Englezi juce







Moderatori/ce: ribery,Monolog,hammers,geronimo












zato su se i pokazali u najboljem izdanjuDevil je napisao/la: Englezi standardno naprave kvalitetnu zajebanciju,iako su ovaj put u dosta manjem broju stigli.
Al' da su krenuli oni koji su morali predati pasose pred EP bilo bi onda dosta zanimljivije i na ulicama.STEVIE je napisao/la:zato su se i pokazali u najboljem izdanjuDevil je napisao/la: Englezi standardno naprave kvalitetnu zajebanciju,iako su ovaj put u dosta manjem broju stigli.nema tu toliko vise oni klaunova sto uvijek putuju na prvenstva, 90% su otputovali u ukrajinu sto bi oni rekli pravi lads..
EKSKLUZIVNO za ********.net
'Dobili su batine, muda su im očito ostala kod kuće!'
BBB-ovac koji iza sebe ima nebrojeno puno utakmica i gostovanja za ******.net iznosi svoju verziju zbivanja u Poznanju među hrvatskim navijačima i objašnjava zašto, po njegovom mišljenju, napadi na Torcidu (i obratno) vjerojatno nikad neće prestati. Intervju nam je pristao dati pod uvjetom da mu identitet ostane zaštićen zbog mogućih problema na poslu, ali i s policijom.
Pojavilo se puno verzija o tučnjavi hrvatskih navijača u Poznanju, a u nekima se BBB-i spominju kao ti koji su započeli probleme. Što je prava istina?
Gdje god se BBB-i pojave problemi dođu sami od sebe, na ovaj ili onaj način. Ako ćemo realno, Poljska je drugi svijet što se tiče sukoba navijača, prvenstveno zbog toga što oni gotovo sve sukobe odrađuju na livadama, u šumama ili jednostavnije – daleko od očiju javnosti. No, kad se dogodi i nešto konkretnije oko samog stadiona, onda u većem dijelu to bude sa stilom. Poznanj je grad navijača Lecha, široj javnosti poznati kao 'nepobjedivi na livadama'. No, navijački rejting se u normalnom svijetu ne gradi po livadama i treniranjem udaraca u kickboxing klubovima, nego kad se nađeš u situaciji za borbu, prilagođavaš se mjestu i okolnostima u kojima se nađeš. U konkretnom slučaju, spomenuti su očito precijenili svoje mogućnosti, i to još u svome gradu, i morali se povući, uz pristojne batine. Imali su dan poslije prilike napasti, no očito su nakon noćne avanture muda ostala kod kuće ili u teretani.
[youtube][/youtube]
Jesu li BBB-i putovali u Poljsku na dogovorene tučnjave s domaćim huliganima?
To je isto kao da pitaš igrače hrvatske repke jesu li otišli u Poljsku odraditi jedan trening, pa se vraćaju u Hrvatsku nakon toga. Ne, to nije istina. Ali gdje god stignemo pizdarije dođu same od sebe.
Prema tvojim informacijama, tko je sve iz Hrvatske radio probleme u Poljskoj?
Pa nije li logično ako te netko napada da se braniš, a sad što napadnuti ostane pregažen na svom terenu, to je već tema za druge priče. Činjenica je da mi Hrvati ne toleriramo ništa i nikoga kad se provocira ili potencira mogućnost sukoba i onda bude kako bude. Bilo je situacija gdje su poljske barabe snimale gdje je tko i gdje je prilika za napasti nekoga, ali im se to u kratkom roku obilo o glavu.
Je li obračun s Torcidom nastavak nekih prijašnjih događaja i uzvrat za napad u Splitu na utakmici protiv Gruzije, kad su stradali i neki poznatiji BBB-i?
Svaki novi sukob na utakmicama repke je nastavak onog prvog (Danska u Splitu, 29. 3. 1997. op.a.). U novije je vrijeme došla situacija da se nešto može relativno primiriti, za utakmicu, dvije, no ako ćemo realno, to se ne može i neće riješiti tako skoro, vjerojatno nikada. OK, s naše strane se sjebalo na Andori jer je prije toga bilo neko dulje primirje. Ali kad usporediš taj napad i njihov napad na nas u Splitu, **** ga... Nije isto 12 na osam ili 130 na 40. Činjenica je da su tu sami sebi uvalili zna se što, ali kako si skuhaš – tako jedeš. Nakon tog sukoba u Splitu je bilo dosta ispričavanja od njihovih starijih na račun nekih normalnih odnosa (što se tiče repke) s nekim našim starijima. Ali jednostavno je to – Torcida je napala BBB, a ne Pero, Marko i Ivan, dok Stjepan i Mate nisu htjeli.
Navodno je tajnik Torcide Stipe Lekić dobio batina u Poljskoj. Kome ili čemu može zahvaliti?
Navodno' i 'čuo sam' su najgore priče među hrvatskim navijačima, a ima ih, nažalost, najviše, pa tu onda ni iz čega postaje štošta. Kako je moje ime u ovom slučaju nepoznato, nije u redu da ikog prozivam poimence, ali činjenica je da je iz kavge u birtiji nekoliko 'važnijih' iz Torcide ostalo dobro izbijeno, jedan s ozljedom oka. I sad da se opet ne ponavlja kako i zašto sukob Torcida – BBB. Oni su jedno, mi smo drugo. Kad se 'mora' nešto zajedno odraditi – odradi se, a svaka druga situacija je samo prilika za napad.
Zašto se ta netrpeljivost između navijačkih skupina ne može zaboraviti na utakmicama reprezentacije. Je li tako i među drugim nacijama?
Previše je tu ponosa u igri, ali i činjenica da nitko nikome neće ostati dužan za određeni napad (posebice na repki), pa to tako traje i trajat će. A gle, širok je pojam navijačke scene u svijetu, negdje se to ušminka da izgleda da su svi zajedno, ali sve manje ozbiljnih navijačkih skupina prati svoje reprezentacije, što se dijelom može vidjeti i na ovom EURU.
Postoje li u vašim redovima ljudi koji na utakmice putuju isključivo radi tučnjava i incidenata ili je to plod nesretnog spleta događaja?
Ne, ali postoje oni koji će uvijek biti u prvom planu ako se pojavi i najmanja iskra. I nema tu nesretnog, neplaniranog... Navijački život je pun spontanosti i nitko tko u njemu nije 101% ga nikad neće shvatiti tako. Pa 90% pjesama nastane iz zajebancije, putem na utakmice ili na druženjima, ideje za štošta. Isto tako je i sa sukobima. Pa neće tebi nitko reći 'ja te čekam tu i tu'. Na gostu je da krene u drugi grad, a sad hoće li domaćin biti redovito usporen kao Torcida ili će pokazati kako se čuva grad... Sve ovisi gdje, kada, tko, s kim...
Je li policija u Poljskoj napravila sve kako bi se neredi spriječili ili je nespremna dočekala EURO?
Nema te policije koja može biti spremna na sukobe, kad imaš naprimjer 500 ljudi na 23 lokacije u 10 ulica. Druga stvar je recimo kao što je bilo dijelom za rukomet u Srbiji. Dovezu te, 'upeljaju', odvedu i bok. No, kako je u ovom slučaju takva kontrola krajnje teško izvediva – tako je kako je.
Može li se očekivati neko primirje među hrvatskim navijačima uoči novih utakmica ili će uslijediti nastavak loših vijesti?
Loša vijest je kad se za ubojstvo dobije pet godina zatvora, kad silovatelji slobodno hodaju s uvjetnim kaznama, kad ljude koji su nam obranili državu osuđuju kao zločince, a navijački sukobi su nešto normalno svugdje u svijetu. Negdje su puno krvaviji nego kod nas, ali činjenica je da je to kod nas popraćeno na takav način, senzacionalistički. Ali dok god većina 'novinara' piše pet dana o dvije baklje, a nema muda kopati po temama za koje se zna, ali se šuti o njima, sve što ima veze s navijačima će biti okarakterizirano kao loše. Kad se zapale baklje na utakmici Dinama, onda kreću osude, huliganizam, čuda... A kad su baklje u svim najavnim spotovima za EURO, u svim kvazinavijačkim pjesmama, onda je to lijep dekor...
Ne znam za ostale, al ja nmg da vidim klip što si ti postao, pa evo ovako da i ostali videEmir ZENICA je napisao/la:.
Jako mi je zanimljivo upoznavati udaljene enklave fudbala za koje malo navijača unutar zapadno-evropskog svijeta modernog fudbala ikada čuje, gdje je bogata korporacijska mafija zarazila ovu prekrasnu igru, a skupine emocionalno praznih navijača počistile naše svjetski poznate stadione.
Potpuno ne-engleska klima me dočekala pri dolasku u glavni grad BiH, Sarajevo. Ali to je ništa u usporedbi s uzbuđenjem koje me čekalo na Koševu, subotnjem mjestu zbivanja za najiščekivaniji događaju bosanskom fudbalskom kalendaru, FK Sarajevo protiv FK Željezničara. To je prastaro rivalstvo koje su u potpunoj sjeni komercijalno-prodajnih evropskih derbija između velikih klubova koji su prodali dušu đavolu. El Classico u Španjolskoj, Milanski derbi u Italiji i Mančesterski derbi u Velikoj Britaniji su dio pohlepnog modernog fudbalskog doba koje je potkopalo integritet sporta financijski, takmičarski, ali i moralno.
Nakon što sam imao zadovoljstvo prisustvovati gradskom derbiju na Grbavici 2009., imao sam dobru ideju o tome šta me čeka. Postoje tri riječi koje opisuju navijače dva sarajevska diva - strastveni, intenzivni i apsolutno nemilosrdni u podršci svojim klubovima.
Uz nekoliko slobodnih sati prije susreta s predstavnikom Željezničara krenuo sam ka Koševu da provjerim mjesto događanja. Obnovljena za Zimske olimpijske igre 1984., ova betonska zdjela sa 35.000 sjedišta je domaćin svim domaćim mečevima Sarajeva i evropskim utakmicama Željezničara.
Po dolasku, pratio sam jednu od mlađih ekipa na ulazu u stadiona prije nego što sam se odvojio i krenuo na atletsku stazu. Odmah po mom dolasku suočio sam se sa tri ili četiri ljutita mladića koji su se kretali prema meni, divlje gestikulirajući. Oko 40 - 50 navijača Hordi Zla su uljepšavali zadnje detalje svoje koreografije za derbi i insistirali su da nema fotografija prije početka utakmice. Nakonukora raspoloženje se mijenja i nekoliko momaka mi se predstavilo.Nakon kratkog upoznavanja, izvinio sam se i krenuo ka centru radi svog sastanka u 11:30h sa A.
Smješten na drugom spratu, moderni bar „Incognito“ u naselju Grbavica je određen za susret sa ugodnom malom, mladom ekipom navijača Željezničara. Uprkos zabrani za sve gostujuće navijače u bosanskoj Premier ligi, očekivalo se da će oko 2.000 Željinih navijača da krene ka Koševu i bez obzira na rezultat, proslavi osvajanje titule nakon što je sredinom sedmice pobjeda protiv Slavije kod kuće, osigurala " Plavima" njihovu drugu krunu u Ligi u posljednje tri godine.
Bar je pružio svjež zaklon od uzavrelog podnevnog sunca i nekoliko piva je pomoglo primiriti neutaživu žeđ. Stalan priliv mladića je dostigao vrhunac oko 3.30 poslije podne kada je oko 30 mladića u baru donijelo odluku da ode i sretne se sa drugom skupinom od oko 30 drugih mladića koji su pili tu negdje iza ugla, prije nego se krene prema stadionu putem koji ne bi privukao neželjenu pažnju.
Oko jedan sat prije utakmice, između 50-60 Željinih navijača u dobi između 18-25 godina, krenulo je ka neprijateljskom teritoriju. Kako bi izbjegli da ih otkrije policija opredijelili da su se za rutu, kroz željezničku stanicu prateći prugu sve do opasnog Sarajevskog naselja Koševo.
Sunce je upeklo, i mora da je bilo najmanje 28 stepeni, što je bio glavni razlog zbog kojih je oko 90% onih koji su na tribinama bili skinuti do struka.
Do početka utakmice, oko 2000 fanatičnih Željovaca ubacilo se na zapadnu tribinu. Nimalo loše s obzirom na to da je prisustvo gostujućih navijača trebalo biti zabranjeno na današnjoj utakmici.
FK Sarajevo je trenutno u teškoj financijskoj situaciji i bori se da isplate dugovanja kako bi bili u mogućnosti da se iduće sezone takmiče u Evropi. Kako bi uspjelo platiti dug roku, Sarajevo je udvostručilo cijenu današnjih karata, naplaćujući navijačima 15,00 KM za ulaz na zapadnu tribinu, i to je, zajedno sa zabranom, bez sumnje imalo veliki uticaj na današnju slabu posjetu od oko 12.000 ljudi, nekih 23.000 manje od ukupnog kapaciteta.
Međutim, oni koji su se potrudili doći nisu razočarali. Ekipe su izašle na teren uz vruć doček obje navijačke skupine. Manja brojnost grupe nije bitno uticala na intenzitet i strast koja teče kroz vene ovim odanim podanicima.
Horde Zla na sjevernoj tribini predstavljaju koreografiju koju nisu dali fotografirati ranije u toku dana. To je divovski grb Kluba okružen karticama koje su navijači držali visoko u zraku u bojama svog kluba, bordo i bijele.
Obje skupine navijača krenule su u kampanju neprekidnog pjevanja i navijanja od prvog zvižduka. U devetoj minuti pjevanje na sjevernoj tribini je zamijenio apsolutni delirijum kada je Belošević doveo Sarajevo u prednost. Cijeli tim Sarajeva je potrčao prema sjeveru i divljački slavio sa domaćim navijačima. Dvadeset minuta kasnije povisili su na 2-0. Ponovo urnebes na sjeveru, i još jednom igrači i navijači divlje slave zajedno.
Iako njihov tim gubi, rezultat nije uspio ugušiti duh navijača na zapadnoj tribini. Ako ništa drugo, dva gola su poslužila da se poveća intenzitet podrške. Njihovi napori su bili nagrađeni kada je baš pred drugo poluvrijeme Selimović vratio Željezničar natrag u igru. Na sceni je čisti prizor ludila dok navijači i igrači slave zajedno. Na zapadnoj tribini erupcija zastrašujuće buke i boja. Policija u punoj opremi je potpuno okružila manijake sa sigurne udaljenosti što ih je štitilo od petardi i baklji koje su pljuštale sa tribine.
Odmoreni Željezničar je krenuo u drugo poluvrijeme sa stvarnom namjerom da pobijedi. Željin menadžer, vedri Amar Osim, donosi taktičke odluke na hladan i proračunat način. Ovaj čovjek odiše hladnokrvnošću i vjerojatno je najkarizmatičniji menadžer na planeti. 44-godišnjaku bivšem veznjaku i sinu Željine legende Ivice Osima, teče plava krv kroz vene i mnogi vjeruju da u klubu radi samo zbog ljubavi prema timu za koji je igrao još kao dječak.
Njegova ekipa je oborila mnoge rekorde ove sezone. Osim je poznat po disciplini i obraćanju pažnje na detalje. Trenutni rekord kluba od 32 utakmice bez poraza je savršen dokaz toga. Možda zbog toga jer tjera igrače da treniraju u ponoć ili da u slučaju poraza kod kuće trče oko terena po jedan sat, što daje igračima dodatni poticaj za uspjeh. Ili možda oni jednostavno vole igrati za menadžera i navijače!
Samo devet minuta u drugom poluvremenu i Željina nastojanja su se isplatila kada je Selimović dao svoj drugi gol za izjednačenje. Znak za slavlje najviših razmjera. Igrači su potrčali preko staze i grlili navijače u prvom redu gostujuća tribina je eruptirala, nastao je neobuzdan haos.
Željo je sada imao dovoljan podsticaj i izgledalo je kako želi završiti utakmicu sjajnom igrom kojom su osvajili prvenstvo. No, vjetar je privremeno skrenuo sa njihovih jedara kada su ubrzo nakon izjednačenja Horde Zla izvele svoj posljednji šou ovog dana. Igra je prekinuta na pet minuta kako bi si raščistio dim nakon što su stotine baklji i petardi zapaljene na sjevernoj tribini.
Ultra mentalitet se uvažava u ovim krajevima i igrači prihvataju navijački kulturu takvom kakva jeste. Nisam siguran da li su 'moderni' profesionalni fudbaleri svjesni svog uticaja na obične radničke klase navijača. Činjenica je da oni imaju uticaj. Nekada mogu pružiti određeni stepen utjehe u najtežim trenucima i zaista imaju sposobnost da učine ljudi sretnim.
Igrači u bosanskoj ligi su, čini se, imuni na virus sadašnjeg modernog fudbala. Postoji jasan pokazatelj da su ovdje i sami igrači ujedno i navijači, i oni doista vjeruju da su u povlaštenom položaju. Bio sam svjedok scene na Grbavici 2009., gdje sam vidio igrače Sarajeva u suzama nakon posljednjeg zvižduka zbog poraza u derbiju, a zatim su nakon ružnog sukoba na tribini s policijom, popeli se na tribinu kako bi podijelili bol zbog poraza sa svojim pristašama.
S druge strane, igrači Željezničara su ostali na terenu barem 20 minuta, slaveći svoju pobjedu s domaćim navijačima. Nikada nisam bio svjedokom scene kao što je ova u modernom fudbalu osim na velikim finalima.
Čini se da postoji zdravo uzajamno poštovanje ovdje između igrača i navijača. Igrači piju, jedu i druže se u istim restoranima, barovima i klubovima kao i navijači koji ih obožavaju. Nema straha od napada ili svađa jer je nepisano pravilo među navijačima da su igrači zaštićeni od „loše krvi“ koja je nus-proizvod navijačke kulture.
Sudac je označio kraj vrlo zanimljivog drugog poluvremena a obje ekipe koje su uzele najbolje od ponuđenog. Sarajevo će tugovati zbog gubitka prednosti od dva gola, a Željo će biti sretan s povratkom koji je izazvao divlju proslavu titule među manijacima na zapadnoj tribini.
Neriješena utakmica protiv svojih vječitih rivala može biti samo neriješena utakmica, ali način na koji se ona zapravo postigla je ono što se računa. Onda je ona možda, makar duhovno, na kraju svega, ipak malo više od neriješene utakmice. U prvoj polovici, Sarajevo je napadalo s velikim užitkom i opravdalo povjerenje svojih navijača. Nikad-odustajući Željezničar je odbio da se preda. Dokazali su se kao dostojni prvaci, i dali svojim vjernim navijačima razlog za navijanje u drugom poluvremenu kada su svojom uzvišenom izvedbom izveli magiju i trikove kojima su vršili opsadu gola Pitara. Obje skupine navijača mogu biti ponosne na napore svog tima. Ako je ikada postojala igra od dva poluvremena, ovo je ta!
Fudbal je sport izgrađen na vrlo jednostavnoj etici; uspješni klub je izgrađen na tradiciji, a temelji se na sporom napretku. Čini se da Amar Osim gradi tima na temelju te vrlo jednostavne etike. Uprkos usponu ka tome da postane eminentna snaga u bosanskohercegovačkom fudbalu, čini se da Željezničar ne napušta svoje tradiciju i klub je i dalje klub radničke klase!
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 4 gosta.