evo jedan post sa tm.org stranice mozda ko sta pametno skonta ako vam se bude dalo citati. Ali cesto pametne stvari napise i dosta je realan.
Ne bih bio u koži ljudi u UO. Popizdim ja svakodnevno na milion stvari koje ni ne dođu do vas, a njima je gore nego meni. Pokušavati nešto u ovom poganom okruženju, u ultra poganoj "djelatnosti" i u uslovima u kojima ne možeš priuštiti ništa više od likova koji su u svojoj struci previše "onako" je budalaština. Realno treba biti totalni mazohista pa ne dići ruke od ovoga. Umjesto da se bave svojim poslom, oni se bave ljudima koji su sto puta lošiji u svom poslu nego oni u svojoj struci. Da problem bude veći, ti takvi likovi su baš u struci koja je glavna za jedan fudbalski klub. Nije tanak kadar u pravnoj službi, nije u finansijama, nego je tanak dostupni kadar u fudbalu (a to je, je l', najbitnije u jednom fudbalskom klubu).
Moje mišljenje... Nema ovdje nafake bez da neko pljune (svoje) veće pare. Nema, jer sa onim što klub može u sadašnjim okolnostima se mogu dovesti igrači, treneri, sportski direktori i sve ostalo baš ovakvi kakve imamo. I to ide tek nakon teškog procesa muntanja jer je ovo liga u kojoj ne želi raditi neko ko je imalo razuman. Pristanu oni koji ne mogu više od toga ili kojima je propala šansa da odu negdje drugo. Tužno je to što smo mi toliko daleko od tih "normalnih" tokova kojima kao težimo da nam ni dvostruko više novca ne bi mnogo pomoglo. Nažalost, ovo je zemlja u kojoj je ljubav prema fudbalu debelo nesrazmjerna kvalitetu. Voli se fudbal kao u najjačim ligama, a nivo ulaganja, kvaliteta, infrastrukture je daleko ispod toga. Zapravo postoji i rang lista koja kaže da je to 39. nivo u Evropi.
Donošenje odluka je posebna priča. Neko kome fudbal nije struka je došao tu da bi stvorio preduslove za rad ovima kojima to jeste struka. Međutim, prvo treba imati te kojima fudbal jeste struka. Koga odabrati od sportskih radnika i trenera u mršavoj ponudi? Da biraju između Guardiole, Bielse i Allegrija, biranje je malo drugačije i zove se "slatke muke". Kod nas je izbor "mrvu" mršaviji pa se pokušava ubosti s nekim koga će prosrati. Znaš da je on "onako". Međutim, znaš i da su svi drugi u ponudi bili isto tako "onako". Tinja mala nada da će mu se poklopiti stvari. Svima njima se nekad u karijeri potrefilo da su negdje bili dobri, kako trenerima, tako i igračima. Da je stalno dobar, bio bi barem negdje u 17. rangu umjesto 39. u Evropi.
Zatim taj takav "onako" kadar ima zadatak da bira igrače u jednako mršavoj ponudi. Tu postoji još više šansi za fulu. Prvo, taj neko nije toliko dobar da pravi genijalne procjene. Ipak, on nekako dođe do toga da nekoga odbaci, a za nekoga kaže da mu je zanimljiv i da bi ga trebalo dovesti. Tada počinje pravo ludilo jer dolazi do pregovora s nekim bh. Nicklasom Bendtnerom koji misli da samo spletom okolnosti i raznih nepravdi ne igra u Bayernu. Ako ga se uspije smuntati da dođe, onda idu dodatne avanture jer mu se nikad ne zna šta će ga poremetiti i kako će se snaći. Ako ga ne ide, ne valja nikako. Ako ga krene, onda nakon tri utakmice opet razmišlja o tome kako poslije treninga u Bayernu izlazi na laganu večeru sa Hummelsom, Robbenom i njihovim ljepšim polovinama.
Otprilike je sve to kao da neki mahalski restoran traži novog kuhara. Najbolji kuhari rade negdje u najboljim pariškim hotelima, oni drugog ranga u simpatičnim restorančićima po Lyonu i Torinu... Dostupni kuhari znaju napraviti jedno ili dva jela. I šta ćeš, gasi posao ili angažuj jednog takvog nadajući se da će se snaći, da će možda naučiti nešto novo. Ko zna, možda greškom ubaci neki egzotični začin u lonac pa sve ispadne ukusno. Problem je što on treba birati začine i ostale sastojke. Bira ih i za ono što zna i za ono što ne zna, a ti sa strane držiš pare i plaćaš, ne miješaš mu se u posao. Btw, imaš para toliko da se kupuje na rasprodaji onoga čemu ubrzo ističe rok trajanja. S takvim namirnicama on pokušava napraviti ukusno jelo. Rezultat je daleko od onoga što naprave dobri kuhari. Više je to 39. nivo u svijetu kulinarstva, ali se bori sa još četiri slična kuhara istog ranga pa će nečije jelo ispasti najbolje u toj mahali (čitaj: ligi).
Tako i treneri u bh. fudbalu. Četiri "onako" trenera, skoro pa nevažno koja, imaju gomilu manje ili više "onako" igrača za koje se svi nadaju da će im se desiti da im je dobra baš ta sezona kada su tu. Nadaju se da neko neće pobudaliti zbog nekog niđe veze razloga, da nam u važnoj utakmici neće u gol ući neka frljoka, da neće biti nekih sumnjivih penala u odlučujućem kolu, neprimijećenog primanja lopte rukom pred golom i sl. I onda u toj bare-bare situaciji neko između četiri ekipe, četiri trenera i stotinjak igrača ima malo više sreće, spretnosti, pomoći sudija...
Sve to zajedno je totalni cirkus. Problem je što se od bh. klubova očekuje više nego što oni u ovakvim uslovima mogu. To je ono što sam rekao o nesrazmjeru između ljubavi prema fudbalu u BiH i ambijentu za njegov razvoj. Volimo ga kao najveći, a igramo kao 39. liga Evrope. Izmjere ljudi svake godine i podatak kaže 39. u Evropi. Željo, Zrinjski, Sarajevo i Široki su tu negdje i teško da će se u trenutnim uslovima neko izdići iznad toga. Sve je u nijansama. Široki će vjerovatno otpasti za koju godinu. Svako ko kaže da je neki od ta četiri kluba u ovom trenutku iznad drugih priča gluposti. Sarajevo je imalo odlične okolnosti da napravi razliku pa nisu mogli, u velikj mjeri zato što opšti ambijent to ne dozvoljava. Jbg, ovo je zemlja u kojoj se imigranti ne žele zadržati više nego što su primorani, a pogotovo ne fudbaleri i treneri. Element koji bi možda dao koji postotak više je kontinuitet i to je vjerovatno najveća greška (s tim da je i tada težak odgovor na pitanje kome pružiti taj kontinuitet, a Adžem je bio najzreliji, iako bi mu ovdje pola vas glavu skinulo).
PS: Nemam ni vremena ni želje da češće nešto pišem. Previše ovdje na forumu ima fula (više nego u Želji), kako ovih koji kritikuju, tako i ovih koji kao nešto brane. Trebao bi mi paralelni život za komentarisanje tako da mi nije ni na kraj pameti. U najkraćem: griješi se i od toga se ne isplati bježati. Da li može bolje? Može ako se poklope stvari. Iz godine u godinu je sve teže nekoga primamiti da radi u BiH. Odlaze ljudi s dobrim poslovima mimo fudbala, a o fudbalu da ne govorimo. Ostaje ovo šta ostaje i takvo kakvo je. Primjer: Slavko Petrović bi ostao zlatnim slovima upisan u historiju kluba da neki tamo sudija nije izmislio penal za Zrinjski. Samo ja znam koliko me taj lik nervirao, ali da nije bilo te krađe u Bijelini, na papiru bi ostalo upisano da je u FK Željezničar donio šampionsku titulu.
Ni u ludilu se ne bih bunio protiv takvog scenarija krajem sezone 2016/17, mada bi to bila odlična slika tužnog stanja bh. klupskog fudbala. Ovako ostaje da se uradi šta se može uraditi, a drugo se nažalost teško može kontrolisati. Najgore je što je to ono što nas sve najviše zanima.
Do nekog narednog javljanja za nekoliko mjeseci...
