Ja i dalje tvrdim da je Srbija jedini pravi pobednik SP. Ameri su došli po zlato i osvojili ga, nisu se ni oznojili... Šta je tu nelogično, nejasno, neočekivano, čudno... ? Ameri su van konkurencije, svet za sebe. To da bi Španci mogli da se nose sa njima u finalu su samo vlažni snovi pojedinaca. Ameri su očigledno najbolje čuvali za finale i tu svaka priča prestaje.
Idemo redom... Očekivane pobede protiv Irana i Egipta za plasman u osminu, poraz od Francuza poenom razlike uz mali poguranac od strane sudija posle +10, poraz od Brazila 8 razlike u (prvom) najboljem meču prvenstva i na kraju poraz od Španije 16 razlike (najmanje od svih ekipa iz grupe). Ostaće nam u lepom sećanju i 3/4 protiv Brazila 32-12, za 7 minuta od -16 do egala ili +4 na kraju te četvrtine. Čisto da se vidi da možemo sa svima, što će biti dokazano nekoliko dana kasnije.
Pobeda protiv Grčke +18, potpuna kontrola meča. Pobeda protiv Brazila +28, potpuna kontrola meča. Moramo biti iskreni i reći da taj meč verovatno ne bi išao preko +15 da Brazilu nisu svirane 2 tehničke. Pobeda protiv Francuza +5 posle +14 na poluvremenu, posle +18 u jednom trenutku, na njihovih 39 poena u poslednjoj četvrtini momci su odgovorili sa 29. Najviše imponuje to što nijednog trenutka nije bila primetna nervoza i srljanje. Ako je možda i postojala mogućnost da dođe do nervoze, Raduljica je to rešio onako šmekerski.
Uspeli su momci da izdrže nalet Francuza i njihovih 9/12 za tri poena u poslednjoj četvrtini. Možda postoji još neka ekipa koja bi to izdržala a možda ne. Ono što sigurno znamo je da ne postoji ekipa koja bi izdržala nalet Amera i njihovih 5/5 za tri u 1/4, odnosno 11/16 za tri na poluvremenu. To je **** 70%.
Napisah na početku, najbolje su čuvali za finale (jer su tamo očekivali padavičare).
Nisam nešto pratio rezultate Amera ali čitam da smo im dali najviše poena na prvenstvu, a isto tako i primili najviše. OK. Sitnim dušama ćemo ostaviti da se naslađuju, a mi posmatrajmo iz ugla koji nam najviše odgovara.
Mislim da su protiv Slovenije išli preko 40 ali nisam siguran. Rusi i dalje drže rekord sa -45 u finalu (izgleda da njih manje vole

). Španci su kao neki k.... u svetskoj (ali pre svega evropskoj) košarci postigli 52 poena protiv Francuza a mi 92 protiv Amera.
I sve to (a i ono gore ranije nabrojano, mnogo važnije) sa ekipom Štimac, Katić, Simonović, Jović, Birčević i debitantom na klupi koji do sada u trenerskoj karijeri nije postigao ama baš ništa.
I sve to u najtežoj grupi na prvenstvu i u težoj polovini žreba.
Nije sramota izgubiti od Amera -37 u finalu SP. Ja mislim da nije i svako ko kaže suprotno može da mi se sagne.
Sramota je ako ovi momci večeras ne budu imali doček kakav zaslužuju. Znači, ništa skromno, ništa par hiljada ljudi, ništa kiša (nije niko od šećera), ništa **** Saša Kovačević koji je valjda bio na više dočeka nego naši sportisti... Ovo se mora obeležiti kako dolikuje, 100.000, ni manje ni više.
U suprotnom, uzalud sve one priče kako se košarka vratila kući, kako je Srbija zemlja košarke, kako su deca ostavila rekete i ponovo pikaju basket, organizovano gledanje utakmica, i mlado i staro priča o košarci...
