NBA Awards sezona 2015/2016

[alemsa]

A vala bolji je od Nasha, eto nek su isti ofanzivno, Cp3 ga uzima u odbrani lopatom. U PO se obojica nisu plaho proslavila

[Epidaurus]

S Kiddom koji u karijeri ima 40% suta iz igre ga ne treba ni poredit.

[Kawhi]

Paul je gledajući samo RS najbolji PG ikada. Čak je i Nash kojeg ne cijenim puno uspio doći do 2 finala konferencije. Jeste da je imao Amarea kao prvog igrača oba puta, koji jeste malo bolji od današnjeg Blakea, ali nije to velika razlika.

[Donnie Darko]

Paul je gledajući samo RS najbolji PG ikada. Čak je i Nash kojeg ne cijenim puno uspio doći do 2 finala konferencije. Jeste da je imao Amarea kao prvog igrača oba puta, koji jeste malo bolji od današnjeg Blakea, ali nije to velika razlika.

4 finala konferencije.

A dolazio je do finala zapada i bez Amarea.

[IlCapitano]

Nagrade koje će igrači sami između sebe birati.

[Donnie Darko]

Man of the Year = Muškarčina godine?

Ovo bi Bullsi trebali svake godine osvajati

[filip13]

Paul je gledajući samo RS najbolji PG ikada. Čak je i Nash kojeg ne cijenim puno uspio doći do 2 finala konferencije. Jeste da je imao Amarea kao prvog igrača oba puta, koji jeste malo bolji od današnjeg Blakea, ali nije to velika razlika.

bolji od stocktona,robertsona i magica nije ni u RS

[filip13]

Nagrade koje će igrači sami između sebe birati.

od kad?

[IlCapitano]

Od ove sezone.

[KK_Bosna]

Individualne sezone i brojke koje je Paul imao kroz karijeru Kidd i Nash mogu sanjati.

nash je dvostruki MVP, ali izgleda da si ti veci strucnjak, a ljudi tamo su budale

Paul je gledajući samo RS najbolji PG ikada. Čak je i Nash kojeg ne cijenim puno uspio doći do 2 finala konferencije. Jeste da je imao Amarea kao prvog igrača oba puta, koji jeste malo bolji od današnjeg Blakea, ali nije to velika razlika.

4 finala konferencija, tamo gdje paul ni u snu nece nikada doci... a kako je to amare prvi igrac kad je nash bio dvaput MVP? bas me zanima objasnjenje pametan si momak, nisi ko epi "strucnjak"

[Epidaurus]

Nemoj Bgt da pokrecemo rasprave o tim Nashovim MVP nagradama, nemoj Boga ti

[miki_92]

Nemoj Bgt da pokrecemo rasprave o tim Nashovim MVP nagradama, nemoj Boga ti

u cemu je problem, dobio na prevaru jel

[Donnie Darko]

Nemoj Bgt da pokrecemo rasprave o tim Nashovim MVP nagradama, nemoj Boga ti

u cemu je problem, dobio na prevaru jel

[Epidaurus]

Sve fino i krasno al je malo cudnovato da jedan Nash ima 2 MVP nagrade (jednako kao jedan Duncan npr) a jedan Kobe ili Shaq po 1 MVP nagradu. Realno, likovi su druga galaksija za Nasha

[jose]

Šta je ovo zapelo sa ovim nagradama? Kad će sljedeća?

[filip13]

Sve fino i krasno al je malo cudnovato da jedan Nash ima 2 MVP nagrade (jednako kao jedan Duncan npr) a jedan Kobe ili Shaq po 1 MVP nagradu. Realno, likovi su druga galaksija za Nasha

MVP - najkorisniji igrač,ne najbolji igrač te sezone

[filip13]

NBACro nagrade se nastavljaju. Na redu je nagrada za igrača koji je zabilježio najveći napredak. Sezona je bila izuzetno zanimljiva, a naša lista kandidata donosi imena koja bi malo tko predvidio u listopadu. Većina je smatrala prije sezone da bi igrači poput Andrea Drummonda ili Bradleyja Beala mogli zablistati ove sezone, ali nekoliko prošlosezonskih igrača s klupe, centarkoji je do prije par mjeseci bio potpuno zaboravljen i novopečeni All-Star nisu dijelili takvo mišljenje.

5. Khris Middleton (Milwaukee Bucks)

Ovdje sam se dvoumio između Khrisa Middletona i njegovog suigrača Giannisa Antetokounmpa. Obojica su neizostavni kotačići mlade i talentirane momčadi iz Wisconsina pred kojom je svjetla budućnost. Razlog zbog kojeg sam odabrao Middletona jest draft. Bio je deveti izbor druge runde 2012. godine, dok je Giannis bio izabran na 15. mjestu 2013. godine. Od igrača izabranih u sredini prve runde očekuje se napredak svake godine i barem da postanu korisni igrači u rotaciji, tako da s te strane Khris ima prednost. Njegove brojke nisu značajno narasle u odnosu na prošlu sezonu, ali bilježi napredak u gotovo svakoj statističkoj kategoriji. U prosjeku zabija 13,4 poena po susretu, uz 4,4 skoka i 2,3 asista u 30 minuta provedenih na terenu. Ima odlične postotke šuta: 41% s trice i 47% za dva. U veljači i početkom ožujka igrao je najbolju košarku u karijeri bilježivši 20 poena po susretu uz 6 skokova. Ali napredovao je i u obrambenom dijelu, i ne budite iznenađeni ako u skoroj budućnosti budemo pričali o njemu kao jednom od najboljih igrača u oba smjera. Primjerice, pogledajte tko je deveti na +/- listi. Ispred njega su samo najveće zvijezde lige. Middleton je u svojoj trećoj godini postao “mokri san” svakog ljubitelja analitke, a najveći od njih, Daryl Morey, opisao ga je kao „sljedećeg Shanea Battiera.“

4. Draymond Green (Golden State Warriors)

Smjena trenera donijela je fantastične stvari Golden State Warriorsima. Neke su nastale namjerno, neke ne, ali sreću treba zaslužiti. U ovom slučaju, kad je Davidu Leeju smrknulo, Draymondu Greenu svanulo je. Kako je Lee propustio prvih mjesec i pol sezone, Steve Kerr unio je nekoliko izmjena. Green je uvršten u startnu petorku, a umjesto A. Iguodale koji završava na klupi, novi starter postaje Harrison Barnes. I Warriorsi su poletjeli. Green je priliku objeručke prihvatio i pokazao svu raskoš svojeg talenta u napadu i obrani. Neizostavan je dio posebice obrambenih shema Warriorsa jer im njegova raznovrsnost u defanzivi pruža neizmjerne mogućnosti. Može preuzimati gotovo sve pozicije. Snažna konstitucija i odlična pokretljivost stvaraju velike probleme protivničkim igračima. Odlično čita igru i ima izvrsne reflekse (1,6 ukradenih lopti, 1,3 blokada po susretu). U napadu opet do izražaja dolaze njegove fizičke predispozicije, a naročito kad Warriorsi odluče zaigrati s Greenom na centru. Iako ima „samo“ 201 cm, njegova dužina ruku, inteligencija i snaga omogućuju mu igranje centarske pozicije. Sezonu je završio s prosjekom od 11,7 koševa, 8,2 skokova i 3,7 asista. Briljantan all-around učinak igrača sa solidnim šutom (33% trica i 52% za dva). Uzima čak dvostruko više trica nego prošle sezone, ali učinkovitost ne pati. Štoviše, zabilježio je pozitivan pomak. Također, izbor šuta mu se popravio u usporedbi s prošlim sezonama. Ne uzima više šuteve s distance, te je postao mnogo bolji u kretanjima bez lopte. Kod njega je slična priča kao i kod Middletona. Izabran je početkom druge runde drafta iz 2012., a nakon nekoliko godina provedenih kao igrač s klupe, sada je jedan od najvažnijih igrača svoje momčadi i na ljeto postaje zaštićen slobodan igrač.

3. Hassan Whiteside (Miami Heat)

U NBA krugovima vodila se debata trebala li Hassan Whiteside uopće biti razmatran za ovu nagradu pošto je prije ove sezone posljednju NBA utakmicu odigrao u dresu Sacramento Kingsa u sezoni 2011/2012. Ispravno su odlučili da može, iako bi za njega možda više odgovarala nagrada Comeback Player of the Year (Povratnik godine) kakvu imaju u NFL-u. Definitivno je jedno od najvećih iznenađenja posljednjih nekoliko godina, i nadamo se, održivija verzija insanityja kakav je donio Jeremy Lin dok je igrao u Knicksima. U svojoj prvoj NBA sezoni, Whiteside je odigrao jednu jedinu utakmicu te je proveo na terenu jadne dvije minute. Uspio je pokupiti dvije osobne i impresivan niz nula u sezonskim statističkim kategorijama. Sljedeće sezone nastupa u 18 utakmica, zabija 1,6 poena po susretu i Kingsi ga otpuštaju bez trunke premišljanja. Posljednju godinu igra u D-ligi, Libanonu i Kini. Da ponovim: Libanonu. Miami Heat ga je pokupio ove godine nakon odličnih igara za Iowu Energy u D-ligi, ali tek upada u rotaciju u drugoj polovici prosinca i to nakon ozljeda Chrisa Andersena, Udonisa Haslema i Josha McRobertsa. I nova nada je otkrivena. U siječnju prosječno zabija 13 poena, uz 10,6 skokova i 3,4 blokade. U veljači ubacuje u brzinu više te postiže 14,5 poena, hvata 13,2 skoka i blokira 2,5 šuta po susretu. U to vrijeme konačno postaje startni centar Heata, status koji bi trebao još dugo zadržati. Po PER-u, a njegov iznosi 26,26, šestoplasirani je u NBA-u, a iza njega se nalaze čak Chris Paul i LeBron James. Sezonu je završio s 11,8 koševa po susretu, uz 10 skokova i 2,6 blokade. Jednom je prilikom izjavio da je njegov igrački rast posljedica strpljenja u napadu, jer je „preko bare“ često bio udvajan pa je naučio kako ostati smiren i pravilo reagirati. Jedini eventualni nedostatak njegove kandidature jest relativno malen uzorak odigranih utakmica. Startao je u 32 utakmice, a ukupno odigrao 48.

2. Rudy Gobert (Utah Jazz)

Popularni Stifle Tower već je u drugoj sezoni počeo pokazivati svoj nevjerojatan potencijal. Njegove fizičke predispozicije nikada nisu bile upitne. Rudy Gobert je jedan od atletski najnadarenijih centara u NBA-u, ali njegova košarkaška vještina često je bila stavljana pod upitnik i pretpostavljalo se da će njegov napredak biti jedan dugačak projekt. E, pa Rudy je imao drukčiji plan. U samo godinu dana napravio je nevjerojatan skok i u kratko vrijeme postao jedan od glavnih igrača Utah Jazza. Od 2,3 koša i 3,4 skoka prošle godine, Gobert je dogurao do gotovo double-double učinka 8,4 koševa i 9,5 skokova prosječno odigraviši 26,3 minute u 82 utakmice (37 startao). Njegovi dojmljivi nastupi uvjerili su čelništvo Jazza kako im Enes Kanter ne treba te su ga poslali u Oklahomu. Otkad je postao startni centar Jazza, Gobert je postao jedan od najboljih obrambenih centara lige. Izuzetna skočnost i širok raspon ruku glavna su mu oružja zbog kojih znatno utječe na suparničke postotke šuta oko koša. Ako ne blokira šuteve, onda barem znatno otežava realizaciju, što je izuzetno cijenjena vještina u NBA-u. Uza sve to, napredovao je i na planu koncentracije. Prošle godine, radio je 4,7 osobnih grešaka kada bi se njegova minutaža proširila na prosječno odigranih 36 minuta po susretu, dok je ove sezone ta brojka pala na 2,9.

1. Jimmy Butler (Chicago Bulls)

Naš pobjednik je Jimmy Buckets koji je ove sezone u potpunosti zaslužio ovaj nadimak. Napravio je sličan skok kao i Paul George u sezoni 2012/2013 kada on je odnio ovu nagradu. U prvom dijelu sezonu ne samo da je najavio svoju kandidaturu već je razvalio vrata i suvereno predvodio ozljedama načetu momčad Bullsa te izborio svoj prvi nastup na All-Star utakmici. Najviše se primijetio njegov napredak u napadačkom segementu, gdje ne samo da su akcije Bullse išle preko Butlera, već je imao i solidan broj izolacija. Napredovao je u šutu iz driblinga, spot up šutevima, a možda i ponajviše u baratanju loptom. Izgleda samopuzdanije i odlučnije s loptom u ruci te su zato vrlo često ishodi njegovih probijanja koševi, asistencije ili slobodna bacanja. I prije je bio dobar u obrani, kretanju bez lopte i skokovima, ali svoju igru zaokružio je nečim što je jako teško dodati: kreiranjem šuta za sebe i druge. Njegov se učinak moglo vidjeti na obje strane terena. Ne zaboravimo, dok je Butler žario i palio ligom, Whiteside je “lijepio banane” u D-ligi, a Gobert je strpljivo čekao svoju priliku iza Enesa Kantera. Potom ga je ozljeda lakta unazadila, morao je propustiti nekoliko tjedana, a na scenu su stupila dva mlada centra i kao da je pučanstvo nakratko zaboravilo koliko je Butler zapravo bio dobar. No Butler se ubrzo vratio. Nije to bila potpuno ista forma kao prije ozljede, ali i dalje je igrao na visokoj razini što je bilo dovoljno da zadrži prednost. Tom Thibodeau ga je iscijedio koliko je mogao pa je Butler ove godine odigrao 65 utakmica, a u prosjeku je proveo 38,7 minuta na terenu. Za to vrijeme ostvarivao je fantastične brojke od 20 poena, 5,8 skokova, 3,3 asistencije i 1,8 ukradenih lopti. Iako mu je, zbog veće uključenosti u napad, usage rating (postotak potrošenih akcija momčadi) skočio s 16,8% na 21,6, šut mu je i dalje ostao vrlo dobar (38% za tri, 48% za dva). Protekle sezone bio je vodeći strijelac i kradljivac lopti Chicago Bullsa.

[filip13]

Nakon prošle sezone i relativno slabe (čitaj: nerazvikane) draft klase, gdje je 11. izbor Michael Carter-Williams premoćno odnio pobjedu, ovogodišnja draft klasa došla je s tolikom pompom, neviđenom još od 2003. kad su odabrani LeBron, Wade, Bosh i Melo. Ipak, u prvih par mjeseci možemo reći kako ovogodišnji rookieji nisu opravdali očekivanja. Joel Embiid se ozlijedio prije nego je išta i odigrao, jedva malo više je odigrao Julius Randle, a njihovi razvikani kolege (Wiggins, Jabari Parker, Aaron Gordon, McDermott, LaVine…) su pomalo učili kako igrati s velikim dečkima. Ipak, kako je sezona odmicala, možemo reći kako je Wiggins opravdao očekivanja, a na istom tragu je bio i Parker dok mu sezonu nije upropastila ozljeda. Ostali s vrha drafta nisu opravdali ogromna očekivanja, osim donekle LaVinea, koji se okitio naslovom kralja zakucavanja na All-Star utakmici. Zapravo, to je i očekivano – po medijskim pretjerivanjima prije drafta, izgledalo je kako će prva tri izbora (sve redom freshmani, tj. igrači prve godine) doći u neku NBA momčad i odmah ju na rukama odnijeti barem do doigravanja. To nije bilo realno, ali niti znači da se radi o lošim igračima. Naprotiv, dobili smo jednu od najzanimljivijih utrka za rookieja godine, neusporedivo zanimljiviju od prošlogodišnje, gdje se ravnopravno bore čak tri, možda i četiri igrača – Wiggins, Nerlens Noel, Nikola Mirotić i Elfrid Payton. Zašto baš oni? Krenimo redom. (NAPOMENA: redoslijed ne označava konačan poredak)

1. Andrew Wiggins, Minnesota Timberwolves

Favorit u svim relevantnim anketama, Wiggins je došao u ligu s ogromnim očekivanjima i uglavnom ih je opravdao, pogotovo s obzirom na turbulentan početak karijere i trade iz Clevelanda u Minnesotu. Odmah je pokazao kako barem može biti solidan obrambeni igrač, a sezonu je završio kao prvi strijelac (16.9; 5 koševa prednosti u odnosu na drugoplasiranog Jordana Clarksona iz Lakersa), najbolji po minutaži (ukupno 2969, preko 36 po utakmici; četvrti u cijeloj ligi) i prvi po broju izborenih slobodnih bacanja među svim rookiejima. Ako ćemo tražiti dlaku u jajetu, možemo reći kako je iza Minnesote užasna sezona (16-66, najgori u ligi), pa najbolji igrač najgore ekipe, makar bio toliko talentiran kao Wiggins, ne može biti rookie godine. Ipak, od Wigginsa se tražilo jako puno-kontrolirao je loptu u ključnim trenucima utakmica, upućivao šuteve sa sirenom i redovno solidno čuvao najbolje igrače protivnika. Pored toga, stigao je napraviti i ovo. Naglašavamo-sve to kao rookie. Ako Wiggins ovako nastavi, i ako se ostali klinci (prvenstveno leteći LaVine i solidni Dieng) nastave ovako razvijati, Minnesota neće još dugo biti dno NBA lige.

2. Nerlens Noel, Philadelphia 76ers

Iako Noel nije tehnički rookie (6. izbor 2013. godine), zbog pokidanog ligamenta u koljenu propustio je cijelu prošlu sezonu. Iako tanak poput lista papira (jedva stotinjak kilograma na 213 cm), Noel je u svim prošlogodišnjim projekcijama bio siguran prvi izbor zbog sjajne obrambene igre. Iako se znalo kako je napadački limitiran i kako će se njegov doprinos svoditi na prikucavanje promašaja suigrača, skauti su smatrali kako je njegova obrana već sad spremna za NBA ligu, pogotovo zbog brzine nogu i ogromnog raspona ruku (224 cm). Noel je u potpunosti opravdao, pa čak i nadmašio očekivanja-uvjerljivo najgora obrana lige lani ove godine se pretvorila u solidan proizvod (13. u ligi) s Noelom kao njenim vođom. Ako trebate koševe i naguravanje u postu, Noel nije čovjek za vas. Ako, s druge strane, trebate brzog visokog blokera koji sjajno izlazi na pickove i ima fantastičan osjećaj za blokade iz drugog plana, teško ćete naći boljeg igrača od Noela. Noel je uvjerljivo prvi među rookiejima u skokovima i blokadama, a za malo vodi i u ukradenim loptama ispred Elfrida Paytona, postavši prvi rookie od Davida Robinsona koji je postigao barem 1,5 blokadu i ukradenu loptu u sezoni. Posebno je bio inspiriran u ožujku, kad je zabilježio prosjek od 13 koševa, 10,5 skokova, skoro 3 ukradene lopte i preko 2 blokade po utakmici. Već kao rookie Noel je, statistički gledano, jedan od najboljih obrambenih igrača u NBA ligi (10. kradljivac, 7. bloker, 6. po postotku ukradenih lopti, 9. po postotku blokada, 8. po obrambenoj učinkovitosti i 4. po obrambenom plus-minusu). Na terenu to izgleda ovako (za nestrpljive – akcija počinje na 2:05).

3. Nikola Mirotić, Chicago Bulls

Iako Mirotić ustvari nije košarkaški rookie, jer je još 2008. prvi put zaigrao za Real Madrid, šira američka javnost upoznala ga je tek ove jeseni, a on je spremno pokazao zašto su ga Bullsi čekali četiri godine. Suha statistika, iako solidna (10 koševa i 5 skokova), neće otkriti zašto je Mirotić u konkurenciji za rookieja godine. Ono što statistika neće pokazati je činjenica da je u ožujku Mirotić bio prvi strijelac lige u posljednjoj četvrtini – upravo u trenucima kad se sezona lomila i kad su se njegovi Bullsi borili rukama i nogama za svaku pobjedu. Vraški nezgodan za čuvanje zbog visine i sjajnog šuta, podsjetio je mnoge na velikog Nowitzkog. Iako je ta usporedba u ovom trenutku možda pretjerana, Mirotić je ove godine napravio dvije sjajne stvari za sebe i Bullse – donio je napadačku oštricu iz drugog plana koja im je toliko nedostajala posljednjih godina i osigurao je svoju NBA budućnost u Chicagu u dogledno vrijeme. Sa samo 24 godine starosti, Mirotić je došao u NBA u najboljem trenutku, upravo pred najbolje godine karijere. Koliko je nezgodan kad namjesti ruku, slobodno pitajte Toronto Raptorse.

4. Elfrid Payton, Orlando Magic

Payton je postao sjajan ulov za Magic na desetom mjestu drafta, pokazavši se kroz sezonu kao najbolji razigravač u klasi. Iako se radi o još jednom beku slabog šuta, tu i nije njegova snaga. Payton je eksplozivni slasher sjajnog osjećaja za asistencije (uvjerljivo prvi među rookiejima s 533 ukupno) čija je najveća snaga svestranost. To je i dokazao zabilježivši dva triple-doublea u tri dana protiv Dallasa i Portlanda, a kako predvodi napad Magica kad je u svom filmu pokazao je protiv Detroita. Iako su Wiggins i Noel favoriti za nagradu, samo spominjanje Paytona, kao i činjenica da bi s ovakvom igrom vjerojatno osvojio tu nagradu lani, dovoljno govori o njegovoj kvaliteti. Nema sumnje kako gledamo budućeg vođu Magica, koji bi mogao postati gotovo nezaustavljiv ako idućih godina poradi na šutu.

KONAČNA PRESUDA

Iako će svatko braniti svoga favorita, osobno smatram kako su glavni kandidati za nagradu ipak Wiggins i Noel. Tko god bude odabran, neće biti nezasluženo i nema jednostavnog odgovora. Wiggins je sjajan talent koji će igrati još bolje kad se do kraja opusti. Možda je malo previše povučen na terenu, ali ove sezone je pokazao kako može podnijeti ogromna očekivanja i minutažu, biti najbolji strijelac i ponajbolji obrambeni igrač svoje momčadi. Noel je, opet, napadački limitiran, ali dojam je kako gledamo obrambenu silu u nastajanju. Dakle, ako gledamo tko će u budućnosti biti kompletniji i bolji igrač, to je vjerojatno Wiggins. Ako gledamo tko više utječe na uspjeh (ili u slučaju Minnesote i Philadelphije – „uspjeh“) svoje momčadi i tko u ovom trenutku ima impresivnije brojke, to je Noel. Ponavljamo, nećete pogriješiti koga god odaberete, ali moj osobni izbor je – Nerlens Noel.

[Kawhi]

4 finala konferencija, tamo gdje paul ni u snu nece nikada doci... a kako je to amare prvi igrac kad je nash bio dvaput MVP? bas me zanima objasnjenje pametan si momak, nisi ko epi "strucnjak"

Ko da je bitno koliko. Slažem se za Paula.

Tako što je jedini igrao protiv ozbiljnih ekipa tada. Kao što Blake danas vodi one antitalente u stilu LeBrona 2006-2010. Mislim Nash je sigurno bolji od Paula, ali nije bio prvi igrač Sunsa.

[Raul_64]

Nash je odveo ekipu do finala konferencije bez Amaria.