Evo na latinici jer ne znaju ovdje svi ćirilicu
Kada se pomene holandski fudbal, prva asocijacija mnogim ljudima je narandžasta boja u koju su od glave do pete obučeni navijači reprenzetacije Holandije. Početkom osamdesetih kada su u modi bile kombat jakne fanovi popularnih “ lala “ obrtali su ih na unutrašnju stranu i takvim izražavanjem pripadnosti pružali podršku svojim ljubimcima na terenu. 1988. godine u finalu evropskog prvenstva u kojem su savladani Rusi ceo stadion je bio odeven u narandžaste majice. Na svetskom prvenstvu u Americi šest godina kasnije specijalno za holandske navijače prodavci suvenira izrađivali su indijanske perjanice u njihovim bojama, u Francuskoj 1998. prodavale su se narandžaste Ajfelove kule, da bi 2000-te na evropskom prvenstvu koje je Holandija organizovala zajedno sa Belgijom svi holandski gradovi bili ukrašeni narandžastim suvenirima: balonima, trakama, zastavicama. Kondukteri na stanicama i osoblje u bankama i poštama bili su obučeni u dresove, a narandžasta je bila čak i voda u fontani u Roterdamu. Na utakmicama holandske reprenzetacije nema nereda a mnoge ekipe bi rado poželele da imaju takvu podršku sa tribina.
Poznati po grafitima
Ipak nije sve tako narandžasto u zemlji Holandiji! Za one malo bolje upućene u dešavanja na navijačkoj sceni u Evropi Holanđani svakako spadaju u njen sam vrh. Derbi mečevi između Ajaksa i Fejnorda vrlo često ostaju u senci divljanja huligana na i oko stadiona. Den Hag, Utreht, PSV pa i neki manji timovi takođe imaju navijačke ekipe za respekt. Ko je tu jači, bolji i luđi, da li Ajaksovi ili Fejnordovi uvek će biti polemike, ali pošto je Ajaks prvi holandski klub kojeg su njegovi navijači počeli organizovano da prate na svim gostovanjima, kako u zemlji tako i po Evropi, i za koje su bili vezani prvi incidenti, možda im zato treba dati malu prednost. Pored toga, fudbalski klub Ajaks je najtrofejniji holandski tim sa čak šezdeset osvojenih trofeja od kojih svakako najveću vrednost imaju četiri pehara evropskog prvaka, dve svetske krune i čak dvadesetosam titula prvaka Holandije. Klub je osnovan još daleke 1893. godine, ali je postojao vrlo kratko pošto su na terenu na kojem je igrao nikle stambene kuće. Sedam godina kasnije, ili preciznije 18. marta 1900. ista grupa ljudi ponovo je osnovala klub, ali ovaj put sa mnogo više uspeha. Većina holandskih fudbalskih klubova nastalih u to vreme nazvani su po grčkim Bogovima i mitovima (Sparta, Hercules, Heracles, Xerxes) pa tako i Ajax (grčki Bog koji se borio protiv Trojanaca). Naš sagovornik I. D. B. iz Amsterdama već dvadeset godina ne propušta Ajaksove utakmice i jedan je od momaka iz prve ekipe. Bez puno uvoda Imre je počeo svoju priču:
Ajaks - Utreht
Ajaksovi navijači su prvi počeli da odlaze organizovano na sva inostrana gostovanja početkom sedamdesetih godina, što je do tada bilo nepojmljivo. U par navrata pre toga tokom šezdesetih išlo je i po deset hiljada na pojedine evropske utakmice, ali su ljudi poput mog oca odlazili na ta gostovanja u sopstvenoj režiji sa društvom i devojkama. 1973. godine prvi put su se pojavile organizovane navijačke ekipe. Ostrvo je blizu i vesti o dešavanju na engleskim stadionima munjevitom brzinom stigle su i do nas. Već naredne sezone prilikom gostovanja Leedsa u Amsterdamu došlo je i do prvih masovnih nereda i tuča koji su podigli veliku prašinu u javnosti.
* Kad i kako je osnovana navijačka grupa F – Side i otkud takav naziv?
Jedan stariji Ajaksov fan često je odlazio u Englesku na utakmice. Jednom prilikom po povratku iz Londona pojavio se na našem stadionu i društvu oko sebe predložio da osnuju navijačku grupu i nazovu je prostim imenom F – Side pošto su se okupljali na sektoru F. Fazon je pokupio od navijača West Hama koji su nedaleko od njihovog stadiona sprejom ispisali grafit “ PQR Side Rules OK “
Nakon svega dve nedelje u Amsterdamu je gostovao Manchester United, a F – Side je prvi put zvanično bio na sceni. Svi pričaju da se nisu baš proslavili jer njih stotinak, koliko je grupa tada brojala nisu mogli da se mere sa nekoliko hiljada engleskih huligana. To se sve dešavalo 1976. godine.
*Otkuda onda pominjanje naziva Red Amy?
F side u akciji
Naziv Crvena Armija je takođe maznut od Engleza i on obeležava sve navijače Ajaksa. Često se i novinari služe imenom Red Army F – Side (skarćeno RAF), a jedno vreme je to bio i potpuni naziv naše ekipe. Tokom osamdesetih RAF grafit je bio najčešće ispisivan po gradovima širom Holandije.
F – Side je jedno vreme uz svoje ime imao skraćenicuSS ( super slopers – holandski izraz za razbijače). Naravno, većini “ normalnih “ ljudi kada bi videli ispisano F – Side SS prva asocijacija bi bila na fašističku SS diviziju.
*Prilikom posete Amsterdamu neki tvoji prijatelji su pominjali i meni stran naziv Mokum. Možeš li objasniti o čemu je tu reč?
Mokum je nadimak za Amsterdam, što na hebrejskom znači grad. To ime je vekovima prisutno a jedna frakcija F – Sidea je davno napravila zastavu Mokum Hooligans. Javnost i druge navijačke ekipe jedno vreme su mislile da su postojale tri različite grupe Ajaksovih navijača, ali smo mi uvek bili samo F – Side. Jednom prilikom nakon nereda na utamici protiv Groningema jedan holandski novinar je u svom izveštaju napisao kako nije ni čudo da su navijači Ajaksa izazvali incidente pošto su se osim F – Sidea pojavili i Mokum Hooligans kao i Red Army, tako da policija nije mogla da izađe na kraj sa tri grupe izgrednika! Prilično glup rezon zar ne?
*Na pojedinim zastavama i drugim klupskim suvenirima jasno se vidi Davidova zvezda a kažeš i da je Mokum hebrejska reč. Kakve veze Ajaks ima sa Jevrejima?
F Side nekada
Pre drugog svetskog rata Ajaksov stadion nalazio se u kraju iza jevrejske četvrti. Kada su suparnički navijači išli iz pravca centra ili centralne stanice ka njemu morali su da prođu kroz taj jevrejski kvart, pa su mnogi od njih umesto protiv Ajaksa govorili “ igramo protiv Jevreja “. Ajaks nikada nije imao veze sa Jevrejima koji su tokom i nakon rata gotovo isparili iz Amsterdama. Ipak fraza “ igramo protiv Jevreja “ je ostala. Krajem sedamdesetih godina protivnički navijači su nam, da bi nas uvredili često pogrdno skandirali rugajući se našem navodnom poreklu, što je među Ajaksovim fanovima samo izazvalo kontra reakciju pa su u inat svima sami sebe počeli da nazivaju The Jews! To je ipak otišlo toliko daleko da su pojedini mlađi navijači, koji verovatno nisu poznavali istoriju kluba počeli da skandiraju Jews, Jews i da nose na tekme izraelske zastave i druga obeležja sa Davidovom zvezdom. Sećam se utakmice pre desetak godina kada su neki čak predložili da napravimo koreografiju – jevrejsku zvezdu od kartona, preko cele tribine. Tada je starijima pukao film tako da je ubrzo sva ta Jews-euforija prilično splasnula.
*Pošto je Amsterdam grad u kojem žive mnoge rase i nacije kakvo je stanje na tribinama i ima li rasne netrpeljivosti?
Ima crnaca koji dolaze na utakmice Ajaksa, ali su oni u manjini, dok Turaka i Marokanaca kojih je Amsterdam pun, gotovo da i nema na stadionu. Rasista ima i među navijačima, kao i svuda u multietničkim okruženjima, ali jako malo. Na utakmicama koje Ajaks igra kao domaćin već dugo godina dolazi i grupa od tridesetak starijih skinheada desničara, ali oni ne idu na gostovanja niti učestvuju u bilo kakvim neredima. Početkom osamdesetih skoro ceo F – Side su činili skinsi, od koji je većina bila u ska fazonu. Mora se ipak naznačiti da u F – Sideu nikada nije bilo bitno ko si, šta si i koje si puti, već da imaš srce. Za nekoliko crnaca iz ekipe bih i ruku dao, a mnogi suparnički navijači bi rado voleli da imaju takve fajtere u svojim redovima.
*Možeš li uporediti atmosferu na amsterdamskoj Areni gde Ajaks igra svoje utakmici sa onom kakva je bila na starom stadionu?
Kao i svuda u svetu, uvođenjem stolica i izgradnjom modernih stadiona nestala je sjajna atmosfera koja je na fudbalskim utakmicama vladala tokom sedamdesetih i osamdesetih godina. Naš stari stadion De Meer koji se nalazio u istočnom kraju Amsterdama bio je prilično mali i dotrajao. Kapacitet mu je bio tek nešto preko dvadeset hiljada. Navijanje je na svim utakmicama bilo spektakularno a stadion je sezonama bio krcat. Sve veće utakmice Ajaks je igrao na olimpijskom stadionu koji je mogao da primi duplo više publike. Stadion De Meer je zatvoren 1996. godine kada je zvanično otvoren Amsterdam Arena, velelpna građevina sa 51.500 sedećih mesta. Tih dana gradom je kružila priča da je jedno građevisko preduzeće iz Roterdama dobilo posao rušenja De Meera. Pošto nismo želeli da se bilo koji navijač Fejnorda naslađuje rušenjem Ajaksove tvrđave odlučili smo da sami zapalimo stari stadion, što je i učinjeno.
*Od kada datira taj rivalitet sa navijačima Fejnorda?
Pirotehnika se korisiti
Još tokom pedesetih godina postojao je rivalitet između žitelja Amsterdama i Roterdama. Tada su nevezano za utakmice izbijale tuče na igrankama između mladih iz dva grada. Ipak prvi ozbiljniji incidenti došli su s’ pojavom fudbalskih huligana početkom sedamdesetih. Mržnja danas ide toliko daleko da ja na primer ne kupujem proizvode napravljene u Roterdamu. I molim te Roterdam i Fejnord, kad već moramo da ih pominjemo, se pišu malim slovom! Moja supruga je neki dan u prodavnici kupila keks koji je iz “ njihove “ fabrike. Nije me mrzelo da sednem na bicikl i odvozam se dva kvarta dalje. Kada je prodavačica čula razlog zbog kojeg hoću da ga zamenim, samo se nasmejala i bez prigovora mi uslišila molbu. Moja cela familija, poznanici, prijatelji… svi navijaju za Ajaks. Pokojna baba je gledala sve tv prenose do poslednjeg dana života. Sećam se kada sam sa majkom otišao da joj čestitam osamdesetpeti rođendan, par meseci nakon toga je umrla. Sedeli smo i gledali neki kviz na tv. Jedna starija gospođa u žiriju izuzetno je podsećala likom na moju babu što je majka glasno prokomentarisala. Kada je baba to čula dograbila je štap i zamahnula njime zapretivši svojoj ćerci: “ Više nikada da me nisi uporedila sa tom kravom! Znaš li ti da ona navija za fejnord?!
*Da li je bilo prelazaka igrača iz jednog u drugi tim?
Da. Njih dvadesetak je igralo za oba tima. Većinom su to bili drugorazredni igrači koji nisu išli direktno iz Ajaksa u fejnord (malim slovom na molbu sagovrnika), već su između igrali za još nekoliko timova. Ipak dva velika imena ostaće crnim slovima ubeležena među tvrdokornim navijačima zbog otkaza vernosti. Legendarni Johan Krojf je izazvao šok u fudbalskim krugovima prešavši iz Ajaksa u redove omraženog rivala, a tokom osamdesetih godina Wim Jansen je otišao u suprotom pravcu.
*Koju bi tuču sa navijačima fejnorda izdvojio?
Najpoznatija je svakako ona iz marta 1997. godine kada je jedan od naših viđenijih likova Carlo Picornie umro od zadobijenih povreda. fejnord je gostovao u Alkmaru a mi u Valvajku. Ti putevi se ukrštaju pa je ranije dogovoreno da se nađemo na sredini, na autoputu pored grada Bevervik. Dogovor je bio pedeset na pedeset bez ikakvog oružja, samo na ruke. Mi smo stigli prvi i čekali. Ubrzo se pred nama pojavila grupa od skoro tri stotine fejnordovih huligana naoružanih do zuba. U prvom momentu nismo mogli da verujemo, da bi smo ubrzo, kako su nam se približavali, postali svesni njihove podlosti. F – Side se zaleteo na njih goloruk i izvesno vreme uspevao da se održi u krajnje neravnopravnoj borbi. Kada je postalo izuzetno gusto krenuli smo u povlačenje. Svi osim Carla, koji je ostavši sam, nestao u gomili fejnordovih kopiladi. Kada je stigla policija njegovo telo ležalo je nepomično u lokvi krvi. Kasnije je ustanovljeno da je podlegao povredama od udarca čekića po glavi. Od toga dana, prema navijačima fejnorda nema respekta ni milosti. Oni će ceo život biti iskompleksirani time što kada god naprave nerede novinari ili tv komentatori to prokomentarišu u stilu: “ fejnordov F – Side je izazvao incidente… “ (da bi vam objasnili to bi bilo kao kad bi novinar RTS-a rekao da su incidente napravili Zvezdini Grobari) poredeći ih pri tom sa najjačom grupom u huliganskom svetu.
Najveća pobedu smo izvojevali 1995. kada je grupa od oko 150 Ajaksovih navijača razjurila ceo plato ispred fejnordove tribine ostavivši za sobom desetine povređenih. Krajem osamdesetih fejnordovi fanovi su na jednu utakmicu došli u Amsterdam dosta ranije. Rasturili su jedan pab što se ubrzo pročulo. Kada smo se mi pojavili usledila je jurnjava, a njihova prva ekipa se razbežala. Petorica najsporijih pobacani su u obližnji kanal, što im je bilo gore nego da su dobili batine pošto je bilo hladno novembarsko popodne.
*Postoje li onda navijači Ajaksa iz roterdama i obrnuto?
Naravno da postoje. Ustvari verovatno postoje, iako ja na primer ne poznajem nikoga ko živi u Amsterdamu a navija za fejnord. Verovatno ih ima, ali to čuvaju za sebe i ne putuju na utakmice organizovano.
*Kakva je situacija sa drugim navijačima u Holandiji?
Jednu od najdužih tradicija imaju navijači Den Haga, koji su tokom sedamdesetih bili naš veliki rival. Takođe treba spomenuti i navijače Utrehta. Tokom prošle sezone imali su običaj da napadaju Ajaksove navijače koji su putovali vozom u Amsterdam na utakmice lige šampiona. U par navrata, dok je voz stajao u stanici, poskidali su nekim našim fanovima šalove. Jednom su čak prebili nekih par klinaca koji su im se suprotstavili. Sve je to trajalo dok ekipa od tridesetak momaka iz Amsterdama nije rešila da se provoza do Utrehta. Možete li zamisliti njihove face kada su umesto običnih navijača naleteli na prvu ekipu?! PSV je klub iz velike trojke čiji su navijači najmanje vredni pomena. Oni bi sve dali kada bi smo ih mi mrzeli, a mi se namerno na svim tekmama protiv njih trudimo da ih ni jednom ne prozovemo. Ponašamo se kao da ne postoje. Sa navijačima NAC-a i Tventea imamo korektne odnose, mada ni tuče nisu retka pojava. Najveći prijatelji od stranih ekipa su nam navijači belgijskog Anderlehta. Sa Englezima veze su uglavnom individualne.
*Koliko javnost pridaje pažnje neredima na stadionima u Holandiji?
Sve je kulminiralo nakon Carlove pogibije. Sada se i od najmanjeg incidenta diže buka. Ono što objave novine i tv za većinu huligana su nebitne stvari, pošto se prave, opasne tuče zakazuju i dešavaju daleko od očiju javnosti. Jedna od zbiljnijih tuča koja je napunila novinske stubce odigrala se u belgijskom Liježu. Ajaks je igrao prijateljsku utakmicu protiv Standarda, a lokalna tv se baš zatekla ispred paba kada nas je napala grupa od oko šezdesetak domaćih huligana. Bili su naoružani lopatama, grabuljama, sekirama i sve je ličilo na srednjevekovni rat. Neredi su nastavljeni i na samim tribinama tokom utakmice. Još jedan zanimljiv događaj odigrao se u maju 1995. godine. Holandski tv šou “ Ljubav i tuga “ pozvao je tri najjače navijačke grupe (Ajaks, Utreht i fejnord) da gostuju u zajedničkoj kontakt emisiji. Ajaksovi momci nisu prihvatili poziv, jer jednostavno smatramo da nemamo šta da pričamo zajedno sa fejnordovim i Utrehtovim navijačima, pogotovo ne ljudima koji nas smatraju šljamom. Naš najavljeni nedolazak odmah je ocrnjen kako na tv tako i u navijačkim krugovima. fejnordovi navijači su čak pričali kako smo se uplašili mogućnosti da se sretnemo sa njima. Na dan snimanja emisije, ekipa se ipak pojavila, ali ni malo prijateljski raspoložena. Zamislite samo isprepadane voditelje,publiku i goste-navijače kada smo u sred snimanja emisije upali u studio i sve ih razjurili.
*Kako su organizovani obezbeđenje i policija na amsterdamskoj Areni (stadion Ajaksa)?
Arena plaća obezbeđenje koje čine momci od kojih vam se na prvi pogled diže kosa na glavi. Svi su ogromni, nabildovani, namršteni, istetovirani. Zvaničan podatak je da su samo u toku prošle sezone na devet utakmica imali povređenih u svojim redovima u sukobima sa navijačima Ajaksa. Policija se ponaša neljudski i često su oni ti koji prvi isprovociraju neki incident. Mada moram priznati da i navijačima ne treba puno da odlepe. Ima pandura koji su ok, ali je opet njihova greška što su čak previše tolerantni. Kada bi oni bili u stanju da incidente spreče u startu nikada ne bi bila nephodna intervencija specijalaca, koji su pravi divljaci… a tada i normalan navijač poludi i rado kreće u akciju.
*Kako na vas gledaju klub i igrači?
Danas je odnos sa upravom kluba i bordom sasvim korektan. Sve do pre nekih desetak godina mi smo za njih bili samo gomila ološa kojeg se trebalo otarasiti. Neki članovi uprave su nas toliko mrzeli da su
čak namerno insistirali kod drugih klubova da nam ne dozvole ulazak na stadione i slično. Nas je sve to samo još više učvrstilo. Od pre koji mesec na dužnost je stupio novi predsednik. Zatražio je odmah sastanak sa nama. Toliko nas simpatiše da nam trenutna situacija deluje pomalo neverovatno. Igrači nas naravno pozdrave svaki put, bez obzira na rezultat, mada mislim da je to više iz navike i zato što moraju. Daleko je to od odnosa kakav postoji između navijača i igrača u Engleskoj.
*Da li F – Side prati reprenzetaciju?
Huligani ne prate reprenzetaciju! Ne samo Ajaksovi već i drugih klubova. Ne mogu ni da zamislim na istoj tribini huligane nekoliko timova kako stoje jedan pored drugog i navijaju za Holandiju. Svi mi volimo kad naša reprenzetacija pobedi ali nam je klupski uspeh iznad svega. U nekoliko navrata ekipe su se okupljale u gradovima gde je Holandija igrala, ali samo u slučaju dolaska atraktivnog protivnika. Tu ne mislim na Brazil ili Italiju, već atraktivnog za huligane. Kada su u Amsterdam 2000. godine došli Nemci oko tristapedeset Ajaksovih momaka lutalo je ulicama grada u potrazi za protivnikom, koji je najavljivao dolazak, ali ništa. Osim grupe brkatih nemačkih fanova koji su se motali u “ crvenoj zoni “ ozbiljnije protivničke ekipe nije bilo. Pre dve godine Holandija je igrala prijateljsku utakmicu sa Engleskom. Policija je okupirala ceo grad, a umesto kotakta sa Englezima, F – Side je celo poslepodne jurio za navijačima Den Haga i Utrehta. Jedini put su se navijačke ekipe ujedinile 1988. godine na evropskom prvenstvu baš protiv Nemaca i Engleza. Tada i više nikada zajedno su na istoj strani bili navijači Ajaksa, fejnorda i Utrehta.
*Ko su onda navijači koji navijaju za nacionalni tim i zbog čega su dresovi reprenzetacije narandžasti?
Ljudi koji idu na utakmice Holandije su običan svet kojeg uglavnom ne zanima klubski fudbal. Za njih je isti događaj odlazak na utakmicu ili u luna park odnosno pozorište. Njima je to samo vid zabave, dok su im rezultat i uspeh tima u drugom planu. Pola njih nema veze sa fudbalom. Ne smem ni da zamislim kako bi odreagovali navijači Ajaksa kada bi se na tribini pojavila neka budala obučena u narandžasto sa klompom umesto kape na glavi. Narandžasta boja je tradicionalna boja kraljevske kuće.
Ova priča iako je više navijačka nego fudbalska bila bi nepotpuna da se ne spomene fudbalski klub Ajaks iz Novog Sada. Pre nekoliko godina fudbalski stručnjak i entuzijasta Svetozar Čiča uz pomoć pokojnog Velibora Vasovića (nekada kapitena Ajaksa, Zvezde i Partizana) bio je gost amsterdamskog Ajaksa kada je dobio dozvolu da njihovim imenom nazove svoju školu fudbala. Grb je malo modifikovan a crveno bela boja zadržana. Klub se nekoliko sezona veoma uspešno takmiči u svim mlađim konkurencijama, a od ove na igralištu kod sajma novosadski Ajaks je debitovao i sa seniorskim timom.
U sklopu priprema za evropsko prvenstvo 2000. godine Holanđani su uveli i zakon o ponašanju fudbalskih navijača. Većina članova je prepisana iz sličnog zakona koji funkcioniše na ostrvu već dugi niz godina. Koliko je rigorozan prvi su na svojoj koži osetili baš navijači Ajaksa. Pre dve godine došlo je do manjih incidenata sa policijom na jednom gosotvanju. Nekoliko navijača je bacilo par kamenica u njihovom pravcu, da bi ovi potom energično reagovali i sve ih ugurali nazad u autobus. Svima su uzeti podaci a ubrzo su im stigle i prijave. Svih četrdeset i nešto navijača kažnjeni su sa po godinu dana zabrane odlaska na utakmice, iako je u incidentu učestvovalo svega njih desetak. Zbog sličnog, banalnog incidenta i naš sagovornik je bio udaljen sa tribina, ali na dve godine. Prvo mu je zabranu ulaska na Amsterdam Arenu izrekao klub, a tek nakon pet meseci i fudbalski savez tako da je Imre morao da odsustvuje sa tribina skoro pune dve i po godine.
Oficijelni klub navijača Ajaksa zove se jednostavno Supportersclub Ajax i ima redovnih 75000 šlanova sa šlanskom kartom i uredno plaćenom godišnjom članarinom. Organizuju se odlasci na sva gostovanja. Svaki navijač sam plaća mesto u autobusu i ulaznicu za utakmicu naravno, i nije pravilo da moraš biti član kluba navijača da bi putovao sa njima. Ipak većina F-Side momaka izbegava te autobuse pošto spiskovi putnika često idu na proveru u policiju koji takođe obavezno pretresaju svaki autobus i obično ga prate do samog stadiona.
Tinejdžeri, ali i oni stariji, iz cele Evrope odlaze (ili sanjaju da odu) u Amsterdam gde se prepuštaju čarima noćnog života. Sve vrste lakih i onih drugih opijata kao i žena na izvo’lte, vrhunsko pivo i noćni klubovi samo su neki od razloga zbog kojih se Amsterdam obavezno posećuje. Svaki bar sa nalepnicom marihuane na prozoru nudi bogat asortiman sredstava za “ rađenje “. Uličnih dilera ima na svakom koraku, dok je i policija tu za svaki slučaj kako bi se sve odvijalo po zakonu! Heineken pivo, koje je odnedavno pod svoj patronat uzalo i Amstel, je uz džin Jenever još jedan od zaštitnih znakova Amsterdama. Umesto ulice crvenih fenjera postoji čitav kvart. Cure svih boja, oblina, težina, od 16 do 66 godina starosti prosto vas uvlače u svoje male radionice gde se to stručno i na brzaka odrađuje. Naravno život u Amsterdamu se ne svodi samo na seks, drogu, noćne klubove i fudbalske huligane već i na pregršt prelepih građevina, mostića, kanala...