SportSport.ba

Zenga je napisao/la:zbog cega ne cuvamo prednost od 1-0 nego ko muhe bez glave jos napadamo?

Aragon je napisao/la: Sa ovim sastavom ni Murinjo ne bi napravio neki znacajan rezultat, ali da smo trebali dobiti Kipar, morali smo i za to je najveci krivac Pape.

Aragon je napisao/la:Ne kontam radi cega kritike samo nasparam Susica.
Mi realno imamo dosta ogranicen igracki kadar.
Drugi, odnosno vecina igraca, treci razred Evropskog fudbala.
Sa ovim sastavom ni Murinjo ne bi napravio neki znacajan rezultat, ali da smo trebali dobiti Kipar, morali smo i za to je najveci krivac Pape.

1988risha je napisao/la:Kako god bilo,u ovoj repki nije bilo bitno ko igra na kojoj poziciji,uvijek su trčali,svi do jednog... Niko nije ni pričao o tome ko će nam igrat beka,ko stopera... I pade Belgija 2x u 4 dana

bosnas_ je napisao/la:Losa igra,rezultat toga je poraz. I protiv Lihtenstajna u Tuzli smo bili losi vecim dijelom utakmice,i vidjelo se da nesto ne stima,mnogi su se pravdali da je razlog los teren,kisa... medjutim,mi nismo na adekvatan nacin zamjenili odsutne igrace tj.Misimovica i Spahica. Za njih jednostavno nemamo zamjene,to nisu ni Sunjic ni Prcic,Tino pogotovo... tesko cemo se nakon ovog poraza oporaviti,ali ne treba gubiti nadu..... u dvije naredne utakmice treba nam min. 4 boda da bi ostali u igri za 2,odnosno 3 mjesto!

AgentttB je napisao/la:Ne postujem ono sto mi je nametnuto.Ljiljani su krvlju placeni,a bezobraznici su kasnije prihvatili ovo sto im je servirano.

Aragon je napisao/la:Utakmica sinoc nije samo jedna losa utakmica.

Amerika, dva puta Slovacka, onda na misice one utakmice protiv Li/La reprezentacija, Egipat, Nigeria, sad ovo sinoc.
Mi katastrofalno lose igramo vec odavno.
Susic jeste najveci krivac, ali i da ode malo toga bi se promijenilo jer mi realno nemamo igrace za nesto vise.

FCS je napisao/la:Svi mi koji smo do sad kritizirali način na koji Safet Sušić vodi reprezentaciju BiH možda, zapravo, i nismo u pravu: sasvim je moguće da nikada nećemo saznati kakav je on trener

Piše: Ahmed Burić za ****.ba

Kad treba napasti, kao protiv Nigerije na Mundijalu – on zatvori igru. Kad nam je, kao sinoć protiv Kipra, trebala bilo kakva pobjeda, ona se smiješila već od početka. U šestoj minuti imao je 1:0. Veliki, u takvom slučaju, sačuvaju taj rezultat, čak i bez velike igre, i ta utakmica prođe i brzo se zaboravi.

Kad smo već kod «velikih», tu je i jedan aksiom: veliki svoje utakmice počinju s najboljom jedanaestoricom.

Mi smo opet nevoljnih šezdeset minuta gledali eksperiment sa Prcićem i Tinom Sušićem, da bi, kad je skoro «dogorjelo do noktiju», ušli Medunjanin i Hajrović, koji su igri dali i svježibu i ofanzivnost.

Ali, to je uvijek mač sa dvije oštrice. Posljednji Mundijal nam je pokazao da je bezglava ofanziva stvar prošlosti i da utakmice dobiju one ekipe koje se jače osiguraju.

I prije utakmice znali smo da je Kipar 'mala Grčka': nema ništa spektakularno, ali će napatiti svakoga. Nakon drugog gola Christofija, iz udžbeničke kontre, nije ostalo puno vremena da se dignemo. Bešićeva prečka u 82. minuti bila je potvrda crnih slutnji, a onda nam je ukrajinski sudija Aranovski poklonio jedanaesterac koji je Pjanić opucao «školski». No, i za školsku zadaću se može dobiti jedinica. U ovom slučaju – nula.

Tako smo još jednom saznali i da razlika od 121. mjesta na FIFA-inoj listi ne znači ništa, baš kao i to da je kladioničarsko bezumlje postaviti koeficijent od 1.20 na BiH (najuglednija svjetska kladionica William Hill u Londonu čak 1.17). Ali baš kao i u slučaju Safeta Sušića, nikada nećemo saznati kako se tačno određuju narečene kvote. Baš kao što, opet, u Safetovom slučaju ne znamo prema kojem kriteriju određuje taktiku i igrače koji će izaći na teren.

Možda je, dakle, i bolje ovako. Još uvijek ništa nije gotovo, ali ne treba čekati kraj kvalifikacija da bismo znali da se radi o tipu koji nevoljko objašnjava svoje poteze, važne odluke saopštava sebi u bradu, a svako malo nam servira svog sinovca, i prateće «akvizicije».

Jedan sličan primjer, onaj Nike Kranjčara, mogao bi biti poučan kad je u pitanju Sven Tino Sušić. Ne zaboravimo, Niko je bio sasvim solidan igrač, nikako ne za najviše domete, ali je njegov otac izgubio posao nakon što ga je gurnuo u vatru prije nekih koji su objektivno bili bolji, ali nisu nosili zvučno prezime. I zato , u suštini nismo saznali, ni kakav je igrač Niko Kranjčar, a ni kakav je trener njegov otac Cico.

Možda je, dakle, i bolje ovako: ovu ekipu treba sačuvati! Za našu Reprezentaciju zasad bi najbolje bilo ozbiljno provjeriti koliko ona vrijedi. Pod uvjetom da to dopuste njezin selektor, uvijek previše zatvoreni Savez, i uvijek previše otvorena javnost to dozvole. 1-2 protiv Kipra boli, ali više boli osjećaj u kojem vas Neko konstantno vuče za nos.