Makaveli je napisao/la:gollum je napisao/la:Upravo ta. Najvise me zaintrigirao dio o Dinamu iz Kijeva, Lobanovskom i njihovom sistemu rada.
de nam u kratkim crtama opisi
budi kolegijalan..neki nemamo priliku kupiti tu knjigu...
ili je ostalo primjeraka,pa da odem potraziti
Slusaj sad 'vamo.
Autor knjige je posjetio Kijev 1992. godine. Vremenski kontekst u kojem se desila posjeta je bitan.
Ukrajina je tada jos uvijek bila mlada drzava (nakon raspada SSSR-a) i suocavala se sa puno problema, a drustveni standard je bio jako nizak. Tako je npr. predsjednik drzave imao mjesecnu platu oko 40 dolara. Medjutim, dok je vecina ljudi zivjela u bijedi, igraci Dinama su vozili Mercedese, a predsjednik kluba je imao dva. Trazeci razloge tako dobre financijske situacije, autor ce otkriti da je Dinamo najmanje sportski klub.
Ukrajina je jos uvijek formirala sopstvene zakone, pa je bilo puno rupa u istima. Ljudi koji su rukovodili klubom, a bili su to uglavnom najutjecajniji ljudi u drzavi, su vjesto koristili te rupe. Stranci su ulagali u klub, i sasvim legalno se zaradjivao ogroman novac. Dinamo je u to vrijeme mogao kupiti najbolje svjetske igrace, mogao je ponuditi vise novca nego najveci svjetski klubovi. Zasto nije? "Zato sto bi se ljudi u Ukrajini pobunili", glasio je odgovor jednog clana Uprave.
Eh, al pusti to, ono najbitnije tek slijedi.
Sporedna uloga u prici je Valerij Lobanovski, a glavna izvjesni profesor fizike Zelencov. Dinamo je predvodjen Lobanovskim osvojio Kup kupova 1986. Igraci su bili kao roboti. Nekoliko njih je otislo u strane klubove, ali nisu uspjeli. Medjutim, u Dinamu su igrali odlicno.
Razlog lezi u timskoj igri, metodama rada i tzv. "nauci o fudbalu" koju je prof. Zelencov razvijao u svom podrumu. Lobanovski je u to vrijeme davao izjave tipa: "Ako ekipa ne pravi vise od 15 do 18 posto gresaka u igri, ona je nepobjediva!" Brojevi nisu bili slucajni, to je rezultat silnih istrazivanja koje je vodio Zelencov. Imali su kompjuterski program koji je analizirao ucinak svakog igraca, i davao mu konacnu ocjenu izracunatu cak do trece decimale!
I, sad slag. Velik broj igraca koji su dolazili u Dinamo je biran na osnovu kompjuterske igrice! Zelencov je smislio nekoliko igrica koje su, po njemu, mogle utvrditi razinu inteligencije, brzinu, refleks, pamcenje, itd. kod svakog igraca. Mozda je sve to slucajnost. Ali, to nije sve.
Ista kompjuterska igrica je izabrala svih 20 igraca SSSR-a za EP 1988.! Javnost je bila zapanjena izborom igraca, nasla su se tu neka neocekivana imena, ali SSSR je stigao do finala! Pobijedili su Holandiju (van Basten, Gullit, Rijkaard, Koeman, Winter), Italiju (Maldini, Bergomi, Baresi, Donadoni, Mancini, Vialli) i Englesku (Shilton, Lineker, Adams, Robson, Hoddle).
To je to, ukratko. Ovaj drugi dio je taj koji je meni bio najzanimljiviji. Jos sam ja tu unio dramaturgije, vjeruj mi, ovo je bolje od same knjige.
U knjizi jos postoje price o rivalstvu Njemacke i Holandije, fudbalu u Berlinu prije, za vrijeme postojanja i nakon rusenja zida, fudbalu u Moskvi, o Paulu Gascoigneu, Heleniu Hereri, Rogeru Milli, Garrinchi, Barceloni, Mendeli, Bobiju Robsonu, fudbalu u Africi, Barseloni, Old Firmu, Bad blue boysima, Tudjmanu, Ciri, itd., itd...
P.S. Poveca ja prodaju knjige za 5%.
(ispricavam se zbog nemogucnosti pisanja afrikata, sturih se sa ovom gluposcu od tastature 
).
Koji si ti kralj, ocam'. 
)...