Lobudaraczapamcenje je napisao/la: ↑20 jun 2023, 23:32
Lewy21 je napisao/la: ↑20 jun 2023, 23:22
Na stranu Vico, Hadžibegić i Sejo Brajlović, ovo će nam se dešavati dok god bilo kakav poraz od bilo koga nazivamo dobrom utakmicom i smatramo uspjehom, a kamo li poraz od 3:0 gdje si bio katastrofa i bez ikakvog prava umislio da si dobro igrao.
Mnogo puta u historiji smo mi bili "ponosni na zmajeve" kad su popušili i ispali luzeri u ključnim utakmicama, jer eto "parirali su" i "pokazali su zube". Dok je tog luzerskog mentaliteta nema nas nigdje, ne treba nas Vico uništiti, mada hoće i on dodatno.
Preporod zmajeva je poceo onom tekmom protiv Turske kad je Edin pocinjao svoj put. Tad su bila neka sranja oko repke koliko se mogu sjetiti i taj remont je dao neka druga imena?? Ili grijesim?
BiH Turska 3:2 na Koševu 2007?
Sječam se da smo i u tim kvalifikacijama bili tanki, tad nekad sam ja počeo i pratiti fudbal. Tad mi nije bilo jasno kako smo uspjeli izgubiti od Moldavije na Koševu 1:0. Ali se sječam te dobre utakmice protiv Turske i protiv Norveške u gostima da smo odlični bili, neko je dobro opalio iz slobodnjaka da li ih je tad već Miske izvodio. Tad je još i Muslimović igrao.
Ono što se tada dešavalo je da smo mi imali kriminalce u savezu i to je toliko eskaliralo da su igrači počeli da bojkotuju reprezentaciju. Doveden je Ćiro kao novi selektor, ali to nije bilo dovoljno jer je savez ostao isti. Navodno su igrači prestali bojkotovati jer ih je savez preko Emira Spahića (jedan od većih neprijatelja reprezentacije) nagovorio na prestanak bojkota. Tako sam ja čuo, nisam ni ja sto posto siguran ali vjerujem. Belgija - BiH je meni bila neka prekretnica, od tada sam nas počeo smatrati malo bitnijim. Ćiro nam je bio najbolji selektor ikad, od ovih poslije mi se niko nije svidio, žao mi je što nismo sada vidjeli šta Petev može. Imali smo najbolje igrače ikad i svi su oni tada bili u svom primeu i to je nekako prikrilo činjenicu da nam je savez kriminalan.
Nakon baraža sa Irskom gdje smo kao nosioci popušili, bili luzeri godine kao i uvijek, mi smo realno postali skroz nebitni, ne vjerujem da našu reprezentaciju više bilo ko uzima za ozbiljno. Samo što mi to još nismo prihvatili. Mi se ne možemo pomiriti s tim da smo nula i to najviše zbog saveza takvog kakav jeste već jako dugo, nije to tako tek od dolaska Dodikovog sestrića. Ono što mene najviše nervira je što mi od nekih smiješnih ekipa napravimo Njemačku u svom primeu, od nekakvih napadača što su na nivou prosječnog napadača u Championshipu kao Puki napravimo Gerd Mullera u svom primeu. Stvar je u tome da svako protiv nas može igrati, svaka budala nam može gol zabit, pa onda mi od tih ekipa napravimo galaktikose, a nama je uspjeh poraz od Portugala 3:0 "jer smo parirali najvećima".
I svaki put nakon luzerskih kvalifikacija kažemo kako je vrijeme da se spustimo na zemlju, da promjenimo neke stvari, da igrači počnu više davati od sebe, a zapravo samo pritisnemo replay. Najteže mi pada činjenica da su nam grupe skoro uvijek toliko lake da pomisliš da ne bi bile lakše da smo birali. Evo isti taj Portugal što smo mu kofol parirali jedva dobi Islanda. Slovačka protiv Lihtenštajna 1:0. Ipak nam nije bila dovoljna sramota što smo godinama jednom nebitnom Pukiju bili redovna mušterija. Mi smo teški luzeri...
