SportSport.ba

Svaka čast, novi tekst je za 10. Jako lijepo osmišljena i napisana.

Nigdje rovova, a metaka svugdje

Nekoć se nogomet igrao zbog navijača. Kažem 'nekoć', jer to danas nije slučaj. Ili je izražen u milimetarskim procentima. Dobro, predajem se. U "normalnim" zemljama se, tu i tamo, nogometna predstava prezentira navijačima kao zanimljiv film u kinima. Zanimljiv, ponekad i dosadan. Lijepo je vidjeti oca i sina na jednoj od tribina "nekog tamo" stadiona. Ponekad, kada otac nema vremena, sinu društvo pravi njegov djed, ili baka, ili mama...

I, onda, kada se utakmica završi, prepričavaju se potezi, asistencije, golovi... U Bosni i Hercegovini je nešto drugačije. Malo je manje takvih prizora na stadionu. Možda se na terenu i daju vidjeti lijepi potezi i golovi, ali izvan njega baš i ne.

"Ahmede, jesi čuo da je ubijen jedan 'naš' navijač u Širokom?", pitao je Suljo svog komšiju na kafi. "Ma, čuo sam, nego šta. Jesi vidio, ubiše mladog čovjeka. Barabe su to, moj Suljo", odgovara Ahmed.

"Uvijek sam ja govorio da ne treba djecu slati kad se ide 'njima' u goste. Najgori su roditelji od tog momka, znali su da će biti belaja, i opet ga puste da ode", dodaje pomalo već zabrinuti Suljo", a kao iz topa će Ahmed:

"Nisu bolan roditelji krivi. Momak je volio Sarajevo, bio je vjerni navijač. Rahmet mu duši... Ja sam u svoje vrijeme hodao po Marakani, Poljudu, Maksimiru...".

I pričali su tako satima, Ahmed je krivca tražio u "njima", dok je Suljo optuživao vlasti, koja ne radi ništa po pitanju navijača već godinama.

Tristotinjak kilometara južnije, nešto raspoloženiji bili su Ivan i Marko, ljudi "u godinama" koji žive i rade u Ljubuškom.

"Ne znam kog se vraga sve ovo moralo dogoditi. Ali nažalost prika, tako je to kada manglupi dođu iz glavnog grada, pa pokušaju dokazati da su oni neko i nešto. Sve su to narkomani i klošari, vidiš samo kako se odijevaju", veli Ivan, povlačeći "kraljicu" u već drugom satu šahovske partije.

"Doista mi je žao tog momka. Ali, 'naši' sigurno nisu krivi. Pa oni su samo branili svoje. Svako bi. Šta kog vraga imaju dolaziti navijači u Široki, kada se zna što se može dogoditi", dodaje Marko.

I tako mjesecima, pa i godinama kasnije, Ahmed i Suljo su imali jednu priču, Marko i Ivan drugu, a Radoslav i Aleksandar neku treću...

Činjenica je samo da je ovaj svijet prije više od godinu dana izgubio Vedrana Puljića. Uze mu život metak. Nigdje rova, a metaka svugdje. Nigdje ni oružja, a krvi i previše. Utakmice Sarajevo - Borac, Široki - Željezničar, Čelik - Zrinjski dobijaju epitet "najopasnija utakmica kola", a paljenje državne zastave u Prijedoru "potez kola", ili obratno...

U goste se više ne ide s ciljem da se pobijedi, već da se preživi. To je, opet, pitanje na koje niko i nikada neće odgovoriti na pravi način. Možda će jednom, za sto, dvjesto ili tristo godina, na ovim prostorima, Marko i Ivan, Suljo i Ahmed, Radoslav i Aleksandar, zajedno, pod jednom zastavom, sa istim žarom, bodriti jednu te istu ekipu...

Ne bi ni to bilo loše. Do tada, što manje dragih nam osoba na zadnjim stranicama štampe, razbijenih glava, polupanih objekata, uništenih stadiona...

mocan tekst

Nažalost biće još puno Vedrana
Za ovakve stvari jednostavno svi smo krivi Odličan tekst btw

Kolumna nakon dugo vremena, napisana jutro nakon utakmice u Banja Luci.


Od Drine pa do Une, od Save pa do mora... Iz kola u kolo, iz sezone u sezonu...

Na Gradskom stadionu u Banja Luci sinoć je odirana spektakularna utakmica, u kojoj su epilog svega bila četiri postinuga pogotka – po dva na obje strane. Aktuelni prvak, Borac, u dva se navrata spašavao protiv Željezničara, ali rezultat 2:2 na kraju se ispostavio kao najrealniji.


Sjajne akcije domćih i gostujućih igrača nizale su se iz minute u minutu, a sve to aplauzom su ispraćivali svi prisutni na banjalčkom stadionu, njih oko 10.000, od čega tri stotine popularnih Manijaka iz Sarajeva.

Na press-konferenciji po završetku utakmice trener gostiju Amar Osim zahvalio se domaćinu na odličnom prijemu, korektnoj igri, te dodao da je ovoj državi potrebno više ovakvih utakmica. Ni domaći trener, Zvezdan Cvetković, nije bio razočaran remijem, te je također naglasio da je ovo dokaz da bh. nogomet vidno napreduje, iz dana u dan. Kamere su zabilježile srdačne susrete pojedinih domacih i gostujućih navijača, koji su sa rekvizitima svojih klubova čavrljali o utakmici, ali i sportski čestitali jedni drugima na osvojenom bodu...

Ok, priznajem, pretjerao sam. Obično zagolicam maštu i na taj način pobjegnem od realnosti. A realnost je takva kakva je. Nema naprijed, a kasno je da se vraćamo unatrag (dovraga, ionako smo dovoljno 'donji'). Jucerašnja dešavanja u Banja Luci, meni osobno jednom od ljepših gradova u BiH, desilo se, neki će reci, nešto neočekivano. Ma, to se malo lažemo? Ništa novo se nije desilo. Bar pedeset puta sam imao prilike vidjeti slične prizore. Od Drine pa do Une, od Save pa do mora... Iz kola u kolo, iz sezone u sezonu...

Navijaci Borca, ili preciznije i prikladnije huligani, pokazali su po ko zna koji put svoje pravo lice. Navikao sam slušati „ubij Turčiina“ i „pi*ke balijske“, a jurišanje protivničkih navijača sa brojnim poprilično povelikim kamenjem u rukama, priznajem, nešto je novo. Čini se da sam nešto propustio? Bit će da je kamenje u modi. Neki novi trend. Navijački. Pardon, huliganski. Divljački.

I, zamislite sada kako normalan roditelj reagira kada mu sin kaže da večeras ide na tekmu. Ili kako će reagirati. Sigurno mu se neće dopasti ideja da njegov sin bude na tribini, koju će, da se pretpostaviti, protivinički navijači zasuti kamenicama, ili će, slučajno, zalutali metak u gužvi završiti baš u nekom dijelu njegovog tijela. Bude li imao sreće, osjetit će "samo" pendrek na svojim leđima.

Stadion u Banja Luci, nažalost, nije jedini sa ovakvim prizorima. Sjetit ćemo se pokojnog Vedrana Puljića, navijača Sarajeva koji je ubijen u Širokom Brijegu. Koliko je „ovih“ i „onih“ zastava zapaljeno, koliko samo ružnih povika s tribina, prebijenih navijača i ozlijeđenih policajaca... Za promjenu, ove sezone i igrači bivaju žrtve (policajac u Trebinju je Torlaka udario pendrekom po glavi). Bilo bi odlično da je sve ovo nabrojano prošlost. Ne, riječ je o sadašnjosti, a sve izglednije i budućnosti bh. nogometa.

No, sve ovo ne cudi, obzirom u kakvoj državi živimo. Naravno, svaka struktura na svoj nacin odgovorna je za sve što nas je zadesilo zadnjih iha-ha godina. Ne bi ni ti huligani olako pravili incidente da nema rupa u kompletnom sistemu. Kada ga jednu, dvije, tri, pet ili deset utakmica ne šcepa ruka pravde, i jedanaestu ce po svom. Budite sigurni u to.


Komitet za normalizaciju učinio je dosta dobrih stvari od svog imenovanja, ali po ovom pitanju se još uvijek nisu potrudili pronaći rješenje. Opet će uslijediti sitna kazna i 'ajmo Jovo na novo. Jedino je upitno hoće li se sljedeći incidenti da se dogode u Banja Luci, Sarajevu, Zenici, Mostaru, Gradišci ili Širokom Brijegu.

Što se mene tiče, nastavit ću se brinuti o sopstvenoj sigurnosti, pa ću vikendom ispred ekrana gledati „normalne“ lige i užvati u utakmicama Manchestera, Reala, Barcelone, Intera, Bayerna... Bar dok se stanje u ovoj Čemer-ligi ne popravi, a bojim se da ce proći još puno vremena i da će se još puno krva proliti. Eto, takva nam je situacija, da u sportskoj rubrici koristimo termine iz crne hronike. Putuj Evropo...

MinistaR je napisao/la:Kolumna nakon dugo vremena, napisana jutro nakon utakmice u Banja Luci.


Od Drine pa do Une, od Save pa do mora... Iz kola u kolo, iz sezone u sezonu...

Na Gradskom stadionu u Banja Luci sinoć je odirana spektakularna utakmica, u kojoj su epilog svega bila četiri postinuga pogotka – po dva na obje strane. Aktuelni prvak, Borac, u dva se navrata spašavao protiv Željezničara, ali rezultat 2:2 na kraju se ispostavio kao najrealniji.


Sjajne akcije domćih i gostujućih igrača nizale su se iz minute u minutu, a sve to aplauzom su ispraćivali svi prisutni na banjalčkom stadionu, njih oko 10.000, od čega tri stotine popularnih Manijaka iz Sarajeva.

Na press-konferenciji po završetku utakmice trener gostiju Amar Osim zahvalio se domaćinu na odličnom prijemu, korektnoj igri, te dodao da je ovoj državi potrebno više ovakvih utakmica. Ni domaći trener, Zvezdan Cvetković, nije bio razočaran remijem, te je također naglasio da je ovo dokaz da bh. nogomet vidno napreduje, iz dana u dan. Kamere su zabilježile srdačne susrete pojedinih domacih i gostujućih navijača, koji su sa rekvizitima svojih klubova čavrljali o utakmici, ali i sportski čestitali jedni drugima na osvojenom bodu...

Ok, priznajem, pretjerao sam. Obično zagolicam maštu i na taj način pobjegnem od realnosti. A realnost je takva kakva je. Nema naprijed, a kasno je da se vraćamo unatrag (dovraga, ionako smo dovoljno 'donji'). Jucerašnja dešavanja u Banja Luci, meni osobno jednom od ljepših gradova u BiH, desilo se, neki će reci, nešto neočekivano. Ma, to se malo lažemo? Ništa novo se nije desilo. Bar pedeset puta sam imao prilike vidjeti slične prizore. Od Drine pa do Une, od Save pa do mora... Iz kola u kolo, iz sezone u sezonu...

Navijaci Borca, ili preciznije i prikladnije huligani, pokazali su po ko zna koji put svoje pravo lice. Navikao sam slušati „ubij Turčiina“ i „pi*ke balijske“, a jurišanje protivničkih navijača sa brojnim poprilično povelikim kamenjem u rukama, priznajem, nešto je novo. Čini se da sam nešto propustio? Bit će da je kamenje u modi. Neki novi trend. Navijački. Pardon, huliganski. Divljački.

I, zamislite sada kako normalan roditelj reagira kada mu sin kaže da večeras ide na tekmu. Ili kako će reagirati. Sigurno mu se neće dopasti ideja da njegov sin bude na tribini, koju će, da se pretpostaviti, protivinički navijači zasuti kamenicama, ili će, slučajno, zalutali metak u gužvi završiti baš u nekom dijelu njegovog tijela. Bude li imao sreće, osjetit će "samo" pendrek na svojim leđima.

Stadion u Banja Luci, nažalost, nije jedini sa ovakvim prizorima. Sjetit ćemo se pokojnog Vedrana Puljića, navijača Sarajeva koji je ubijen u Širokom Brijegu. Koliko je „ovih“ i „onih“ zastava zapaljeno, koliko samo ružnih povika s tribina, prebijenih navijača i ozlijeđenih policajaca... Za promjenu, ove sezone i igrači bivaju žrtve (policajac u Trebinju je Torlaka udario pendrekom po glavi). Bilo bi odlično da je sve ovo nabrojano prošlost. Ne, riječ je o sadašnjosti, a sve izglednije i budućnosti bh. nogometa.

No, sve ovo ne cudi, obzirom u kakvoj državi živimo. Naravno, svaka struktura na svoj nacin odgovorna je za sve što nas je zadesilo zadnjih iha-ha godina. Ne bi ni ti huligani olako pravili incidente da nema rupa u kompletnom sistemu. Kada ga jednu, dvije, tri, pet ili deset utakmica ne šcepa ruka pravde, i jedanaestu ce po svom. Budite sigurni u to.


Komitet za normalizaciju učinio je dosta dobrih stvari od svog imenovanja, ali po ovom pitanju se još uvijek nisu potrudili pronaći rješenje. Opet će uslijediti sitna kazna i 'ajmo Jovo na novo. Jedino je upitno hoće li se sljedeći incidenti da se dogode u Banja Luci, Sarajevu, Zenici, Mostaru, Gradišci ili Širokom Brijegu.

Što se mene tiče, nastavit ću se brinuti o sopstvenoj sigurnosti, pa ću vikendom ispred ekrana gledati „normalne“ lige i užvati u utakmicama Manchestera, Reala, Barcelone, Intera, Bayerna... Bar dok se stanje u ovoj Čemer-ligi ne popravi, a bojim se da ce proći još puno vremena i da će se još puno krva proliti. Eto, takva nam je situacija, da u sportskoj rubrici koristimo termine iz crne hronike. Putuj Evropo...

Ispravno je "Banjoj Luci", primijetio sam da SportSport.ba tu griješi. I gore sam zamijetio ono "nema ništa novo-ima nešto novo".
Ne zamjeri, uđoh ovdje da vidim šta se piše, i ovo mi je prvo "zapelo" za oko.
Što se tiče samog teksta i teme, prežvakano. O "besmislu seoske lige", (ne)dovođenju djece na stadion, usporedbama sa evropskim fudbalom...Istina da, nažalost, iz vikenda u vikend dobijamo svjež materijal za ponavljanje ove vrste gradiva, ali...Prežvakano. Dautbegovićevski tekst.

Daj link od svoga bloga da citam jos.Odlican si.Sve pohvale

Dugo, dugo, nisam ništa napisao. Čak više nisam "MinistaR" - kako se i sama tema zove. Na brzinu sam se osvrnuo na Premijer ligu. Stara tema, ali uvijek volim da pišem na istu.

Zašto u BiH, a ne u Njemačkoj?

Došlo je, izgleda, vrijeme da još jednom, po ko zna koji put, žalimo što nismo rođeni u - primjerice - Njemačkoj. Gledali bismo, eto, Bundesligu. Imali bismo sve uslove kakvi se, inače, imaju na stadionima u normalnim zemljama. Plaćali bismo skuplje ulaznice, ali onaj višak novca u odnosu na (prosječnu) cijenu ulaznice na bh. stadionima nadoknadio bi - lijep nogomet. I sigurnost, dabome.

Ne bi očevi strahovali za sigurnost svoje djece na tribini, niti bi se plašili da će nesretno dijete, ni krivno ni dužno, onako slučajno, doletjeti među grupu huligana, da će ga pogoditi jedna od baklji, da će mu specijalac, u neznanju da je nedužan, slomiti podlakticu... Ne kažem da se takve stvari dešavaju samo u BiH, ali u ovoj zemlji se događaju na jedan drugačiji način (sportski forum neka ostane sportski i bez politike).

Vrijeme je, dakle, za još jednu sezonu Premijer lige Bosne i Hercegovine. Uveliko je počela - na samo sebi svojstven način - neredima, lakrdijama, nesporazumima... Šta sve, čovječe, doživi jedan sportski fanatik u BiH u samo dva kola. Počelo je prije početka, rekao bih.

Počelo je odlukom Amara Osima, menadžera Željezničara, da "odmori dušu na 10-ak dana". Nikome u tom trenutku nije bilo jasno zbog čega jedan trener jednog prvaka na samom otvaranju sezone traži odmor. Kasnije ćemo saznati razloge. Osim ih je najbolje objasnio na konferenciji za novinare u subotu. I bio potpuno realan. Opet je najtrofejniji bh. trener govorio o problemima ispod bh. nogometnog neba. Sivog da sivije biti ne može. Ili može? Hajde da ne prejudiciramo stvari i da vjerujemo da neće biti mrtvih do kraja sezone, a do kraja ima još jako, jako puno...

Govorio je, dakle, gospodin Osim o tome kako mu psuju sve i svašta na mnogobrojnim bh. stadionima, kako novinari sami sastavljaju tekstove i plasiraju ih u javnost, kako je sve onako kako ne treba da bude. I stvarno je u pravu od riječi do riječi...

Kada to slušate iz usta trenera koji godinama donosi trofeje svom klubu, šta biste onda čuli od, recimo, trenera (mn.) Zvijezde, Leotara, Radnika ili Slavije. Bog sami zna s čime se sve sportski (nogometni) radnici u ovoj zemlji bore. Osimov "odmor kao grom iz vedra neba" nije jedino negativno što se dogodilo prije ili na samom početku nove čemer, pardon Premijer lige.

Neshvatljivo mi je kako jedan velikan kao što je Borac strahuje minutu prije početka utakmice hoće li istu odigrati ili ne? Ej, pa to je Borac, to je Banja Luka... Zamislite da jedan Schalke, HSV ili Bayer strepe hoće li uopće i odigrati svoju prvenstvenu utakmicu zbog nekakvog duga nekakvom tamo - primjera radi - Paderbornu.

Pitam se, između ostalog, zbog čega niko nije stao u zaštitu napadaču Sarajeva, istina sada već bivšem, Alenu Melunoviću kada je odbačen iz kluba zbog, ni manje ni više, promašenog penala? Pirlo je promašio penal, pa je dobio i dalje povjerenje ljudi iz kluba i svojih suigrača, kao i navijača. No, Melunoviću su uslijedile prijetnje, postao je najveći neprijatelj glavnog grada našeg zemlje (bordo dijela). Našem viceprvaku se doslovno počeo rasipati igrački kadar i Uprava nekoliko dana prije početka sezone. Čudno, ali istinito.

Uslijedilo je paljenje sijena umjesto baljki na stadionima, makar travnički navijači tvrdili da su to, ipak, bile baklje. Ne znam, nije još dokazano je li sijeno ili baklja. Odgledao sam nekoliko utakmica u prva dva kola (što u direktnom prijenosu, što u snimkama) i mogu reći da je teško izdvojiti bar dvije utakmice da su bile gledljive. Eto, ako već moram izdvojiti jednu, onda je to definitivno meč Čelika i Olimpica na Bilnom Polju.

Razmišljam o tome šta će se sve događati do kraja sezone i osjećam tegobu u stomaku. Vrte mi se razne, neprikladne slike. Dim, kamenice koje lete preko ograda, nacionalizam, krv, policija, mržnja.... Viorit će se zastave Vojske RS na stadionima, veličat će se ratni zločinci, psovat će se sve i svašta. Kako je krenulo, neću biti iznenađen ako grupa "nekih" navijača unese zolju na stadion i projektilom izrazi nezadovoljstvo učinkom jednog od igrača ili kompletne ekipe.

Sve to postala je prava komedija, ali i dalje je pratim. Volim naš nogomet, draže su mi utakmice na Polici nego na Signal-Iduna Parku. Možda jesam bolestan, neshvatljiv i debilan, ali stvarno uživam u igrama Želje, Sarajeva, Čelika, Zrinjskog,Veleža, Širokog, Borca, Zvijezde, Leotra, Viteza... Makar bili izvan Top 100 svjetskih liga.

Zašto u BiH , a ne u Njemačkoj? E to je već viša sila. Da li se, Bože, ijedan Nijemac ikad zapitao: "Zašto u Njemačkoj, a ne u BiH?". Još bih dodao da bi, ako želimo da idemo naprijed, svi trebali učestvovati. Predstavnici sedme sile trebali bi da pišu pozitivne, da ne šalju u svijet tako mračnu sliku, koliko god je ona takva. Lokalne vlasti bi trebale da pomažu klubovima, kompanije da pokažu malo veći interes za sportske kolektive, da se omoguće bolji uvjeti za treniranje, da se posveti velika pažnja u omladinski pogon, da se krene, korak po korak, graditi tereni za treniranje i renoviraju ili izgrađuju novi stadionu, da se uvedu žešće mjere sigurnosti, da se uvede zakon o kažnjavanju huligana, da se daje šansa igračima iz omladinskih pogona, a ne dovode polovni stranci, da navijači shvate da bakljama i incidentima samo otežavaju svom klubu, da... Sve to funkcioniše u Njemačkoj. Mi ćemo pričekati na takve stvari još bar desetak godina. Poznavajući naš mentalitet, nemamo strpljenja, uradit ćemo sve da spriječimo napredak lige i smijat ćemo se kada izvučemo Albance u evropskim pretkolima, pa onda se tješiti kako smo ih potcijenili.

Naklon do poda

Buraz odlicna kolumna.
Potpuno te razumijem u ovom zadnjem dijelu.

Objavi ovo na portalu, ne na forumu.

Sad će ministar to i na portal objavit

E ovo je kolumna, a ne kao ostali. Bez ikakve negativnosti, jednostavno ne stoje svakom kolumne.. Svaka čast svima, al' Ministrova jedina kvalitet posjeduje.

Svaka cast na kolumni

Svaka cast,dobra kolumna.

Ja prvo pišem pohvalu pa onda čitam

Ja nisam toliko zaluđen domaćim fudbalom,al to je zbog nečeg što mi se desilo u djetinjstvu na tekmi mog lokalnog kluba.Pratim sve u i oko Želje,ali ne bih nikad otišao na utakmicu zbog tog istog događaja.Nadam se da će se jednog dana promijeniti stvari.

Dobar tekst.

LBJ MVP je napisao/la: Ja nisam toliko zaluđen domaćim fudbalom,al to je zbog nečeg što mi se desilo u djetinjstvu na tekmi mog lokalnog kluba.Pratim sve u i oko Želje,ali ne bih nikad otišao na utakmicu zbog tog istog događaja.Nadam se da će se jednog dana promijeniti stvari.

Navijaj za svoj lokalni klub sramoto jedna. Cuj on za Zelju navija.

Hoće li biti novih kolumni,zaista sjajno pišeš.