Mlade selekcije BiH - Kosarka

[kengur]

Vec duzi niz godina nisam nasao bolji opis tadasnjeg zivota koji smo imali. Nema to veze sa Jugom - to je bio zivot u Sarajevu. Jedino me neki dnevnici Dzamonje podsjete na ovakve istinite i jednostavne opise.

Tekst jeste dugacak ali sam ga postavio da raja vide ko je Goran i da malo vide sta smo prije imali. Takodje ako bude izabran na tu poziciju, jasno je sta je on u dusi i kome ce pomoci.

[iedc23]

Prvo oprostite na jeziku (dolazim iz slovenije). Sve izjave, koje su došle od početka sukoba izmedju omiča i našog saveza je rad menedjera od omića ( enes ili kako mu je ime). Juče je naš savez objavijo na njihovoj stranici FB chat izmedju omića i našog predsednika saveza (link:http://www.kzs.si/novica-dogodek/articl ... ena-omica/ ) -izgled, da je omić dozvolijo da se FB chat objavi inače ima prema slovenačkom pravu mogučnostz, da jih toži za teške pare, na kraju bi i dobijo tužbu- Omić kaže na FB chatu, da su svi komentari, koju su se pojavljivali u štampi rad njegovog menedjera i da je njemu (omiću) žao i da če pričat s svojim menejderom. Njegov menedjer je slao poruke u vaše i naše štampe i na kraju napisao, da je to od omića, lol.

[zizu1991]

Vec duzi niz godina nisam nasao bolji opis tadasnjeg zivota koji smo imali. Nema to veze sa Jugom - to je bio zivot u Sarajevu. Jedino me neki dnevnici Dzamonje podsjete na ovakve istinite i jednostavne opise.

Tekst jeste dugacak ali sam ga postavio da raja vide ko je Goran i da malo vide sta smo prije imali. Takodje ako bude izabran na tu poziciju, jasno je sta je on u dusi i kome ce pomoci.

Shvatam ja da to nema nikakve veze s ex - yu, nego što su takvi osjećaji, normalni osjećaji vezani za to doba slučajno ili namjerno u to neću da ulazim, pa sam ih zato s tim vremenom identifikovao, ništa više.

[Martex]

Hitno mi treba ako zna neko kadetsku selekciju nase repke koja je otputovala 1993 u Illinois... Pogotovo se ovo odnosi na #Neno#4 ali i drugi mogu pomoci

[BIHfan]

Prvo oprostite na jeziku (dolazim iz slovenije). Sve izjave, koje su došle od početka sukoba izmedju omiča i našog saveza je rad menedjera od omića ( enes ili kako mu je ime). Juče je naš savez objavijo na njihovoj stranici FB chat izmedju omića i našog predsednika saveza (link:http://www.kzs.si/novica-dogodek/articl ... ena-omica/ ) -izgled, da je omić dozvolijo da se FB chat objavi inače ima prema slovenačkom pravu mogučnostz, da jih toži za teške pare, na kraju bi i dobijo tužbu- Omić kaže na FB chatu, da su svi komentari, koju su se pojavljivali u štampi rad njegovog menedjera i da je njemu (omiću) žao i da če pričat s svojim menejderom. Njegov menedjer je slao poruke u vaše i naše štampe i na kraju napisao, da je to od omića, lol.

Hahahahahah cuj to, savez Slovenije i Omic preko fejsbuka pregovaraju. Gdje ovaj svijet ode??

[lumani]

Hitno mi treba ako zna neko kadetsku selekciju nase repke koja je otputovala 1993 u Illinois... Pogotovo se ovo odnosi na #Neno#4 ali i drugi mogu pomoci

Ovcina,Mujezinovic,.....

[lumani]

Snovi?enje Gorana Radonji?a, Bosanca, Sarajlije, košarkaškog sudije i funkcionera, koji je na "privremenom zivotu" u Parizu.

Subota, 22 januar 2005, veceras sam gledao utakmicu Bosna - Partizan.
Setam avenijama "Grada svjetlosti" i razmisljam. Misli su mi ispreturane i ne mogu da odvojim javu od snova. Dobro se sjecam da sam mladost proveo u najljepsem gradu na svijetu i da sam bio ispunjen bogatstvom i ljepotom sarajevskog zivljenja i da se nisam razlikovao od drugih iz svih nasih generacija: da sam isao na igranke u FIS, da sam setao drzeci se za ruke na Vrelu Bosne, da sam jeo ?evap?i?e na Baš?aršiji i sladoled u "Egiptu", da je "avenija" od Parkuse do Slatkog ?oška bila najbogatija jer su njom prolazili najljepsi biseri u vidu mojih prijatelja, drugova, poznanika.
Povratak Boše Tanjevi?a nam je svima otvorio oci i poceli smo da ostvarujemo dugogodisnje snove. Zivjeli smo sa prvoligaskim utakmicama Bosne, a onda nas titula prvaka Jugoslavije nije zadovoljila i Evropa nam je bila mala. Svi smo nalazili mjesto pod kosarkaskim suncem. Skenderija je bila mala, a Bosnine utakmice su postale najgledaniji tv program. "Renesansa i preporod" zivljenja su se nezadrzivo sirili kroz sve sarajevske pore: muzika je dozivljala punu ekpanziju, a Vu?ko nam je postajao ku?ni ljubimac, kongresi su nam uljepsavali grad i bili smo u transu. Drogirali smo se borbenoscu i ljepotom kosarke, njihali smo se u ritmu Indeksa i Keminih balada, Malo pozoriste i Nadrealisti su nam postali sastavni dio zivota, jedni su slavili pobjede "Pitara" a drugi "Kanticara", Kindje i Pimpek su nam postali najblizi prijatelji i onda smo organizacijom Olimpijade definitivno potisnuli simbol atentata i Sarajevo je postalo grad svih ljudi, Jugoslavije, Evrope, Svijeta..
Bili smo bliski jedni drugima, "vozdra" nam je postalo najupotrebljavanija rijec, a cesto nismo ni znali imena svih prijatelja. Znali smo "face", znali smo da pripadamo istom prostoru, da volimo isti grad i imena nisu bila vazna. Voljeli smo se i zenili medjusobno, nismo ni znali da li pripadamo nekoj od nacija ili religija, a baklava nam je bila najdrazi kolac.
I ja sam rastuci realizovao svoje snove. Poceo sam da sudim prvoligaske utakmice, postao najmladji medjunarodni sudija sa svojih 25 godina zivota i bio ponosan sto me svi prepoznaju po gradu kojem sam istinski pripadao, po Bosni ili odlicno organizovanoj Olimpijadi. Realizovao sam i ja svoja djecacka mastanja ucescem na Olimpijadi u Seulu.
Putovanja, utakmice, turniri, sampionati su se smjenjivali i mojoj sreci nije bilo kraja. Radovao sam se svakom novom iskustvu, pricao drugima o onome sto sam vidio, a uvijek sam bio najsrecniji kada sam se vracao u zagrljaj Sarajevu. U?eni smo da vrednujemo ljude, bez obzira na ime, religiju ili naciju, razlikovali smo se kao posteni i neposteni, korektni i nekorektni, znali smo ko je "raja" i ko to nije bio, dijelili "lafove" od onih drugih, a imena i onako cesto nisu kazivala drugo osim da Kindje, Pimpek, Bodo, Zike, Moke, Skija, Pape i svi mi drugi nismo imali drugu pripadnost osim onoj sarajevskoj.
Kada nam se ucinilo da nam je bas sve potamam, "rahatluk" nam je prekinulo ljudsko ludilo. Granate i snajperi nisu birali, nisu znali imena ljudi, nisu znali koje je nacije ubijeni ili kome je pripadala razrusena zgrada ili kako se zvala ulica. Dani i sati u mraku su nam postajali beskonacni, a ja sam se mentalno spasavao pripremajuci tv komentare NBA kosarke. Snovi su prekinuti, porodice rasturene, tuga, stradanja, rusenja su postali sastavni dio nasih bezvrijednih svakodnevnica. ?esto i sada kroz snove ?ujem jecanje djevoj?ice koju sam na rukama nosio do Vrazove:
"?ika Gorane nedajte me, ja ne?u da umrem, ja ho?u svoju nogu da mogu da se igram".
Nazalost, sutradan u pet sati ujutro, njena sestra bliznakinja je jauknula u postelji kraj svojih roditelja i tada je prestalo da kuca srce najnevnije osobe koja je platila cijenu bezumlja...
Treninge, utakmice, radost i zadovoljstvo, zivoti su nam prekinuti i poceli smo da zivimo na nacin da se snalazimo kako bismo prezivjeli. Jedni su nastojali da pronadju komad hrane za djecu, a drugi su zivjeli za informaciju gdje su im djeca i sta rade u tudjem svijetu. Vijest, makar stara i po nekoliko mjeseci, o nasim najblizima nas je hrabrila i ja?ala za neka budu?a vremena. Jedni su uspjeli da izadju iz Sarajeva i ne znajuci da je lakse zivjeti u svom gradu pod granatama i u gladi, a drugi su ostali da ?ekaju kraj sudbine. Meni je tr?anje preko piste bila najteza i najduza pretrcana staza, a onda nakon Evropskog prvenstva u Njemackoj usao sam u prostore Francuske kosarkaske federacije i u sektoru Medjunarodnih odnosa iskazao iskustvo steceno kao generalni sekretar KS BiH i KK "Bosna".
Moja svakodnevnica se odvijala kao u snovima koje nikada nisam mogao da zamislim. Prihvatili su me kao najrodjenijeg, svi su me zavoljeli, a cak ni u sudjenju nisam osjetio zavist. ?esto nisam znao da li sanjam kada sam dobivao mnogobrojna delegiranja za utakmice finala Play off-a Francuske, utakmica All Star ili finala Kupa Francuske, kao i delegiranja za sve utakmice evropskih takmicenja. ?esto sam razmisljao i postavljao bezbroj pitanja, ali na svako "zasto" ili "kako" moji novi prijatelji su objasnjavali da sam to zasluzio mnogo cim, a ja sam jedino to mogao da objasnim sarajevskim mentalitetom. Zivotni fakultet, odnosi sa ljudima, nacin rada i komuniciranja stecen na sarajvskim ulicama, kaficima, Skenderiji, Baš?aršiji, mi je pomogao da ponosno idem putem na koji su me natjerali, a sa mojom diplomom Fakulteta politickih nauka mogao samo da se "slikam" u Parizu. Nisam bio drugaciji od ostalih. Naprotiv uvijek sam bio poput mojih drugara, prijatelja, poznanika, poput moje raje. Znam da nosim u sebi tugu kao i hiljade drugih rasutih "bisera po svijetu". Znam da sam jak i snazan i da sam nadvladao sve nove izazove, ali to je isto kao sto su i svi drugi ucinili u mnogim dijelovima svijeta. Ljudi rasli na sarajevskim ulicama su drugaciji od ostalih. Obrazovanje koje smo sticali godinama samo smo primjenili u novim sredinama. Sada svakodnevno slavimo one koji su izmislili telefon, a pogotovo internet i E-Mail.
Naša djeca su jos puno kvalitetnija od nas. Bilo gdje u svijetu nova pokolenja rodjenih na sarajevskim i bosanskim prostorima su najbolji djaci i studenti.
Gorjan je profesionalni kosarkas, Igor je u Australiji zavrsio dva fakulteta i bio jedan od najboljih studenata u Brisbanu, Emir je u Svedskoj vec poceo da radi kao ljekar, Davor je postao inzinjer elektornike u Kanadi... i svi oni s radoscu slusaju price svojih roditelja o ljepoti i raskosi grada u kojem su rodjeni.
Francuzi kazu da "nema druge bez trece" i 20. maja prosle godine jos jednom sam dobio izvanredno priznanje. Odredjen sam da sudim, po treci put za redom, finalnu utakmicu Kupa Francuske u veleljepnoj pariskoj dvorani Bercy. Bilo je velicanstveno, dvorana prepuna - 15.000 ljudi,. Bio sam sjetan. Atmosfera me je podsjetila na posljednju utakmicu koju sam sudio u prepunoj Skenderiji. Bila je to utakmica Bosna - Real, Kindje je posljednji put istrcao u dresu Bosne. Davor je pjevao u ime svih nas "Mirza hvala ti".
Steglo mi se oko srca i stalno sam gledao u pravcu prvog reda centralne loze, kao da sam trazio suosjecaje. Utakmica je bila super i sve je teklo kako treba, pa cak ni sudije nisu bile lose. Dobijenu medalju za tu finalnu utakmicu sam s ponosom drzao na grudima. Bilo ih je puno u mojoj karijeri, ali ova posljednja je bila nekako najljepsa. Mislio sam na moj grad, na moje prijatelje i otisao sam u pravcu gledalista. Skinuo sam medalju s vrata i poklonio je gospodjici Ambasadorici BiH u Francuskoj kazjujuci da ce da mi bude cast da je primi i da je poklanjam mojim prijateljima i mom gradu. Medalja i sada krasi kancelariju u Ambasadi, a moj sarajevsko-pariski prijatelj Aljo Sok (s kojim sam ispricao hiljade sarajevskih prica) stiscuci mi ruku iskreno i toplo kazujuci ono sto mnogi koji nisu iz Sarajeva ne mogu da razumiju : "Bravo PAPAK".
Prvu ovogodisnju medjunardonu utakmicu sam sudio u Madridu i tog dana sam procitao tekst posvecen sadasnjem najboljem igracu Real Madrida Lousi Bullock. Novinar je kazao da nakon vremena Mirze Delibasica i Drazena Petrovica nije bilo takvog igraca u kraljevskom timu.
I ovaj (kao i svaki raniji) put prije utakmice mi je prisao dedica koji brine o opremi igraca Reala i ponovio mi da je Kindje njegovom sinu poklonio motocikl
Uskoro ce i moja sudijska karijera da se zavrsi, vise mi je od 53 godine i kao najstariji aktivni medjunardoni sudija sam sudio u 72 razlicite zemlje svijeta i predstavljao svoju zemlju (i sada Francusku) svuda po svijetu... Sve cesce razmisljam o gradu koji nema ni Trijumfalnu Kapiju, ni Ajfelov Toranj, ni Luvr ni Jelisejska Polja, ni svo bogatstvo ovog prostora, a koji mi je vise u srcu od ovog najljepseg na svijetu... Sta vrijedi njegova ljepota kada nije moj grad... Moj grad je onaj rasprostranjen sa dvije obale Miljacke... Sanjam o setnji baš?aršijskim ulicama, o ljudima koje sam godinama susretao, o njihovoj duhovitosti, o prepunoj Skenderiji na mojoj posljednjoj utakmici, o Zetri, o Vrelu Bosne, sanjam o onome sto mi nedostaje sve ove godine... Sanjam o Sarajevu
Postovani ?itaoce,
Oprosti mi sto sam bio lican... Oprosti mi sto sam kazao i dio onoga sto svako od nas (koji se sticajem okolnosti i ne po vlastitom izboru nasao u tudjem svijetu) nosi i osjeca duboko u svojim porama... Oprosti mi sto svakodnevno mislim i pricam o Sarajevu... Oprosti mi sto svakodnevno telefoniram Boši Tanjevi?u ili Aliji Rami?u... Oprosti mi sto zelim da znas da su mi Haris, Anto, Zoran ili Zeljko puno drazi od ljubaznih Paskala, Misela ili Zan Pjera... Oprosti mi sto svaki dan primim i posaljem bezbroj poruka svuda u svijetu ljudima kojima nedostaje Sarajevo, Bosna... Oprosti mi sto govorim i sanjam o Sarajevu... Oprosti mi sto zelim da znas da je Sarajevo i Tvoj i moj, da je nas grad.
Iskreno
Goran Radonji?
Februar, 2005. godine
Pismo gospodina Gorana Radonji?a objavljeno je, nedavno, u sarajevskom Oslobodjenju u nedjeljnom prilogu "Pogledi".

Svaka mu čast, ne poznajem čovjeka, al me baš nešto podsjeti na ono nekadašnje bratstvo - jedinstvo, daleko da sam jugonotstalgičar jer isto doba nisam doživjeo, al ipak čovjek u pravom smislu te riječi

Radonjic je 1993 platio put kosarkasima na e.p.,mnogo je i kari pomagao.

[Martex]

Hitno mi treba ako zna neko kadetsku selekciju nase repke koja je otputovala 1993 u Illinois... Pogotovo se ovo odnosi na #Neno#4 ali i drugi mogu pomoci

Ovcina,Mujezinovic,.....

Haris Mujezinovic?

Znas li jos neke i hvala i za ovu dvojicu

[lumani]

Hitno mi treba ako zna neko kadetsku selekciju nase repke koja je otputovala 1993 u Illinois... Pogotovo se ovo odnosi na #Neno#4 ali i drugi mogu pomoci

Ovcina,Mujezinovic,.....

Haris Mujezinovic?

Znas li jos neke i hvala i za ovu dvojicu

Da,Haris,Krupalija,Ovcina.ako dobro pamtim Secerovic je bio trener...

[Martex]

@Lumani Znas li mozda ime trenera?

[lumani]

@Lumani Znas li mozda ime trenera?

Rasim

Bili su i Josip maric,Jozic Drazen ,dalje ne znam!!

[Martex]

@Lumani Znas li mozda ime trenera?

Rasim

Bili su i Josip maric,Jozic Drazen ,dalje ne znam!!

Velika ti hvala prijatelju!

[reptil]

danas je u avazu izaslo definitivno da omic vise nece igrati za sloveniju i da hoce da promijeni drzavljanstvo

http://www.****/sport/kosarka/omicu- ... -pasos-bih" onclick="window.open(this.href);return false;

ko nevjeruje ovo je bilo juce, a današnji avaz nisam citao

[sejodz]

Kao što sam i naveo, ima dobre šanse da Omić zaigra za nas

[teletovic12]

juce bila jedna prica a danas druga evo citam po ovim slovenskim stranicama da se alen pokajo zbog izjave i oni sad hoce da ga zastite itd kako bi igro za njihovu seniorsku repku tako da su nam sanse sad nekih 7% da zaigra za nas

[reptil]

juce bila jedna prica a danas druga evo citam po ovim slovenskim stranicama da se alen pokajo zbog izjave i oni sad hoce da ga zastite itd kako bi igro za njihovu seniorsku repku tako da su nam sanse sad nekih 7% da zaigra za nas

o teletovicu kako si mi ti? ma pusti suplje samo da nas isprovociraju prljava slovencaka posla , ako je tako zasto se onda nije Preldzij kajao pusti slovence OMIC JE NAS Nurkic ce njega nagovoriti

[Backy]

Trnovčević; I mala djeca znaju da su Turci nudili 300.000 eura za Preldžića

- Alen želi igrati za Sloveniju, ali ako mu ne maknu "zvjezdicu" (status naturaliziranog igrača, od kojih samo jedan može biti u sastavu, a koji imaju i Begić i Rizvić - op. a.), učinit ću sve što je u mojoj moći da zaigra za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
http://www.****/sport/kosarka/trnovc ... -preldzica

[legenda reala]

Kako će mu skinuti zvjezdicu??Zar mogu??

[Backy]

Kako će mu skinuti zvjezdicu??Zar mogu??

Dobro pitanje

[legenda reala]

Kako će mu skinuti zvjezdicu??Zar mogu??

Dobro pitanje

Ma može kod Fibe sve