bordopoeta je napisao/la:Samozdravlje je napisao/la:bordopoeta je napisao/la: Puno ljepse pises prijatelju ,mora da si koju god. stariji od mene ,a evo jos da te podsjetim(znam da znas).Pricao mi ratni drug u vrtaci na Igmanu(primirje-uz kahvu),tad bio junior i gledao iz autobusa Musemija,Muftic i Vozac(V) autobusa okrenuli ledja jedan drugom i marisali se sa desetinama navijaca Bora u Boru(Srbija),Bor uvijek igrao bunker(ala mi u Italiji),a jednom ih Musemija saceka i tri komada (cini mi se sve glavom).Ne mogu da zaboravim kako je nokautirao Sestica (Alarahmetile),provukao mu loptu ispod,ovaj klizeci i zakaci ga.Sestic se dize ,kad sjevnu saka nokaut klasicni i ode bez cekanja van.Jaca marisana bila i u Tuzli i neki drotovi nastradali ,on i Muftija(oet),bili kaznjeni ,al bas.I Refik Muftic je legenda , Becejac ili neko iz Olimpije ga htjeo potkupiti u autu , a Muftija snimi i da savezu.Olimpija kaznjena -6 bodova(po sjecanju) ,ali su ostali u lizi.Na proljece Muftic nije smjeo(ili mu nisu dali)da ide u Ljubljanu ,otisao Dugalic(ako se nev.)i mi primili 6 komada.Pamtis sigurno i onu marisanu s Velezom ,letjele one klupe(duge 2-3 m.,3 grede medjusobno povezane metalnim sipkama ,uh kako su glave pucale ,iskrivila se ograda sto je dijelila tribinu.KONJI NA DROTOVIMA POSEBNA PRICA.![]()
![]()
![]()
A sad ove ublehe,sta ces,kakvi su nasi su ,pa da su od.....
[b] DO ZADNJEG DANA ZIVOTA MOG SAMO SARAJVO,OOO SAMO SARAJVO[/b]
Još malo o Velikom Vahidinu. U pravu si, prijatelju, on i danas prima francusku penziju, koju su mu dali iz poštovanja i za igračke zasluge, a morao je vrlo rano, zbog čestih povreda prekinuti igračku karijeru. Povrede je zadobijao zbog svoje fanatične borbenosti i požrtvovnosti ne štedeći ni sebe ni protivnika. Veoma često su pogibeljna startova li na njega, a on bi im uzvraćao šakom. Takav je bio temperament i živac. A kakav je bio igrač? Dovoljno govori činjenica da je bio standardan reprezentativac, što je bila privilegija isključivo igrača"velike četvorke" u to vrijeme. Strah i trepet za svaku odbranu i golmana i njihova najgora noćna mora. Pa i Stepniju iz Manchestera je na prepunom Koševu dao gol (gledao utakmicu), ali ga sudija nije priznao, kao nije lopta prešla gol liniju. Uputio je Musemija šut sa jedno 10-ak metara, ne toliko snažan, vjerojatno misleći da je pogodak neminovan, ali je Stepni reagovao kao mačka i uhvatio loptu, svi smo na stadionu bili ubijeđeni iza gol linije. Nadimak Spenser smo mu dali mi, navijači i skovali onu "dva Boška (Prodanović i Antić) na dva Boška, Musemija na sredini, za golove ne brini. Bio je toliko omiljen među navijačima da skoro ni jedna radnja na čaršiji nije bila bez njegove slike. Moglo je bez Tite, ali gdje ćeš bez Musemića. I danas ima jedna lijepa fotografija na zidu u aščinici "Stari grad" - Hase, Safet Isović i Vahidin - tri veličanstvene i istinske legende ovog grada. Debi za reprezentaciju je obilježio golom Francuzima-tamo, kojom pobjedom je Juga eliminirala ih iz kvalifikacija. Nebeskim skokom a la Džordan, nadvisio je odbranu Francuske i glavom zakucao loptu u mrežu. Mjesecima su kasnije treneri u Francuskoj svojim igračima puštali snimak gola i uvježbavali potez "a la Muzemik".
P.S. Za one koji ne znaju, Blažević kojemu je Miladinović slomio nogu, je Stjepan - naše lijevo krilo, a Franco Lovrić pomoćni trener i legenda našeg kluba. Bio je pravi pronalazač talenata, pa je i Muftića doveo iz Famosa. Vjerojatno je Muftija iz tog razloga kaznio Miladinovića za šamar našem Franci.
Mislim da je interesantno procitati sta pises,u ovo zatisje mozda bi bilo lijepo i neku rijec o Mufticu,pokojnom Vuji i Mirsi Fazlagicu(Faketiju,znam da nije bas najomiljeniji sad , ali i on je bio sudionik finala u Rimu 1968.g.-mozda i kapiten).U Rimu dobismo Engleze u polufinalu(Musemic-Djajic),a oni bili SP 1966.g.Pozdrav i Selam tebi i ljudima koji su sve to gledali.Da molio bih te komentar na to o "nasoj djeci" Akademija obzirom da su 2 prijeratne titule bile ako ne sarajevske onda bh.




