Rasipanje u Galatasaraju se nastavlja! Imali su Lavovi iz Istanbula ogromne planove pred početak ove sezone, titulu u Turskoj i Fajnal-for Evrolige, ali su finansije uništile svaku mogućnost realizacije istih! Posle Furkana Aldemira, Nejtana Džavaija, Pjetra Aradorija, Jana Vujukasa, Nolana Smita, Aleksa Marića, nedavno i Karlosa Aroja, putem bivših saigrača kreću i srpski reprezentativci – Zoran Erceg i Vladimir Micov!
Ovu informaciju prenose svi turski mediji, a najviše Eurosport, koji kaže da je dogovor o raskidu saradnje praktično već postignut! Doduše, Galatasaraj ima rok da kompletna dugovanja isplati do četvrtka, ali sudeći prema sadašnjoj situaciji, to će biti teško izvodljivo.
Ono što je za sada poznato jeste da pojedinim igračima plate kasne po tri meseca, nekima i duže, a među onima koji se nalaze u prvoj grupi su srpski reprezentativci. Predstavnik Zorana Ercega, Nik Lotsos, u utorak popodne išao je na pregovore sa čelnicima Galate, ali očigledno je da do dogovora nije došlo.
Ipak, sačekajmo zvanično saopštenje...
Euroliga 2014/15
Moderatori/ce: KK_Bosna,CashMan,nerminh74
Re: Euroliga 2014/15
.... nekad bol, nikad strah, nekad muk.....
Re: Euroliga 2014/15
jeste li vidjeli trojku diamanatidisa sinoć,iz nemoguce pozicije
Re: Euroliga 2014/15
Ako dodje do realizacije ovog poslovnog projekta , eto jos jednog stabilnog euroligasa.Američki biznismen italijanskih korena pravi imperiju u Večnom gradu! Vlasnik Rome Džejms Palota izgleda je rešio da uloži i u košarku u Rimu, te se sastao sa predsednikom i vlasnikom tamošnjeg prvoligaša Virtusa, Klaudijem Totijem. Ukoliko klub zaista pređe u ruke Amerikanca, bivši kapiten rimske ekipe i sadašnji član Bostona Luiđi Datome mogao bi da se vrati na mesto uspeha, prenosi italijanska Gazeta.
Praksa da fudbalski klub stoji iza košarkaškog u istom gradu zaživela je na nekoliko mesta u Evropi, a taj fenomen uskoro bi mogao da postane prisutan i u prestonici Italije. Imamo primere košarkaša Real Madrida, Barselone, Bajerna i Valensije koji su pod pokroviteljstvom „velikom fudbalskog brata“, a sličnu sudbinu mogao bi da doživi rimski Virtus. Mediji na čizmi bruje o sastanku Klaudija Totija, prvog čoveka kluba, sa gazdom Rome Džejmsom Palotom koji je izuzetno zainteresovan za kupovinu tima koji se takmiči u Palakanestru.
Palota, koji je manjski akcionar i u NBA velikanu Bostonu, kao prvi cilj u slučaju preuzimanja kluba imaće povratak Luiđija Datomea, italijanskog reprezentativca i momka koji je ne tako davno bio kapiten Virtusa odakle se otisnuo preko bare i potpisao za Detroit. Put ga je kasnije odveo u Seltikse, pa opcija povratka popularnog Isusa na Apenine ne deluje nerealno s obzirom na „veze“ koje predsednik rimske Vučice ima u slavnoj franšizi sa obale Atlantika.
Kakvo je stanje i koliko besparica vlada u svim klubovima u italijanskoj košarci koji se ne zovu Armani Milano, verujemo da će Palota bez većih problema privoleti Klaudija Totija da mu proda Virtus.
.... nekad bol, nikad strah, nekad muk.....
Re: Euroliga 2014/15
Edin Avdić s parkinga: Euroligaška križaljka – ko će na F4
Ovogodišnji F4 održava se u Madridu i predstavlja vjerovatno posljednju šansu Real Madrida da s ovom okosnicom tima osvoji dugo čekani trofej evropskog prvaka. Slična je priča i s moskovskim CSKA. Vrlo uzbudljivo bit će u završnici top 16 faze ne samo zbog timova koji će u četvrtfinale nego i zbog eventualne prednosti domaćeg terena na korak do F4, a koja bi ove godine mogla biti važnija nego ikada.
Laso je bivši”, poruku takvog sadržaja dobio sam možda sat vremena po završetku onog izuzetnog finala u Milanu.
U nevjerici smo s tribina Mediolanuma gledali kako Maccabi, podržan od gotovo deset hiljada svojih navijača, osvaja novu titulu prvaka, titulu koja je unaprijed bila upisana Realu. Svi se sjećaju Realove kaznene ekspedicije prošle sezone, izuzetnih serija pobjeda, lepršave košarke i atraktivnih poteza. Na kraju Real ne samo da nije postao evropski šampion nego su izgubili i titulu u Španiji.
Lasov otac, ugledni španski košarkaški novinar s dobrim kontaktima pomogao je, kažu, da njegov sin zasjedne na klupu kraljevskog kluba. Tata je uspio sina održati na tom mjestu u situaciji kada bi vjerovatno 98% trenera u Evropi dobilo šut-kartu. Real je pokušao natjerati Lasu da da ostavku, ali se bivši plej španske repke nije dao. Otjerali su mu pomoćnike i nametnuli svoje, ali se Pablo pravio da to ne vidi. Administracija je napravila propust tako karakterističan za košarkašku sekciju Reala – zaboravili su aktivirati timsku opciju za ostanak Tremmela Dardena i dopustiti da pojačaju redove Olympiacosa.
“Prokletstvo” Palacio de Deportes
Dovedeni su veteran Nocioni, iz NBA se u Španiju vratio Gustavo Ayon, zatim KC Rivers te u potezu koji je zbunio većinu navijača umjesto Dontaye Drapera stigao je omaleni Argentinac Ariel Ortega – pardon, Facundo Campazzo.
Real je nakon značajne krize oko nove godine uhvatio pravi ritam pred Kup kralja. Pobjeda je protiv Barce u tom finalu bila možda i najzrelija utakmica Reala ove sezone. Najbolji igrač Kraljevskog kluba u dosadašnjem dijelu sezone bio je Felipe Reyes, što s obzirom na njegove godine i nije posebno dobra vijest. Nakon silnih “sitnih” povreda zbog kojih je utakmice propuštao Rudy Fernandez, najskuplji je igrač ove ekipe također u odličnoj formi. Ista je priča i sa Sergiom Rodriguezom. Ayon se konačno adaptirao na igru Reala, nakon što je na početku uglavnom pravio blokove i pogledom ispraćao protvnike u odbrani. Nocioni je možda i najvažniji za ovako dobre igre Reala u posljednje vrijeme. Čvrstina u odbrani, fantastične blokade na obruču i kvalitetan šut za tri poena. Izgleda da argentinski veteran još nije za otpisivanje.
Real će u u četvrtfinale s prve pozicije u grupi Top 16 i mogući protivnici jesu ili Efes ili Laboral Kuća, koji u seriji na tri pobjede nemaju puno šanse protiv Madrida. Protiv Reala, ukoliko se plasira na F4, radi “prokletstvo” Palacio de Deportes, dvorane u Madridu koja je postala crna mačka španske repke i “prokletstvo” Ioannisa Borrousisa, koji može osvojiti kup (četiri u posljedjih 10 godina) i jedino kup. Upućeni kažu da je hemija u Realovoj svlačionici vrlo krhka i da je većina igrača nezadovoljna statusom te da bi jedan nezgodan poraz mogao upropastiti sve.
CSKA i sudije
Ekipa koja također nema vremena čekati jeste CSKA Moskva, kojoj titula bez obzira na ogromna ulaganja izmiče od 2008. godine i, zanimljivo, Madrida. Mislim, Real svoju čeka već 20 godina, ali kada pogledate koliko je CSKA izručio novca u košarku u zadnjih sedam godina onda je patnja prilično jednaka. Od nokauta u finalu u Istanbulu prije tri godine, kada su imali 20 razlike u 29-om minutu utakmice, do očajnih nastupa u Londonu i Milanu pod vodstvom Etorea Mesine. U Milanu su samo trebali zadržati loptu u rukama i sačekati faul protiv Maccabija. Nisu uspjeli ni to. Tyrese Rice ugasio je i njih u zadnjim sekundama kao i Real u finalu.
Na klupu je ove sezone sjeo dugogodišnji pomoćnik Želja Obradovića – Dimitris Itudis i još od jakog turnira u Istanbulu pred početak sezone vidjelo se da CSKA ove sezone ima ritam u igri i dobru raspodjelu uloga. Imali su puno problema s povredama, ali su iz utakmice u utakmicu pronalazili način da pobjede. Miloš Teodosić sada već sanja titulu prvaka Evrope koja mu izmiče već pet godina. Stalno je na F4, ali odlučujući korak nikako da napravi. Pitanje je u svjetlu sankcija s kojima se Rusija susreće kako će izgledati finansije CSKA naredne sezone, tako da je jasno da sat otkucava. U prilog tome govori i neviđena zaštita koju CSKA uživa kod sudija ove sezone. U tom je segmentu ruski tim neprikosnoven već godinama, ali ove su sezone izgleda nadmašili sami sebe. Nije u pitanju samo Euroliga, čak i u VTB ligi protivnici u nekoj neizvjesnoj završnici moraju pogađati baš sve da bi izvukli pobjedu.
Dolazak Andreja Kiriljenka, ikone ruskog basketa, bacio je u problem stručni štab CSKA. Kako reći da takav igrač nije dobrodošao, a kako sada uklopiti minutažu svih koji žele igrati. Kiriljenko je već navodno izrazio ljutnju zbog prostora u igri: “Nisam se vratio da igram po 10 minuta…”.
Vraća se nakon povrede i Viktor Hrijapa, još jedan od “zaštićenih” u ovom timu za kojeg se minute jednostavno moraju naći. Kod CSKA je opet isto pitanje. Kada dođe F4 i neki nezvjestan meč – ko će donijeti prevagu? Od Istanbula naovamo gubili su na sve moguće načine. Inače, CSKA u ne baš ludom scenariju do kraja Top 16 faze može završiti i na trećem mjestu u grupi u krugu s Fenerbahçeom i Olympiakosom.
Barcelona i Makabi u jednoj te Olympiakos i Fenerbahçe u drugoj grupi bore se za poziciju broj dva, odnosno u slučaju Fenera i Olympiakosa možda i za prvo mjesto u grupi. Fener, koji ove sezone silno želi plasman na F4, igra vrlo važnu utakmicu u Pireju ovog petka. Evenutalnom bi pobjedom turski tim stekao realne šanse za prvo mjesto u grupi. Fener je nakon razočarenja u top 16 prošle sezone i ove godine počeo s omjerom 1-2 u toj fazi takmičenja te dva domaća poraza od CSKA i Olympiakosa. Zatim su naredali šest uzastopnih pobjeda. Odbrana je Fenera sve bolja kako sezona odmiče. U liku Andrewa Goudelocka Fener ima jednog od najboljih šutera u Evropi, Nemanja Bjelica igra u životnoj formi, a Jan Veseli konačno izgleda kao onaj igrač iz Partizana nakon što je u Washingtonu gotovo zaboravio da igra košarku.
Željko Obradović osvajao je u jednom trenutku s PAO-om Euroligu svake druge godine (2005., 2007., 2009. i 2011.), može li da ponovi magiju i s Fenerom?
Pehovi i bačen novac
Olympiakos s novim trenerom Janisom Sferopulosom igra ponajbolju odbranu u Euroligi. Spanoulis vuče u napadu možda i više nego što bi to iko želio i ptanje je koliko će imati snage za najvažnije tekme koje predstoje. Printezis je u lošoj formi, Lojeski se još traži nakon povrede, a Dunston i Hunter rade svoj dio posla pod košem. Olympiacos kao da ima devet života u zadnje vrijeme nakon svih pehova i bačenog novca u proteklih 15 godina. Osvojili su dvije uzastopne titule šampiona Evrope, mjenjaju sastav svake sezone, smanjuju budžet iz godine u godinu, treneri dobijaju otkaz, ali nukleus tima na čelu sa Spanouliosom pokazuje zavidnu mentalnu čvrstinu i spsobnost da se prilagodi svakom stilu igre. Dosta je upitnika oko Sferopulosa i njegove sposobnosti da vodi najvažnije utakmice s obzirom da na ovako velikoj sceni do sada nije bio. Tiho se već provlači priča kako ima poteškoća u komunikaciji s nekim bitnim igračima…
Barca u grupi E ima najveće šanse da osvoji drugo mjesto i tako ostvari prednost domaćeg terena u četvrtfinalu. Blau Grana ima puno problema s povredama ove sezone i trener Pascual ima problema da rasporedi minute, posebno na vanjskim pozicijama gdje svi traže prostor. Huertas je u izuzetno lošoj formi, a pitanje je može li Satoransky biti dovoljan za plasman na F4. Hezonja nakon povratka Navarra i Olesona uglavnom ne igra. Tomić i on će vjerovatno put NBA naredne sezone. Glavninu je posla za drugo mjesto Barca vjerovatno uradila pobjedom protiv Paoa u Atini. Dočekuju i Real i Maccabi, koji je u najgorem mogućem trenutku pao u formi. Panathinaikos drži četvrto mjesto, mada najveće iznenađenje Eurolige Alba Berlin sada ima realne šanse uključiti se u borbu za tu poziciju. Određene nade gaji i Žalgiris, pa čak i Crvena Zvezda. Galatasaray se potpuno raspao. Igrači nisu plaćeni, a dug cijelog sportskog društva procjenjuje se na oko 400 miliona eura.
U grupi F jedina borba vodi se za četvrto mjesto i pravo na seriju protiv Reala. Kako smo već pisali, Efes i Laboral tu imaju najviše šansi, mada se nakon pobjede protiv Efesa u trku uključila i Unicaja, koja ima odličan raspored do kraja. Opet treba imati na umu da je to Unicaja tim koji je uvijek sposoban prosuti dobijenu utakmicu.
U ovom trenutku djeluje da su najrealniji parovi četvrtfinala Real Madrid – Efes, CSKA – Panathinaikos, Olympiacos – Maccabi i Barcelona – Fenerbahçe. Dva b putnika na F4 i u ovom slučaju bila prilično jasna (čitaj: Real i CSKA), preostala je dva zaista teško odrediti…
(****)
Ovogodišnji F4 održava se u Madridu i predstavlja vjerovatno posljednju šansu Real Madrida da s ovom okosnicom tima osvoji dugo čekani trofej evropskog prvaka. Slična je priča i s moskovskim CSKA. Vrlo uzbudljivo bit će u završnici top 16 faze ne samo zbog timova koji će u četvrtfinale nego i zbog eventualne prednosti domaćeg terena na korak do F4, a koja bi ove godine mogla biti važnija nego ikada.
Laso je bivši”, poruku takvog sadržaja dobio sam možda sat vremena po završetku onog izuzetnog finala u Milanu.
U nevjerici smo s tribina Mediolanuma gledali kako Maccabi, podržan od gotovo deset hiljada svojih navijača, osvaja novu titulu prvaka, titulu koja je unaprijed bila upisana Realu. Svi se sjećaju Realove kaznene ekspedicije prošle sezone, izuzetnih serija pobjeda, lepršave košarke i atraktivnih poteza. Na kraju Real ne samo da nije postao evropski šampion nego su izgubili i titulu u Španiji.
Lasov otac, ugledni španski košarkaški novinar s dobrim kontaktima pomogao je, kažu, da njegov sin zasjedne na klupu kraljevskog kluba. Tata je uspio sina održati na tom mjestu u situaciji kada bi vjerovatno 98% trenera u Evropi dobilo šut-kartu. Real je pokušao natjerati Lasu da da ostavku, ali se bivši plej španske repke nije dao. Otjerali su mu pomoćnike i nametnuli svoje, ali se Pablo pravio da to ne vidi. Administracija je napravila propust tako karakterističan za košarkašku sekciju Reala – zaboravili su aktivirati timsku opciju za ostanak Tremmela Dardena i dopustiti da pojačaju redove Olympiacosa.
“Prokletstvo” Palacio de Deportes
Dovedeni su veteran Nocioni, iz NBA se u Španiju vratio Gustavo Ayon, zatim KC Rivers te u potezu koji je zbunio većinu navijača umjesto Dontaye Drapera stigao je omaleni Argentinac Ariel Ortega – pardon, Facundo Campazzo.
Real je nakon značajne krize oko nove godine uhvatio pravi ritam pred Kup kralja. Pobjeda je protiv Barce u tom finalu bila možda i najzrelija utakmica Reala ove sezone. Najbolji igrač Kraljevskog kluba u dosadašnjem dijelu sezone bio je Felipe Reyes, što s obzirom na njegove godine i nije posebno dobra vijest. Nakon silnih “sitnih” povreda zbog kojih je utakmice propuštao Rudy Fernandez, najskuplji je igrač ove ekipe također u odličnoj formi. Ista je priča i sa Sergiom Rodriguezom. Ayon se konačno adaptirao na igru Reala, nakon što je na početku uglavnom pravio blokove i pogledom ispraćao protvnike u odbrani. Nocioni je možda i najvažniji za ovako dobre igre Reala u posljednje vrijeme. Čvrstina u odbrani, fantastične blokade na obruču i kvalitetan šut za tri poena. Izgleda da argentinski veteran još nije za otpisivanje.
Real će u u četvrtfinale s prve pozicije u grupi Top 16 i mogući protivnici jesu ili Efes ili Laboral Kuća, koji u seriji na tri pobjede nemaju puno šanse protiv Madrida. Protiv Reala, ukoliko se plasira na F4, radi “prokletstvo” Palacio de Deportes, dvorane u Madridu koja je postala crna mačka španske repke i “prokletstvo” Ioannisa Borrousisa, koji može osvojiti kup (četiri u posljedjih 10 godina) i jedino kup. Upućeni kažu da je hemija u Realovoj svlačionici vrlo krhka i da je većina igrača nezadovoljna statusom te da bi jedan nezgodan poraz mogao upropastiti sve.
CSKA i sudije
Ekipa koja također nema vremena čekati jeste CSKA Moskva, kojoj titula bez obzira na ogromna ulaganja izmiče od 2008. godine i, zanimljivo, Madrida. Mislim, Real svoju čeka već 20 godina, ali kada pogledate koliko je CSKA izručio novca u košarku u zadnjih sedam godina onda je patnja prilično jednaka. Od nokauta u finalu u Istanbulu prije tri godine, kada su imali 20 razlike u 29-om minutu utakmice, do očajnih nastupa u Londonu i Milanu pod vodstvom Etorea Mesine. U Milanu su samo trebali zadržati loptu u rukama i sačekati faul protiv Maccabija. Nisu uspjeli ni to. Tyrese Rice ugasio je i njih u zadnjim sekundama kao i Real u finalu.
Na klupu je ove sezone sjeo dugogodišnji pomoćnik Želja Obradovića – Dimitris Itudis i još od jakog turnira u Istanbulu pred početak sezone vidjelo se da CSKA ove sezone ima ritam u igri i dobru raspodjelu uloga. Imali su puno problema s povredama, ali su iz utakmice u utakmicu pronalazili način da pobjede. Miloš Teodosić sada već sanja titulu prvaka Evrope koja mu izmiče već pet godina. Stalno je na F4, ali odlučujući korak nikako da napravi. Pitanje je u svjetlu sankcija s kojima se Rusija susreće kako će izgledati finansije CSKA naredne sezone, tako da je jasno da sat otkucava. U prilog tome govori i neviđena zaštita koju CSKA uživa kod sudija ove sezone. U tom je segmentu ruski tim neprikosnoven već godinama, ali ove su sezone izgleda nadmašili sami sebe. Nije u pitanju samo Euroliga, čak i u VTB ligi protivnici u nekoj neizvjesnoj završnici moraju pogađati baš sve da bi izvukli pobjedu.
Dolazak Andreja Kiriljenka, ikone ruskog basketa, bacio je u problem stručni štab CSKA. Kako reći da takav igrač nije dobrodošao, a kako sada uklopiti minutažu svih koji žele igrati. Kiriljenko je već navodno izrazio ljutnju zbog prostora u igri: “Nisam se vratio da igram po 10 minuta…”.
Vraća se nakon povrede i Viktor Hrijapa, još jedan od “zaštićenih” u ovom timu za kojeg se minute jednostavno moraju naći. Kod CSKA je opet isto pitanje. Kada dođe F4 i neki nezvjestan meč – ko će donijeti prevagu? Od Istanbula naovamo gubili su na sve moguće načine. Inače, CSKA u ne baš ludom scenariju do kraja Top 16 faze može završiti i na trećem mjestu u grupi u krugu s Fenerbahçeom i Olympiakosom.
Barcelona i Makabi u jednoj te Olympiakos i Fenerbahçe u drugoj grupi bore se za poziciju broj dva, odnosno u slučaju Fenera i Olympiakosa možda i za prvo mjesto u grupi. Fener, koji ove sezone silno želi plasman na F4, igra vrlo važnu utakmicu u Pireju ovog petka. Evenutalnom bi pobjedom turski tim stekao realne šanse za prvo mjesto u grupi. Fener je nakon razočarenja u top 16 prošle sezone i ove godine počeo s omjerom 1-2 u toj fazi takmičenja te dva domaća poraza od CSKA i Olympiakosa. Zatim su naredali šest uzastopnih pobjeda. Odbrana je Fenera sve bolja kako sezona odmiče. U liku Andrewa Goudelocka Fener ima jednog od najboljih šutera u Evropi, Nemanja Bjelica igra u životnoj formi, a Jan Veseli konačno izgleda kao onaj igrač iz Partizana nakon što je u Washingtonu gotovo zaboravio da igra košarku.
Željko Obradović osvajao je u jednom trenutku s PAO-om Euroligu svake druge godine (2005., 2007., 2009. i 2011.), može li da ponovi magiju i s Fenerom?
Pehovi i bačen novac
Olympiakos s novim trenerom Janisom Sferopulosom igra ponajbolju odbranu u Euroligi. Spanoulis vuče u napadu možda i više nego što bi to iko želio i ptanje je koliko će imati snage za najvažnije tekme koje predstoje. Printezis je u lošoj formi, Lojeski se još traži nakon povrede, a Dunston i Hunter rade svoj dio posla pod košem. Olympiacos kao da ima devet života u zadnje vrijeme nakon svih pehova i bačenog novca u proteklih 15 godina. Osvojili su dvije uzastopne titule šampiona Evrope, mjenjaju sastav svake sezone, smanjuju budžet iz godine u godinu, treneri dobijaju otkaz, ali nukleus tima na čelu sa Spanouliosom pokazuje zavidnu mentalnu čvrstinu i spsobnost da se prilagodi svakom stilu igre. Dosta je upitnika oko Sferopulosa i njegove sposobnosti da vodi najvažnije utakmice s obzirom da na ovako velikoj sceni do sada nije bio. Tiho se već provlači priča kako ima poteškoća u komunikaciji s nekim bitnim igračima…
Barca u grupi E ima najveće šanse da osvoji drugo mjesto i tako ostvari prednost domaćeg terena u četvrtfinalu. Blau Grana ima puno problema s povredama ove sezone i trener Pascual ima problema da rasporedi minute, posebno na vanjskim pozicijama gdje svi traže prostor. Huertas je u izuzetno lošoj formi, a pitanje je može li Satoransky biti dovoljan za plasman na F4. Hezonja nakon povratka Navarra i Olesona uglavnom ne igra. Tomić i on će vjerovatno put NBA naredne sezone. Glavninu je posla za drugo mjesto Barca vjerovatno uradila pobjedom protiv Paoa u Atini. Dočekuju i Real i Maccabi, koji je u najgorem mogućem trenutku pao u formi. Panathinaikos drži četvrto mjesto, mada najveće iznenađenje Eurolige Alba Berlin sada ima realne šanse uključiti se u borbu za tu poziciju. Određene nade gaji i Žalgiris, pa čak i Crvena Zvezda. Galatasaray se potpuno raspao. Igrači nisu plaćeni, a dug cijelog sportskog društva procjenjuje se na oko 400 miliona eura.
U grupi F jedina borba vodi se za četvrto mjesto i pravo na seriju protiv Reala. Kako smo već pisali, Efes i Laboral tu imaju najviše šansi, mada se nakon pobjede protiv Efesa u trku uključila i Unicaja, koja ima odličan raspored do kraja. Opet treba imati na umu da je to Unicaja tim koji je uvijek sposoban prosuti dobijenu utakmicu.
U ovom trenutku djeluje da su najrealniji parovi četvrtfinala Real Madrid – Efes, CSKA – Panathinaikos, Olympiacos – Maccabi i Barcelona – Fenerbahçe. Dva b putnika na F4 i u ovom slučaju bila prilično jasna (čitaj: Real i CSKA), preostala je dva zaista teško odrediti…
(****)
Re: Euroliga 2014/15
https://exyukosarka.wordpress.com/2015/ ... j-kosarci/" onclick="window.open(this.href);return false;
Re: Euroliga 2014/15
igra li gdje erazem lorbek ove sezone?
Re: Euroliga 2014/15
Lako je moguće da moskovski CSKA ostane bez svog ponajboljeg visokog igrača Sashe Kauna jer bi ovaj mogao preseliti u NBA ligu, točnije u Cleveland Cavalierse.
Cavsi imaju prava na Kauna, a igrač bi (ako ne produži ugovor do kraja ove godine) trebao biti slobodan na kraju ove sezone. Trener Clevelanda je David Blatt koji je dotičnog centra vodio u reprezentaciji Rusije.
Kaun ove godine, u Euroligi, bilježi nešto manje od deset poena i oko pet skokova za dvadeset minuta koliko prosječno provodi na parketu. Najbolju utakmicu odigrao je protiv Maccabija iz Tel Aviva kada je ubacio 17 poena i uhvatio osam skokova.
Cavsi imaju prava na Kauna, a igrač bi (ako ne produži ugovor do kraja ove godine) trebao biti slobodan na kraju ove sezone. Trener Clevelanda je David Blatt koji je dotičnog centra vodio u reprezentaciji Rusije.
Kaun ove godine, u Euroligi, bilježi nešto manje od deset poena i oko pet skokova za dvadeset minuta koliko prosječno provodi na parketu. Najbolju utakmicu odigrao je protiv Maccabija iz Tel Aviva kada je ubacio 17 poena i uhvatio osam skokova.
Re: Euroliga 2014/15
NJIH 30 MILIONA I ŽELJKO
Autor: Edin Avdić
24.03.2015. | 14:53 > 14:57 Od čoveka kojem je teže da stigne do Fajnal-fora, nego da ga osvoji, očekuje se nemoguće ove sezone. Ali, osam puta do sada uverio nas je da ništa, u njegovom slučaju, nije nemoguće. Može li Željko da obraduje 30 miliona ljudi?
Otvorio je ladicu i iz nje izvukao debelu knjigu bez korica...
"Pogledaj ovo", uz osmijeh, "Jedino ovo konsultujem s vremena na vrijeme..."
Akcije San Antonia iz prošle, šampionske sezone. Sezone u kojoj su počistili pod sa Miami Heatom. Knjiga po slobodnoj procjeni ima 150 stranica crteža. Sve vrste kombinacija za sve vrste odbrane. Akcije iz čeonog auta, iz ubacivanja lopte sa strane. Ono što je Specijanost Spursa, oslobađanje šutera dok vi mislite da se gradi pozicija pod košem i sve drugo što je bacalo protivničke odbrane na koljena.
Gregg Popovich je dosta svoje košarke prepisao od Ivkovića i Obradovića. Osnovni princip napada San Antonia "prodor i povratna lopta" je do savršenstva doveo upravo Željko Obradović vodeći PAO. Gregg Popovich se nikada nije stidio da prizna odakle je posudio taj sistem. Prije meča sa Fenerom u Istanbulu Gregg se požalio na svog novog pomoćnika Ettorea Messinu:
"Zamisli, on ne pije... čak ni čašu vina. Kako neko može biti dobar trener ako ne pije. Valjda će doći pameti".
Popovich uz sav temperament i nervozu koju nosi trenerski poziv je vremenom naučio da posao ne nosi kući. Da ga uglavnom ne nosi kući.
"Daćemo sve od sebe da pobjedimo. Ako bude dovoljno... super. Ako ne bude... svejedno idemo na večeru. Život tu ne završava".
Željko Obradović i nakon osam titula evropskog šampiona gori zbog svakog poraza. Njegove tirade uz aut liniju su davno postale legendarne. Lice mu poprimi nevjerovatnu nijansu ljubičaste boje dok širi ruke, galami i obavezno okrene leđa terenu i "povišenim tonom" objašnjava klupi šta sve nije bilo kako treba.
"Je l' se neko ljuti ako šutneš? Ne... Ako pogodiš haha..."
Uvijek je pronalazio način. Taktički je ispred svakog trenera u evropi. Koliko ih je samo polomilo zube pokušavajući da kopira njegov stil igre. Popovich je uspio, ali on je imao i par... hm... dobrih igrača da to sprovede u djelo. Ostali nisu. Ili jednostavno nisu mogli da shvate. Malo šta je krio. Treninge možete da gledate. Na predavanjima kaže uglavnom sve.
U Partizanu je imao Đorđevića i Danilovića. U Juventutu Villacampu, braću Jofresa i Corny Thompsona. U Realu Sabonisa i Arlauckasa te najskromniju moguću grupu bekova (kako je to jednom opisao Dejan Bodiroga: "Antunjeza su svi u svlačionici zvali Tantunjez... jer ovaj, nije baš shvatao neke stvari").
U Benettonu su igru nosili Henry Williams i Željko Rebrača. Onda je došao Panathinaikos i decenija vladavine. Igrači, dobri igrači su se mijenjali. Mijenjao se i sistem igre po potrebi, a trofeji su stizali. Ukupno pet za 13 godina na klupi. Samo dva puta u tom periodu nisu bili prvaci Grčke. Dva!
Bodiroga, Diamatidis, Rebrača, Lakovič, Spanoulis, Batiste, Alvertis, Dikoudis, Tomašević, Nicholas, Fotsis, Tsartsaris, Hatzivrettas, Kutluay... Lopta se gurala pod koš, Bodiroga je igrao jedan na jedan u visini linije penala. Middleton je sve radio sa zemlje. Onda se igrao najbolji pick'n'roll napad u istoriji evropske košarke, prodor pa povratna lopta, pa još jedna, pa još jedna, dok odbrana ne pukne i igrač ostane sam na šutu.
Vratio je u modu igru sa tri niska u petorci. Istu igru koju je Giannakis prepisao vodeći Grčku do titule evropskog prvaka 2005. godine. Izgledalo je, posebno nakon serije 2007, 2009, 2011. da Panathinaikos osvaja titule šampiona Evrope kada poželi. Da je potrebno samo dodati par igrača svake godine na nukleus koji postoji i jahati do zalaska Sunca. Ali u svim evropskim zemljama, izuzev Njemačke i donekle Engleske, dobre stvari u sportu ne traju.
Kada nešto ne valja, onda treba mijenjati, jer ne valja. Kada je nešto dobro, onda i to treba mijenjati, jer je već dugo dobro....
Otišao je iz Atine i napravio godinu dana pauze. Gledao Pistonse kako rade... Fenerbahče je čekao i dočekao svoju šansu.
Fenerbahče je među dva kluba na svijetu po broju navijača - 30 miliona... Sačekajte malo da se slegne taj podatak. Da, 30 miliona registrovanih koji zaista dišu i žive plavo-žutu boju. Košarka? Koja crna košarka. Fudbal je tu mama, tata, strina, ujna... Kontejneri su na Atišehiru ofarbani u plavo-žuto. Stajališta za buseve. Bašte u obližnjim restoranima su te boje. Ljudi počnu da mlataraju rukama kada se spomene Fener.
Taksisti neće da naplate vožnju ako pomenete dva ključna imena. Temperament je vrlo često neizdrživ, kao što je neizdrživ i istanbulski saobraćaj. Opet, na svu priču o grandioznosti, broju navijača, ogromnoj tradiciji, košarkaški klub Fenerbahče u svojoj istoriji ima šest titula prvaka Turske. Da, samo šest. Dugo je košarka u tom klubu bila fusnota. Sve do fuzije sa Ulkerom koji je nekada igrao Evroligu, ali su mu navijačka podrška bili radnici iz fabrike.
Administracija košarkaške sekcije je do ove sezone briljirala. Prilikom odlaska na ručak oko 12, većina je produžavala kući. Posao? Ma bilo je dovoljno za danas. Kontakti sa glavnim odborom kluba su bili minimalni. Ljudima koji su čuli za Suareza i Messija treba uvijek iznova objašnjavati šta je košarka, jer je ključ od kase u njihovim rukama.
Predsjednika Fenera Aziza Jildrima je nakon što je došao u Tursku da bi bio saslušan zbog optužbi za namještanje utakmica na ulicama azijskog dijela Istanbula dočekalo tri miliona ljudi. Sada je i on u najvećoj mjeri svjestan da je najlakši put njegovog kluba do evropskog vrha kroz košarku. Ali, za razilku od braće Janakopulos koji su bili zaljubljeni u taj sport i barem tri puta sedmično dolazili na treninge tima kojem su gazde, Jildrima košarka ni izbilza ne zanima kao fudbal. On će da istrese novac koji je potreban za pravljenje ekipe i to je to.
Njegova interesovanja za košarku osim podizanja trofeja tu završavaju.
Fenerbahče je nedavno sagradio Ulker Arenu vjerovatno najbolju dvoranu za košarku u Euroligi trenutno. Akustična, pregledna, moderna. NBA dvorana sa balkanskim štihom. Uprava Fenera je još prošle sezone zabranila najvatrenijim navijačima da dolaze na utakmice. Atmosfera je prava košarkaška. Nakon muka sa administracijom prošle sezone ove godine u klub je stigao Mauricio Gheradini iz Benetttona i Toronta koji, ako ništa, zna kako jedan ozbiljan košarkaški klub treba da funkcioniše.
Kolonija iz bivše Jugoslavije je brojna i nakon odlaska Bojana Bogdanovića u Brooklyn. Emir Preldžić je već osam godina u Feneru. Luka Žorić, Nemanja Bjelica dvije godine. Stigao je Bogdan Bogdanović iz Partizana. Jan Vesely iz NBA. Andrew Goudelock je već nakon sezone u UNICS dobio reputaciju jednog od najboljih šutera u Evropi. Ricky Hickman je iz Maccabija došao sa titulom evropskog prvaka.
Tu je i galerija turskih igrača kojima je veliki kvalitet činjenica da imaju turski pasoš, jer velika ulaganja i rast košarke u Turskoj su dovela do nasušne potrebe za dobrim domaćim igračima kojih nema puno, a kojima zbog pravila cijena atomatski skače. Mogu i na tribine da šutiraju opet će da stave u džep pola miliona dolara godišnje.
Fener je sezonu počeo klimavo. Veliki broj novih igrača, povrede, traženje hemije, slaba forma nekih nosialca igre. Gomila promašaja za linije slobodnih bacanja. Bolje su igrali u gostima nego kod kuće, trend koji se nastavio i u Top 16 fazi. Obradović je vrlo zahtjevan kada je mjesto plejmejkera u pitanju i to je na svojoj koži najbolje osjetio Ricky Hickman. Dar sa neba za ovu ekipu je stigao u liku i djelu Nikosa Zisisa. Grčki magnet za trofeje. Sujevjeran kao i njegov pobratim iz generacije Vassilis Spanoulis, Zisis je neko ko nije "gladan" lopte i ko ne mora da šutne čitavu utakmicu što je trebalo vanjskoj liniji u kojoj svi više vole koš nego asistenciju.
"Nikada nisam bio ovako fokusiran na košarku u životu".
Možete da pretpostavite ko je ovo rekao. Uz Goudelocka najbolji igrač Fenera ove sezone – Nemanja Bjelica. Iako ima izraz lica kao da ga se dešavanja na terenu ne tiču, Bjelica igra najbolju košarku u životu. Drastično je fizički ojačao radeći sa kondicionim trenerom Batom Zimonjićem i to se odmah vidi po njegovoj sposobnosti da igra dugi vremenski period u dva pravca. Najbolji je skakač tima i muka za sve protivnike kada spusti loptu na parket licem prema košu.
Drew Goudelock se u svojoj prvoj evroligaškoj sezoni nametnuo kao najbolji šuter u takmičenju. Njegov domet je neograničen i bukvalno može da pogodi čim pređe centar. Navijači u Pireju su se hvatali za glavu gledajući kakve šuteve pogađa "glock" preko ruku Mantzarisa, Spanoulisa, Huntera i Printezisa...
Forma Bogdana Bogdanovića je promjenjiva. Možda i očekivano s obzirom na to da igra prvu godinu u inostranstvu. Skupo je plaćen. Nosi opterećenje najvećeg talenta na toj poziciji i igrača koji bi već sada trebao sam da pobjeđuje protivnike, ali u realnosti to tako ne funkcioniše.
Fenerbahče je bio u teškoj situaciji na početku top 16 faze. Domaći porazi od direktnih konkurenata za vrh tabele CSKA i Olympiacosa. Potencijalno treće mjesto značilo bi gubitak prednosti domaćeg terena u četvrtfinalu, vrlo često ključne prednosti u takvim utakmicama. Mnogi su bili spremni da već otpišu ovu sezonu Fenera kao još jednu u nizu bez iskoraka u Evropi bez obzira na ulaganja. Ali Obradović i njegov tim su se kao puno puta u zadnjih 20 godina vratili težim putem. Gostujuće pobjede nad Armanijem, Unicajom, Niznyim, Efesom pa onda revanši u Moskvi i Pireju za seriju koja ih je dovela nadomak prvog mjesta u grupi....
Real i CSKA se smatraju najvećim favoritima za osvajanje Eurolige. CSKA svoju čeka od 2008. i upravo Madrida, Real svoju čeka 20 godina.
"Željku je teže da dođe do Final Foura nego da ga osvoji. Ni jednom protivničkom treneru nije svejedno kada ga u tim utakmicama vidi sa druge strane..."
Priča koju je jedan stari trener ispričao prije F4 u Berlinu 2009. Fenerbahče će imati eventualnu odlučujuću utakmicu pred svojim navijačima u četvrtfinalnoj seriji koja počinje 14. aprila...
A, ako se dokopaju Madrida... na klupi će imati prednost koju nijedna druga ekipa u Evropi nema.
Autor: Edin Avdić
24.03.2015. | 14:53 > 14:57 Od čoveka kojem je teže da stigne do Fajnal-fora, nego da ga osvoji, očekuje se nemoguće ove sezone. Ali, osam puta do sada uverio nas je da ništa, u njegovom slučaju, nije nemoguće. Može li Željko da obraduje 30 miliona ljudi?
Otvorio je ladicu i iz nje izvukao debelu knjigu bez korica...
"Pogledaj ovo", uz osmijeh, "Jedino ovo konsultujem s vremena na vrijeme..."
Akcije San Antonia iz prošle, šampionske sezone. Sezone u kojoj su počistili pod sa Miami Heatom. Knjiga po slobodnoj procjeni ima 150 stranica crteža. Sve vrste kombinacija za sve vrste odbrane. Akcije iz čeonog auta, iz ubacivanja lopte sa strane. Ono što je Specijanost Spursa, oslobađanje šutera dok vi mislite da se gradi pozicija pod košem i sve drugo što je bacalo protivničke odbrane na koljena.
Gregg Popovich je dosta svoje košarke prepisao od Ivkovića i Obradovića. Osnovni princip napada San Antonia "prodor i povratna lopta" je do savršenstva doveo upravo Željko Obradović vodeći PAO. Gregg Popovich se nikada nije stidio da prizna odakle je posudio taj sistem. Prije meča sa Fenerom u Istanbulu Gregg se požalio na svog novog pomoćnika Ettorea Messinu:
"Zamisli, on ne pije... čak ni čašu vina. Kako neko može biti dobar trener ako ne pije. Valjda će doći pameti".
Popovich uz sav temperament i nervozu koju nosi trenerski poziv je vremenom naučio da posao ne nosi kući. Da ga uglavnom ne nosi kući.
"Daćemo sve od sebe da pobjedimo. Ako bude dovoljno... super. Ako ne bude... svejedno idemo na večeru. Život tu ne završava".
Željko Obradović i nakon osam titula evropskog šampiona gori zbog svakog poraza. Njegove tirade uz aut liniju su davno postale legendarne. Lice mu poprimi nevjerovatnu nijansu ljubičaste boje dok širi ruke, galami i obavezno okrene leđa terenu i "povišenim tonom" objašnjava klupi šta sve nije bilo kako treba.
"Je l' se neko ljuti ako šutneš? Ne... Ako pogodiš haha..."
Uvijek je pronalazio način. Taktički je ispred svakog trenera u evropi. Koliko ih je samo polomilo zube pokušavajući da kopira njegov stil igre. Popovich je uspio, ali on je imao i par... hm... dobrih igrača da to sprovede u djelo. Ostali nisu. Ili jednostavno nisu mogli da shvate. Malo šta je krio. Treninge možete da gledate. Na predavanjima kaže uglavnom sve.
U Partizanu je imao Đorđevića i Danilovića. U Juventutu Villacampu, braću Jofresa i Corny Thompsona. U Realu Sabonisa i Arlauckasa te najskromniju moguću grupu bekova (kako je to jednom opisao Dejan Bodiroga: "Antunjeza su svi u svlačionici zvali Tantunjez... jer ovaj, nije baš shvatao neke stvari").
U Benettonu su igru nosili Henry Williams i Željko Rebrača. Onda je došao Panathinaikos i decenija vladavine. Igrači, dobri igrači su se mijenjali. Mijenjao se i sistem igre po potrebi, a trofeji su stizali. Ukupno pet za 13 godina na klupi. Samo dva puta u tom periodu nisu bili prvaci Grčke. Dva!
Bodiroga, Diamatidis, Rebrača, Lakovič, Spanoulis, Batiste, Alvertis, Dikoudis, Tomašević, Nicholas, Fotsis, Tsartsaris, Hatzivrettas, Kutluay... Lopta se gurala pod koš, Bodiroga je igrao jedan na jedan u visini linije penala. Middleton je sve radio sa zemlje. Onda se igrao najbolji pick'n'roll napad u istoriji evropske košarke, prodor pa povratna lopta, pa još jedna, pa još jedna, dok odbrana ne pukne i igrač ostane sam na šutu.
Vratio je u modu igru sa tri niska u petorci. Istu igru koju je Giannakis prepisao vodeći Grčku do titule evropskog prvaka 2005. godine. Izgledalo je, posebno nakon serije 2007, 2009, 2011. da Panathinaikos osvaja titule šampiona Evrope kada poželi. Da je potrebno samo dodati par igrača svake godine na nukleus koji postoji i jahati do zalaska Sunca. Ali u svim evropskim zemljama, izuzev Njemačke i donekle Engleske, dobre stvari u sportu ne traju.
Kada nešto ne valja, onda treba mijenjati, jer ne valja. Kada je nešto dobro, onda i to treba mijenjati, jer je već dugo dobro....
Otišao je iz Atine i napravio godinu dana pauze. Gledao Pistonse kako rade... Fenerbahče je čekao i dočekao svoju šansu.
Fenerbahče je među dva kluba na svijetu po broju navijača - 30 miliona... Sačekajte malo da se slegne taj podatak. Da, 30 miliona registrovanih koji zaista dišu i žive plavo-žutu boju. Košarka? Koja crna košarka. Fudbal je tu mama, tata, strina, ujna... Kontejneri su na Atišehiru ofarbani u plavo-žuto. Stajališta za buseve. Bašte u obližnjim restoranima su te boje. Ljudi počnu da mlataraju rukama kada se spomene Fener.
Taksisti neće da naplate vožnju ako pomenete dva ključna imena. Temperament je vrlo često neizdrživ, kao što je neizdrživ i istanbulski saobraćaj. Opet, na svu priču o grandioznosti, broju navijača, ogromnoj tradiciji, košarkaški klub Fenerbahče u svojoj istoriji ima šest titula prvaka Turske. Da, samo šest. Dugo je košarka u tom klubu bila fusnota. Sve do fuzije sa Ulkerom koji je nekada igrao Evroligu, ali su mu navijačka podrška bili radnici iz fabrike.
Administracija košarkaške sekcije je do ove sezone briljirala. Prilikom odlaska na ručak oko 12, većina je produžavala kući. Posao? Ma bilo je dovoljno za danas. Kontakti sa glavnim odborom kluba su bili minimalni. Ljudima koji su čuli za Suareza i Messija treba uvijek iznova objašnjavati šta je košarka, jer je ključ od kase u njihovim rukama.
Predsjednika Fenera Aziza Jildrima je nakon što je došao u Tursku da bi bio saslušan zbog optužbi za namještanje utakmica na ulicama azijskog dijela Istanbula dočekalo tri miliona ljudi. Sada je i on u najvećoj mjeri svjestan da je najlakši put njegovog kluba do evropskog vrha kroz košarku. Ali, za razilku od braće Janakopulos koji su bili zaljubljeni u taj sport i barem tri puta sedmično dolazili na treninge tima kojem su gazde, Jildrima košarka ni izbilza ne zanima kao fudbal. On će da istrese novac koji je potreban za pravljenje ekipe i to je to.
Njegova interesovanja za košarku osim podizanja trofeja tu završavaju.
Fenerbahče je nedavno sagradio Ulker Arenu vjerovatno najbolju dvoranu za košarku u Euroligi trenutno. Akustična, pregledna, moderna. NBA dvorana sa balkanskim štihom. Uprava Fenera je još prošle sezone zabranila najvatrenijim navijačima da dolaze na utakmice. Atmosfera je prava košarkaška. Nakon muka sa administracijom prošle sezone ove godine u klub je stigao Mauricio Gheradini iz Benetttona i Toronta koji, ako ništa, zna kako jedan ozbiljan košarkaški klub treba da funkcioniše.
Kolonija iz bivše Jugoslavije je brojna i nakon odlaska Bojana Bogdanovića u Brooklyn. Emir Preldžić je već osam godina u Feneru. Luka Žorić, Nemanja Bjelica dvije godine. Stigao je Bogdan Bogdanović iz Partizana. Jan Vesely iz NBA. Andrew Goudelock je već nakon sezone u UNICS dobio reputaciju jednog od najboljih šutera u Evropi. Ricky Hickman je iz Maccabija došao sa titulom evropskog prvaka.
Tu je i galerija turskih igrača kojima je veliki kvalitet činjenica da imaju turski pasoš, jer velika ulaganja i rast košarke u Turskoj su dovela do nasušne potrebe za dobrim domaćim igračima kojih nema puno, a kojima zbog pravila cijena atomatski skače. Mogu i na tribine da šutiraju opet će da stave u džep pola miliona dolara godišnje.
Fener je sezonu počeo klimavo. Veliki broj novih igrača, povrede, traženje hemije, slaba forma nekih nosialca igre. Gomila promašaja za linije slobodnih bacanja. Bolje su igrali u gostima nego kod kuće, trend koji se nastavio i u Top 16 fazi. Obradović je vrlo zahtjevan kada je mjesto plejmejkera u pitanju i to je na svojoj koži najbolje osjetio Ricky Hickman. Dar sa neba za ovu ekipu je stigao u liku i djelu Nikosa Zisisa. Grčki magnet za trofeje. Sujevjeran kao i njegov pobratim iz generacije Vassilis Spanoulis, Zisis je neko ko nije "gladan" lopte i ko ne mora da šutne čitavu utakmicu što je trebalo vanjskoj liniji u kojoj svi više vole koš nego asistenciju.
"Nikada nisam bio ovako fokusiran na košarku u životu".
Možete da pretpostavite ko je ovo rekao. Uz Goudelocka najbolji igrač Fenera ove sezone – Nemanja Bjelica. Iako ima izraz lica kao da ga se dešavanja na terenu ne tiču, Bjelica igra najbolju košarku u životu. Drastično je fizički ojačao radeći sa kondicionim trenerom Batom Zimonjićem i to se odmah vidi po njegovoj sposobnosti da igra dugi vremenski period u dva pravca. Najbolji je skakač tima i muka za sve protivnike kada spusti loptu na parket licem prema košu.
Drew Goudelock se u svojoj prvoj evroligaškoj sezoni nametnuo kao najbolji šuter u takmičenju. Njegov domet je neograničen i bukvalno može da pogodi čim pređe centar. Navijači u Pireju su se hvatali za glavu gledajući kakve šuteve pogađa "glock" preko ruku Mantzarisa, Spanoulisa, Huntera i Printezisa...
Forma Bogdana Bogdanovića je promjenjiva. Možda i očekivano s obzirom na to da igra prvu godinu u inostranstvu. Skupo je plaćen. Nosi opterećenje najvećeg talenta na toj poziciji i igrača koji bi već sada trebao sam da pobjeđuje protivnike, ali u realnosti to tako ne funkcioniše.
Fenerbahče je bio u teškoj situaciji na početku top 16 faze. Domaći porazi od direktnih konkurenata za vrh tabele CSKA i Olympiacosa. Potencijalno treće mjesto značilo bi gubitak prednosti domaćeg terena u četvrtfinalu, vrlo često ključne prednosti u takvim utakmicama. Mnogi su bili spremni da već otpišu ovu sezonu Fenera kao još jednu u nizu bez iskoraka u Evropi bez obzira na ulaganja. Ali Obradović i njegov tim su se kao puno puta u zadnjih 20 godina vratili težim putem. Gostujuće pobjede nad Armanijem, Unicajom, Niznyim, Efesom pa onda revanši u Moskvi i Pireju za seriju koja ih je dovela nadomak prvog mjesta u grupi....
Real i CSKA se smatraju najvećim favoritima za osvajanje Eurolige. CSKA svoju čeka od 2008. i upravo Madrida, Real svoju čeka 20 godina.
"Željku je teže da dođe do Final Foura nego da ga osvoji. Ni jednom protivničkom treneru nije svejedno kada ga u tim utakmicama vidi sa druge strane..."
Priča koju je jedan stari trener ispričao prije F4 u Berlinu 2009. Fenerbahče će imati eventualnu odlučujuću utakmicu pred svojim navijačima u četvrtfinalnoj seriji koja počinje 14. aprila...
A, ako se dokopaju Madrida... na klupi će imati prednost koju nijedna druga ekipa u Evropi nema.
Re: Euroliga 2014/15
Favoriti danas sigurni.
Re: Euroliga 2014/15
Ja sam ocekivao pobjedu Laborala u Milanu. Ipak je njima bila puno potrebnija pobjeda.lumani je napisao/la:Favoriti danas sigurni.
Zemljo tisućljetna na vjernost Ti se kunem!
Re: Euroliga 2014/15
bulbasor je napisao/la:Ja sam ocekivao pobjedu Laborala u Milanu. Ipak je njima bila puno potrebnija pobjeda.lumani je napisao/la:Favoriti danas sigurni.
Šta da ti kažem,dobro krenu pa se izgube.
Re: Euroliga 2014/15
Bice zanimljiva Euroliga do kraja, barem 5 ekipa ravnomjerno konkurise za prvaka.
Zemljo tisućljetna na vjernost Ti se kunem!
Re: Euroliga 2014/15
Imam neki osjecaj da Zeljko ponovo uzima.
Re: Euroliga 2014/15
Ma ne znam sta bi ti rekao...Gledao sam Fener dosta puta ove sezone i nekako imaju previse oscilacija u igri. Jedno kolo su fantasticni, drugo ocajni. Ali svakako da spadaju u tih 5 favorita. Pored njih vidim Real, CSKA, Barcelonu i Olympiakos, koji ako zadrzi ovakvu odbranu do kraja i bude imao Spanulisa raspolozenog u napadu moze osvojiti takmicenje. Sto Spanulis nije igrao veceras? (nisam gledao tekmu od pocetka)lumani je napisao/la:Imam neki osjecaj da Zeljko ponovo uzima.
Zemljo tisućljetna na vjernost Ti se kunem!
Re: Euroliga 2014/15
bulbasor je napisao/la:Ma ne znam sta bi ti rekao...Gledao sam Fener dosta puta ove sezone i nekako imaju previse oscilacija u igri. Jedno kolo su fantasticni, drugo ocajni. Ali svakako da spadaju u tih 5 favorita. Pored njih vidim Real, CSKA, Barcelonu i Olympiakos, koji ako zadrzi ovakvu odbranu do kraja i bude imao Spanulisa raspolozenog u napadu moze osvojiti takmicenje. Sto Spanulis nije igrao veceras? (nisam gledao tekmu od pocetka)lumani je napisao/la:Imam neki osjecaj da Zeljko ponovo uzima.
Mislim da ima neku povredu,ako se ne varam nije ni prošlu igrao.Pa to je tih 5,dobro si nabrojao.
-
djoleprijedor
- Postovi: 2606
- Pridružen/a: 20 jul 2012, 15:23
- Kontakt:
Re: Euroliga 2014/15
Fener ako dođe do FF postaće veliki favorit jer je Obradović na FF ko riba u vodi,a uostalom i jaka ekipa je na okupu.Play off je njima najveći problem,a tu mogu dobiti Makabi ili Panatanaikos,ekipe nezgodne do zla boga 
Mens sana in corpore sano.
Re: Euroliga 2014/15
Kakav je bio kosarkaski el-clasico, nisam uspio pogledati nista veceras?
Sutra ce biti dobra utakmica CSKA-Olympiakos, da vidimo sta Grci mogu protiv najjacih u gostima.
Sutra ce biti dobra utakmica CSKA-Olympiakos, da vidimo sta Grci mogu protiv najjacih u gostima.
Zemljo tisućljetna na vjernost Ti se kunem!
Re: Euroliga 2014/15
Jovic 
igrac koji se namjesta min da shutira..
igrac koji se namjesta min da shutira..Re: Euroliga 2014/15
kakva akcija zalgirisa
Online
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 2 gosta.