Ko igra za raju i zanemaruje taktiku...

[Devil]

Grcka ima samo razigravanje za evropu bas kao i Holandija dok se prvak zna nakon regulatnog dela.
A kod Belgijanaca se igra ona liga za sampiona i za opstanak sto je nekada bilo u Srbiji i Hrvatskoj no to nije PO.

[Padovan]

Grcka ima samo razigravanje za evropu bas kao i Holandija dok se prvak zna nakon regulatnog dela.
A kod Belgijanaca se igra ona liga za sampiona i za opstanak sto je nekada bilo u Srbiji i Hrvatskoj no to nije PO.

Upravu si, sad tek mi dodje u glavu, da Panathinaikos nije igrao to doigravanje. Hvala u svakom slučaju što si me ispravio, jer sam pogriješio .

[Taktičar]

Ko posjeduje koga?

Osvrt na dilemu koja se ponavlja iz ljeta u ljeto (pa čak i zimi). Natezanje oko transfera između klubova i pritisak na klubove od strane igrača. Ko u toj igri ima utjecaj na koga i na čijoj strani je pravda (ako je ima)?

U posljednjih nekoliko hefti, pa i mjeseci bili smo svjedoci neslaganja pa čak i prepucavanja nekih od naših reprezentativaca sa njihovim klubovima zbog neslaganja u vezi mogućih transfera. Ništa novo u svijetu nogometa, ali ovaj puta su te transfer-sapunice za nas Bosance imale poseban prizvuk jer ipak se radilo o našim herojima uz čija imena su se pisali najveći klubovi današnjice poput Milana, Juventusa, Arsenala...

Promjena u mojim reakcijama glede transfera me nagnala na razmišljanje i ispitivanje pravnih i moralnih pitanja koja se u prijelaznim rokovima potežu i protežu u nedogled. Kao zagovarač veće ravnopravnosti i jednakosti uglavnom sam do sada rado gledao kada neki srednje veliki klub uspije zadržati svog igrača kog neko od velikih klubova po svaku cijenu želi dovesti u svoje redove. Ovog ljeta međutim silno sam želio vidjeti Džekin transfer u Juve, Misketov u Atletico, Spahin u Arsenal... Čak šta više osjećao sam ljutnju prema njihovim klubovima jer ih ovi nisu željeli pustiti.

I onda sam se zapitao otkud ova promjena u mojim pogledima na transfere? Očigledni odgovor je naravno bio da se moje stajalište u suštini nije promijenilo, ali da se ovdje radilo o iznimnim slučajevima jer sam preko podizanja renomea pojedinaca želio jačanje reputacije naše repke. Ali razmišljajući dalje o ovoj tematici doveo sam svoja mišljenja u sumnju. Da li je u pravu poslodavac kada zahtijeva zaposlenikovu bezuslovnu lojalnost? Ili zaposlenik ima moralno pravo na borbu za svoj boljitak? Uzećemo Edina Džeku i njegovu ovogodišnju transfer-sagu za konkretni primjer.

Zaista je teško razaznati istinitost svih priča koje su ovog ljeta kružile oko Džeke i Wolfsburga, a povodom navodnog transfera, ali mislim da se neke smjernice mogu uzeti zdravo za gotovo: Edin je želio otiću u veći klub, Wolfsburg ga nije želio pustiti, on je zbog toga bio nezadovoljan. Pravno gledajući klub de jure ima pravo odbiti ponudu drugog kluba za bilo kog od svojih igrača, osim u slučaju postojanja klauzule na osnovu koje klub u određenom slučaju mora pristati na ponudu. Wolfsburg je gledajući sa te strane postupio skroz legalno i u skladu sa svojim interesima koji su bili da se Džeko zadrži. Sa druge strane imamo igračeve interese koji su u kontrastu sa klupskim. Džeko je ličnog finansijakog dobitka i sportskog izazova želio otići. Njegova želja za odlaskom se može u ovom kontekstu razumjeti, ali ako ga klub ne želi pustiti ima li Džeko (ili bilo koji drugi igrač) moralno pravo na javno ispoljavanje nezadovoljstva i stvaranja pritiska na klub da se udovolji njegovoj želji? U kojoj mjeri je klub vlasnik igrača i u kojo mjeri je zastupljena demokratija na radnom mjestu?

Zastupnici klubova tvrde da je Bosman-pravilo dalo odriješene ruke igračima da mogu držati klubove u šaci, dok igrači i njihovi predstavnici zastupaju tezu da između klubova i igrača vladaju robovlasnički odnosi. I jedno i drugo može biti istinito, ovisno o situaciji i gledištu, ali ovdje vodimo polemiku o pravima igrača pod važećim ugovorima i do daljnjeg ćemo se ograničiti o odnosima unutar tih ugovora. Da li su igrači zaista u tolikoj mjeri obespravljeni kao što to katkad žele prikazati? Na prvi pogled da jer im klubovi često onemogućavaju ostvarenje veće ekonomske dobiti, što je za skoro svakog nogometaša krucijalni interes jer za vrijeme svog radnog vijeka njima je u cilju obezbijediti što sigurniju postprofesionalnu egzistenciju. Ali opet, zar većina igrača ne potpisuje nove ugovore sretno i radosno, da bi kasnije bili nezadovoljni sa istima? Džeku npr. nije niko silom natjerao da potpiše novi ugovor zbog koga je sada prinuđen ostati u klubu. Zar nije najlogičnije da oni koji su zaista uvjereni u svoje sposobnosti ne potpisuju dugoročne ugovore, nego da se izbore za potpisivanje jedno- ili dvogodišnjih ugovora koji bi ih postavili u povoljniji položaj u slučaju bolje ponude?

Uz potpuno razumijevanje za njihove interese i želje čini mi se ipak na osnovu malo dubljeg razmišljanja da se nogometaši počesto u ovim transfer-ugovor-igrama ponašaju nemoralno i neprofesionalno. Neodgovorni su prema firmi koja im obezbjeđuje zaradu, odnosno nezahvalni su prema ruci koja ih hrani. Imaju maksimalističke zahtjeve jer žele duže i sigurnije ugovore, a onda odbacuju obaveze prema njima kada im se ukaže neka bolja prilika. Borba za opstanak, moglo bi se možda reći, ali u svijetu sa pravilima i ta borba zaslužuje pravedne borce, a ne licemjere. Pitam se da li bih ja bio ovakav idealista sa velikom dozom lojalnosti da sam kojim slučajem imao priliku biti u poziciji profesionalnih igrača? Iskreno govoreći, nadam se. Još iskrenije: nisam siguran.

[mighty_reds]

zanimljiva tema moje misljenje ja da igrac mora da se pridrzava ugovora koji je potpisao jer naravno prije potpisa istog duzan je procitat sta mu se nudi i postoji li rupa u ugovoru..konkretno slucaj Dzeko meni je bezze svi mi pravimo od Dzeke zrtvu a momak je sam kriv sto nije otisao jer u ugovoru tacno pise otkupnina i ako je on stvarno mislio da ce neko dat onolike pare za njega nek nije otiso...to je posao koji se sklapa i gdje firma(klub) daje ugovor sa detaljima svom (zaposleniku) igracu i on ih je duzan postovati do isteka istog...po meni tu nema polemike neke velike klub posjeduje igraca nije to robovlasnicko drustvo to je moderni sportski kapitalizam

[Monolog]

Prije svega, odlična tema, a ti, kao i obično, znaš od bilo kakve teme napraviti kvalitetan tekst(nebitno da li ja dijelim tvoje stavove ili ne).

Koliko god ja volio nekog igrača i želio mu da pređe u jači i bolji tim, ipak sam na strani njegovih zaposlenika. Čisto sumnjam da je neko imao uperen pištolj u glavu prilikom potpisivanja ugovora, pobogu. Drugo, ne vjerujem da su toliki maloumnici(mislim na fudbalere), pa da ne znaju šta potpisuju(uostalom, sa njima su i menadžeri koji se itekako razumiju u tu materiju). Dakle, obvezao si se da ćeš u određenom vremenskom periodu igrati za taj klub(masno si plaćen, dakle i klub zna tvoje kvalitete pa te ne želi tek tako pustiti), te nemaš nikakvo pravo ucijenjivati ih, uslovljavati ili ne znam ti šta. Poklopi se i treniraj, igraj, zabijaj golove jer to ti je posao. Igrač je plaćen da igra, a ne da traži nešto što, budimo realni, ne zaslužuje(barem pravno gledajući).

Fudbaleri su moderni robovi(uostalom, svi zaposlenici su moderni robovi iako to mi ne želimo priznati). Dakako, oni su mnogo više plaćeni i imaju puno veća prava od onih koji su imali status roba u starorimskom carstvu ili u nešto modernijoj AmeriKi.


Budimo realni, niti jedan klub neće dovesti neku zvijezdu i potpisati ga na godinu-dvije(govorimo o fudbalu, košarka je nešto drugo). Klub se želi osigurati da će, kako-tako, zaraditi na toj akviziciji, dok i igrač želi tako obezbijediti svoju egzistenciju, jer ipak postoji mogućnost teže povrede u sljedećoj godini, tako da...

Riječ moral se ne bi trebala upotrebljavati u istoj rečenici sa fudbalom(pa možda čak sa bilo kojim sportom). Jednostavno, to ne postoji. Ta dva pojma su toliko oprečna da je to nevjerovatno.

Ja da sam predsjednik nekog kluba te da mi menadžer nekog igrača dođe sa pričom kako ta "zvijezda" neće trenirati(dakako, ima važeći ugovor na još barem 3 godine), uradio bih sljedeće. Prvo ide ono bosansko "Marš mi iz kancelarije i dovedi mi tog morona", a zatim pozivam i trenera svoje ekipe. Okrećem se igraču, govorim mu da dok sam ja predsjednik, neće igrati u prvom timu(platu će dobiti, to mu ne mogu oduzeti), a treneru prijetim otkazom ukoliko se ne povinuje mojoj odluci.

Game, set and match. E, tada bi se vidjelo ko igra iz ljubavi prema nogometu, a ko iz ljubavi prema valuti. Naravno, ovo bi bilo samoubistvo s moje strane(profesionalno), ali bih narastao u očima običnog puka, kandidovao se za predsjednika i pobijedio. Epic win(malo šale nije na odmet, ali znaš šta želim reći). Sve u svemu, ovdje ipak mislimo isto.

Bravo, @Taktičaru.

[lejla]

Evo da se i ja ukljucim.

Niste dublje sagledali jedan problem, a to je zelja igraca za igrom u sto boljem klubu.

Evo primjer Dzeke i Milana. Od djetinjstva je volio taj klub, zamisljao sebe u crno-bijelom dresu i kada je dosao u situaciju da se taj klub barem raspituje za njega, onda je dosao samar realnosti, u ovom slucaju ugovor koji je potpisao sa klubom u kojem je i izgradio svoje ime i svoj renome. Eh sad, posto je nama Bosancima nepoznato ono Suti i trpi!, Edin je tijekom ovih prijelaznih rokova imao par ispada u medijima, sve u cilju vrsenja pritiska na celnike kluba, koji su ga prilicno spremno docekali i prizemljili. Kraj sapunice.

Svaki fudbaler sanja zavrsetak karijere u Real Madridu, Liverpoolu, Milanu... Koliko ta zelja za slavom moze biti jaca od zelje za materijalnom sigurnoscu ??

[Virtu4l]

Sa druge strane, postoji ne mali broj primjera kada su igrači istrajali u svojoj tvrdoglavosti i situaciju okrenuli u svoju korist.

U fudbalu je obično najvažniji prvi transfer /debeo ugovor/ koji igraču riješi egzistenciju i skine mu jedno veliko breme sa leđa. Međutim imamo igrače koji kvalitetom odskaču od drugih i koji su preodređeni za nešto veliko, Edin Džeko je jedan od njih. Naivnost, loš menadžer, nesreća ili nešto drugo - sasvim je nebitno, jer nam je epilog poznat. Klubovi su firme, mašine za pravljenje novca i niti jedan igrač nije veći od kluba. Njemačka je i po tome specifična, liga koja se oduprijela mega transferima, preplaćenim igračima i liga koja nam je pokazala da nije sve u novcu. Džeko je zapeo upravo u Njemačkoj i mora se desiti neki veliki preokret da bi on napustio Wolfsburg.

[Taktičar]

Monolog, ti bi haman političku karijeru gradio preko nogometnog kluba? Pa prije svega ti trebaš prestati sa praćenjem ovog sporta, ako ćemo vjerovati tvom digitalnom potpisu Auxerre se plasirao u LŠ. Ima naravno i ona druga mogućnost u svemu ovome, a to je kao što sam već negdje spomenuo, da si sujevjerni navijač ovog kluba. Pa pojasni malo o čemu se to zapravo radi.
Što se paralele sa antičkim svijetom tiče današnji elitni sportaši puno više liče na gladijatore nego na klasične robove. Zabavljaju publiku, slavni su i mogu kupiti svoju slobodu. Nažalost kako se složismo mnogi od njih ne poštuju moralne kodekse. Evo ovih dana još jedan čisti primjer manjka profesionalnosti u kome je glavni protagonista naš Begović. Nije čovjek psihički spreman. A znamo svi da se radi o pokušaju iznuđivanja prodaje jer se nekoliko klubova otvoreno raspitivalo za njega. Iskreno govoreći bilo me sram čitati vijesi u vezi toga i samo se nadam da će se što prije preći preko toga i zaboraviti.
Razumijem ja vrlo dobro, ko što Lejla spomenu, da neki igrači imaju omiljene klubove za koje bi najradije igrali, ali jarane ako ti je cilj igrati u Barci ili Manchesteru i ako si toliko siguran u svoje sposobnosti koje će te dovesti do voljenog kluba onda budi faca i potpiši sa svojim sadašnjim klubom tanji i manji ugovor pa će ti put ka tom željenom klubu biti otvoreniji. Igrači žele i jare i pare. Žele to i klubovi naravno, ali potpisivanjem ugovora se jasno definiraju odgovornosti i prava, i kada se klub želi riješiti igrača onda ga ili proda ili raskine ugovor uz dogovorenu otpremninu. Isto tako i igrač ima pravo otkupiti ostatak svog ugovora, ako zaista želi odriješene ruke. Ali isplatnije je naravno dići frku i vršiti pritisak na klub.
Načelno se slažem sa Monologom o represalijama prema transfer-buntovnicima, samo bih ja na njegovom mjestu slične poteze vukao bez političkih aspiracija
Virtu4l je dobro sročio u jednoj rečenici da igrač nikada ne može biti veći od kluba. I ovo u vezi Bundeslige je istinito. Iako po sadržaju ne pripada ovoj temi, spomenuću samo kad smo već tu da od takozvanih liga petice jedino Bundesligi ne prijeti finansijski bankrot. Engleski Premiership koji je trenutno vodeći ligaški brand u svijetu sa ogromnim obrtom novca je takođe u opasnosti. Srž problema leži u preplaćenosti igrača i to je nešto što sam potcrtavao u mojoj prethodnoj kolumni nudeći moguće rješenje.

[Taktičar]

Tamni oblaci pod bh. nogometnim nebom

Pripreme nogometne selkcije BiH za početak kvaklifikacija za EP 2012 i susrete sa Luksemburgom i Francuskom su započele danas. Raspoloženje među navijačima je miješano i bitno različito u odnosu na otprilike godinu dana ranije. Šta se u stvari dogodilo u ovom periodu i doprinijelo ovakvom stanju?

Prošle godine u isto ovo vrijeme smo sa nestrpljenjem i pomalo euforično iščekivali kvalifikacione susrete naše nogometne reprezentacije. Kalkulacije o bodovima protiv Estonije, Turke i Španije, priželjkivanje protivnika u baražu i snovi ljetovanju u Južnoj Africi ispunjavali su svakodnevnicu u mnogim bosanskim domovima. Trenutno se o predstojećim kvalifikacijama za EP 2012 priča mnogo tiše i opreznije. Nema previše optimizma i čak se među širim navijačkim masama osjeća određena doza nezadovoljstva i straha od predstojećih susreta sa Luksemburgom i Francuskom.

Šta se zapravo dogodilo i prouzrokovalo ovaj zaokret u pogledima i osjećajima navijača naše odabrane vrste? Na prvi pogled ne previše. Tehnički gledajući samo je selektorsko ime izmjenjeno, Miroslava Ćiru Blaževića, naslijedio je legendarni majstor nogometne igre Safet Sušić. Mada neki smatraju da je upravo ta izmjena načinila glavu razliku u odnosu na prošlogodišnje rezultate i atmosferu, no čini se ipak da glavne razloge treba tražiti u onome što se nije dogodilo, odnosno onome što je ostalo nepromjenjeno.

Ostao je problem zvani N/FSBiH, tj. struktura i nomenklatura ove organizacije. Već godinama slušamo priče o nesposobnostima i finansijskim malverzacijama počinjenim od strane članova ove udruge, o nezadovoljstvu i protestima navijača zbog istih, a bili smo i svjedoci one afere sa potpisom peticije jednog dijela reprezentativaca koja je za cilj imala uklanjanje rukovodstva N/FSBiH. U proljeće ove godine je vrhovna nogometna organizacija u Evropi, UEFA, odlučila pokušati inicirati reorganiziranje N/FSBiH. Na Vanrednoj skupštini u julu, a uz prisustvo predstavnika UEFA-e, glavna tačka dnevnog reda je bilo razmatranje i glasanje o UEFA-inom prijedligu izmjene statuta N/FSBiH po kome bi tročlano, nacionalno određeno predsjedništvo trebalo biti ukinuto i zamjenjeno jednim predsjednikom. Argument za iniciranje promjene je bio da je BiH jedina od 216 članica Svjetske Fudbalake Asocijacije (FIFA) koja ima predsjedništvo.

Pitanje je zašto se UEFA bas sada, nakon toliko godina nijemog posmatranja, odlučila reagirati na ovu anomaliju? Neki u tome vide lobiranje predsjednika UEFA-e, francuza Michela Platinija, koji zbog haotičnog stanja unutar francuske nogometne selekcije i straha od mogućeg neplasiranja iste na EP želi uzdrmati ili eliminirati njene konkurente u kvalifikacijskoj grupi. Konspiracije ove vrste ćemo ipak ovdje ostaviti po strani i pozabaviti se događajima u svojoj avliji.

A kod nas su pomenuta inicijativa i skupština bili poprimili oblik borbe za nacionalne interesse. Nogomet se opet pokazao kao igra koja je daleko više od toga i služio je kao podloga za eksponiranje nacionalno-političkih platformi. Ovaj tekst ima sportski karakter i osim činjenice da su delegati pripadnici dva bh. naroda glasali protiv izmjene statuta i da je stoga UEFA-in prijedlog bio odbijen, nećemo ulaziti u detaljiranje i daljnje analiziranje ovih događaja. Ono što se mora spomenuti i što ima veze sa trenutnim raspoloženjem unutar nogometnih voda u BiH jesu posljedice ove odluke. Naime UEFA-ina Komisija za sankcije nije u prvi mah donijela nikakve ishitrene odluke, ali oni zasjedaju ponovo u oktobru, i ako se do tada u N/FSBiH ne desi nešto drastično komisija bi mogla nametnuti kanze koje bi podrazumijevale isključenje svih bh. selekcija i klubova iz takmičenja pod okriljem UEFA-e. Konkretno, to bi značilo da nakon odigranih susreta sa Luksemburgom i Francuskoj naš odabrani A-tim rizikuje da bude isključen iz daljnjeg takmičenja.

Pod palicom novog izbornika Sušića bh. nacionalni tim je odigrao četiri prijateljske utakmice sa najblaže rečeno polovičnim uspjehom. U blijedom izdanju pobijeđena je Gana i izgledalo je tada da će se pozitivni trend rezultata iz prethodnog perioda nastaviti. Onda su uslijedila dva poraza u Švedskoj i Njemačkoj koja su bila donekle opravdana datumom odigravanja, odnosno manjkom takmičarske forme naših reprezentativaca. Ali hladan tuš je uslijedio nakon remija sa ne baš prejakim Katarom u Sarajevu. Nije samo resultat zabrinjavajući. Ono što je daleko veći problem jeste prikazana igra i zalaganje na terenu. Pogrešno postavljena taktika i hladan odnos prima igri od strane nekih igrača su obilježili ovo veče, a i osjećaje mnogih navijača. Utakmica koma je smatrana za finalnu probu pred takmičarske dvoboje je unijela zebnju među bh. fanove i uveliko spustila tenzije oko našeg državnog tima.

Jedan dio krivice za ovakvo trenutno stanje u i oko bh. nogometne selekcije se može pripisati selektoru Sušiću zbog pogrešnih strateških poteza i nemogućnosti motiviranja igrača. Ali mora se priznati da je motivaciju veoma teško pronaći kada vam nad glavom visi prijetnja o izbacivanju iz takmičenja. Ovo važi kako za izbornika i igrače, tako i za navijače. Situacija je takva da imamo previše nadanja, a premalo razloga za to. Nadamo se markantnom poboljšanju igre i shodno tome i rezultata, želimo promjene u N/FSBiH i izbjegavanje drastičnih sankcija, a podloge za sve navedeno nema previše. Međutim pošto nada zadnja umire i pošto je lopta i dalje okrugla, mi navijači trebamo zadržati jednu određenu dozu optimizma. Ovi isti momci su nas ne tako davno znali iznenaditi i razveseliti, pa moramo vjerovati da su to u stanju ponoviti. Možda je čak i dobro što ne vlada euforija u kojoj smo ranije više puta svi zajedno izgorili. Vrebajmo ovoga puta iz prikrajka i držimo se refrena one navijačke pjesme: “Igraj Bosno ne daj se, igraj svi smo uz tebe.”

P.S. Ovaj tekst je rađen za jedan medij koji nema čisto sportski karakter, pa zbog toga možda može djelovati malo površno i repetitivno na ovom virtualnom podneblju

[Monolog]

Ti amater Koga lažeš

Jbg, uvijek ja "otvorim sezonu" postova kada su tvoje kolumne u pitanju. Ovo je posljednji put, vjeruj mi.

Dakako, prije smo i sedmicama prije odigranog meča bili u(nazovimo to)grču i željno iščekivali naše fudbalere da odigraju 90. minuta i pokažu svu svoju snagu, znanje, zalaganje i ne znam ti ja šta. Sada to nije slučaj(ne želim reći da se cjelokupno stanovništo udaljilo od reprezentacije), ali "problem" je u selektoru. Zašto stavih problem pod navodnike? Helem, opće poznata činjenica je da je Ćiro bio više medijska ličnost negoli stručnjak. Dakle, njemu je bilo bitno da svakog dana da izjavu za kojekakve medije te da tako "nabrije" i nas, obične ljude. Safet je daleko od toga, on "šuti i muti"(kako bi rekli stariji). Rekao bih da je i ovo jedan od razloga što danas(ne mislim konkretno na ponedjeljak) nismo bombardirani naslovima iz tiska kako ćemo ih ubiti, razvaliti, uništiti, osramotiti, bla, bla, bla.

Što se tiče UEFE(da ne kažem samo Platinija), vrlo je moguće da je cilj i uzdrmati protivnika(ali to se radilo i prije, samo što je nekad bio "problem" Bilino Polje, nekad ovo, nekad ono...). No, da mi ne znamo u kakvoj je stanju savez, pa hajde. Već, UEFA-ini dužnosnici znaju ono što i mi - da je ovo sra*je koje nas gura na samo dno svjetskog fudbala(realno, tamo ne pripadamo, baš naprotiv).

Ti mene neki dan "napade" zbog politike i fudbala, a znaš i sam da se kod nas upravo preko najvažnije sporedne stvari na svijetu, skupljaju politički poeni. To je tako bilo, a imam osjećaj da će uvijek tako i biti. Volio bih da griješim.


Safetov (ne)rad neću komentarisati, mislim da sam dovoljno toga rekao/napisao u jednom od tvojih prethodnih tekstova.

[lejla]

Mozda ne treba UEFA-u mijesati u sve ovo, mozda je uzrok toga sto sa manje euforije i uzbuđenja cekamo kvalifikacije to sto smo konacno naucili lekciju. Ja prva uvijek ocekujem slavu, pobjede i titule, pa onda zavrsim u suzama kada ti snovi budu sruseni. Zbog toga je sada prisutna ta doza opreza.

Nije isto kada nakon krize prica Ciro ili kada prica Susic. Da se razumijemo, nije rijec o sposobnostima ova dva selektora, nego o njihovim izjavama u medijima. Mi smo jako povodljiv narod. Brzo zaboravljamo neke stvari i dovoljno je ono jedno Cirino J...t cemo im mater pa da sve postane idealno. Naravno, uvijek su tu oni koji ne padaju na te fore, ali oni budu okarakterisani kao kontrasi i osobe kojima je nemoguce udovoljiti.

Jako je tesko bodriti reprezentaciju cija je buducnost nepoznata. Savez je ispucao bonus zataskavanja i zamazivanja ociju javnosti, tako da je vec mozda i njima jasno da nece moci ovako zauvijek. Gdje je kraj, pitaju se svi.

[mighty_reds]

pozdrav i pohvale za jos jednu dobru temu...prije svega mislim da je problem u moralu i prijetnja iskljucenja iz takmicenja i da se igracima nasim koji su profesionalci i kojima se ne znoji i ne trci dzaba...nas narod je vrlo cudan i uvijek trazumo izgovore sa svih strana al bitno je da mi nismo krivi...podsjecam samo na onu pricu o 'zavjeri FIFA-e' da nas istjeraju a da ode Portugal na prvenstvo...bas mislim da utakmica protiv Francuske koju ja i dalje ocekujem zeljno bez obzira na sve nije neka zavjera Platinija da nas zajebe...al evo vec vidim neki od ishoda:
1.pobijedimo Francusku izbace nas rece:Platini nas ne voli
2.izgubimo ostave nas na zivotu rece:to je zato sto smo ih pustili ovo ono

medijske hajke nema prvenstveno mogu reci radi Papeta koji nije medijska licnost i dugo je izbivao sa nasih prostora dok je Ciro uvijek bio ovdje i krojio BH javnost..kao sto rece neko gore Cirine izjave pred tekmu 'j...t cemo ih' je dizalo narod a sad je sutnja i oprez jer ne znamo kakav je Pape a i spustili smo se na zemlju porazima od Svedske nerijesenim sa Katarom...

[Taktičar]

Pošto je Monolog taj koji se uvijek prvi javi sa komentarom na moju kolumnu on zavrijeđuje da se prvo njemu direkto obratim sa nekoliko opaski:
1. I dalje odgovorno tvrdim da sam čisti amater; sav moj spisateljski rad je baziran na volonterskoj osnovi
2. Ako ti ne nastaviš otvarati komentiranje mojih kolumni onda sam u opasnosti da često ostanem bez ijednog komentara; a pošto osjetim da si prirodno nadareni literarni kritičar onda očekujem da ne ispuniš gore dato obećanje
3. Tvoj digitalni potpis ti je haman toliko drag da ga se nikako ne želiš riješiti pa kontradikciju u njemu rješavaš lukavom modifikacijom

Ono što mi baš upade u oko u mom i vašim postovima jeste da imamo približno iste poglede na bivšeg i sadšnjeg selektora. Nekako smo prilično jednoglasni u procjeni da je Ćiro puno veći showman nego strateg, a pošto se ni Pape nije pokazao kao ovo drugo onda mu je najveća mana u odnosu na Ćiru nedostatak naturalne mediomanije.
Ja uživam u sportu i posmatram ga i analiziram kroz razne analitičke metode, pa iz tog ugla gledajući nisam bio zadovoljan Ćirinim strateškim prisupom u mnogim situacijama. Ali ima nečega u onome što lejla reče da smo mi u dobroj mjeri povodljiv narod, pa sam tako i ja u Ćirinom periodu svako jutro prvo provjeravao da li je i šta izbornik danas izjavio (provalio, opsovao) i tako se pumpao euforijom. I onda bih nakon neuspjeha tako jako tresnuo o surovu stvarnost da bi mi trebalo nekoliko dana da se psihički oporavim. Postoji dakle ta Ćiro-dimenzija koje danas nema pa smo svi oprezniji, a tako i realniji. Problem je što mi ne znamo kao narod u cjelini biti umjereno realni. To je čini mi se neki pojam i osjećaj koji još nismo prežvakali i usvojili. Ili letimo u oblacima ili puzamo po crnoj zemlji. Čino mi se da je kod nas tako oduvijek.

Onaj konspirativni dio o UEFA-i sam ubacio jer nikako da se oslobodim tog osjećaja prevarenosti koji se vuče za nama već godinama (zadržavam se ovdje samo u sportskim okvirima). Obični sam smrtnik i nemam nikakvih dokaza o prljavim igrama na visokom planu, ali imali smo do sada na i oko sportskog polja toliko situacija gdje smo se osjećali zakinuti da sam postao skoro uvjeren u štimanja raznih vrsta: problemi sa našim stadionom, iznenadna promjena pravila o ždrijebu, dodjele sudija sumjivih namjera...

Nažalost ove dvije mogućnosti koje je mighty_reds naveo u prethodnom postu mi izgledaju kao skroz vjerovatne. Ma daj da u inat uzmemo bodove u ove 2 tekme pa neka rade sa nama šta im je volja!

[Taktičar]

I šta sada nakon što Mujdži nisu sređeni neophodni papiri čovjek može pomisliti nego na još jednu zavjeru protiv nas?

[mighty_reds]

ne znam ko je nadlezan za izadavanje tih dozvola al mozemo nagadjat dal je Platini direktno reko nemojte im dat desnog boka tu su losi ima da se Malouda sece..mada je i meni sumnjivo ipak vidjecemo

[Taktičar]

U sjenci događaja oko nogometne reprezentacije BiH umalo mi ne promače jedna važna vijest o nogometu generalno. Nešto o čemu smo debatirali nakon jedne od mojih ranijih kolumni - break even. Pravilo po kome klubovi mogu poslovati (misli se na transfere igrača) samo sa onim iznosom koji su zaradili u toku prethodne sezone.
Po svemu sudeći ovo pravilo bi moglo biti implementirano već naredne sezone.Velika stvar u mojim očima. Ne zato što sam ja bio među nekolicinom onoh koji su propagirali za uvođenje ovog pravila, već iz iskrene misli da je to za dobrobit sporta.
Jedan od meni najdražih klubova je FC Barcelona i znam da ovo ne ide u priliog klubovima poput Barce, ali ja sam prije svega pristalica sporta i zbog toga u odnosu na interes sporta uvijek klupske interese držim po strani.
Informaciju o gore navedenom imam iz jednog intervjua koji je predsjednik UEFA-e Platini dao prije nekoliko dana.
Razgovor je u stvari veoma kratak i ovdje ga prenosim u cjelosti zajedno sa propratnim komentarom:

UEFA president Michel Platini has declared the new regulations to halt excessive spending will bring an end to the transfer market "anarchy".

The organisation are set to gradually implement new financial fair play rules from next season in attempt to keep a lid on club debt and create a level playing field.

These measures could put a halt to the influence of billionaire benefactors such as Roman Abramovich and Sheikh Mansour on the sport, and the ex-Juventus and France superstar backs the governing body's action.

He said: "For years and years we were in total anarchy but the clubs asked for the rules because they knew they could not continue.

"We can see already that the clubs are spending less as they look to balance their books.

"This is because the first time the break-even rule will kick in is in the coming year, the 2011-2012 season.

"It's very soon and this means that the strategy to say 'I can now go and spend hundreds of millions' doesn't work because we will see it in two years at the latest.

"Transfers have not been as crazy as in the last few years, they are pulling up their socks and the clubs are making special efforts to comply with the rules."

The legislation will allow owners to inject €15 million (£12.3m) a year into their clubs up until 2015, and then €10m (£8.2m) until 2018. This cash cannot be a loan, which is an approach already taken by the Manchester City and Chelsea hierarchy.

Za one koji se ne snalaze baš najbolje sa engleskim jezikom mogu reći da se radi o pomenutom i objašnjenom principu uz olakšicu da vlasnici klubova mogu do 2018. ubrizgavati određene iznose u svoje klubove, ali da klubovi ne smiju od banaka pozajmljivati novac za kupovinu igrača.

Iskreno se nadam da se ovo neće završiti na priči i da ćemo od sljedeće sezone imati ovo pravilo na snazi.

[Taktičar]

Na prethodni post se možemo nadovezati viješću o platama nogometaša u Serie A:

Italijanski nogometni prvoligaši u ovoj sezoni potrošit će milijardu eura za plaće nogometaša.

Vodstvo takmičenja objavilo je da će klubovi za plaće igrača isplatiti 802 miliona eura, a kada su uzmu u obzir premije i nagrade očekuje se "probijanje" granice od milijardu eura.

List "Gazzette dello Sport" navodi da su trošovi klubova u odnosu na 2006. gotovo udvostručeni.

Najveće izdatke u ovoj sezoni imat će AC Milan, koji će svojim igračima za sezonu isplatiti 130 miliona eura. Na drugom mjestu sa 121 milionom eura je Inter, a slijede Juventus (100 miliona), AS Roma (83) i Fiorentina (41,7).

Break even je kako vidimo pred vratima, a nadam se da će to uskoro biti i salary cap.

[mighty_reds]

salary cap i break even bi bio ogroman plus i produzio bi zivot fudbalu i jacini istog...ovako je samo pitanje vremena kad ce vlasnici dici ruke ostat bez para a klub koji je njihov gurnut u stecaj i beznadje

[Taktičar]

Možemo li biti zadovoljni?

Koje utiske nosimo nakon prvih kvalifikacijskih utakmica za EP 2012? Koliko imamo razloga za zadovoljstvo i gdje vidimo probleme?

Zaista smo mi Bosanci ljudi čije raspoloženje i osjećaji skaču iz krajnosti u krajnost u rekordno kratkom vremenu. Čini mi se da se to najbolje oslikava kroz sport, pogotovo kroz odnos prema nogometnoj reprezentaciji, tj. njenim rezultatima. Da ne bude da ja sada tu nešto pametujem i solim nekome pamet kako treba biti razuman (što naravno treba) uzeću sebe za primjer. Pred tekmu sa Luksemburgom sam bio strašno nervozan. Posljednji rezultati repke mi nisu uljevali previše nade. Naravno da sam očekivao pobjedu, ali sam bio zabrinut da će se do nje teško doći i da nam osim popravka bodovnog salda neće donijeti previše drugih pozitivnosti.

I onda se desi da u rutinskom maniru velikih ekipa odradimo tu utakmicu sa tri lahka boda uz tri brza gola, bez povrijeda i bez kartona. I ja odjednom radostan, zadovoljan i veseo iako sam negdje u podsvijesti znao da mali Luksemburg ne može biti mjerilo kvaliteta. Ali ta podsvijest je ostala podsvijest, a svijest je bila opčinjena rezultatom i njime izgrađenim očekivanjima. Naredna 4 dana sam proveo uočavajući pozitivne pomake u reprezentaciji u odnosu na ranije prijateljske utakmice. Vidio sam da Sušić postavlja oštriju liniju prema medijima, da uvodi profesionalniji pristup pripremama, da pokazuje sposobnost uočavanja grešaka i ispravljanja istih, da Misimović i Pjanić možda i mogu igrati zajedno i masu drugih pozitivnih efekata. Nesvjesno sam se euforizirao i pred utakmicu na Koševu protiv Francuske sam našu reprezentaciju vidio kao favorita ne samo za pobjedu u ovom meču, nego i za osvajanje prvog mjesta u kvalifikacijskoj grupi.

I to sve uglavnom zbog pobjede nad jednim Luksemburgom. Ja, koji uvijek pokušavam analizirati sport objektivno i analitički. Ali eto kada je naša repka u pitanju upecam se često u vrtlog osjećaja iz koga se izvučem tek nakon proslavljene pobjede ili oplakanog poraza. Tako bi i ovaj put. Već nakon prvog poluvremena utakmice na Koševu kada je bilo jasno da je samo pitanje vremena kada će Francuzi postići svoj prvi gol, pitao sam se otkud mi (nam) pravo da se favoriziramo u odnosu na ovu nogometnu velesilu koja uprkos problemima uvijek može na raspolaganju imati igrače za bar tri ekipe koje mogu učestvovati na EP-u ili SP-u. Već i prije posljednjeg sudijskog zvižduka bio sam obljeven hladnim znojem koji me je opet upozoravao na sve mane i nedostatke bh. nogometa uključujući savez, igrački kadar, selektora...

Od nezadovoljstva i straha preko euforije i natrag do negativiteta, i sve to u roku od nekoliko dana. Kontam kako da nisam bio u stanju razmišljati da je bilo za očekivati da pobijedimo slabašni Luksemburg, ali i da poraz od Francuza ne smije doći kao iznenađenje? Znači realno gledajući polazna tačka su mi (nam) trebala biti osvojena 3 boda u ove dvije utakmice. Znači zabrinut bih trebao biti u slučaju lošijeg učinka, dok bi mi 4 ili 6 osvojenih bodova davali pravo na određenu dozu euforije. U slučaju pobjede i poraza bih trebao biti ravnomjerno raspoređene osjećaje. Da sam mogao tako razmišljati proveo bih ove zadnje dane u najnormalnijem ritmu gdje se normalno jede, spava, obavljaju svakodnevne obaveze itd. Umjesto toga ja sam prošao haman pa kroz cijeli spektar osjećaja ne znajući u pojedinim trenucima „đe udaram“ jer su mi u glavi bile taktičke zamisli koje vode do pobjede i maštanje o tome kako će biti lijepo konačno gledati naše momke na nekom velikom takmičenju (ako Bog da možda i uživo) i prsiti se pri pomenu imena naših igrača.

Nako što sam opet pošteno tresnuo o podlogu zvanu stvarnost došao sam do zaključka da se nalazim na polaznom očekivanju u obliku 3 osvojena boda. To je bio naš realni domet u ove 2 tekme i tu se nalazimo. I dalje u meni tinja neko nezadovoljstvo zbog poraza na Koševu, ali kada potisnem osjećaje u stranu svaki puta konstatiram da je teško moglo biti drugačije i da u nastavak kvalifikacija ulazimo sa prihvatljive pozicije jer su ostali rezultati bili povoljni za nas, bar to za sada tako izgleda zbog remija u nekim susretima.
Kako opisati moje trenutno stanje u ovom pogledu? Isto kao moje stanje u posljednja 4 dana: mješovito i nepregledno. Ali da pokušam iskristalizirati neki pregled:

Rezultati: 5/10 – polovičan uspjeh, polovična ocjena

Igra: 4/10 – rutinski protiv Luksemburga i tu se nema šta puno dodati; protiv Francuza daleko ispod zadovoljavajućeg; podatak da nam je golman bio najupečatljivija figura na terenu govori mnogo; odbrana je cijelo vrijeme bila pod pritskom i dobro su izdržali bez primljenog gola 70-ak minuta; vezni red šupalj kao švicarski sir u fazi odbrane i nepostojeći u prijenosu lopte; shodno tome i napad totalno bezopasan

Sušić: 4/10 – pametno protiv Luksemburga, ali sa ključnim greškama protiv Francuske; opet problem Misimović-Pjanić, ovaj puta se nisu otimali za loptu jer do nje nismo uspijevali doći niti je zadržati, ali je problematično insistiranje na igranju obojice; trebalo je igrati sa dva zadnja vezna, ali je to uz Rahimića trebao biti Jahić kome je to prirodna pozicija; Pjanić to ne može odraditi kroz čitavu tekmu i bilo bi najbolje da je ušao sa klupe kao džoker; ovako se izganjao i iscrpio bez većih rezultata, dobio uz to karton i nije bio u stanju promijeniti tok utakmice kada je to trebalo; ako već Jahić nije igrao zadnjeg veznog trebao je biti početni lijevi bek jer Lulić niti je uigran na toj poziciji, niti je uigran sa ostatkom odbrambene linije i upravo sa svoje desne strane su nam Francuzi najviše prijetili; poentu sa stavljanjem Ibiševića na desnu stranu sam razumio, jer smo trabali dodati težine veznom redu, ali po drugi puta zaredom se pokazuje da mu ta uloga ne odgovara, iako se trudio; Mravac i Pandža su trenutno u boljoj formi od Nadarevića i jedan od njih je trebao zauzeti drugu stopersku poziciju pored Spahića; u suštini ispravna formacija na terenu, ali par pogrešnih igrača na određenim mjestima; pitanje je s obzirom na prednost protivnika u kvalitetu i raspoloženje i formu igrača koliku bi razliku napravile bilo kakve taktičke izmjene

Publika: 3/10 – razočaran sam odazivom navijača; prema prvim informacijama na stadionu je bilo oko 25 000 gledalaca (iako mi se lično čini da ih je bilo nešto manje); ako Koševo ima kapacitet od 35 000 mjesta i ako po UEFA-inim pravilima gostima pripada 10 % od kapaciteta stadiona ja sam očekivao da na stadionu bude ni manje ni više nego 31 500 navijača našeg tima jer igrali smo protiv nogometne velesile i to je bila prva kvalifikacijska utakmica našeg A-tima na Koševu nakon nešto dužeg vremena; osim toga čini mi se da sam u nekoliko navrata čuo Sušića kako sa klupe šalje upute igračima, a znamo da on ne važi za baš najgrlatiju osobu; izviždavanje protivnikove himne i naših igrača nije vrijedno komentiranja

Kad pogledam sada da sam rezultatu u ovim utakmicama dao veću ocjenu nego igri i selektoru pitam se zašto i dalje imam osjećaj gorčine u ustima. Je li to zato što sam nerealan ili zato što sam Bosanac? Ili su ovo dvoje (Bosanac i nerealnost) vječiti međusobni pratioci?

[Monolog]

Znam kakav si bio pred gostovanje u Luxemburgu(sam si mi to rekao).

Izgleda da nas je lako zavarati(ili bolje rečeno, lako se mi "podignemo"). Ja sam sam napisao da imam osjećaj da mogu Miske i Pjana igrati zajedno(iako je bio Luxemburg u pitanju, barem su trčali, nudili se, otkrivali, dijelili lopte, dakle sve što nisu sinoć radili), te da se nazire to svjetlo na kraju tunela. No, očigledno smo se prevarili. Činjenica je da niti jedan navijač ne može biti objektivan(barem kada je državni tim u pitanju). Nisi jedini koji je vidio BiH kao favorita, moram priznati da sam i sam poput tebe. Ok, nisam nas vidio kao glavnog favorita za osvajanje prvog mjesta, već samo za meč protiv Francuske.

Da su neka druga vremena, ipak bismo bili zadovoljni sa 3 boda iz prve 2 utakmice(tj. da je neka druga Francuska u pitanju). No, ne možeš sebe(samim time i nas) kriviti zbog želje da dokrajčimo ovakve Francuze. Ali, kako to obično biva, dobijemo šamar realnosti i idemo ispočetka(nisam siguran, ali mislim da mi nikada nismo krenuli sa 6 bodova iz 2 meča, pa čak ni onda kad smo igrali drugi meč protiv Mađarske u Zenici, nakon razmontiranja Malte).

Smijem li i ja dati ocjene?

Rezultati: 4/10(da, polovično jeste, ali sam očekivao barem bod protiv Francuza).

Igra: 4/10 - I sam si rekao da smo rutinski završili posao u Luxemburgu. No, kako smo krenuli, očekivao sam još barem jedan pogodak, jer smo i tamo nakon 20 minuta stali. (ne)Svjesno? Ne znam. Ali, ako nam bude gol razlika neki bitan faktor, ujedaćemo se za guzicu zbog povlačenja ručne protiv onih amatera. Francuska je druga priča; nismo 2 akcije izradili na utakmici, dakle to je sve samo ne igra. Ustvari, igra jeste, Francuzi su se poigravali s nama.

Sušić: 3/10 - Kada je odnos sa novinarima, tu mu dajem 10/10, ali ova trojka je na postavku igre. Evo, uzmimo utakmicu sa Francuzima. Prije početka meča on nije znao šta, kad, kako, kad i gdje. Vidio si i sam šta je odgovorio na Velidovo pitanje:"Pa, vidjet ćete kakva je postavka. Uostalom, ja igračima kažem jedno, a oni rade nešto drugo na terenu"(možda sam koju riječ preskočio, ali je izjava u biti ista). Dakle, u startu je bio sje*an. Ista postava kao protiv Luxemburga, samo sa drugačijim zadacima. Ok, možemo mu malo progledati kroz prste, no kada je vidio da nakon 45. minuta nismo napravili ništa, čemu onda ista postava ulazi u drugo poluvrijeme? Zar nije shvatio gdje škripi, pa da malo podmaže? Ne znam, ono sinoć je bilo sve, samo nije vođenje reprezentacije.

Publika 1/10 - Ono je sramota. Nebrojeno puta smo pokazali koliki smo maloumnici te izviždali himne gostujućih igrača. Sinoć to nije bio izuzetak. Dalje, ako je ono bodrenje reprezentacije(iako su i igrači bili nikakvi), onda ne znam kako etiketirati navijanje naših susjeda. Zar je Spaha toliko loš pa je morao biti izviždan? Zar je Vedo neprijatelj države pa je ispraćen zvižducima? Ne mogu da vjerujem, ali tako je. Nebitno da li mi igrali na Koševu ili Bilinom Polju, seljakluk je nemoguće iskorijeniti. To smo i sinoć pokazali i ne znam zašto se bunimo kada nas etiketiraju kao maloumnike, balvane, seljake, botove, kretene...

@Taktičaru, breme nerealnosti dobijemo samim rođenjem, znaš to i sam. I, ma koliko se mi trudili da se riješimo istoga, to je nemoguće.