SportSport.ba

Slijedeci tekst spada u grupu meni najdrazih novinskih tekstova ikada napisanih. Izasao je u ratnom sportskom magazinu Triumph. Inace, taj magazin je izasao u samo nekoliko brojeva i to u jeku rata. Ovaj tekst je objavljen nekako u isto vrijeme kada je odigrana sada vec legendardna ratna utakmica Sarajevo - UNPROFOR (4-0) 1994 godine. I eto da se pohvalim da sam bio prisutan. A sada tekst, koji malo koga moze ostaviti ravnodusnim.

Stari je volio Sarajevo

Stari je prestao da ide na utakmice kada je Sarajevo postalo prvak. Prvi put, te, sada daleke 67. godine. Lazem, gledao je i Manchestera. Prvo poluvrijeme, i onda je rekao zbogom Kosevu i onom redaru sto je dezurao pored klozeta, jer za njegov stomak, Sarajevo je bilo prevelik zalogaj.

Onda je nedjeljna popodneva provodio pored tranzistora, koji mu je Hase donio sa neke turneje iz Austrije. "Teretna" skala za biranje stanica je tako jedne nedjelje zavrsila u suprotnom uglu sobe, daleko od tranzistora, jer je "neki kreten" zabio gol Sarajevu u posljednjoj minuti! Od tada nije slusao prenose utakmica.

Na redu su bile novine. Ponedjeljak ujutro, pravac trafika i na posao. E, onda je izvjesni novinar nesto nalupao protiv Sarajeva, sto se Starom nije svidjelo, pa su i novine ispale iz njega. Sta strast, navijacka strast moze uciniti od finog gospodina koji ne bi na posao otisao bez kravate i sesira, koji je pozdravljao sve od kuce do grada i nazad, zahvaljivao kelnerici u "Majevici" poslije svakog gemista, boljeg primjera nema.

Tako je jednom imao bliski susret sa organom u plavom, dok smo ulazili na Kosevo. Ko se sjeca onih starih ulaza, uskih, ograde na sve strane, a guzva na svakoj utakmici. Stajali smo tako u lelujavom redu, guranje, korak naprijed, dva nazad, a milicioneri na konjima izmedju redova. I drug odozgo, na konju, sa obaveznim pendrekom, praveci red, krenu pravo na klinca od nekih desetak godina... Naredno cega se sjecam bilo je da je lezao na asfaltu, dok se konj nemirno propinjao i pravio rusvaj medju narodom. Ko mu je pomogao da se spusti na majcicu zemljicu, ne treba ni pominjati.

Na onoj sampionskoj utakmici, u posljednjem kolu protiv Celika, kada se Sarajevo na pocetku mucilo sa posljednjim na tabeli, tri puta je cijepao slike igraca i ponovo ih kupova! Tek sto je pocela utakmica ponosni otac je kupio sinu slike svih igraca Antica, Musemica, Fazlagica... Nek zna dijete kad je Sarajevo bilo prvak! Celik da gol, odose slike u parcice... Nova tura... Promasaj Musemica, opet isto... Drugi gol Zenicana, itd...

Kad smo mi djeca slavili titulu, a kod nas u centru magicnog trougla Bjelave-Mejtas-Kosevo, malo je bilo izdajica, tj. navijaca Zelje, ispisivali smo citavu ulicu kredama u slavu prvaka. Pobuni se komsija sto "zagadjujemo okolinu", ali kad se otvorio prozor na broju devet znao je da je vrag odnio salu, pa se zatvorio onaj na broju osam. Jer, Stari nije volio da neko dira djecu, posebno ako navijaju za Sarajevo.

To sto je sina prvi dan kad se rodio uclanio u voljeni klub, sto je imao sluzbenu propusnicu, a nikada nije htio da ulazi na sluzbeni ulaz, sve to mozda i nije vazno. Kad se razbolio i lezao u bolnici, sin mu je odnio umjesto narandzi sliku Safeta Susica sa potpisom, na kojoj mu je pozelio brzo ozdravljenje. To mu je sigurno produzilo zivot, bar za koji dan, jer
STARI JE VOLIO SARAJEVO.

Laznjak je napisao/la:Sve je isto, a nista isto nije. Spomenut' cemo ljude koji su dio nas, a nisu vise sa nama, a sa nama su. Navijaju sa nama, a ne cuju se, a cuju se. Vole Sarajevo, a ne vole ga vise, a voljeli su ga do zadnjeg dana zivota svog. Grle nas, a ne grle nas. Osjetimo ih, a ne osjetimo. Otisli su, a jos su tu. Sjenke sjevera jos su tamo, a nisu tamo.

Vedran Puljic

Koban dan rodjandan... Ne mogu puno da pisem o tome, svasta se zna, 500 razlicitih verzija, svih koji smo bili tamo. Hvala Bogu pa je samo jedna glava pala, kako je bilo.
Tog kobnog dana Zrinjski i Velez su igrali svoj gradski derbi, a mi smo isli u Listicu. Samim tim je vecina mupa bila zaduzena za derbi, a nasu tekmu su smatrali bezazlenom. Navnodno nisu znali da nas dolazi 4 busa i more kombija i auta. Kako im nasa murija nije javili? 1000 propusta. Nista nije slutilo na belaj, sve dok pred sami ulazak u "grad" nismo razvodjeni. Prvo ulaze 2 busa u grad, posto ih nema puno. Ne mogu da kontrolisu toliku masu. Izalzimo iz buseva i plan je da kako ko izlazi kupuje kartu (10KM) naravno pola raje nama pare, pa pokusavamo da ulazimo 2 na 1 kartu i odma na upit redara za tu zamisao nailazimo na otpor i drskost. U tom trenutku pored nas prolaze 3 momka u dinamovim dresovima i momci nisu nista uradili, samo su se nasli na pogresnom mjestu. Dolazi do dobacivanja sa nase strane. U tom momentu leti upaljac medju njih i oni glupani umjesto da prodju, vracaju taj isti medju nas i tu dolazi do kratkog sukoba. Smiruje se sve i ponovo pokusavamo doci do redara koji prodaje karte ( prvi put vidim da redar karte prodaje ) ali isti se zakljucao iza resetaka i nesto sere drsko od tamo. Dolaz do naguravanja nas i redara, a i policije. I tu pocinje konflikt koji se pretvorio u rat nas i svih ljudi koji imaju ikakve veze sa Listicom. Nasa grupa saznaje za tucu i pucanje u vis od policije i krece prema stadionu pjeske. Kada su dosli tek je tad haos nastao, jer nas je bilo da se branimo. Da je organizacija bolja bila, ne bi doslo do ovoga. Haos koji svi znate. Gine nas brat od strane POLICAJCA KOJI JE PUCAO SA BENZINSKE PUMPE. To treba da je svima jasno. Knezovic je zrtveno janje, on treba da odgovara za ranjene ljude, Veca je ubijen sa pumpe. Saznajemo da ima mrtvih i ranjenih, ali haos traje i ne staje. Nas zivot u nasim rukama. Dolaze drotovi iz Mostara i transporterom nas guraju u autobuse. Ko je pao, njega hapse i poslije saznajemo da su skripari ulazili u stanicu i tukli ih vezane i skidali rekvizite. Autobuse nam poslije kamenuje ko je stigao, tako da smo tu imali jos par glava razbijenih, ali nista strasno i bitno pomena kao rat koji smo prozivjeli. Idemo za Mostar u tom putu pricam kumu, da sam izasao iz grupe i pokusao im doci sa ledja, ali me je jedna grupa momaka skontala i jedan od njih mi bukvalno sasipa rafal iznad glave. Uz povike <<vidi balije ne bjezi>> gdje cu bjezat, noge mi se oduzele. U Mostaru nas docekuje Red army, hitna pomoc i specijalci koji tu lome ruku jednom od nasih momaka. Hitna kome je pruzila pomoc taj biva upisan od strane policije i dobija prekrsajnu prijavu. Red army nam kroz polupane prozore ubacuje hranu, vodu, cigare i tako nam olaksava put ka Sarajevu. Hvala im za sve. U toku puta dobivamo vise poziva od strane Manijaka koji su imali u planu da nam dodju u pomoc, bilo kakvu. Samo je trebalo da kazemo. Odbili smo , nije iz ultra razloga jer je ovo bio mini rat, vec iz razloga sto ni mi nismo znali sta i kako, kao ni oni. Hvala im i za veliku podrsku na protestima, ljudi smo koliki god rivalitet bio. U Sarajevo dolazimo i po stanicama raja gleda policisku pratnju, polupane buseve, zamotane glave, izrasetana auta i sta sve ne. Na Kosevu pravimo mini sastanak i dogovaramo da izlazimo sutra i blokiramo cestu, dok nam ne puste momke i ne nadje se ubica. Pustaju nase, al su poslije odlezali svoje, dok se pravi ubica stiti. Znamo svi dalje price. Ostali smo bez druga, brata i bez pravde u ovoj zemlji. Pocivaj u miru i izvini sto smo slabi i ne mozemo sa bagrom da izadjemo na kraj.

Admir Bjelak

Godinu dana nakon tragedije koja nas je zadesila, jos jedan sok je uslijedio
Idem prema mjestu okpuljanja, gostujemo u Gradaccu. Na ciglanama srecem covjeka, sta covjeka? LJudinu, diva, gromadu. Kad za nekog kazu da je od brda odvaljen e ovaj je bio odvaljen od planine. Nije dugo proslo kako smo se upoznali, ali kad vidis da je covjek u centru paznje vecine drzustva, znas da je ljudina u svakom smislu. Pozdravljamo se i govorim mu sta ceka, hajmo na okupljanje. Odbija me i govori da ce autom. Pokusavam da ga odgovorim rijedima da je u busu uvjek dobra spica, i puno dragih lica, tacno nekad ne stignem da se sa svima ispricam, a moramo na tribinu. Vidim da mu malo fali, ali se neda. <<Hajmo bolan, kakvo auto>>. Opet nece. Nisam vise pokusavao, zovu me drugovi. << Vidimo se tamo brate moj >> <<Vazi>> i stisce mi ruku koja mi je upala, kao djecija ruka u ocevu dok ih vodi u skolu. Dolazimo na tribinu i saznajem da su neki nasi imali udes. Ima povrijedjenih. Raja ko i navija i osluskuje informacije. Svi smo zabrinuti. Saznajemo da je to auto u kojem je bio Admir sa ekipom. Molimo Boga da budu dobro. Dobijamo informaciju da je jedan na licu mjesta mrtav. Bjelak! Svijet mi se srusio. U glavi mi se mota i danas, da sam ga malo vise muntao, mozda bi pristao da ide busem, ali Bozija volja. Ostali su povrijedjeni i treba im krv. Robijasi skacu u pomoc i doniraju krv. Mi sutradan dolazimo i dajemo krv. Robijasu su ispostovali i pokazali ljudskost. Hvala im sto su skocili u pomoc. To se ne zaboravlja. Hvala Bogu ostali su dobro. Mi smo ostali bez ratnika sjevera, bez gromade u svakom smislu. uvijek ce biti u nasim srcima, a i srcima njegovih Marunaca.

Mali Dejo.

Slabo sam ga poznavao, znao sam da je jedan od mladjih momaka i da je uvijek bio spreman za sve. Crtanje, akcije, gostovanja i pomoc u svakom smislu. Pravi vojnik u nastajanju. Bio je zivac, zivac kakav se rijetko vidja. Mnogi od nas su ga malo izbjegavali jer je bio drzak i brzoplet, neki su ga prihvatili i koristili za akcijanja. Ja sam ga licno par putas savjetovao za jezik, onako vracajuci se kuci sa tekme. Citam na portalima da se neko bacio sa prozora. Jaljva mi haver da je mali Dejo. Ma daj! Sok i nevjerica. Pa dijete je bio... sta mu bi. Poslije saznajemo da je imao velike porodicne probleme i nije vise mogao. Zao mi je momka. On je u nama trazio porodicu, toplinu i bracu koja ce ga pridrzati u teskim trenutcima. Izdali smo ga. Nase usijane glave nisu nista znale o njegovim problemima, bar oni koji su trebali da znaju. Izvini Dejo.
Nije tajna da su ova raja koja su imala love, uvijek pomagala mladju raju. Kupovali su im pribore za skolu, davali za uzinu, isli na roditeljske, ali ne ono da ga izvuku pred starcima, vec da ga nasavjetuju kao maladjeg brata. Ta djeca su u nas gledala kao u idole i slusali su nase savjete bolje nego one koje su im roditelji davali. Ako hoces da budes dio nas ne smijes skolu zapostavljati. Svjedok sam dogadjaja da smo davali mladjima duxeve hz, jer oni nisu mogli da ih kupe. Poslije smo mi namirivali u kasu...

Zlatan Knezevic - Deba
Svi su dobro poznavali Debu. O Debi nema sta da se prica, njegova dijela i danas zive. Deba, ako nije bio najvazniji stub Hz, ona je sigurno jedan od glavnih. Deba je bio dusa Hz. U svim zezancijama je prednjacio, u svim belajima je bio kljucni, u svemu prvi i neko od koga s emoglo sta nauciti. Sto bi rekao jedan od nasih drugova <<Univerzalni vojnik sjevera.>> Na pitanje kako cemo ti dati nick na forumu isti odgovara <<Turbo, Allaha mi>> Covjek koji je kad skoci sa trotoara izazivao tektonske pokrete. Lik koji na prijetnju vodje anamo onih da ce doci sa pistoljem da ga rani odgovara: <<Dodji Allaha mi, ja cu imat pejzbolku>> Jednom prilikom dolazi jedan malo deblji nas brat pred Debu i nesto ga zeza kaze mu Deba: <<Koliko kila imas?>> <<125>> << imas ti jos da me stignes i zato, MIIIIIRNOOOO!!!>> Dusa i ziva legenda sjevera. Znali smo da je bolestan, pa ga nije bilo jedno vrijeme na tribini, ali je uvijek mislima i pricom bio na sjeveru. Promjenili su mu terapiju i srce naseg brata nije izdrzalo. Otisao je najveci od nas.

Emir Garcevic - Gojzer
Sigurno ka i Deba, jedan od boljih ljudi sa Sjevera. Koliko god neka situacija bila ruzna i gorka, on je uvijek imao osmijeh na licu. Covjek na kojeg si se mogao osloniti u svakoj situaciji. Zivio je Hz preselio je sa zastavom Hz umotanom oko tabuta. Dio je nas i nase price od pocetka. Covjek koji je uz par momaka, uvijek pomagao mladjima u edukaciji i druzenju sa istima. Uvijek je bio rado vidjen gost. Clan grupe CCC.
Zaprosio je svoju djevojku, ali vjencanje nije docekao. Srce brata je iznenada prestalo kucati. Saznajem da je preselio, ali ne vjerujem nikome, kontam koji bolesni mozak se sa tim moze zezat. Nas Gojzer, uvijek zival momak tek tako da ode? Nista cudno, Bog uvijek bira najbolje.

Medju njima su i Mustafic Aldin i Haris Kahrimanović koje licno nisam poznavao, ali to ne znaci da su manje vazni od ostalih nasih koji su nas napustili ( ako neko zna neke anegdote ili neke price u vezi brace neka napise ). Ne mogu a da ne spomenem Voju kojem je srce stalo na utakmici protiv Levskog. Ta tekma je popravena parolom sa sjevera "Do zadnjeg dana zivota mog" sto se nasem Voji i obistinilo.

Horde zla kao grupa, su uvijek bili podrska jedni drugima, pa tako i u ovim slucajevima kad porodica ostane bez jednog clana, koji je bio dio nas. Horde zla su uvijek uz porodicu i spremen su pomoci koliko mogu. Pored problema koji nas pronadju, uvijek se rado odazovemo svakom ko je u problemu.
Neki su igrali izazov polijevanja hladnom vodom, a mi smo izazivali jedni druge, da dajemo krv. Paketice za dijecu u domovima, pomoc socijalno ugrozenim porodicama i td. Ponosan sam na sve nas i kako smo poslije svega ostali skupa i slozni.
Slabo sam upucen u ljude koji su bili tu prije rata i njihove ratne sudbine, ali bilo nas je uvijek na prvim linijama odbrane.
Dok se cuje huk sa sjevera Haseta, vi cete biti zivi. Nek vem je vjecni rahmet, pokoj dusi i laka zemlja. Vi ste sjenke sjevera, mi vas vidimo, a ne vidimo.

godisnjica je danas..

phpBB

Stojiš u redu u banci i čekaš da se upali tvoj redni broj. Kraj tebe neki tebi nepoznati ljudi isto čekaju i komentarišu jučerašnju utakmicu. “Spominju konstantno navijače. Pričaju kako su to sve samo narkomani, kako neće ništa da rade, kako se samo okolo puše, glume silu, kradu, vrijeđaju. Kako je to zlo, kako je to jako loše, bla bla bla. I tako dalje. Dođeš uplatiti tiket u kladionici, tamo glavna tema navijači, tuča 2-3 ljudi koja je medijski prikazana kao rat, priče ko je koga, ko je prvi počeo, ko će najebati, koga treba zatvorit itd. Kući za ručkom slušaš za stolom o lošem životu, slušaš u kritikama, o novcu, o putovanjima, gledaš taj pritisak i slušaš o navijanju kao o nečem najgorem što postoji. Odeš do prodavnice, tamo žena objašnjava nekoj drugoj da je jako zabrinuta za vlastito dijete, da ne zna šta će sa njim, da sumnja na najgore jer vidjela je kapu i šal ispod kreveta. Otvaraš novine, na udarnim naslovnicama se raspravlja o navijačima, neki kvazi sociolozi uvjeravanju narod da je taj pokret opasnih namjera. Da se navijanje pretvorilo u huliganizam. Na benzinskoj dok točiš gorivo slušaš operatera kako govori da je baš prije tu bilo 2 kombija huligana, da nisu ništa ukrali ali da se „na njima vidi ono baš da su huligani“. Znaš ono, vidi se na njima, ne navijači, nego huligani. Onako iz glave procjena. Na veče upoznaš djevojku na izlasku, počastiš je pićem, bude dobro, ona te pita gdje si sutra, ti govoriš da ideš na gostovanje a njoj oči ispadnu, zgrožava se. Ma šokirana je. Jednostavno ne može vjerovati, vidiš u njoj razočaranje. Na cesti te zaustavi policija, uzme ti dozvolu, provjeri sve i prije nego ti kažu, sve je u redu slobodni ste, onako dobace usput : „a ti si onaj s utakmica ha?“. Na poslu gdje radiš 8 sati odrađuješ svoj dio a kolege tu i tamo spomenu navijače kada vide u novinama da je to aktuelna tema. Onda samo pljuju, ružno govore, uglavnom sve ono što su im usadili u mozak putem medija. Malo i tebe čudno gledaju od kad je tvoja slika izašla u novinama pa su te prepoznali u masi. Odeš na gostovanje. Nakon pretresa do gola bio si u tom busu sa 70 ljudi. Da, popišao si se u bocu na zadnjim vratima, da pojeo si pola sendviča koji si podijelio sa prijateljem, da, navijao si od prve do zadnje. Vratio si se u svoj grad ponosan. Došao kuci. Stavio šal i kapu pod krevet, izašao na balkon, pogledao u daljinu i poručio cijelom svijetu: „MA POPUŠITE MI SVI **** !!!“

FK Sarajevo vs BiH 1:2

Nije gostovanje, ali se ove tekme dobro sjecam i uvijek ce mi ostati u sjecanju.
Ciro je tad skupio odlicnu repku. Citavu naciju je digao na noge samo kako on zna. Cak su i susjedi zatezali za nas u par tekmi, ali ono srcem. Ciro je poznati showman pa je uspio bas da zagrije atmosferu u drzavi. Za jednu od kontrolnih tekmi izabrao je za pritivnika FK Sarajevo, koje je pokazalo da je dostojan protivnik, i najboljim igracima nase nacije. Tekma je bila nocna i mislim da je samo istok bio otvoren. Dolazimo na stadion i vidim dosta poznate raje, a bilo je i ljudi sa salovima BiH, dijaspora ili ko vec, nije me tad ni zanimalo.
Tekma je pocela, u meni neki cudan osjecaj. Lomim u sebi neke misli. Uvijek kad je neka tekma u porodici se odluci za koga ce navijati. Uvijek protiv plavih, vazda je stari govorio. Burazeru je zena bila trunda, a njen stari je zatezo za anamo one. Pa je burazeru bilo malo truba u par navrata nije mogao da se opusti (stid ga bilo sta li

). Vazda sam ga cepio da je papuca. U jednom trenutku govorimo za koga ce klinac navijati, sta ce punac reci. Kaze mlada <<nek je ono meni zivo i zdravo, pa nek navija za koga hoce>> tajac u dnevnom, cuje se samo komentator koji prenosi LP. Prekida ga burazer rijecima <<ma nek bude malo i bolesno samo nek navija za Sarajevo>>

to je to, to je ta ljubav. Sarajevo je uvijek bilo clan nase porodice i grb voljenog kluba zauzima posebno mjesto u stanu. Stari ima veliku zastavu u radionici u firmi. Ja sam godinama cuvao mnogobrojne transove sa sjevera. Jedne prilike idem po starog na posao, a on okacio jedan od manjih transova hz na vrata radionice u firmi. Glava me zabolila kad sam vidio, a znam da bi ubio za zastavu. Nije se sa tim zajebavat.

Znao je u nasoj majici otici u market u Gradac i tamo ga uhvatila Torcida. Stari se nije dao, sarmom je kupio domacine, cak su ga i pivom castili. Zaprepastio se kako puno znaju o nasem Sarajevu. Reko kakvi su, kaze <<normalni momci nisu ko vi divljaci>>

Stari je bolesnik, a buraz je na njega cuj da mu je dijete bolesno, ali samo da je bordo

Tako gledamo tekmu nasi protiv nasih. Za koga da navijam? Ja ne mogu pljeskat golu koji udje u nasu mrezu, pa makar ga i moj sin zabio. U tim mislima me prekida sansa za BiH, brani golman, cuje se sa tribina bravo golmane. Hajde kontam raja neutralna, nego dobro odbranio (mislim da je Ale). Jedan centarsut glavom u gol salje Handzic, delirijum na istoku,suze mi na oci raja se raduje, nasi vode. Ubrzo primamo gol i nastaje tajac, par onih dijasporaca se samo osmjehnu i tako proslavi gol nase reprezentacije. Opet tiha atmosfera, samo se komentarise tekma i fina igra nasih. OOOOOOO VOLIM TE SARAJ'VO... tiho i stidno se pocinje siriti istokom dok isti nije bas zagrmio kako samo on zna, kad ne ide sjeveru i kad je Sarajevu potrebno. To je to. Mi navijamo za Sarajevo, to je nas ponos i dika. Moje je srce uvijek uz njega, pa koliko god mi mozak pravio probleme u toj tekmi, uvijek sam isao srcem i nikad me nije izdalo. Igubili smo tekmu, mislim da je penal bio oko 90min. Moralo je tako, ne moze Sarajevo biti bolje od nacionalnog tima. Sta ce narod reci? Ja sam tako vaspitan, bordo cu uvijek voljeti, bordo cu uvijek bodriti

ps. i da, curica je u pitanju, kupila joj majka (nana) plavu haljicinu, dijete pocelo plakat. Burazer je dobro zatrovo

P.s. promjeni naslov teme u "Gostovanja kojih se sjecamo i ostale price" tako nekako

Laznjak je napisao/la:FK Sarajevo vs BiH 1:2

Nije gostovanje, ali se ove tekme dobro sjecam i uvijek ce mi ostati u sjecanju.
Ciro je tad skupio odlicnu repku. Citavu naciju je digao na noge samo kako on zna. Cak su i susjedi zatezali za nas u par tekmi, ali ono srcem. Ciro je poznati showman pa je uspio bas da zagrije atmosferu u drzavi. Za jednu od kontrolnih tekmi izabrao je za pritivnika FK Sarajevo, koje je pokazalo da je dostojan protivnik, i najboljim igracima nase nacije. Tekma je bila nocna i mislim da je samo istok bio otvoren. Dolazimo na stadion i vidim dosta poznate raje, a bilo je i ljudi sa salovima BiH, dijaspora ili ko vec, nije me tad ni zanimalo.
Tekma je pocela, u meni neki cudan osjecaj. Lomim u sebi neke misli. Uvijek kad je neka tekma u porodici se odluci za koga ce navijati. Uvijek protiv plavih, vazda je stari govorio. Burazeru je zena bila trunda, a njen stari je zatezo za anamo one. Pa je burazeru bilo malo truba u par navrata nije mogao da se opusti (stid ga bilo sta li ). Vazda sam ga cepio da je papuca. U jednom trenutku govorimo za koga ce klinac navijati, sta ce punac reci. Kaze mlada <<nek je ono meni zivo i zdravo, pa nek navija za koga hoce>> tajac u dnevnom, cuje se samo komentator koji prenosi LP. Prekida ga burazer rijecima <<ma nek bude malo i bolesno samo nek navija za Sarajevo>> to je to, to je ta ljubav. Sarajevo je uvijek bilo clan nase porodice i grb voljenog kluba zauzima posebno mjesto u stanu. Stari ima veliku zastavu u radionici u firmi. Ja sam godinama cuvao mnogobrojne transove sa sjevera. Jedne prilike idem po starog na posao, a on okacio jedan od manjih transova hz na vrata radionice u firmi. Glava me zabolila kad sam vidio, a znam da bi ubio za zastavu. Nije se sa tim zajebavat. Znao je u nasoj majici otici u market u Gradac i tamo ga uhvatila Torcida. Stari se nije dao, sarmom je kupio domacine, cak su ga i pivom castili. Zaprepastio se kako puno znaju o nasem Sarajevu. Reko kakvi su, kaze <<normalni momci nisu ko vi divljaci>> Stari je bolesnik, a buraz je na njega cuj da mu je dijete bolesno, ali samo da je bordo Tako gledamo tekmu nasi protiv nasih. Za koga da navijam? Ja ne mogu pljeskat golu koji udje u nasu mrezu, pa makar ga i moj sin zabio. U tim mislima me prekida sansa za BiH, brani golman, cuje se sa tribina bravo golmane. Hajde kontam raja neutralna, nego dobro odbranio (mislim da je Ale). Jedan centarsut glavom u gol salje Handzic, delirijum na istoku,suze mi na oci raja se raduje, nasi vode. Ubrzo primamo gol i nastaje tajac, par onih dijasporaca se samo osmjehnu i tako proslavi gol nase reprezentacije. Opet tiha atmosfera, samo se komentarise tekma i fina igra nasih. OOOOOOO VOLIM TE SARAJ'VO... tiho i stidno se pocinje siriti istokom dok isti nije bas zagrmio kako samo on zna, kad ne ide sjeveru i kad je Sarajevu potrebno. To je to. Mi navijamo za Sarajevo, to je nas ponos i dika. Moje je srce uvijek uz njega, pa koliko god mi mozak pravio probleme u toj tekmi, uvijek sam isao srcem i nikad me nije izdalo. Igubili smo tekmu, mislim da je penal bio oko 90min. Moralo je tako, ne moze Sarajevo biti bolje od nacionalnog tima. Sta ce narod reci? Ja sam tako vaspitan, bordo cu uvijek voljeti, bordo cu uvijek bodriti

ps. i da, curica je u pitanju, kupila joj majka (nana) plavu haljicinu, dijete pocelo plakat. Burazer je dobro zatrovo

E svasta

Sparta Prag vs Sarajevo 2012
Par dana prije tekme vracamo se iz grada ( za nas dobrinjce je svaki odlazak u grad dozivljaj

) Jedan nas napusta u Svrakinu, a mi produzujemo za Dobrinju. Kod Fahdove mi zvoni telefon, vidim Daki lik koji je izasao u selu kroz koje prolazi trola. <<Sta je koji ****?>> javljam se tako jer me je prao citavim putem. <<Brate sad sam skinuo majicu Grobari>> sav odusevljen javlja radosnu vijest. <<Kakvi Grobari u Svrakinu? Znam da ih ima u Lukavici, ali bas tu ne vjerujem.>> Kune se i poslije donosi do nas u mahalu da vidimo pa mozda i slika bude, pa je bacimo nekim poznanicima iz Beograda ( kod kojih cemo nenadano odsjesti jednu noc na putu za Prag ). Bili Topalovic. Grobari su zakon (natpis na cnoj maji). Jeko Bili Topalovic? <<Ovo mora da im je nik ratni heroj usta ga **** zlocinacka>> Sve cetvorica dumamo ko je Bili Topalovic, svima nam je poznato, ali ne moze balija da uklopi. Zovem burazera stariju gardu. <<Ko je Bili?>> << To vam je debili lik iz filma "Maratonci trce pocasni krug". Nema to veze sa Grobarima, vratite ba majicu tom nesretniku i izvinite se. Kupite mu bombonjeru>> HAHAHA umirem od smijeha i ne vjerujem, u glavi mi da li da ga furam da je Bili lik iz ALCZ ili da mu kazem istinu, ali svatio je odma jer nisam mogao da prekinem da se smijem. <<Sta je rek'o?>> prekida moj iritirajuci smijeh jer su me sva trojica gledali i cekali da otklonim njihovo dumanje. Priznao sam sve i pitao kakav je lik koji je greskom nastradao

Mogu misliti momka ni kriv ni duzan go ode kuci

<<Ma **** lik, malo duza kosa ima ga bas>> <<Da nije Ismet? >> <<Moze biti>>

otkriva nam da mu je haver iz mahale pomogao i da je isti zeljovac i dolazimo na ideju da mu damo tu maju nek je nosi anamo onima i nek se kurci, mozda je nekad i zapale kad budu igrali proditv bratske im grupe

Sutra na kafi dogovaramo se kako cemo u Prag. Znamo da smo dobili oko 1100 karata. Moramo ici, znamo da ce biti nekih padobranaca more jer Centro nesto organizuje i tako ce ici masa raje. <<Ne mogu majke mi da slusam glupe price, morat cu popiti xanax ili nesto bas da me uspava da se probudim u Pragu

>> Zvono telefona prekida diskusiju i cuje se Daki <<Halo bre, Beogradjani>> znamo ko je. Imamo par drugova medju Delijama. << Cuj ovo Kula>> ukljucuje spikerfon,a oni tamo grme << kad te vidim na megdanu, poznajem te po bežanju, stani stani kukavice da ti jednom vidim lice.>> Kaze Daki sinoc smo zajmili jednog "Grobara" pricam vam uskoro uzivo. Tako nas najavljuje u Beograd, nas put za Prag.
Nas put za Prag pocinje u drugom smijeru, svi idu za Hrvatsku, a mi za Srbiju

Dobrinja uvijek u kontru

Zavrsili smo par papira i idemo kod Baneta na Beogradske nocne derneke, po splavovima, sa zenama od milion eVra kako on to kaze. Nakon zabavnog putovanja stizemo na granicu sa Srbijom, gdje nas trkeljaju. Na pitanje gde idete? Odgovaramo <<Beograd>> drot sa odvratnom njuskom me pita << sta to ima u Beogradu?>> Cuj sta ima u Beogradu? Sta nema sumski covjece. <<Vidjecemo>> . << Hajde malo stanite sa strane pa da vidimo>> . Prvo trkeljaju auto i nalaze dva sala hz, << Dragane, s' kim to Zvezda igra danas?>> Gledamo se u nevjerici. Pita iz kojeg dijela Sarajva dolazimo, znamo li Njegosa, Slavisu, Marka... Dado poznaje jednog Marka, ali to mu je drug od sina iz osnovne

Pocinju da ga rove, inace imao je neki sivi sorc sa 50 djepova i iz jednog djepa pocinju da vade travu. Pretrno sam, znam da nije od tog posla. << Dragane vidi ovo?>> Privode ga u kucicu tamo, a mi sjebani ostajemo da ga cekamo, da vidimo sta dalje, bez njega ne idemo ni naprijed ni nazad. Vraca se nakon pola sata, sa kezom i pali cigaru rijecima << **** te kad sam brao one rezdelije kod skole, ostalo mi lisca u djepu.>>

Ne mogu da vjerujem kakav kreten, smijemo se do Beograda tacnije do bloka 24. Gdje nas Bane uzima pod svoje. Kod kakvog smo kretena bili, dobro smo i krenuli na tekmu. Tu noc providomo po splavovima, a Daki zavrsava sa nekom kurvom na "gajbi". Puca joj socijalu, kako je u Bosni tesko, kako nas jebu politicari, nemamo da jedemo, bas je lose. Cura izlazi iz sobe i place, kontam da je nije napunio

go u gostima

<<Sta je bilo?>> <<Maca spuco sam joj socijalu nije mi naplatila>> HAHAHAH pravi djavo i najveci kojeg znam. Ostajemo do jutra budni, a predvece planiramo krenuti za Madjarsku i dalje da furamo prema Cehi. Bane nam puni rezervoar i ubacuje nam neku klopu u auto uz rijeci << Piletina je balije >> Najavljuje da ce nam biti gost u uzvratnoj na Kosevu i da spremimo 3 karte za njega i dvije hijene

Nije pripadnik hijena, ali zna ih sve jer su mu iz bloka.
Ulazimo u Madjarsku bez problema i furamo prema Slovackoj, vozimo na smijene i spavamo isto tako, pravimo male pauze po pumpama, zbog radi sebe

Imamo bukiranu sobu u jednom motelu u Pragu i tu planiramo da spavamo kao ljudi prije tekme.
Dolazimo u prag bez ikakvih problema, malo nam je trebalo da nadjemo motel, ali uz pomoc finih cehinja i to je rijeseno. Odmah se bacam na krevet, hocu sutra da sam odmoran, a oni nemirnog duha odose malo da zuje gradom. Budi me smijeh i kreveljenje kretena sa kojim sam kao po nekoj kazni krenuo na daleki put. Dado je na istu foru kresno neku cehinju i baco joj socijalu o Bosni. Ne vjerujem, ljudi guze, a ne placaju, sta ne placaju, dala mu 100eura da ima za povratka. Ne mogu da vjerujem sta slusam i kontam da me furaju. Slag na tortu je taj sto mu je Daki uzeo 50 eura zbog ideje i zastite na prava iste.

Svanulo je, pakujemo se i nalazimo nase. Cesi nas gledaju u cudu i komentar jednog od novinara je << to je taj balkanski kalibar >>

Izgubili smo 5:0 i danas mislim da je realno bilo 3:0. Nismo toliko losi bili, za toliko ponizenje. Na tekmi je bilo par prijatelja iz Drezdena, momcima svaka cast, navijali su i oni koliko su mogli i znali

Tako je proslo jos jedno organizovano gostovanje

Imena likova su izmisljena ( kao i prica

)

Imas li jos kakvu pricu Laznjak?

MortemHz je napisao/la:Imas li jos kakvu pricu Laznjak?

Uletim sa vremena na vrijeme i vidim sve isto kako je ostavljeno. NIKO NEMA NEKA ISKUSTVA? MRSKO VAM KUCAT? Stara ekipa sa predhodnih gostovanja planira Italiju ako Bog da. Pa ce biti neki izvjestaj.

Intervju sa osnivacem Hordi Zla
http://balkanskinavijaci.com/intervju-s ... hordi-zla/

Laznjak je napisao/la:Intervju sa osnivacem Hordi Zla
http://balkanskinavijaci.com/intervju-s ... hordi-zla/

Šteta što nema niko iz tih prvih generacija na sjeveru

26.07.2018 je*eni Bergamo.
Da napravim mali uvod u ovu pricu, firma zvana "Horde zla" prozivljava mali pad u zadnjih par mjeseci, ali svjedoci smo da se ista dize i da ce se ako Bog da vratiti na prvo mjesto bh scene na kojem trenutno nije niko.

Sjedim na kafi sa haverom i gledam neku tekmu mundijala, smori me zivog i onako iskljucenom do mozga mi dolazi informacija << izvukoste atraktivnog prtivnika>> <<Atalanta brate, vrh, strogi špic ultra furke, medju pet najjacih grupa na cizmi, ali moze i Fiorentina ako Milan...>> Koga on fura? Kome on prica o Seriji A? Pa ja znam koje sredstvo za ciscenje koriste u svlacionici Crotonea, znam gdje su kupljeni peskiri koje koriste igraci Sasuola, znam ko je zalijepio zvaku ispod klupe u svlacionici za goste na Olimpiku, znam ko gu*i zenu od trener Spala... on ce meni o Seriji A. <<Atalanta? Furas me? >> Vec zovem havera sa posla i dogovaramo se kako cemo rizikovat i otkaz i ostaviti gladnu djecu, nezadovoljene zene i idemo za Italiju ( dobro ste culi Italiju

)

Uvezujemo se par dana i planiramo 20 ljudi koji idu, mimo grupe koja je u leru. Srecem par bitnih ljudi i svi su za, ali ... Uvijek ima ali. <<Ako ne odemo na ovo, ugasite grupu slobodno, par problema sa nebitnim ljudima ce stopirati navijacki hadz. Blizi se dan polaska i grupa od nas 20 spada na 15, 10, 8, 6 i na kraju drug mi govori kako mu je isteko pasos i kako sjedi u goloj vodi na kaucu i ozbiljno razmislja o suicidu, a ja razmisljam da ga roknem punim. Usta te je8em u sta si gledo i sta si konto. Ekipa vidno oslabljena, rastrkava se u dva auta i oni su jos pod upitnikom. Saznajem da ide grupa i pokusavam da se uvalim medju staru raju, medjutim to je novija generacija, nabrijana i zeljna zestine, a ja opet prosao svasta i ne mogu da slusam svakakve price. Da je Zenica mogo bi, ali ovo ... NE

Dumam tako sta cu i kako cu i zvoni mi telefon. Stari skolski drug, bolesnik svega sto je vezano za FK Sarajevo.
On <<Kako ides?>>
JA << Evo drzim pare u ruci i dao bi duplo, samo da ima neko normalan >>
On << Brate ne moras nista dati, samo da ides sa nama >>
Zadovoljan i sretan zbog saznanja da se isti bavi rentanjem i da ima vec 6 ljudi u kombiju ja sam 7 i ima jos lufta. Ne moze propasti nikako. Otkazo je neku ekspediciju koja je zakazala termin unaprijed. Jbg Sarajevo se fajta sa ligom koja je medju prve dvije u svijetu. Horde izlaze na megdan stvoriteljima ultra fazona. Jednoj od najzescih grupa kako u Italiji tako i u Europi.

Svanulo je jutro i iscekuje se polazak koji je tek navece

OKo 18h krecu braca za Italiju sa jednim busem, sedam kombija i 15 - 20 auta, bit ce i svaba desetak dva'es'.
Ja kao ja jos ne krecem, neke komplikacije sa kombijem, tako da zadnji krecemo iz Sarajeva, tacnije oko 12h izlazimo na auto put i avantura pocinje

U putu standardna zezancija, cuga, pljuga i jos neki zabranjeni preparati, nama jako dragi. Prisjecanja raznih gostovanja i prica dva druga koja se nisu vidjela par godina. Na par kilometara od granice sa Hrvatskom dvije maloljetnice sa nekim majicama preko guzice izazivaju nasu paznju i skripu guma. prosipa se piva po jednom od nas i dok vozac dobacuje damama, sa zadnjeg sjedista se dobacuje vozacu i prijeti, kolika je njegova zelja da se ispuse na jednoj od njih, tolika je nasa da se ispusemo na njemu, jer nam je pored pive prosuo i jako bitnu supstancu

Curice nestaju u mraku, a mi nastavljamo prema lipoj njihovoj i na granici drot govoti da su nasi prosli prije nekih sat vremena. Na sto se cuje pitanje iz kombija: << A izvinijte jesmo mi zadnji koji prolaze ? >> hahah Pitanje sa mozgom nikakvih dodirnih tacaka nema, ne znam kako je uspio to da izgovori i jos ne vjerujem da je to izaslo iz necijih usta, a ne brata do mene. Kroz Croatiu nikakve aktivnosti, samo jos vece kolicine tecnosti se unose u organizam.
Na grani sa Janezima srecemo nas bus i Horde na granici. Nesto ih peglaju, a mi kao nismo sa njima, da lakse prodjemo. Na pitanje: << Kam ste prisli >> << Regio Emilia >> <<OK>>

Prolazimo HZ i stajemo na parking i spajamo se sa ostalim kombijima koji cekaju bus. Tu bacamo plan da cemo upasti na trg i tu cekati napad domacina. Sloveniju prolazimo uz jos jedno stajanje i tu dobijamo informaciju da se svi skupljamo u Trstu na kafi. Tu puca veza i idemo individualno, kao lak plijen svim ultasima sirom Italije. Ulazimo u Trst i cuje se komentar: << Cuj na kafi u Trstu, pa nije Jablanica >> Jedva izadjosmo iz Trsta. Ako vam kazem da vec na ulazu u Italiju imamo pratnju civinih drotova, dva auta. Gdje god se mi zaustavimo, zaustavlja se i jedno auta sa jednim ili dva drota koji su na vezi sa ostalim. Bukvalno smo bili slobodni i pod pratnjom u isto virjeme. Vozimo se i na tablama vidis Milano, Rim, Torino ... melem za moje oci, oci covjeka koji je ovisan o Seriji A. Uspostavljamo nekako vezu sa nasima i javljaju nam da su haman u Bolonji gdje ce odsjesti, a mi nastavljamo dalje i cekamo ih kod MCdonaldsa i tu bacamo suplju 3h. Upoznajemo neke ljude iz Doboja. Karabinjeri su parkirani 50m od nas i uopste ne obracaju paznju na nas, pustaju nas da se glupiramo, sve dok ne ugrozavamo sigurnost drugih. U tom trenutku zaustavalja se kombi sa Talijanskim tablama i iz njega izlaze neki likovi bez majica, zalijecemo se na njih i u zadnji cas vidimo crnca medju njima i tu pada svaka logika. Fula samo takva, a moglo je biti svega. << Hajmo ih sve prebiti sem crnca >> ahhahaha Ko su i gdje su krenuli nikad saznali nismo, a vrtili su se jos malo po MC-u i isparili. U tom trenutku medju nas ulijecu nasa 3 kombija i auto, spajamo se i nastavljamo dalje. Odma karabinjeri krecu i jure sa nama 150k/h po auto cesti koja ima 4 trake. Da dobro ste culi 4 trake. Tackamo se sa njima po putu u par navrata smo ih ostavili i po 100 metara, ali zilavi su

. Skrecemo sa auto puta i prije naplatnih kucica stajemo jer smo izgubili jedan kombi. Tu smo na ziceru Bergamovcima koje iscekujemo svaki cas na naplatnim kucicama. Proslo ih je par u dresovima Atalante, neozbiljno za neki napad. Dolazi kombi, koji je krenuo u neku akciju sam, bez nekih konsultacija, besmisleno mafijanje, bili su dobar mamac. Nismo bili ozbiljni sto se tice razmisljanja da ovo nije nasa liga i navijaci iz BiH gdje znamo svakog u brk.
Prelazimo kucice i tu nas docekuju neke fine cike sto u uniformama sto u civilu i formiraju nam skup veselih momaka zeljnih avantura

10-ako kombija, 20ak auta i 1 bus formiraju karavan nakrcan od zla. Ulazimo u dugo iscekivanu pokrajnu uz pjesmu i dobacivanje pojedinim simpatizerima Atalante i nekim Cicolinama. Osmjehnule su nam se, cak je jedna i mahala

Skupljamo se na parkingu ispred gdje su nas docekali par nasih i 1 kombi Drezdenovaca. Saznajemo da je 20-ak nasih u "gradu" iscekuju neki napad, ali nista od toga.
Ulazimo na stadion kroz 15 nekih kontrola... vidis Evropu, organizovanost, teren i stadion o kakvom samo mozes sanjat, a stadion u pokrajni nekoj. Nebitan totalno. Atalantine ultrase kako grme, drug mi nesto govori ja mu citam rijeci sa usana, ko nije bio, zajebo se. Primamo brzo gol, ali to ne zaustavnja nase ludilo koje smo ispoljavali da se sto bolje predstavimo zabarima i da opravdamo gostovanja nasih komsija iz susjednih zemalja koji su tamo haos pravili prije nas. Na ogradi se siri sal Rome radi provokacije protivnika, a i pokazuje nase simpatije prema istoimenom klubu ( ako hoce kakvo prijateljstvo, samo oni i Torinezi dolaze u obzir, ostali nek nam se ne javljaju

) Primamo slican gol, ali to je Atalanta sta ces, daleko smo mi od njih. grmile su par puta nase pjesme, a najbolnija je ona koju razumiju, Atalanta vafankulo! Tako je i bilo, uvaljasmo im dva gola, Bog sami zna kako i pokloni nam najljepsu noc do tad. Bile su slicne u Belgiji i Turskoj, ali ovo je posebna. Simpatizeri sa istoka nam dobacuju Srbija,Srbija... na sta opet ide Atalanta vafankulo

! Meni najdraza jer najvise boli, brzo stize odgovor iz zabarskog kopa, ali nije nas omeo. Tekma zavrsava, slavlje sa igracima i nase zadrzavanje na stadionu oko 1h. Imam pratnju do hotela gdje se odmaramo i sutra vracamo kuci. Noc prolazi u slavlju po hotelskim sobama... Bili smo im dobra prilika, rasuti smo hodali po "gradu" stajalistima, naplatnim kucicama i gdje sve ne... sve u svemu odlicno gostovanje i sve u svemu vjetar u ledja za oporavak sjevera.

bistrik87 je napisao/la:Evo jedna prica iz Ex Yu na dobro jutro, imam cak dvd intervjua ne znam bil ga mogo na youtube postavit u vezi ove tuce u h. Horde su dosle u Beograd u jutro kao nekad sto se moglo a ne sad ova represija, 300 navijaca Sarajeva je otprilike bilo, ozbiljna ekipa, tad se nije svakom dalo ic na velika gostovanja sa grupom. Prije utakmice kada su HZ krenule prema stadionu JNA, zacuo se ogroman huk ispred HZ, brdo ih je malo dijelilo al su svi svjesni bili sta je iza brda, grupa grobara brojnost mozda hiljada, hiljada i po. Kada su se popeli na brdo, obije grupe su bile svjesne da ce doci do opce tuce, a onda se desava scena koja je "nasmijala" Grobare il hajmo rec zbunila, Emir ( mozda on mozda lazem tacno nmg rec ) al uglavnom on je bio poznat sto je svaku utakmicu dobio mare, imao je i istetoviran lik tite te kad bi ga milicija skinula ne bi smjeli na titinu tetovazu udarat, al ne bitno to, uglavnom neko se popeo il Emir il neko drugi, na kucaru i skinuo satalit, sisa i zapjevao "Mi imamo satalit satalit satalit, mi amo satalit a gdje je vama" to je naravno svih 300 ljudi zapjevalo dok je krenulo prema grobarima. I onda nastaje opca pometanja, bilo se dok se vise nije moglo izdraz, grobari su bili mnogo brojniji, a onda Dado Jadranko od muke i tuce vadi noz i izbo je tri grobara tu nastaje pometnja ziva, kasapljenje, milicija dolazi, hapsi se. U novinama je izaslo "Horde zla navijale nozevima"; "Horde zla divaljale Beogradom". Onda za par dana dolazimo do intervjua sto sam spomenuo gdje u emisiji uzivo sa Hordama Zla pitaju ko je izbo grobare u Beogradu, na to je Dado odgovorio "Ja sam i izbost cu ih jos ako treba". Inace taj covjek drzi trenutno kafic na AP, mozda ste ga vidjali a niste svjesni da je mnogo doprinjeo zasto su Horde bile strah u Ex Yu. Takodjer je prilikom ulaska BBB na Kosevo probio se kroz miliciju i palicom od bubanj izbio bubnjaru oko. Ima mnogo tih prica vako cu nekad podijelit za neke koji mozda nisu znali, il neke scene i sve to. Zanima me dali iko zna ime momka i gdje je sad, sportista je bio veliki, a poznat po tome sto je Arkanu ispred tribine stao i trazio da sidje da se pobiju, naravno takodjer clan Hordi Zla, al se rijetko gdje pominje srcani momak

@laznjak imas pricu, svaka cast! Koliko si ih samo zbario na čapri

Uzivancija citati

Evo jedna smijesna scena, nisam prisustvovo, al je istinito. U pitanju je gostovanje Rudaru, ja mislim Banovici, uglavnom rudarski grad. Kako HZ izlaze i voza ja mislim, prvi je izasao Celo Bajramovic, na sta ga je nakav momcic iz daljine cumurom gadjo, a na to ce Celo sa prstom upozorenja "Doš ti meni mali da se školujes u Sarajvo"

E sad jedna ozbiljnija prica.
"Kako su Grobari pali glavni transparenti"
Gostovao je Partizan, sve je bilo ono ko u to vrijeme, gdje se cekaju Grobari, gdje dolaze, dolazi prva grupa, druga, male tuce, policija, ono lijepa vremena kad se nije islo da ubijes covjeka. Sad tacno ko je tu bio, ne znam, Sirko jeste, Samir zvani Droga "momak koji je imo srce ko Trebevic, al nazalost nadimak mu je doso glave, otvoren i zatvoren bukvalno u bolnici", situacija je bila u polumjesecu, neke djevojke su sjedile, i dva tri momka, torbe su imali nake, i culo se da pricaju kako cekaju kao bus ovo ono. No djevojka slucajno poce ekavicu pricat, e tu vec se nesto posumljalo, prisle su im Horde, Samir rece hajd otvori torbu, a ona nema potrebe, zvat cu miliciju ovo ono, u svoj toj zbrci maloj, skontaju jedna djevojka crno bijelu majicu ispod duksa ima, to kad se skontalo, mi za torbe, momci i djevojke nemojte bre, sta vam je, ne diraj, palo je tu par samara momcima. Kad su se torbe otvorile, bruku salova Grobara, druga torba bruku transparenata, bukvalno glavni transparenti, opet par samara torbe su uzete. Nije bilo mobitela u to vrijeme pa malo je trebalo vremena da dodje to do grobara, transparenti su pali ujutro, a tekma je negdje poslije podne, a dosla je prica do grobara, tu nastaje pometnja, Grobari bi poginuli za iste transparente, al glupa prica kako su pali, cuj djevojkama oteli. Dzine je vazda bio dobar sa Grobarima, i da danas vjerujte mi na njegovo ime u BG, nema veze sto ste "turcin", Grobari bi vas primili, cijene njegovo ime niste svjesni. No dogovor vrha Hordi je bio, ono i ocekivat, nije palo u tuci, djevojkama oteli, tako da se ispostovo kodex i isti su vraceni prije utakmice, sve do jednog. A vidite kako je danas, skladista obijaju i kradu transparente, kodex 0, jedino kod nas ja mislim da idalje postoji tog kodexa. Eto nije gostovanje al je zanimljiva prica, mnogo je raje ne zna, al eto ko poznaje Sirku nek ga na kafi upita.

ledesma je napisao/la:@laznjak imas pricu, svaka cast! Koliko si ih samo zbario na čapri Uzivancija citati

Evo brate izleti po neko pa nesto i on napise, da i ja sta procitam

Imam jos par gostovanja koja bi podjelio, ali od obaveza nemam kad. Evo Bistrik je tu malo cemo njega slusat vidim da je stariji pa da se obrazujemo navijacki.
A ovo za textove, uvijek sam imao 3-4 iz pismenog i lektire, ostale ocjene bile lose pa nisu dali vise

ko kad nam je skolstvo rupa velika, ovakvi talenti propadaju.

SportSport.ba

FK Sarajevo - Utakmice kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: Gostovanja kojih se sjećamo

Re: FK Sarajevo - Gostovanja kojih se sjećamo

Re: FK Sarajevo - Gostovanja kojih se sjećamo

Re: FK Sarajevo - Gostovanja kojih se sjećamo

Re: FK Sarajevo - Gostovanja kojih se sjećamo

Re: FK Sarajevo - Gostovanja kojih se sjećamo