Evo da izađemo malo iz forumskog ratovanja, pa ćemo opet
Alijagić je, pored Ahmedhodžića i Dedića, jedani mladi igrač koji pokazuje potencijal da se izdigne iznad prosjeka.
Ne znamo da li će, ali potencijal imaju. Za sve ostale, Demirovićev Freiburg je nivo o kom mogu sanjat. Ne treba bit veliki stručnjak,
da procijeniš kolikim kvalitetom raspolažu naše U21, U19. Nikakvim. O U17 je generalno teško govorit, jer su premladi.
Ako na stranu stavimo naša prepucavanja dijaspora vs Bih, BHPL vs stranci, rezultati vs lični interesi, za sve postoji jedan zajednički interes
- to je da u reprezentaciji imamo 3-4 visoko kvalitetna igrača. Onima koje interesuju rezultati, radi rezultata ; onima koje interesuje prosperitet domaćihklubova, da imaju barem donekle kvalitetnu reprezentaciju; menadžerima i mutivodama, da imaju uz koga prislonit svoje pulene.
Tu dolazimo do sveopšte kratkovidosti, površnosti i sječenja grane na kojoj sjedimo. Za 2-3 godine, Džeko i Pjanić će bit bivši reprezentativci, ostali smo bez
Misimovića, Begovića, Lulića, Spahića. Ibiševića... Ko će za 3-4 godine igrat za reprezentaciju Bih? Najbolji igrači će (možda) biti stoper Ahmedhodžić i desni bek Dedić.
Tu će bit i vodonoša Demirobvić, a sve ostalo je nivo Konaspora. Uključujući izgleda i Hasića, od kog se puno očekivalo. Kko će davat golove, pravit rezultat i reklamirat reprezentaciju?
Tragična činjenica, za sve nas na kamari, je da za par godina, u veznom redu i ofanzivi najbolji igrač će bit Demirović. Rezerva u Freiburgu.
Ko će onda imat od svega koristi, osim onih kojima je cilj da propadnemo i sportski i ekonomski i moralno.
Prije nego što se povedemo personalnom netrpeljivošću, vođenjem besmislenih privatnih ratova, treba razmislitui barem malo o REALNOJ budućnosti.
Što se tiče onih koji su plaćeni da pišu, oni samo rade svoj poso, ali uskoro ni za njih neće bit para.