Sunce se tromo dizalo iznad obronaka Sarajevskih planina a njegove zrake nisu ni na tren ublažile ugriz oštre zime koja je posjedovala sve što dotakne, duboko se uvlačeći u kosti pola tuceta muškaraca, podijeljenih u dva plitko iskopana rova, jedan nasuprot drugoga. Tek im je obezbijedilo bolju vidljivost, pa su kroz oblačić pare koji se pojavljivao pri svakom izdisaju mogli vidjeti daleko naprijed, preko komada zemlje čiji je svaki korak bio prekriven mrazom i svaka travka je bila u njegovom čvrstom zagrljaju. Dva rova, oba sa po dva muškarca, na bojištu ega, sujete i interesa, uvučeni u strašni vihor sukoba, malo svojom voljom malo razumom plitkim kao i rovovi gdje su obitavali.
Negdje u daljini čuo se cvrkut ptice koja nije marila za ljude već je bila zaokupljena kupanjem u sunčevim zrakama.
_Hrasno, jesi spreman?
Upita tiho jedan od muškaraca u "donjem" rovu. Na njegovom licu se vidjela odlučnost, namrsten koliko god je to bilo moguće i sa usnama koje su se nekontrolisano micale na trenutke otkrivajući požutjele zube.
_Samo trenutak, odgovori suborac, kodnog ime Hrasno.
_Ne mogu scren schot da nađem. Da ga nisi ti dirao?
_Nisam. Požuri idiote, nemamo puno vremena. Javljaju mi da je "dozvola" stigla. Moramo napasti odmah.
_Ne **** me Haus, znaš i sam da smo "mrtvi" bez ovoga. Aha, evo ga, našao sam. Slušaj; Idem ja prvi, bacim im "dozvolu" kao dimnu kako bi im odvukao pažnju a ti sačekaj i čim pomole glave udari sa; transferima i praznom kasom. Dok se snađu i ja napadam sa "kamatom" i scren schotom i onda ih onako omamljene izudaramo saopštenjima po glavi.
_Ok, može. Sretno.
Koji metar dalje u suprotnom rovu jedan "vojnik" je dodatno naćulio uši. Trenutak ranije kao da mu se učinilo kako neki šapat klizi preko poljane, pa raširi oči u strahu naprežući se da bolje vidi kroz zamagljena debela stakla crnih dioptrijskih naočala. Nadlanicom desne ruke obrisa poluzaleđeni slinak a lijevom dohvati kolegu do sebe koji je čvrsto spavao sa palcem duboko zabijenim između rozih dječačkih usana.
_Quinlan, Quinlan, probudi se. Halo, budi se kao da sam nešto čuo. Požuri molim te, strah me je.
Quinlan mrzovoljno otvori oči i još osornijim glasom prozbori kletvu, negodujući jer ga je probudio baš kada je sanjao najljepši san.
_Ne mogu da vjerujem, pa možeš li bar jednu stvar sam završiti, zašto me budiš?
_Kao da sam čuo nešto.
_Ma učinilo ti se, tripuješ. Oni su gotovi, kako smo Zrinjskog dobili nema ih na mapi. Pusti da još malo odspavam, prekinuo si me kada mi je najslađe bilo.
U tom trenutku začuše glas.
_Braćo Željovci. Sve je super, ide dozvola a kako sam saznao Slavko ima spisak Igrača koje će dovesti. Ovo je veliki dan.
Quinlan i IdemoPlavi se pogledaše, pa sumnjičavo hinjskim okicama zumiraše zdepastog muškarca koji im se približavao mašući nekim papirom.
Nisu primijetili grbavu spodobu sa lijeve strane sve dok nije bilo kasno. Samo su čuli strašni urlik iza kojeg se otvorio pakao.
Klepetanje krila je bilo jasan znak da je ptica prekinula sa umivanjem svoga perja i pobjegla izbezumljena nečovječno urlikom koji je još uvijek odzvanjao na okolnim obroncima.
_ E nećete dušmani, hrabro izgovori Idemo Plavi, junački iskaćući iz rova da zaustavi taj iznenadni i podli napad.
Kao čarolijom u njegovoj ruci se nađe komad papira sa pečatom u desnom donjem uglu.
Mali zdepasti čovječuljak se na tren zaustavi, okrenu glavu od bijelog papira za koji je znao da sadrži sva njegova "zlodjela". Ipak, IdemoPlavi brojčano nadjačan nije imao odbranu od iskeženog Hausa koja ga je zaskočio sa boka, nemilosrdno šibajući sa "promašenim transferima".
To je dalo vremena Hrasnom da se pribere pa i on poče da mlati nemoćnog protivnika svojim najjačim oružjem, čuvenom; Kamatom 7%.
Idemo plavi je gubio snagu, hrabro se borio uzvraćajući "neprijateljima" ; sređenom administracijom i presječenim vezama ali to nije pomagalo već ih je samo dodatno razjarilo pa sa još više krvoločnosti navališe, spamujući napad za napadom kao dva iskusna, prekaljena "trola".
Još koji trenutak i bilo kasno da na bojište ne izađe prilika, blago povijene krive kičme ali čvrstog i odlučnog koraka.
Quinlan.
U obje ruke držao je po komad papira glasno zboreći;
_ U ime Misketa, Deje i foruma **, dušmani odstupite.
_ U ime Misketa, Deje i foruma **, dušmani odstupite.
To je dalo vremena njegovom suborci pa se IdemoPlavi pribrao i krenuo u kontru Hrasnom lukavo koristeći toliko puta izvježbanih manevar; Lažno uvlačenje u anus.
Hrasno naivno izdiže trticu i to ga je skupo koštalo. Nije ni vidio udarac "Sudskim pozivom" koji ga je odbacio nekoliko metara dalje.
Bitka je plamsala, bila na svom vrhuncu.
...Stotinjak metara dalje iza brda se pojavi poveća grupa muškaraca, starijih, mlađih, sa djecom u naručju ili držeći ih za ruku. Svaki od njih imao je jednu zajedničku stvar. Plavi šal i osmjh na licu a njihovi pogledi bili su usmjereni na jedno mjesto; Stadion Grbavica. Sa neskrivenim zadovoljstvom su posmatrali početak radova, bagere i kamione, u mislima stvarajući sliku kako će sve to izgledati kada se završi. Neko prozbori;
_Kakav će krov biti?
Drugi dodade;
_Hoće li jug biti skroz do terena?
Muškarac sa dječakom u rukama čiji se crveni nosić blago presijavao dok je gledao niz očevu ispruženu ruku slušajući priču, upijajući svako njeno slovo, prekide sa njom i odgovori na postavljena pitanja.
I ostali se uključiše u razgovor pa započe vesela diskusija
o stadionu, ekipi, treneru, pojačanjima i snovima.
Tek na trenutke njihovu idulu je prekidala makljaža između dva rova, pa ponekad baciše pogled, sa gnušanjem i odmahivanjm glavom, kao da ne odobravaju bitku. Neko reče;
_Ja budala.
_Ma pusti ih, ne treba obraćati pažnju, reče muškarac sa "dječakom".
_Nego ovo je veliki dan. Dignite šalove visoko da ga pjesmom opjevamo i zajedno sa "klincima" što bolje zapamtimo.
Pjesma iz hiljada grla superiorno je nadjačala žamor bitke i urlike umornih boraca. Stadoše i sa stidom, posramljeni pogledaše prema ogromnom broju "Manijaka" čiji su plavi šalovi kako im se činilo dirali i samo sunce.
Iz hiljada grla, kao jedan;
A onda ŽELJIN
Stadion gledam
Vidim ponos svoj
Život ću dati
Al' tebe ne dam
Jer ti si život moj
...
Nemojte šta zamjeriti.
Svaka sličnost sa stvarnim likovima je "namjerna"
