata i čega sve ne, Bukal sada pokušava pobijediti u najtežoj utakmici, onoj životnoj.

Igraj Josipe! Igraj i POBIJEDI!!!

[Argentina]

Josip Bukal igra najtežu utakmicu u životu


Autor: Sport Centar
Datum: 2016-08-28 13:04:41

Životna bitka Josipa Bukala, legendarnog fudbalera Željezničara, člana prve šampionske generacije - i dalje traje.


Nakon što je prošle godine doživio moždani udar, i danas je u teškom zdravstvenom stanju koje se ne mijenja. Mnoge ljude dobre volje širom svijeta pogodilo je teško zdravstveno stanje legendarnog Maneta, kako su ga popularno zvali. Mnogi žele da na bilo koji način pomognu Bukalu, kako bi i iz ove životne utakmice izašao kao pobjednik, podsjeća Al Jazeera Balkan.

A zaista, čika Jozo, kako smo ga mi mlađi zvali, uvijek je zračio pobjednički, optimistički, pa i u najtežem ratnom periodu, 1992. godine, kada je po sarajevskom naselju Dobrinja na biciklu raznosio Oslobođenje. Jozo se nije bojao ni snajpera, ni granata. "Morali su me gađati samo u glavu, jer sve ostalo je kod mene bilo k'o beton. Atleta prava i u tim godinama. Uh, kad se sjetim, ali morali smo se malo i šaliti u ta teška vremena, koja nikada neću zaboraviti. Sjećam se da me je i CNN snimao kako prodajem Oslobođenje, a puca li puca. Kćerka me je gledala u Londonu. Nije mogla da vjeruje", govorio je Josip Bukal, u jednom od njegovih posljednjih intervjua, kada je još bio dobrog zdravstvenog stanja. Josip Bukal je rođen u zapadnom susjedstvu, u blizini Ivanić Grada, 1945. godine. S petnaest godina se doselio u Sarajevo. Kad god bi razgovarao sa legendarnim Bukalom, priča počinje od njegovog prvog treninga na Grbavici. „Na prvim treninzima igrao sam u odbrani i nisam imao nešto puno posla, mada kad bi i neko naletio, ja bih to odmah rasčistio.

I tako jednom prilikom lopta je došla u naš kazneni prostor i ja makazicama preko glave izbacim je vani. Trener odmah prekinu trening, priđe mi i upiše me u svoj notes i od tog trenutka je sve počelo. Prekomandovan sam u napad i u omladinskoj ekipi postizao sam po 50 golova u sezoni. Za prvi tim debitovao samo 1963. godine protiv Vojvodine“. Slomio prečku Josip Bukal je skoro sav svoj nogometni vijek proveo u Željezničaru, dvanaest sezona svoje profesionalne karijere. Bio je najbolji strijelac Želje u sezoni 1971/72 (14 pogodaka), kada su sarajevski plavi osvojili titulu prvaka države.

Da se ne zaboravi: Slobodan Janjuš, Dragan Kojović, Velija Bećirspahić, Blagoje Bratić, Josip Katalinski, Enver Hadžiabdić, Branimir Jelušić, Boško Janković, Josip Bukal, Edin Sprečo, Avdija Deraković, Slobodan Kojović, Fahrija Hrvat, Džemaludin Šerbo, Nusret Kadrić, Hajrudin Saračević, Miloš Radović i Željko Rodić. „Baš tako, da se ne zaboravi, da mlađe generacije znaju koja je generacija Želje donijela prvu i jedinu titulu prvaka tadašnje države. A tada je bilo izuzetno teško pored velike četvorke biti najbolji. No, zaboravili ste spomenuti trenera, koji je bio ispred svih nas. Naš učitelj Milan Ribar, koji više nije među živima, kao ni treneri Fadil Požegija i Sulejman Kulović, te igrači Boško Janković, Bećirspahić, Kojović, Katalinski, Deraković i Bratić“.

U 464 utakmice legendarni centarfor plavih postigao je 327 golova. Bukal je najbolji strijelac u historiji kluba sa 127 golova, koje je postigao u prvenstvenim i kup utakmicama. Od 1973. do 1977. godine nastupao je i za belgijski Standard iz Liježa, a 1974. godine bio je najbolji strijelac Kupa UEFA sa 12 golova. Rođeni golgeter, prepoznatljiv po razornom udarcu za kojeg su stručnjaci vjerovali da je u to vrijeme bio najsnažniji na svijetu.

„Jednom prilikom, u vrijeme dok sam igrao u Belgiji, izmjerena je brzina lopte od nevjerovatna 141,3 km/h, što je u to vrijeme, kažu, bio apsolutni svjetski rekord šuta jednog nogometaša“, prisjeća se Bukal čiji je udarac na utakmici Crvenka – Željezničar radio-reporter Mirko Kamenjašević ovako prokomentirao: "Dug zalet Bukala, oštar udarac – i lopta je, dragi slušaoci, prohujala preko gola i preko mađarske granice!"

Beogradski Sport je jednom prilikom napisao preko cijele strane 'Bukal slomio prečku'. „Nije baš da sam je slomio. Bili smo na pripremama u Kraljevu i na jednom treningu Eso Ibrahimović se uhvati za vrh grede i ona je napukla. U jednom trenutku ja sam iz voleja zahvatio loptu i ona je udarila u prečku i gol je pao. To je tako bilo, a vi novinari inače volite uveličati i tako ispada da sam slomio prečku, a tada su golovi bili drveni“.

Reprezentativac bivše Jugoslavije Uz jedan susret za omladinsku (1964. godine) i četiri utakmice i jedan gol za mladu reprezentaciju (1966-1967. godine), odigrao je i 24 utakmice i postigao 10 golova za najbolju selekciju tadašnje SFRJ. Debitovao je 12. oktobra 1966. godine protiv Izraela (3:1) u Tel Avivu, postigavši prva dva gola za nacionalni tim, a od dresa sa nacionalnim grbom oprostio se 29. maja 1974. godine u susretu protiv Mađarske (2:3) u Sekešfehervaru. „Mogao sam i više za A selekciju, ali se nije dalo, ustvari nisu mi dali.

Na Svjetsko prvenstvo 1974. godine u Njemačkoj, Miljan Miljanić me je izostavio u posljednjem trenutku, a bio sam tada u najboljoj formi. U Belgiji sam na jednoj utakmici, odnosno za jedno poluvrijeme, postigao četiri gola, ali ni to nije bilo dovoljno da zaigram na Mundijalu. Miljanić je u Njemačku poveo svoje Zvezdaše“. Profesionalnu igračku karijeru okončao je 1978. godine u Želji.

Nakon toga, radio je u omladinskoj školi plavih, jedno vrijeme bio je trener Sloge iz Kraljeva, ali se olimpijske 1984. godine vratio u Sarajevo gdje je ostao uz svog Želju. Dok ga nije savladala bolest i prikovala za bolesničku postelju, Bukal je sa žarom u očima govorio o svom angažmanu u tom klubu na mjestu koordinatora za najmlađe kategorije.

„Najbolje je raditi sa djecom i najveće mi je zadovoljsvo kada ih gledam i kada sam u prilici da im dam neki savjet. Istina, odem na Grbavicu kad me zdravlje služi. Sada imam problema sa astmom, a nisam pušio ima 30 godina. Al' šta ću, tako suđeno“. Suđeno je i da nakon stotine pobjeda, golova, lomljenja prečki, snajpera, granata i čega sve ne, Bukal sada pokušava pobijediti u najtežoj utakmici, onoj životnoj.

Igraj Josipe! Igraj i POBIJEDI!!!

Ima li sanse da ovi nasi jadni klosari s juga naprave makar neku korisnu akciju povodom ovog pitanja? Ako uopste znaju koja je i kolika ovo legenda naseg kluba.

[samoposmatram]

Koliko znam pomoc pristize sa svih strana, ali problem je u tome koliko se on vise sam moze boriti. Tijelo mu je dobro istroseno. Netreba dati da on kao covjek ode u zaborav. Stavio sam ovdje clanak cisto da se ima nesto ljepo procitati.

[Hrasno1921]

Raja iz Hrasnog, Cengic Vile i Malte organizovala je akciju jos prije nekih 15.tak dana, sakupljeno je "nesto" novca za za medicinski materijal koji je prijeko potreban, materijal u vidu gaza i nekih otopina koje se moraju placati jer zdravstveno to ne pokriva, Muhamed Bikic je nosilac svega tako da kazem, pa ako neko zeli donirati ili se raspitati sta i kako to moze uciniti preko njegovog fb. profila.
Vrijedi pohvaliti da se u akciju ukljucio i Dinokio Selimovic.

[MuhamedTM]

Ima li sanse da ovi nasi jadni klosari s juga naprave makar neku korisnu akciju povodom ovog pitanja? Ako uopste znaju koja je i kolika ovo legenda naseg kluba.

Fujj smradu jedan.

[Argentina]

Ima li sanse da ovi nasi jadni klosari s juga naprave makar neku korisnu akciju povodom ovog pitanja? Ako uopste znaju koja je i kolika ovo legenda naseg kluba.

Fujj smradu jedan.

Pa ti isti jadni klosari samo stete nasem klubu, ugledu i svemu sto ima veze sa Zeljom. Svaku kaznu koju smo dobili je zbog njih. Vode se nekim cudnim narkomanskim idealima i ne znaju nista osim nekulture. Zato i pitam hoce li se ukljuciti u ovo. Mogli su makar parolu dignuti za ovakvu legendu, makar podrske, a do sada dizu naka sranja i nebuloze.

[Argentina]

Ima li sanse da ovi nasi jadni klosari s juga naprave makar neku korisnu akciju povodom ovog pitanja? Ako uopste znaju koja je i kolika ovo legenda naseg kluba.

Fujj smradu jedan.

Pa ti isti jadni klosari samo stete nasem klubu, ugledu i svemu sto ima veze sa Zeljom. Svaku kaznu koju smo dobili je zbog njih. Vode se nekim cudnim narkomanskim idealima i ne znaju nista osim nekulture. Zato i pitam hoce li se ukljuciti u ovo. Mogli su makar parolu dignuti za ovakvu legendu, makar podrske, a do sada dizu naka sranja i nebuloze.

Sad ce izbori, pa ces jos vise da se uvjeris u to, kad pocnu sa jos vecim idiotskim parolama

[MuhamedTM]

Ok tacno je da placamo kazne, onda moras skontati da smo I prije placali kazne I da cemo placati kazne.
Nego kakve to veze ima s tim sto ti navijace svog kluba zoves klosarima. Tu se sva prica zavrsava, meni smeta dosta stvari u i oko Zelje ali nikad necu napisati nesto uvrijedjivo prema nasim navijacima.

[Merhaba]

Argentina nisi u pravu. Ne kazem da je jug cvijece , ali daleko i od toga kako ti pricas i predstavljas nekoga i jos uz to vrijedas bez ikakvog razloga. Manijaci su do sada imali bezbroj humanitarni akcija , i ova akcija je pokrenuta mozda ne zvanicno ispred udruzenja navijaca , ali odredjeni momci sa tribine su zapoceli tu akciju jos prije par sedmica. Zamolio bih moderatore da sankcionisu ove padobrance koji vrijedaju bez pokrica!

[Hrasno1921]

Ima li sanse da ovi nasi jadni klosari s juga naprave makar neku korisnu akciju povodom ovog pitanja? Ako uopste znaju koja je i kolika ovo legenda naseg kluba.

Fujj smradu jedan.

Pa ti isti jadni klosari samo stete nasem klubu, ugledu i svemu sto ima veze sa Zeljom. Svaku kaznu koju smo dobili je zbog njih. Vode se nekim cudnim narkomanskim idealima i ne znaju nista osim nekulture. Zato i pitam hoce li se ukljuciti u ovo. Mogli su makar parolu dignuti za ovakvu legendu, makar podrske, a do sada dizu naka sranja i nebuloze.

Nidje veze ti je prica, nije sve bajno ali nije ni tako kako ti kazes, jesu podlozni nekim stvarima i interesima, neumjesno je da navijace nazivas klosarima, narkomanima i sl. od cijele grupe mozda ih je tek 20% takvih.
Manijaci su se mnogo puta do sada dokazali i pokazali, ako vec ne znas neke stvari bolje ne pisi o njima, jer ispadas ultra seljacina na baterije.

[SarajlijaTM]

Sto se tice Joze i njegove bolesti situacija je bila ovakva:
Prvi koji su pomogli i jos uvijek pomazu su ljudi iz uprave kluba.Prva stvar koju su uradili je bila ta da su Jozi kao uposleniku kluba uplatili zaostale doprinose koji nisu uplacivani vec dugi vrememnski period,kada ovo kazem mislim na period od zadnjih nekolko godina.Tako da je sa uplatom istih Jozo stekao pravo na penzionisanje i zdravstvenu zastitu koju nije do tada imao.
Sa zavodom u Fojnici su bili dogovorili Jozinu rehabilitaciju medjutim lijecnicki tim zavoda je procjenio da Jozo ipak nije za njih.
Nastavili su i daljej pomagati ali stvarno ne znam u kojoj mjeri jer jednistavno ne zele da se prica o tome.Oni koji poznaju Jozinu porodicu mogu se uvjeriti u ovo.
Mnogi su pokusali kroz ovu Jozinu situaciju i sudbinu da okrive ljude u upravi cak su pojedini isli dotle da su vrsili pritisak na pojedine medije da napisu clanak o tome cak su i vrsili pritisak na Jozinu suprugu da izadje javno i kaze kako iz kluba niko ne vodi racuna o Jozi
Gospodja je to odbila.
Dusan Duca Simic bivsi igrac naseg kluba iz Kragujevca je jedini javno pokrenuo inicijativu o odigravanju prikayeljske utakmice veterana gdje bi prihod sa te utakmice isao Jizinoj porodici za dalje lijecenje.Ono sto znam da je u kontaktu sa ljudima iz kluba te da se treba dogovoriti termin iste.
Hadzija Muhamed Bikic je poslije ove Ducine inicijative pokrenuo pravu malu medijsku kampanju pomoci Nasem Jozi.Odziv bivsih legendi kluba i fudbala uopste je bio fantastican i rezultati su bili vidljivi odmah.
Eto to je ono sto sigurno znam i stonje u stvari i istina.