Crveni dres sa petokrakom
i mog je tate tata za njega navijao...
otkad sam se rodio, ja samo za te znam
i gledam stare fotke, na njima crveni šal
to mi je tata stavio davno, još kad sam se rodio
čim sam progovorio, pjesmu sam pjevao:
pjev’o sam: crveni dres sa petokrakom...
prolazile godine su, jedna za drugom
za ruku me na svaku tekmu stari vodio
to je moja prva ljubav, nezaborav moj
crvena je boja krvi, crven Velež moj
pjev’o sam: crveni dres sa petokrakom...
al’ godine su došle teške, nisam vjerov’o
šta se izdešavalo sa mojim Veležom
gazili su njega redom, htjeli da ga unište
al’ crvena se boja umiriti ne može
pa pjevamo: crveni dres sa petokrakom...
nekad bilo sad se priča, nekad slavan bio si
a sad si izbjeglica, tu na nekoj poljani
ma sve i da od tebe dignu ruke svi, baš svi
uvijek širom svijeta s ponosom ću pjevati
pjevaću: crveni dres sa petokrakom...
još se sjećam Tuce, Vuke, Toze i Tarambe
za Duška, Kulju, Maru znam kroz priče moga tate
on se sjeća, Blaža, Vahe, al’ ne Mujić Muhameda
ali o Mujiću je njemu prič’o moj deda
pjev’o mu: crveni dres sa petokrakom...
pa oženio se, rekoh ženi: ako bude sin
odmah kupićemo njemu dres naš crveni
ali ako bude kćerka, dušo ništa ne brini
šal joj stavi, na tribine ćemo je odmah odvesti
pjevaće: crveni dres sa petokrakom...
i jednog dana kad na drugi svijet pođem ja
znam, poslednji pozdrav daće mi familija
nek’ mi žena dres obuče, prije nego legnem tad
i pokopajte me sa pjesmom na usnama
pjevajte: crveni dres sa petokrakom
i mog je tate tata za njega navijao
i kad nosiš crveni dres najdraži
znaj da zvaćemo te uvijek “ponos mostarski”
