SportSport.ba

madridist je napisao/la:šuplja priča-svi će dobit odgovore kad Gladiola prvi puta sjedne na klupu bilo kojeg ozbiljnog kluba nakon što ode il bude otpušten iz Barce-ovu generaciju bi verovatno i Wanderlei Luxemburgo doveo do trofeja(trostruka zlatna lopta i 6,7 prvotimaca iz repke koja je i svjetski i europski prvak),ne kažem da bi ja to mogao ali sve će bit jasnije kad bude npr. morao iskombinirat tika-taka igru sa npr. Militom i Cambiasom,umjesto Mesija i Inieste

spielführer_21 je napisao/la:

madridist je napisao/la:šuplja priča-svi će dobit odgovore kad Gladiola prvi puta sjedne na klupu bilo kojeg ozbiljnog kluba nakon što ode il bude otpušten iz Barce-ovu generaciju bi verovatno i Wanderlei Luxemburgo doveo do trofeja(trostruka zlatna lopta i 6,7 prvotimaca iz repke koja je i svjetski i europski prvak),ne kažem da bi ja to mogao ali sve će bit jasnije kad bude npr. morao iskombinirat tika-taka igru sa npr. Militom i Cambiasom,umjesto Mesija i Inieste

A ko je stvorio ovu generaciju? Da te podsjetim, Rijkardova generacija je "sahranjena" sezonu prije dolaska Pepa. Kad je Pep došao prodao je Ronaldinha i Deca kao nosioce igre, još su otišli Edmilson, Thuram, Zambrotta itd. Došao je D.Alves čiji je transfer čini mi se ranije dogovoren, te Pique u kojem je Pep vidio ono što ni Ferguson nije. Uz njih je doveo Keitu, Hleba te iz Barce B doveo Busquetsa- ne baš zvučna pojačanja. Messi je postao najbolji igrač svijeta pod Pepovim vodstvom, a ne ranije. Te sezone je osvojio sve.
Potom su iz Barce odlazili važni igrači: Eto'o, Marquez, Y.Toure, a Pep je pronalazio zamjene s kojima igra Barce nije gubila ništa, već je čak postajala i bolja. I na ta pojačanja je trošio mnogo manje novce nego što troši Mourinho ili Mancini, a ne mogu stvoriti ni približno takvu igru.

Da rezimiram, kad je došao u Bracu, Guardiola je imao 3 koliko-toliko gotova igrača: Xavia (iako ja tvrdim da je i on napredovao dolaskom Guardiole), Iniestu (važi isto što i za Xavia), te Puyola kao univerzalca u obrani i kapitena na kojeg se moga osloniti. Misliš da su ta tri igrača bila dovoljna da se napravi ovakav uspjeh? Ne bih rekao. Ostalo je sve stvorio Guardiola (naravno s pomoćnicima i dijelom uprave).

Za kraj ću se vratiti na Mourinha i Mancinia koji imaju jednake uvijete i još veća sredstva da od Reala i Citya stvore "nove Barce", ali im to ne polazi za rukom. Mou možda i uspije ove ili iduće sezone, ali Pep je uspio već u prvoj sezoni.

KK_Bosna je napisao/la:guardiola stvorio messija?

onda je i marzolini (ako znas ko je) stvorio maradonu.

messi je prije dolaska pepa igrao dvije ozbiljne sezone kod rijkarda (2006/7 26 nastupa/14 golova, 2007/8 28 nastupa/10 golova/12 asistencija)

Messi je postao najbolji igrač svijeta pod Pepovim vodstvom, a ne ranije.

KK_Bosna je napisao/la:ponavljam pitanje: ko je stvorio maradonu?

StevieM je napisao/la:

barca_87 je napisao/la:[youtube][/youtube]

ev jedan dobar klip o formaciji barce protiv getafea i promjeni formacije i kretanju igraca u toku igre

Pisao sam ranije o izvjesnoj slicnosti Barcine 3-4-3 formacije sa Piramidom, tim prije sto postoje odredjene razlike Guardioline u odnosu na Cruyffovu 3-4-3, sa posebnim naglaskom na Fabregasovu "nepivotsku" rolu. Post ovdje.

Medjutim, allas je ovaj put napravio manji previd U klipu koji je analizirao, ocito je da se radi o standardnoj ovosezonskoj Pepovoj formaciji 3-4-3/3-3-4 samo sa drugim igracima u istim ulogama. Dakle, i ranije je bilo dosta utakmica sa ovom formacijom, s tim da je Messi igrao isturenije a Fabregas false10 rolu kao Messi prije koju noc (a ne false9 kako allas napisa). Cuvena engleska "Piramida", potekla jos iz 19. vijeka, nije imala bas ovaj koncept - to je bila formacija 2-3-5 pri cemu je golman cinio vrh piramide a ne 1-2-3-4 kako graficki prikaza allas. Ironicno, moderni pandan piramide iz naslova poznate knjige Jonathana Wilsona "Inverting the Pyramid", prema kojoj se evidentno vodio allas, je italijansko "bozicno drvce" formacija 4-3-2-1. Kljucni covjek u klasicnoj Piramida formaciji je centarhalf allrounder ispred dvojice stoperskih bekova (vise "bekovi" nego stoperi u fazi odbrane) a koji prosto ne odgovara roli Mascherana kao "visak" igracu. Druga stvar, podsjeca, ali ipak nije u pitanju princip iskoristenja 5 napadackih kanala (u odnosu na recimo danasnji de facto standard sa 4 igraca zadnje linije).

Dakle, formacija na neki nacin zaista podsjeca na Piramidu, vjerovatno vise nego bilo koja formacija u modernom fudballu, ali se ne radi o klasicnoj Piramidi.

Po meni, veci eksperiment je bila utakmica protiv Villarreala u gostima (u kojoj se doduse i nije narocito proslavio), gdje je je formacija licila na 3-2-2-3, pri cemu je Xavi igrao na neuobicajenoj Iniestinoj poziciju a Busquets na Xavijevoj. Busquets je takodjer protiv Reala na Bernabeu vec igrao ovako kako je prikazano na klipu.

Neki su na ovoj temi znali napisat da je Barcelona "izgubila napadaca" sa ovom 3-4-3 formacijom. Koliko vidim, i ako me racun ne vara, mogli su ga samo dobit Mana formacije je sirina koju prave bekovi (a ne krilni napadaci), ili bolje reci nedostatak sirine, pri cemu je relativno tesko otvorit prostor u veznoj liniji, ovisno o snazi protivnika naravno. To je razlog zasto je na manjim terenima (i da kazem, losijim, sto Barcinoj centralnoj inteligenciji onemogucava tehnicku nadmoc), teze igrat ovu formaciju. Recimo, nisam siguran da bi Barca uspjela ostvarit pozitivan rezultat na Stamford Bridgeu igrajuci ovu formaciju.

reds je napisao/la:Dugo vremena već pratim Liverpool i bilo je loših i teških sezona, ali mislim niti jedna kao ova. Nešto se ne mogu sjetiti da sam nekada prije ovako željno se radovao kraju sezone. Pa čak i pred sami kraj Rafine posljednje sezone, pa i prošle sezone nisam bio ovako nestrpljiv po pitanju završetka iste. Vjerovatno jer su očekivanja bila izuzetno velika. Isuviše ambiciozna sasvim sigurno, ali sa "opravdanjem". Ipak mnogo je novca uloženo u ekipu. Kada se taj neki će reći uzalud bačen novac, ukomponuje sa beskonačno mnogo prečki i stativa, promašenih penala te nedostatka sreće i nekih loših sudijskih odluka onda vam je jasno zbog čega radovanje kraju sezone. Kraju jedne fantastične sezone (ali ne za Liverpool), za prave istinske ljubitelje nogometa, pogotovo Premiershipa. Nekako stičem utisak da su svi uživali, sem navijača Liverpooola.

Onako razmišljam odakle da počnem? Od loših pojačanja, Dalglisha, Comollia, pogođenih stativa i prečki, promašenih penala...? Hmm, krenut' ćemo od dolaska Dalglisha na klupu Liverpoola. Dakle, tamo negdje od januara/februara prošle sezone.

Tamo negdje u januaru/februaru počela je neka nova era Liverpoola. Došao Dalglish, neki novi ljudi na čelo kluba. Novi igrači, kao što su Suarez i Carroll od kojih se mnogo očekivalo. Pritisak na njima je bio ogroman. Ipak zamijeniti Torresa, jednog od najboljih svjetskih napadača (izuzmemo li baš tu prvu polusezonu u kojoj je zabio 9 golova) i (bivšeg) miljenika kopa. Suarez je strašno počeo. Prvi meč, ulazak sa klupe u finišu i gol. Ako se ne varam Begović je bio savladan. Kop je imao već novog miljenika, Carroll je aplaudirao novom partneru, stadion se prolamao. King Kenny je onda jednostavno preporodio Liverpool. Gostovanje na Stamford Bridgeu i pobjeda od 0:1. Strijelac još jedan bivši miljenik redsa, Meireles. Uspijesi su se redali. Pukla je i pokoja petarda. Birmingham 5:0 i Fulham 2:5. Maxi dominirao. Uglavnom, sezona završena bez obezbjeđene pozicije koja vodi u Evropu. U ključnom meču na Anfieldu Tottenham je slavio i tako sebi obezbijedio EL. Ovo napisah iz razloga da se zna kako se završila prošla sezona. Sa euforijom jer je Dalglish sa limitiranom ekipom pravio čuda. Očekivalo se dosta od ljetnog prelaznog roka i živjeli smo u nadi da će naredna sezona biti daleko, daleko bolja. King radi sjajan posao, sa novim igračima idemo po trofeje, po LP.

Ljetni prelazni rok, najavljena velika čistka. Tako i bi. Nakon završetka istog rekoh (neću se citirati, ali tu je to negdje) da niko od nas ne bi bolje odradio posao. Sve prema željama, nas sa ovog foruma. Insua, Jovanović, Ayala, Aquilani*, El Zahr, Kyrgiakos, N'Gog, Poulsen, Cole*, Meireles, Degen, Konchesky... .
Dođoše: Coates (8.000.000 €), Enrique (oko 7.000.000 €), Bellamy (besplatno), Henderson (18.000.000 € ), Downing (22.800.000 €), Doni (besplatno), Adam (8.500.000 €). Sve je izgledalo kao iz bajke. Liverpool se diže iz pepela. Pokupili su sve najbolje igrače iz prethodne sezon(e)/na iz ovih klubova. Kada im dodamo još Suareza i Carrolla, ma fantastično. Imamo Enriquea statistički ponajbolji bek Premiershipa. Coatesa najboljeg mladog igrača na Copi (meščini, nisam siguran). Adam, najbolji igrač Blackpoola. Čovjek koji maestralno izvodi prekide i ima sjajan šut i centaršut. Henderson jedNA (baš mu ovo dobro stoji ) od najvećih nada fudbala u Engleskoj. Downing statistički ponajbolje krilo lige. Svejedno, ha lijevom, ha desnom centrir'o to je asistencija. On i Carroll, dream team. Dobro, možda malo pretjerujem i ovo zvuči grubo, ali u suštini je tako bilo.

Iako ove predsezonske mečeve malo ko shvata ozbiljno (naravno po pitanju rezultata) dalo se naslutiti i ogledati kakva će sezona Liverpoola biti na osnovu tih prijateljski mečeva.
Dvije pobjede, remi i dva teška poraza. Što je najgore u tim mečevima King je igrao sa kombinovanim sastavom. Dakle, pojačanja (nisu sva ni bila pristigla) nisu baš ni imali prilike da igraju zajedno. Ipak, opet optimizam je tu. Naravno i kod mene, kao i kod većine forumaša. Moram priznati da nikad sa više želje i nestrpljenja nisam čekao početak nove sezone.

I tako dođosmo i do prvog meča. Anfield, protivnik Sunderland. Ja (kao i većina) ubijeđen u pobjedu 100%. Redsi počinju strahovito. Suarez prolazi pored jednog igrača Sunderlanda (ovaj ne dobija zaslužen crveni) i penal za Liverpool. Suarez uzima stvar u svoje ruke, šuta i ... . Ramos je uradio sličnu stvar nedavno u LP. Nedugo nakon toga, oštar centaršut Adama i gol Suareza glavom. Anfield u delirijumu. Downing projektilom uzdrma prečku i tako nastaje historija Liverpoola vezana za okvir gola. Po dobrom starom običaju Liverpool nakon vodstva prepušta inicijativu protivniku. Povlači se, a to znalački iskorištava Larsson koji efektnim golom ispostavit' će se kasnije donosi bod Sunderlandu. Prvo poluvrijeme fantastično, drugo katastrofa. Ma dobro, nema veze ipak je to prvi meč. Dok se ekipa uigra.

Slijedi gostovanje na Emiratesu. Rekl bi : "O ne Bože, samo ne protiv Arsenala", znamo da ne odgovara Liverpoolu. Ipak u tom trenutku to je bilo sasvim drugačije. Za cijelih 360 stepeni. Arsenal u rasulu. Otišli važni igrači, povrede, suspenzije, Wenger pogubio konce (bar se tako činilo). Sjećam se da sam tada prije tekme rekao :"Sad ili nikad" pobjeda na Emiratesu. Jednostavno to je bilo to. Tako i bi. Ramsey autogol i Suarez (iz ofsajda) donesoše prva 3 boda za Liverpool i na taj način anuliraše kiks sa Anfielda iz prvog kola. 4 boda iz prva 2 meča, većina zadovoljna.

Onda je slijedio meč protiv Exeter Citya u Carling kupu. O tome sam već dosta puta pisao. Mnogo sam zamjerao i Rafi, a i Royu što nisu probali da osvoje neki kup. Odnosno, što nisu više snage uložili da bi se napravilo nešto više, a ne da gledamo blamaže na Anfieldu i ispadanje od niželigaša. Ipak, King je imao drugi plan. Maksimalno ozbiljno je shvatio kupove i tu vidio veliku šansu da učvrsti svoju poziciju na klupi Liverpoola, da navijačima konačno donese radost i da ojača samopouzdanje ekipi. Rutinska pobjeda od 1:3 na strani je samo početak. Strijelci su bili ako se ne varam Suarez, Maxi i Carroll, dok su domaćini smanjili u finišu rezultat iz penala.

Zatim je slijedio meč na Anfieldu protiv Boltona. Uvjerljiva igra i pobjeda, začinjena prvijencem Hendersona. 3:1, Liverpool odlično igra.

Gostovanje na Britanni, inače jednom od najtežih gostovanja lige i prvi poraz. 1:0, Liverpool imao inicijativu, igru, veliki broj šansi, sudija propustio da svira penal ili dva (ako se dobro sjećam), ali opet doživio poraz.

Još jedno neugodno gostovanje slijedilo je u narednom kolu. Destinacija, White Hart Lane. Tottenham već na početku stavio doznanja ko je gazda. Modrić načeo mrežu Reine milimetarski preciznim projektilom u rašlje, sa nekih 20-tak metara. Početak kraja. U nastavku potpuni potop. Crveni dobija Adam, a u nešto kasnije i Skrtel. Činjenica da je veći dio meča (bar 70%) Carroll igrao na poziciji lijevog krila i to na vlastitoj polovini dovoljno govori.

Brighton & Hove Albion je ugostio Liverpool u narednom kolu Carling kupa. Rutinska pobjeda od 1:2. Strijelci Bellamy i Kuyt, s druge strane domaćini u finišu iz penala smanjili zaostatak.

Zatim na Anfieldu protiv Wolvesa. Pobjeda od 2:1 (auto gol Johnsona i Suarez, s druge strane Fletcher).

Onda gradski derbi protiv Evertona na Goodisonu. Liverpool slavio sa 0:2, a pogodili Carroll i Suarez. Odlično. Zaboravljeni porazi od Stokea i Spursa. Idemo dalje.

Derbi protiv Manchester Uniteda na Anfieldu. United u problemima oko borbe za prolazak u naredni krug LP, sa kombinovanim sastavom istrčava na Anfield. I opet uspijeva da dođe do boda. Gerrard iz slobodnjaka donio prednost Liverpoolu, a onda Chicharito ulazi sa klupe i zabija. Liverpool dominirao, imao veliki broj šansi, ali De Gea branio kao nikad do tad za United. Šteta, mogli su najvećem rivalu dodatno zagorčati život. Ipak ovaj meč će više ostati upamćen po dvoboju Suareza i Evre. Suarez je na rasnoj osnovi vrijeđao defanzivca Uniteda i zbog toga dobio suspenziju od 8 utakmica neigranja.

Onda je sredinom sedmice uslijedila jedna prijateljska utakmica sa Rangersima. Liverpool izgubio sa 1:0.

Norwich dolazi na Anfield, uzima bod i po meni od tad počinje crna serija Liverpoola na domaćem terenu. Meč se završio rezultatom 1:1 (Bellamy - Holt), a Liverpool po dobrom starom običaju dominirao, ali bez realizacije.

Carling kup i novi meč na strani. Ovaj put na Britanni, gdje je Liverpool već jednom ove sezone izgubio. Do početka 2.poluvremena sve je ukazivalo na novi poraz. Jones zabio za vodstvo Stokea nakon greške novajlije Coatesa. Ipak, u drugom poluvremenu na scenu stupa Suarez. Prvo je solo akcijom i sjajnim potezom (kroz noge jednom igraču probacio loptu) prevario protivničku odbranu i onda fantastičnim udarcem savladao Sorensea. A zatim i nešto kasnije na asistenciju Hendersona pogodio glavom. Liverpool uprskos 3. uzastopnom gostovanju u Carling kupu ide dalje.

Onda je uslijedilo gostovanje kod WBA. Liverpool slavio sa 0:2, a golove postigli Adam (iz penala) i Carroll. Pobjeda nakon koje je po običaju uslijedio hvalisanje igrača i već viđenje Liverpoola u LP.

Ipak da ne bude sve tako bajno, pobrinuli su se igrači Swansea već u narednom kolu. Oni su na Anfieldu održali nulu i spustili Liverpool na zemlju (opet).

Nova premierligaška pobjeda na gostovanju uslijedila je na SB-u. Chelsea je loše igrao, ali i pored toga malo ko je očekivao pobjedu Liverpoola. Ipak, da bi se došlo do iste pobrinuo se Glen pogotkom u samom finišu meča. Prije toga Maxi doveo LFC u vodstvo, a Sturridge izjednačio.

Novi domaći kiks je bio protiv Citya. Liverpool bio bolji, ali opet izostala realizacija. Meč završen rezultatom 1:1(autogol Lescotta i Kompany strijelci). LFC ostao i dalje neporažen na svom terenu, a City ostao neporažen uopće u ligi.

Uslijedio je i novi meč na SB-u, ali ovaj put u okviru Carling kupa. I ovaj put Liverpool je slavio, samo što je rezultat bio 0:2 (Maxi i Kelly). Nova gostujuća pobjeda u okviru Carling kupa i ulazak u 1/2 ovog takmičenja i mečeve protiv Citya.

Zatim poraz na Craven Cottageu od Fulhama sa 1:0, a onda i minimalna pobjeda na Anfieldu protiv QPR-a (Suarez). Nova pobjeda uslijedila na Villa Parku zahvaljujući ranim golovima Bellamya i Skrtela. Inače, ako se dobro sjećam ne baš impresivna partija crvenih. Odličan niz prekinut je opet kod Wigana. Ako se sjetite i prošle sezone nakon 3 uzastopne pobjede kiksali su protiv Wigana. I na strani i kući.

Eh, onda je uslijedio meč nakon kojeg sam se ja skoro pa i definitivno pomirio sa LP. Fenjeraš Blackburn, odnosi bod sa Anfielda. Na svu sreću nisam gledao taj meč.

Nova pobjeda i tračak nade došao je nakon gostovanja Newcastlea na Anfieldu. Bellamy 2x, te povratnik Gerrard su obezbjedili bodove Liverpoolu, a Agger zabio autogol.

Jedan od najtežih poraza u ligi uslijedio je u 20. kolu na Etihadu. City je slavio sa 3:0, ali osveta će vrlo brzo doći.

Premijerni meč u FA kupu je bio protiv Oldhama na Anfieldu. Uvjerljiva pobjeda od 5:1 (Bellamy, Gerrard, Shelvey, Carroll i Downing).

Zatim je uslijedio i prvi meč u okviru 1/2 finala Carling kupa. Opet gostovanje na Etihadu, ali ovaj put drugačiji ishod meča. Gerrard iz penala donio veliku pobjedu Liverpoolu i doveo ga pred vrata Wembleya nakon toliko vremena.

21. kolo i novi kiksa. Pogađate na Anfiledu. Ovaj put Stoke je odnio bod, a Kenny definitivno razočarao. Počeo utakmicu bez klasičnog napadača, LFC izgledao bijedno.

Bolton koji je u tom trenutku bio možda i u najgoroj formi u cijeloj ligi je uspio da zabilježi pobjedu na narednom kolu na Reeboku. 3:1 je bilo, a za Liverpool pogodio Bellamy. Zaslužen poraz.

Zatim slijede 3 velika meča za Liverpool. Prvo na Anfieldu revanš susret 1/2 finala Carling kupa i prvi meč u ovom takmičenju pred svojom publikom. Prvo je de Jong donio prednost gostima strašnim pogotkom. Zatim iz novog penala, preko Gerrarda Liverpool ponovo stiče prednost. Onda Džeko zabija za vodstvo Citya, da bi u samom finišu Bellamy nakoj lijepe akcije zabio bivšem klubu i Liverpool odveo u finale. Zasluženo. Liverpool nakon dugo vremena ide na Wembley, protvnik Cardiff.

FA kup, Anfield, Manchester United gostuje. Nakon pobjede protiv manjeg Manchesterskog tima na red je došao i onaj veći, Liverpoolov najveći rival. Agger nakon kornera zabija za vodstvo Liverpoola. Park izjednačuje na 1:1 u finišu prvog dijela, da bi u samom finišu meča Liverpool u narednu rundu odveo Kuyt. Odavno nisam čuo veću buku na stadionu, nego kad je Kuyt zabio gol. Tako je su iz kupova izbačeni timovi iz Liverpoolu protivničkog i mrskog grada.

Zavladala neka euforija nakon pobjeda u kupovima, a dobra atmosfera se nastavila i u ligi. Pobjeda na gostovanju kod Wolvesa od 0:3 (Carroll, Bellamy i Kuyt). Nada za LP još živi, navijači presretni, odlična sedmica iza redsa.

Nakon tih pobjeda u kupovima, te na Molineuxu, Liverpool je ponovo prosuo bodove na domaćem terenu. Ipak ovaj put gost je bio Tottenham koji se tada čak borio i za titulu. Miroljubivi remi od 0:0.

Poslije vatreno krštenje na Old Trafordu, posebno za Suareza jer mu je to bila prva utakmica nakon suspenzije. Dvoboj Suareza i Evre je privukao više pažnje nego najveći derbi Engleske. Nažalost od početka je krenulo u pogrešnom smijeru. Suarez odbija da pruži ruku Evri, Rio Suarezu. Tokom cijelog meča naboj se osjeća u zraku. Rooney početkom 2.poluvremena sa 2 gola donosi 3 boda svojoj ekipi. Pri kraju meča Suarez je postigao gol, ali nedovoljno. Na kraju nove scene. Evra slavio provocirajući Suareza, ovaj to za divno čudo iskulirao. Međutim ostali igrači Liverpoola nisu, posla bilo i za sudije i redare. Ipak na svu sreću nije bilo daljih sukoba. Poslije se Suarez izvinuo, kazavši da je pogriješio jer nije pružio ruku Evri. Medijska bomba koja je trajala par dana.

Onda su uslijedila 2 meča u kupovima. Prvo protiv protivnika poznatog već iz Carling kupa Brighton & Hove Albion. Gosti su ovaj put teško stradali i to sa 6:1. Ipak, ovaj meč će ostati upamćen po tome jer su gosti sami sebi zabili 3 gola, a od toga 2 jedan igrač. Preostale golove za Liverpool su postigli Skrtel, Carroll i Suarez.

E onda najvažniji meč u dotadašnjem dijelu sezone. Na Wembleyu protiv Cardiffa. Atmosfera sjajna. Početak odličan. Glen sjajno šutira, ali prečka se ispriječila da Liverpool već u ranoj fazi meča povede. Kasnije, loša reakcija odbrane i Cardiff vodi sa 1:0. Liverpool dominirao, pokušavao, ali bezuspješno sve do 60. minute. Skrtel nakon jedne gužve u 16-tercu uspijeva da ugura loptu u gol i poravnja rezultat. Do kraja meča nije bilo promjena pa se išlo u produžetke. Oko 110 minute u igru ulazi Kuyt, koji svega 6-7 minuta kasnije pogađa za 1:2. Veliko slavlje crvenih na Wembleyu, to je to. Trofej je tu. Ipak u samom finišu su se povukli i omogućili Cardiffu nekoliko kornera. Nakon jednog bila je velika prilika, ali su uspijeli da otklone opasnost, čini mi se Kuyt. Ipak drugi je bio koban. Velika gužva, Kuyt nije uspio izbaciti loptu i poravnanje. Plavi dio Wembleya u delirijumu. Pristupa se penalima, lutrija. Liverpool po običaju igra triler finale. Na svu sreću uspijevaju da pobjede. Ključni detalj je promašaj Gerrardovog rođaka u posljednjoj seriji. Redsi trče sa centra prema Reini, slavlje kakvo moderni Wembley ne pamti. Konačno nakon toliko godina Liverpool osvojio trofej. Skinut ogroman pritisak sa leđa u nastavak sezone se može opuštenije.

U nadi da sada ohrabreni pobjedom i trofejom mogu početi bilježiti bolje rezultate do kraja sezone, stigao je novi hladan tuš. Uprkos dominaciji na Arsenalom, topnici predvođeni RvP-om stižu do 3 boda i to u sudijskoj nadoknadi. Sada kad' gledam, mislim da je to bio početak kraja.

Poslije dolazi i poraz na stadionu svjetlosti kod Sunderlanda. 1:0 bijaše.

Ipak, da sve ne bude tako crno pobrinuo se kapiten hattrickom u gradskom derbiju. Liverpool - Everton 3:0. Fantastična utakmica, rezultat odličan.

Novi meč sa Stokeom, ovaj put u okviru FA kupa. Vala su mi dojadili ove sezone. Suarez i Downing za Liverpool, Crouch za Stoke. Pobjeda i prolazak dalje. Ozbiljno istaknuta kandidatura za naslov i u ovom kupu.

Nova crna serija i novi niz poraza uslijedio je poslije meča sa Stokeom. Protiv QPR-a vodili sa 0:2 (Coates zabio golčinu), ali opet izgubili. 3:2 na kraju. Zatim na Anfieldu protiv Wigana opet poraz, ovaj put od 1:2 (Suarez za LFC strijelac). I onda manje-više očekivan poraz na Sports Direct Areni (ala St.James Parku) od 2:0. Trebam li vam pisati strijelca? Cisse Ovaj meč će ostati u sjećanju i po tome što je Enrique stajao nekih 15-tak minuta na golu. Reina dobio crveni, Kenny izvršio 3 izmjene. Ali ako ste pomislili da je nakon ovih poraza došao kraj crnoj seriji, prevarili ste se. I jadna Villa je uspijela uzeti bod sa Anfielda. Bijaše 1:1, a Suarez u finišu donese bod Liverpoolu.

Crnoj seriji kraj je došao na Edwood Parku. Utakmica u kojoj se moglo vidjeti haman sve što fudbal nudi. Na samom početku u prvih 15 minuta pogotcima Maxia Liverpool je poveo sa 0:2 i tada se činilo da je to to. Ipak naučeni nečemu poslije meča sa QPR-om moglo se očekivati da će do kraja se desiti neki triler. Doni koji je konačno dobio šansu jer je Reina zaradio suspenziju kontra Newcastlea se nije proslavio. Napravio je penal i zbog toga je isključen, a šansu je dobio Jones (3. golman). Yakubu je promašio, odnosno Jones mu je odbranio penal, koji je ruku na srce Nigerijac izveo premlako. Ako ste pomislili da je to vrhunac, grdno ste se prevarili. Kasnije Jones slabo procjenjuje let jedne lopte, onda mu ispada, on gura Yakubua i penal. Sudija se hvata za džep, svi redsi isčekuju šta će sudija uraditi? Neće valjda opet Liverpool ostati bez golmana u meču i neće valjda na Wembleyu protiv Evertona u 1/2 FA kupa braniti neki junior? Na svu sreću sudija Jonesu pokazuje samo žuti, a Yakubu je ovaj put bio siguran. Šlag na tortu je gol Carrolla u 91. minuti, nakon dodavanja Aggera. Carroll donio vrijedna 3 boda Liverpoolu.

Odlična uvertira za meč na Wembleyu sa gradskim rivalom koji je već 2x ove sezone (prije toga) dobio po ušima. Jelavić (a ko će drugi?) dovodi Everton u vodstvo nakon velike greške odbrane Liverpoola. Distin je napravio isto što i na drugoj strani Agger i Carra, a to je poklonio gol Suarezu, 1:1. I kada su mnogi pomislili da će produžetci odlučivati o finalisti, meč je opet riješio Carroll. Opet u samom finišu. Definitivno najboljih 5 dana njegove karijere u Liverpoolu.

Potom novi poraz na Anfieldu. Ovaj put bodove je odnio Roy sa svojim WBA-om. Minimalna pobjeda od 0:1.

Meč sa Norwichom u gostima će biti upamćen po prvom hattricku Suareza u dresu Liverpoola. Mnogi će reći jedan od najljepših hattrickova viđenih na nogometnim terenima u posljednje vrijeme. Meč je završio rezultatom 0:3.

Potom su uslijedila 2 poraza. Prvo od Fulhama na Anfieldu. Liverpool igrao sa kombinovanim sastavom i gosti zasluženo pobjedili sa 0:1, onda i najbolniji poraz ove sezone u finalu FA kupa.

Meč koji je mogao spasiti sezonu. Drugo finale kupa ove sezone za Liverpool, ovaj put protivnik daleko jači. Chelsea je zasluženo slavio i tako se izjednačio po broju trofeja FA kupa sa Liverpoolom (ako se ne varam), te opravdao ulogu favorita. Konačan rezultat je glasio 2:1 (Ramires, Drogba - Carroll), a meč će ostati upamćen i po nepriznatom golu Carrollu.

Svega 3 dana poslije uslijedio je novi meč sa Chelseaom. Ovaj put na Anfieldu u okviru 37. kola, inače poslijednji meč na Anfieldu o ovoj sezoni. Potpuno drugačiji meč u odnosu na onaj na Wembleyu. Doduše gosti su došli u šarolikom sastavu, zbog finala LP. Odlična igra domaćih koji su mogli ostvariti i uvjerljiviju pobjedu. Na kraju je završilo 4:1 (Essien autogol, Henderson, Agger, Shelvey - Ramires). Uz to Downing je pogodio i prečku i stativu, te je tako brojač stativa i prečki za Liverpool ove sezone se popeo na 34.

I tako dođoh i do posljednjeg meča u sezoni. Zadnja utakmica igrala se na gostovanju kod Swansea, ekipe koja je pokupila dosta simpatija u ovogodišnjem izdanju EPL-a. Meč koji me nije ni mrvice zainteresovao, jer je na Etihadu odigrana utakmica svih utakmica. Na kraju sezona je završena porazom od 1:0. To možda i najbolje oslikava sezonu kakvu su redsi imali.

Evo "malo" statistike za ovu sezonu:
http://pokit.org/get/img/20f4d17d95eb0e ... 359290.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;
http://pokit.org/get/img/bf8627533f3f34 ... 852ddb.jpg" onclick="window.open(this.href);return false; statistika po poluvremenima
http://pokit.org/get/img/827671eb582a72 ... d15bf9.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;
http://pokit.org/get/img/04bf5a6988f8eb ... ebb4fb.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;
http://pokit.org/get/img/a290613c10032a ... 38208b.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;
http://pokit.org/get/img/0e3c8d805fdf9d ... 42a6d2.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;

http://pokit.org/get/img/045d92a845e0a2 ... d806fc.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;

A evo i lista svih mečeva ove sezone:
http://pokit.org/get/img/14cd9c6ed0384e ... 35f404.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;
http://pokit.org/get/img/d27b5dc4568021 ... 9bbf2f.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;
http://pokit.org/get/img/62a4e1b0f15c20 ... 8f4110.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;


Dakle i ova sezona je imala svoje padove i uspone (naravno kada govorimo o Liverpoolu). Početak je bio dobar, Liverpool je igrao odlično i samo je nedostajala realizacija. Igra je bila odlična, stvaralo se mnogo šansi. Ipak, kako je sezona odmicala to je Liverpool postajao sve gori i gori. Neshvatljivo kako su samo olahko bod/ove sa Anfielda nosile ekipe.

Definitivno da će se ova sezona pamtiti po promašenim penalima i pogođenim okvirima gola. Na kraju je ta brojka (pogođenih stativa i prečki) dostigla brojku od 34. Mislim da je to i rekord u Evropi. Uz to je bilo i nekih 5-6 promašenih penala i relativno mnogo sudijskih grešaka protiv Liverpoola. Ipak, treba biti realan i reći da je bilo i dosta odluka u korist Liverpoola tako da je to tu negdje.

Sve u svemu katastrofalne partije u ligi. Cilj (4. mjesto i plasman u kvalifikacije za LP) nije ispunjen. Donekle se ova loša sezona uspijela zakrpiti sa osvajanjem Carling kupa i plasmanom u finale FA kupa. Time su zamazane oči velikom broju navijača. Međutim treba reći to nije dovoljno za klub renomea kakav je Liverpool. Naravno da je dobro što je prekinut taj post od nekoliko godina bez trofeja i da će to dati neku vrstu vjetra u leđa u nastavku, ali Liverpool mora mnogo, mnogo bolje. Sigurno da je jedan od glavnih razloga i loše partije velikog broja igrača, prvenstveno pojačanja. Ima tu i nekih drugih faktora koji su na to utjecali i mislim da je ova loša sezona jednaki produkt grešaka kako igrača tako i trenera.

Sad opet "ukratko" o igračima, bar onima koji su imali zapaženiju rolu ove sezone. Btw. da napomenem. Zelena je prolazna ocjena, plava je sredina, a crvena popravni.
Reina - čovjek koji je toliko osporavan i to sa pravom. Može odbraniti gotovo nemoguće (u friškom sjećanju mi je ona odbrana protiv Chelsea, kada je Lukaku-u skinuo zicer sa par metara), ali isto tako može primiti pacerski gol što malo ko može. Mislim da bi mnogi rado umjesto njega na golu vidjeli recimo Llorisa, ali svima je jasno da pozicija golmana nije kritična, odnosno pozicija na kojoj je neophodno pojačanje. Mnogi smo ga vidjeli kao nasljednika Gerrarda i novog kapitena, ali nekako kako vrijeme odmiče sve manje vjerujem u to. Nadam se da će Reina naredne sezone biti mnogo, mnogo bolji jer svima nam je jasno da svaka ekipa koja bilježi velike rezultate mora imati i kvalitetnog golmana. Njemu je potrebno da opet vrati izgubljeno samopouzdanje i da na taj način postane 3. stoper ekipe. A valjda će i njegove kolege koje igraju ispred njega biti pouzdanije i sigurnije naredne sezone.

Što se tiče odbranbenih igrača, najviše nastupa su ubilježili: Skrtel, Enrique, Agger i Glen. Nešto manji doprinos su dali Carragher i Kelly.
Dobar dio sezone odbrana je bila najbolji dio ekipe. Dobro su stajali pozadili i igrali čvrstu igru. Bilo je teško protivnicima zabiti gol. Međutim onda odjednom i odbrana se raspala. Agger i Skrtel su čini fantastičan tandem tokom dobrog dijela sezone, ali onda je došla i povreda Aggera koja ga je sigurno dosta omela i odmogla i Skrtelu. Sve u svemu više - manje dobre partije defanzivaca Liverpoola. Glen je imao problema sa povredama pa nije mogao dati svoj maksimum. On je itekako važan za Liverpool, pogotovo kada treba da se napada protivnik i zbog toga im je neophodan zdrav naredne sezone. Dovodi se i u kontekst sa Realom pa ćemo vidjeti da li je to samo špekulacija ili Mourinho zaista namjerava da ga dovede. Njegova zamjena Kelly nije dovoljno dobar da bi igrao beka. Inferioran je u napadu. Ima očajan centaršut. On može igrati kada Liverpool treba da se brani i to je to. Mogao bi ponekad zaigrati i na poziciji stopera.

Glavni stoperski par Agger - Skrtel je kao što sam rekao veći dio sezone odlično funkcionisao. Jedna od rijetkih svijetlih tačaka u igri Liverpoola. Ipak, opet pokoja povreda su izbacivale Aggera iz takta, a samim time i Skrtela koji je igrao odlično u paru sa njim. Kolektivno, ali i individualno oni su napredovali. Ono što je sigurno jeste to da Liverpool ima odličan duo za narednu sezon/u/e. Samo da ih povrede zaobiću.

Njihove zamjene su iskusni Carragher i mladi Coates. Carri će ovo vjerovatno biti posljednja sezona u Liverpoolu, dok Coates je igrač budućnosti. Nisu se naigrali ove sezone, ali za ono vremena što su proveli na terenu su bili dosta dobri. Carra je pokazao da opet s vremena na vrijeme može uskočiti, ali isto tako u nekim utakmicama pokazao da ne može igrati više na visokom nivou dugo vremena. I on sam je svjestan da mu se bliži kraj i da više ne može biti starter. Ipak, zbog svega što je učinio za ovaj klub treba mu i naredne sezone dati koliko toliko šanse. S druge strane Coates će sigurno sve više i više dobijati šansu da igra. Ovu sezonu ćemo mu vjerovatno zapamtiti po nevjerovatnom golu škaricama QPR-u, ali i nekim dobrim partijama u kupu. Bilo je tu i grešaka (recimo kod onog gola u Carling kupu za 1:0), ali s obzirom na to da mu je ovo prva sezona i da je došao kao neko na koga se tek u narednim godinama ozbiljno računa onda nema razloga za brigu. Ja u njemu vidim veliki potencijal i vidim igrača koji može postati stub odbrana Liverpoola.

Enrique je od heroja došao do tragičara. Na početku sezone je bio odličan, fascinantan. Oko pola sezone (kao i većina ekipe) je igrao na zavidnom nivou i onda drastičan pad. Vjerovatno je došlo i do umora. Iako je momak zvijer, igrao je skoro svaku utakmicu i samo su Reina i Skrtel više minuta proveli na terenu od njega. Sigurno da je jedan i od razloga što je ponekad griješio je to što je došao dan prije prve utakmice sa Sunderlandom. Siguran sam da će kada prođe ljetne pripreme biti mnogo uigraniji sa ostatkom odbrane i ekipe uopće i da će ulijevati više sigurnosti. Ima i on kao i svi i prednosti i mana, a najveća je izgiravanje Messia besptrebno. Ponekad imam osjećaj da on misli da je sam na terenu, pa krene da pređe po 2-3 igrača. Centaršut mu je također loš, kao i pozicioniranje u odbrani.

U veznom redu zapaženiju ulogu su imali: Henderson, Downing, Adam, Gerrard i Spearing. Manje zapaženu rolu su imali: Lucas, Maxi i Shelvey.
Henderson je došao prije početka ove sezone iz Sunderlanda za nekih 18.000.000€. Kao što sam već i napisao slovio je za veliku nadu engleskog nogometa. Međutim ove sezone nije pokazao svoj potencijal. Istina, dugo vremena je proveo i na poziciji koja njemu nije prirodna, a to je desno krilo, ali opet kada se sve sabere i oduzme poprilično loša sezona za njega. Vjerovatno da će ga svi upamtiti kao igrača čiji je stil igre bio pomalo neshvatljiv. Uporno je vraćao loptu nazad i prvom igraču do sebe. Bilo je malo rizičnih i dugih pasova prema naprijed. Nadamo se da će od naredne sezone i on biti mnogo bolji, jednostavno mora. Polahko, ali sigurno on postaje glavni igrač u ovoj ekipi (ma koliko to smiješno zvučalo) i mora uzeti dozu rizika u svojoj igri. Vjerovatno da će od slijedeće sezone i više igrati na prirodnoj poziciji te da će uz Gerrarda činiti dobar tandem.

Downing vjerovatno promašaj sezone u Premiershipu (došao iz Ville za negdje oko 22 miliona €). Čovjek od kojeg se toliko očekivalo, prije svega asistencija je završio sezonu sa nulom (bez asistencije i gola u ligi). Čak i da zanemarimo tu statistiku jer znamo da ona ne mora uvijek imati presudan značan, on je opet imao katastrofalnu sezonu. I on je slično kao i Henderson igrao dosta defanzivno (ako mogu tako reći). Vraćao loptu prvom do sebe (najčešće Enriqueu i često su jedan drugome smetali) i rijetko pokušavao probiti po strani. Bilo je premalo kvalitetnih centaršuteva, a toga se najviše očekivalo od njega. Mogao je i više pokušavati sa šutevima sa distance jer je Liverpool zabio nekoliko golova nakon njegovih šuteva koje su golmani odbranili. Naravno, kao i za njegove prethodnike važi da mora slijedeće sezone igrati daleko bolje. Liverpool je ionako inferioran na pozicijama krila i tu nema niti jednog kvalitetnog igrača. Ustvari ima, upravo Downinga, ali ovaj to ne pokazuje. Sigurno da će Liverpool zabiti mnogo više golova ako on bude na nivou recimo posljednje sezone iz Ville.

Adam je došao iz Blackpoola za nekih 8 miliona €. On kroz ovu sezonu slično kao i Enrique bio kovan u zvijezde, da bi kasnije bivao žestoko kritikovan(da li s pravom ili ne sami odlučite). Ja sam ga nakon nekih tekmi proglašavao novim Alonsom, jer sam zaista u njemu uvidio kvalitetnog igrača. Ipak, to je bilo u onom vremenu dok je još uvijek igrao na zadovoljavajućem nivou. Kasnije je i on počeo da igra sve lošije i lošije, a u meču protiv QPR-a se teško ozlijedio i od tada izbiva sa terena. Ima odličan šut i centaršut, ali u Liverpoolu to nikako da pokaže. Kao da to nije onaj isti Adam iz Blackpoola. Iako sada smatram da nije kvalitet za Liverpoola, ja lično nemam ništa protiv da ostane bar još slijedeće sezone kao backup.

Gerrard-a označih plavom tj. da je imao solidnu sezonu. Ako ćemo gledati po njegovim standardima onda je to loša sezona, ali kada uzmemo u obzir opet te povrede i kompletno stanje u ekipi onda Gerrard može zaslužiti prolaznu ocjenu. Imao je i on neke dobre partije prije svega protiv Evertona kada je zabio hattrick, ali ruku na srce bilo je i loših mečeva. Nadam se (oo Bože koliko puta napisana ova riječ ) da će ga u narednoj sezoni zaobići povrede te da će uspijeti uhvatiti pravu formu. Sa bar 80% njegove nekidašnje forme, Liverpoolu se drastično povećavaju šanse za uspjehe. Ipak je on lider ove ekipe i sigurno da će i naredne sezone biti starter. Igrača kakvih je Gerrard je vrlo malo.

Spearing je po meni zaslužio prolaznu ocjenu. Čim se povrijedio Lucas rekao sam da Jay nije igrač koji ga može mijenjati duže vremena. Jednu, dvije, tri... utakmice da, ali više ne. Jednostavno nema kvalitet da nekoliko mečeva u kontinuitetu odigra dobro. I on je ove sezone igrao promjenjivo. Bilo je i dobrih i loših mečeva. Nije nešto impresionirao, ali nije ni razočarao. Zlatna sredina. Ipak on je domaćin, scouser i momak koji igra srcem za ovaj klub. Bori se i trudi maksimalno i mislim da zaslužuje bar da bude backup. Vjerovatno nikad neće biti vrhunski igrač, ali može uskočiti kada zatreba.

Lucas je možda i ključni igrač Liverpoola. I dalje mnogi osporavaju njegove kvalitete, ali poslije njegove povrede jednostavno Liverpool nije ista ekipa (pogotovo u defanzivi). Sada se tek vidi njegov značaj. Ove sezone za ono vremena što je igrao je bio odličan. Sigurno da će naredne sezone Liverpool biti daleko jači sa njim u ekipi. Samo da on uspije uhvatiti staru formu.

Maxi je meščini odigr'o svoju posljednju utakmicu za Liverpool. Možda i ostane čak jer je Kenny izjavio da će samo Aurelio napustiti ekipu (?), ali ja vjerujem u suprotno. Nije mnogo igrao, ali za ono vremena što je proveo na terenu je bio ispodprosječan. Dalglish je također imao zamjerki na njegove partije jer se nije dovoljno trudio i pomagao ekipi u obrani. Jedino u čemu je stvarno dobar jeste pozicioniranje. Skoro uvijek se nađe na pravom mjestu u pravo vrijeme. Naravno, ostat' će upamćen kao neko ko je često tresao mreže Chelsea i protiv njih bio posebno inspirisan. Nažalost, njegovo najbolje vrijeme je prošlo. Vjerovatno će se sada vratiti u Argentinu i tamo odigrati još koju sezonu.

Shelvey je jedini igrač koji je tu na diobi. Nit' je solidna sezona, niti loša. Nisam zaista mogao da se odlučim u koju kategoriju da ga svrstam. Bio je jedno vrijeme na posudbi u Blackpoolu gdje je briljirao, ali se nakon povrede Lucasa vratio u ekipi. Nisam ga nešto posebno ni upamtio, odnosno njegove partije ne pamtim baš najbolje. Bilo je i nekih dobrih poteza, ali više grešaka. Nesiguran je. Djeluje ponekad izgubljeno. Mislim da ima potencijala, ali da mora mnogo raditi. Ipak, teško da će naredne sezone dobijati šansu, sem ako opet ne desi se neka povreda.

I ostadoše 4 napadača. Suarez, Carroll, Kuyt i Bellamy.

Krenut' ćemo od ponajboljeg igrača Liverpoola, Suarez-a. Statistika i nije baš impresivna. Tek 11 ligaških golova za najboljeg strijelca Liverpoola. Premalo mora se priznati. Ipak, treba uzeti u obzir činjenicu da je imao i suspenziju zbog koje je propustio 4 ligaška meča, ukupno 9 zbog vrijeđanja na rasnoj osnovi Evre i zbog pokazivanja srednjaka navijačima Fulhama. Jedini ofanzivni igrač Liverpoola koji je ove sezone konstantno bio dobar. Stalno je prijetio protivničkim igračima i zadavo im probleme. Dosta puta je pogodio i okvir gola (mislim da je čak i prvi na tabeli igrača koji su pogađali prečke i stative u ligi) i nije imao sreće. Mogao je zabiti bar još nekoliko golova. Već sam nekoliko puta pisao o njemu tj. o njegovoj budućnosti. Rekao sam da mi se već zgadio kao čovjek. Ne mogu da vjerujem kako neko može na svaku sudijsku odluku bila ona pravedna ili ne, prigovarati, mahati rukama i nešta glumiti. Vlastiti ugled je već izgubio, a sada samo šteti ugledu kluba. Jednoj od rijetkih pozitivnih stvari u Liverpoolu. Ukoliko ne misli popraviti ponašanje, vrata su mu širom otvorena. Ja ne mogu da gledam takvog igrača u dresu Liverpoola i u EPL, ne mogu. Uvijek će se naći klubova poput Malage, PSG-a i njima sličnih koji jedva čekaju da iskeširaju veliku lovu za nekog kvalitetnog igrača. Naravno da bi mi bilo i žao ukoliko bi otišao jer je jedini klasan igrač u ovom trenutku, a da igra na Anfieldu, ali onda čelni ljudi Liverpoola moraju reagovati. Iako je on temperamentan ima lijeka i za njega. Fino sjesti i popričati. Ukazati mu na neke stvari i važnost posljedica koje može izazvati. Sada je omraženo lice širom Engleske, a vjerujem i u ostatku Evrope. Ta mrlja će ga pratiti do kraja života, ali sam je kriv. Može to popraviti i ponovo steći ugled kod sudaca (ako ga je i imao) jer smo bili svjedoci da mu nekada i ne sviraju faul jer smatraju da simulira.

Carroll je imao solidnu sezonu. Ako uzmemo u obzir da je bio u nemilosti trenera koji ga je s pravom ili ne, često ostavljao na klupi kada je ovaj pokazivao znake bolje forme, onda možemo reći da je koliko toliko zadovoljio. Pokazao je da može biti od koristi ovoj ekipi i da može zabijati golove, a ne samo namještati lopte sugiračima. U finišu je zabio i neke važne golove (Wiganu, Evertonu, Chelseau), a i u zadnjem dijelu sezone se (ili se meni čini) znatno popravio u svim segmentima igre. Znatno bolje kontroliše loptu i sigurniji je kada je ima među nogama. Sigurno da i on igra pod velikim pritiskom. Plaćen je ogroman novac, onoliko koliko on realno ne vrijedi. Kada tome dodamo i medije koji igraju veliku ulogu u nogometu u Engleskoj i koji jedva čekaju da svoje naslovnice popune nečim (u ovom slučaju njegovom neefikasnošću i blijedim partijama) onda možemo shvatiti da mu nije lahko igrati. Carroll ostaje, to je sigurno. Siguran sam da će naredne sezone i on igrati mnogo bolje te da će u paru sa Suarezom (pošto je sigurno da i on ostaje) činiti dobar tandem. Pokazali su da mogu itekako dobro partnerstvo razviti na terenu. I da, ako dođe jedan pravi krilni igrač ili ukoliko Downing počne igrati bolje sigurno da će to i Carrollu dosta pomoći, te da će imati bolju statistiku.

Kuyt je imao daleko naslabiju sezonu od dolaska iz Feynoorda. Tome svjedoči i relativno malo broj startova (22 meča u kojima je počeo od prve minute) te svega 2 gola (govorimo o ligi). Ali čak i ako izuzmemo statistiku Kuyt je bio skoro pa očajan. Nije bilo više onog prepoznatljivog trčanja po terenu, zalaganja, čak se u nekim trenutcima mogla primijetiti nezainteresovanost kod njega. Nepojmiljivo prije ove sezone. Međutim on je mnogo zadužio ovaj klub u prethodnim sezonama pa mu može biti oprošteno. Kada se tome dodaju dva izuzetno važna gola i to protiv Uniteda u FA kupu i protiv Cardiffa u finalu Carling kupa onda mu se i ne može previše zamjeriti. Izgleda da je i on na izlaznim vratima Liverpoola. Nije više kalibar za ovaj klub i za igranje za vrhunskoj razini tako da je najbolje za sve da ode klub, dok još uvijek ima status blažeg oblika legende. I da, iskreno se nadam da će se naći među igračima koji idu na EURO. Možda se već našao nisam upratio da li je selektor Nizozemske objavio spisak. To mu je možda i posljednja šansa da se dokaže pred očima Evrope.

I za kraj Craig Bellamy. Svega 12 startova, ukupno 27 mečeva i 6 golova. Jedno vrijeme je bio glavni igrač Liverpoola. Mislim da je to bilo za vrijeme suspenzije Suareza. Jedini koji je uspijevao da zabija golove i predvodio je napad Liverpoola. Nažalost zbog problema sa koljenom nije mogao dobiti više šansi za igru, pa je skoro svaki drugi meč odmarao. Objasnio nekim igračima kako se igra i bori za svoj klub. Igrao kao iz najboljih dana. I naravno, pokazao da još uvijek nije za staro gvožđe. Sigurno da će i slijedeće sezone on biti odličan backup.

I sada ide još komentar za King Kenny Dalglisha, najveću legendu Liverpoola svih vremena. Napisao sam još negdje na vrhu ovog kilometarskog posta, da kada je on došao na klupu Liverpoola da je zavladala velika euforija. Može se reći i sa razlogom jer je u drugom dijelu prošle sezone radio sjajan posao. Nizao dobre rezultate i Liverpool je igrao kao preporođen. Ipak ova sezona je bila puna turnbulencija, kako za igrače tako i za njega. Uradio je neke dobre stvari, vukao dobre poteze, ali na koncu znamo da za neuspjehe (a Liverpool je imao neuspješnu sezonu) treneri uvijek gube glavu. Ne može se njemu prigovoriti za silne promašaje. Za beskonačno mnogo pogođenih prečki i stativa, za promašaje iz penala i neiskorištene 100%-tne šanse, ali mu se može prigovoriti za pristup igri u pojedinim mečevima. Uvijek mi prvo sine meč protiv Stokea na Anfieldu. Tada je započeo meč bez klasičnog napadača. Kuyt je trebao da bude najistureniji, ali nije. On je po običaju marširao duž aut linije i Liverpoolova igra nije ličila ni na šta. I bilo je još par takvih mečeva. Kao što rekoh bilo je o dobrih poteza. Npr. pobjeda na Etihadu u Carling kupu ili protiv Chelsea na SB-u. Kada su prije svega zahvaljujući njegovim taktičkim zamislima došli do pobjede. Tokom sezone nekako sam bio neodlučan. U nekim trenutcima sam mislio da je on pravi čovjek za ovu ekipu, u drugim da bi trebao ipak da ostane mada nisam bio nešto pretjerano zadovoljan, a bilo je i trenutaka kada sam mislio da bi on ipak trebao da ode na kraju sezone. Sada kada razmišljam ipak bih mu dao još jednu šansu. Donio je taj trofej Liverpoolu, igrao je i jedno finale i počeo neki svoj projekat da sprovodi u djelo. Nije lahko kada dođeš u ekipu koja je u rasulu (a oni to jesu bili kada je King došao na čelo) i kojoj je potrebna totalna rekonstrukcija. Riješio se prošlog ljeta velikog broja igrača, doveo neke nove i sigurno da će slično biti i ove sezone. Treba ga pustiti i narednu sezonu pa kud puklo da puklo!

I za kraj o transferima. Po meni klub bi se trebao riješiti slijedećih igrača: Aurelia (on sigurno ide), Maxia, Kuyta i Colea. Oni nemaju više mjesta u ovoj ekipi. Ne znam ko je još na posudbi sem Aquilania, ali njega bih vratio u ekipu. Dati mu šansu, vidjeti na čemu su sa njim. Pa ako bude dobar, nek' ostane, ako ne onda mu dati malo veću minutažu u kupovima i probati malo nabiti cijenu.

A što se tiče dolazaka, e to stvarno ne znam. Vidim za klub se vežu neka imena koja ja u životu nisam gledao, a za neke iskreno i prvi put čujem. U skladu sa tome ne mogu dati kompetetan komentar vezan za njihov eventualni dolazak. Ja samo mogu reći da bi se Liverpool trebao pojačati na slijedećim pozicijama: lijevi bek, centralni vezni (ukoliko Aquilani ode), krila i napadača. Dakle, 4 eventualno 5 novih igrača i to je to. Nadomjestili bi se odlasci ove gore četvorke i to bi bilo taman. Tu su i neke mlade nade koje će vjerovatno kroz kupove i EL dobiti šansu. Naravno trebalo bi većinu posla obaviti prije EP. Tokom EP-a cijene mogu samo drastično skočiti, a i nema potrebe da se ulazi u neku ludu završnicu i da se upušta u brobu sa drugim klubovima i na taj način diže cijena markiranom igraču. Uz sve to, bolje je da igrač od početka bude na pripremama kluba da se ne bi ponavljao slučaj Enriquea koji je došao dan prije prve utakmice u sezoni. Btw. Villarreal je ispao u Segundu. Ne bi bilo loše probati dovesti recimo Valera, Nilmara ili Rossia za neku siću. I nemojte se zanositi sa Hazardima i sličnim igračima. Liverpool nema jaku kupovnu moć. Oni mogu ili preduhitriti Citya, Reala, Barcu, Chelsea i ostale ili pokupiti ono što ostane iza njih.

Eh, to bi bilo to. Napisao sam haman sve što sam imao da kažem (doduše moglo je tu stati još nešta malo, ali dosta ). Iz ove sezone izvući pouku i okrenuti se prema slijedećoj. Teško da se može ponoviti ovakva sezona sa ovoliko promašaja, preči/stativa i povreda/suspenzija ključnih igrača (čitajte: Gerrarda, Lucasa, Suareza).

YOU' LL NEVER WALK ALONE!

anton 1983 je napisao/la:Dao sam sve od sebe...

Sada slijedi zadnji tjedan moje karijere. Još jedno, znojenje, još jedno paljenje, još jedno **** majke, još jedno bodrenje, još samo jedno opijanje i žiFciranje, još jednom prijatelju moj, još samo jednom u svojim mislim ja ću biti na Allianz Areni. Jel me čuješ moj Riberyu kada se derem na ekran u nadi da će moj glas doprijeti do tebe! Trči Schweini, deri taj teren, strgaj mu koljeno, dodaj tu **** loptu, nedaj da te prođe! Nabaci lahm, metni ga Mario! Zdribljaj ga Robben, pospremi ju u gornji lijevi kut. Nema straha, Neuer je na golu...Srce će kucati, ljudi će se derati, ja to neću ćuti, ja sam NOTER! Dišem sa cijelom ekipom, igram sa njima utakmicu iako nisam tamo, lupam po stolici, derem se iz sveg glasa (a to se ljudi moji čuje). Još sam ovaj puta...

Tu subotu moji dečki, nećete vi tu Ligu Prvaka osvojit, da bi dokazali da ste Njemačka zlatna generacija, nećete ju niti osvojiti zato što morate jer se igra na Allianz Areni: nećete tu titulu, pokloniti Hoenessu, niti svom bratu, niti sinu niti kčerci niti tati. Ovu subotu vi ćete tu Ligu Prvaka osvojiti za mene! Osvojit ćete ju jer ja sam bio Bayern, osto sam Bayern i bit ću Bayern!

Star sam brate, nemogu više...Ne mogu više buditi se u 7 ujutro, pregledati 25 internet stranica, proučiti svaki detalj vezan za BAyern, saznati sve moguće i nemoguće informacije, napisati 50-60 postova po forumima dnevno, odgajati djecu da znaju nešto o Bayernu, da znaju ko je Hoennes, što je nogomet, naučiti ih da razmišljaju sa mozgom, da nogomet nije crno bijela stvar, provesti sate, tjedne, mjeseca uz komp kako mi niti jedna jedina stvar nebi promakla, **** cure, pogledati jednu te istu utakmicu 5 puta, pogledati BUNDESLIGU AKTUELL; PUR, DOPPELPASS; SPORTSCHAU; SPIELTAG ANALYISE. konsultirati se sa švabima i ko zna koje još perverzije raditi ne bi li slučjano više neko znao i volio Bayern od mene. Imam 113 bilježnica ispisanih sa taktima,a utakmicama, eventualnim transferima, kadrovima, koliko je gledatelja bilo na stadionima BUNDESLIGE, svako kolo, svaku tekmu, dvoboje između švaba i talijana, BUNDESLIge, Lige prvaka, Kupa Uefe, SVJETSKA; EUROPSK A prvenstva i Bog te pitaj ćega sve ne. Koliko je para i tinte i vremena samo na njih otišlo, dok sam moga cjepat drva, peć roštilje, sjedit po kavama, dobivat BJ-e...Ne mogu to više brat moj, dao sam sve od sebe!!! Ovu subotu zahtjevam da mi to vrate! Vratite mi toliko veliki dio mog života koji sam na vas potrošio, vratite mi te sate kada sam mogao učiti nebi li danas imao za kruf i mleko!

Dajte mi još jenput tu satisfakciju da u nedjelju prođem svojim kvartom u Bayernovom dresu i Bayernovoj trnirci te da mi svi koji me znaju stisnu ruku i čestitaju! Da mi zacakle oči od ponosa, jer znaš Bože kako drkam na to. Oču još samo jenput da me moji "prijatelji" koji nepodnose Bayern, tu većer nemogu smisliti, daj da se još sam jenput napijem u Bayernovo ime, jer u to ime slijedeće jutro ću sa guštom ispustiti dušu! oču još jenput biti na koljenima od sreće sa suzama u očime. Dajte mi to jer to zaslužujem!

Ko će više dolaziti na forum i objašnjavati ljudima, zašto smo najbolji....ko će više trošiti vrijeme i snagu na objašnjavanje kvalitete mašeg kadra, našeg vodstva, naših igrača...ko će više ubijati sam sebe u pojam sa eventualnim pojačanjima, novim trenerima, formacijama, taktikama, glupim forumašima...ne mogu više, dal sam sve od sebe!

Oču ovu pobjedu kako bi dobio dokaz, da ciganizam, ne može pobjediti jedan veliki trud i rad. Ne želim da umjetne stvari dobiu poklonu i nagrade a to nisu zaslužili...Ovu subotu Bayern mora pobjediti za MENE i dobrobit nogometa, jer kao što već i sami znate, BAYERN JE POSLJEDNJA ŠANSA ZA SPAS NOGOMETA!

Dečki moji, frndovi moj, ekipica moja, nemojte me iznevjeriti! nemojte molim VAS jer u VAS 11 polažem svoje nade!




Moj Neueru vrijeme je da svima samo potvrdiš da si najbolji golman svijeta! U subotu svima pokaži da si Bavarac u duši i zaustavi sve lopte koje budu upućene na tvoja vrata! Nedaj im da prođu, pa ako treba slomi im i pokoju kost!




Možda je sudbina baš htjela da ti budeš prvi bayernov igrač sa kojim sam imao tu čast da se slikam. Ko bi tada rekao da ćeš ti biti moja prva uzdanica na lijevoj strani naše obrane. Što god se dogodi, ne daj se preveslati! Igraj muški, ne budi papak kakvim sam te ja smatrao kada sam te prvi puta vidio! U subotu mi pkaži da više nisi dete i da nisi bezveze dobio ime po najboljem nogometašu svih vremena!




Sada je vrijeme da IM svima pokažeš zašto si ti ŠPEKATENG! Ima da sa zubima odneseš Drogbu sa terena. Razbio si Richardsa koda je od slame, ima da to sada napraviš i Drogbi! U subotu ti si šef obrane, odradi to kako Bog zapovijeda!




TymoŠPEK, bio sam presretan kada smo te doveli u klub. Reko napokon imamo tu šesticu koj a nam fali! Nisi se nažalost proslavio. reko sam ti tada, da osvojite LP, reko si budemo. Sada imaš šansu da ostvariš svojim doprinosom ono što si mi obećao!




Iako me na ovog dečeca još uvijek podsječaš, u subotu ćeš izvesti moju mamočad na teren. Moj kapetane, složi ih kako god znaš, neka odigraju najbolju utakmicu u svojoj karijeri, to zahtijevam i od tebe i bez Kante nepojavljuj mi se pred očima!




Tada si se zvao Schweinsteiger!




Danas se zoveš SEXSTEIGER! Pokaži ta da "imaš muda" da digneš tu kantu! I pomogni mladome toniju ako zapne, znaš kako je i tebi bilo u tim godinama u Bayernu!




FRI - KIKNI IM GA VIŠE MATER MU ****!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!




Am Samstag werden wir ZWEIbisschen deine Magie brauchen! Fronk, zbog tebe vjerujem da to možemo! Nesumnjam niti malo da ćeš mi dotrčati u zagrljaj kada tekma završi da skupa proslavimo! Ako ništa drugo, bar pusu pošalji da znam da to nisi osvojio za Ulija, nego radi mene!




Alles Muller other was!




Iako ti fali pola, ti si taj koji ima najveća muda u Bayernu! Ako mi je žao što nešto nisam napravio, onda je to kaj se nisam sa tobom sliko, jer si uletio sa **** bebom i zbloko me, ali gade ovu subotu ćeš mi to vratit! I TO DEBELO! Ima da prvi zgrabiš tu kantu i da ju najduže dužiš u rukama kako ti to i priliči!






Pokaži im gade zašto si najbolji napadač na svijetu, tak da se morem **** ko mi je frend!


Donesite mi više tu kantu da se morem opusti, da se morem oženit, osnovat obitelj, postat poslovan i ozbiljan čovjek. Da mogu počet delat decu, nazvat ih redom, Manuel, Oliver, Filip, Mario, Sebastian, Oliver...Vrijeme je, umoran sam...
Dečki osvojite to radi ovog konja i nikog drugog!!!!


[youtube][/youtube]

formance je napisao/la:Jeste li se dogovorili ko je najveći ?!

Nego, pogledajte ove "gladijatore".

Nevjerovatno koliko varijacija su pokazali s obzirom na tada dostupnu i u mnogo čemu ograničenu tehnologiju.

[youtube][/youtube]

[youtube][/youtube]

Connors nije briljirao na evropskoj, ali je to nadoknađivao pred domaćom publikom na Američkoj Har-tru šljaci, gdje je i osvojio svih 13 šljakastih titula. Ovo je bila Borgova osveta Connorsu, koji ja ga je nekoliko mjeseci ranije pobijedio u finalu USO-a u 4 seta na istoj ovoj podlozi.
Borgova anticipacija i passing shotevi su neponovljivi, kao i njegove all round karakteristike i transformacija u zavisnosti od podloge na kojoj igra. Nikad se takav igrač neće roditi. Kada govorimo o najboljim teniserima svih vremena, konkurencija može biti velika i Bjorn može biti samo "one of the best", međutim kada govorimo o najvećim, tu privilegiju može imati samo mali broj igrača. Renshaw, Tilden, Perry, Lacoste, Laver, Gonzalez, Rosewall, Borg, Federer i Sampras. Između ovdje pomenutih, ja definitivno biram Borga. On je teniser koji je imao najveću ulogu u popularizaciji ovog sporta i njega su najviše obilježile neke okolnosti, kako na terenu, tako i van njega.


[youtube][/youtube]

Meč između samih velikana ovog sporta, Rod Lavera i Kena Rosewalla, dvojice svojevremeno najvećih rivala.
Laver je bio tehnički fantastičan igrač, mnogi će reči da je bio najkompletniji teniser kojeg je ova igra ikada vidjela. Krasio ga je ubitačan forhend, koji je bio još opasniji samom spoznajom da ga je igrao lijevom rukom i također nevjerovatno dobar bekend. Po mnogima, jedan od najboljih u historiji ovog sporta. Slajsovi, voleji, lobovi, flat i spin udarci, sve se od njega moglo vidjeti.
- Rosewall je također bio nešto posebno. Fantastična igra na šljaci i rezultati koje je postizao čine ga jednim od najboljih igrača na toj podlozi ikad i stavlja ga među najbolje i najveće igrače svih vremena.
Po biografijama i analizama mnogih teniskih stručnjaka i sudionika tog vremena, svi se bez sumnje slažu da je to najbolji bekend u historiji ove igre. Flat, underflat, spin, ritern, slajs, paralele, dijagonale, passing shotevi, sve je to ovaj majstor prikazivao, a kako bi bez takvih karakteristika i varijacija uopšte mogao i igrati 4 finala Wimbledona i biti konkurentan više od 20 godina, konstanto boraveći u TOP 10 ?!
- Ono što ga stavlja u podređen položaj kada ga upoređujemo sa Laverom i Gonzalezom osim broja titula jeste i negativan H2H sa pomenutim dvojcem.

[youtube][/youtube]

O ovoj legendi nema puno klipova, ali ovaj jedan je zlata vrijedan. Najbolji servis ikada, od položaja tijela, izbačaja loptice, pa do samog zamaha i konstantnosti istog. Fantastično. Postizao je nevjerovatne brzine terorizirajući svoje protivnike jakim servisima. Priča se da su zbog njega htjeli mijenjati osnovna teniska pravila, a dobro je poznato da su igrači morali servirati sa jednim stopalom na liniji, odnosno nisu smjeli skakati u momentu kada udaraju lopticu. Uvijek sam se dvoumio imeđu njega i Lavera, jer obojica spadaju u sami vrh najvećih igrača ovog sporta i ni sam ne znam za koga bih se odlučio između njih dvojice. Vjerovatno za Pancha, što zbog servisa, što zbog 8 uzastopnih godina kao #1, što zbog prevelike dominacije Pro i Amaterskim tourom.

Našao sam još nekoliko klipova o Panchu. Radi se o meču njega i Schroedera (Schroeder je igrao tenis više iz rekreacije, nikada se nije htio posvetiti ozbiljno tom sportu, a praktično je jedini mogao parirati nosiocima tenisa 40-tih godina prošlog vijeka Bobby Riggsu i Jack Krameru). Obratite pažnju kako se i tada igrao kvalitetan i za oko privlačan tenis, vrhunski s obzirom na tada dostupnu tehnologiju.

http://www.britishpathe.com/video/wimbl ... +Schroeder

Ovaj meč je između njega i Lew Hoada. Lew Hoad je obilježio 50-te godine prošlog vijeka, zajedno sa Tony Tabertom, Don Budgom, Frank Sedgmanom, Mervyn Roseom itd. Vrhunski igrač.

http://www.britishpathe.com/video/lew-h ... les+tennis


Eto, malo da osvježimo temu.

MauroTB je napisao/la:Wesley Sneijder; Razlozi ZA i PROTIV njegovog puštanja od strane Intera!


Nedavno sam posvetio jedan post ovoj temi, al' od tada su se stvari u Interu munjevitom brzinom promijenile. Naime, u vrijeme pisanja svog starog posta Inter je uživao renesansu što se svoje pozicije na tabeli tiče, a čak smo se u jednom trenutku usudili da kažemo da napadamo i titulu (kada smo pobjedili Juve u 'Derby d'Italia', al' ruku na srce i imali smo osnova za to). Od tada Inter iz mečeva sa Atalantom, Cagliariem & Parmom uzima svega jedan bod, da bi u 15. kolu i duelu sa Palermom napokon prekinuo seriju loših rezultata, pobjedom od 1:0. Međutim, i u tom meču Inter nije briljirao, te nam je pobjedu donio autogol Garcie.

[youtube][/youtube]

Međutim, u meču sa Cagliariem, Cassano je zbog verbalnog napada na sudiju nakon meča u tunelu stadiona zadobio kaznu od tri meča suspenzije, te se u Interu odmah osjetio problem. Naime, ova ekipa Intera sačinjena je od vel'kog broja sličnih igrača, radnika, te kada nedostaje Cassano istoj nedostaje i doza kreativnosti. Eksperimenti sa Guarinom i Alvarezom u toj ulozi očigledno ne daju željeni rezultat, pa se neminovno postavlja pitanje da li je jedan Wesley Sneijder, takav kakav je, potreban ovom Interu?

Kao što rekoh od dana pisanja 'starog' topica stvari su se promijenile, i danas Sneijder puni sve naslovnice po Italiji. Od priče o mobingu, preko odbijanja da potpiše novi ugovor, pa do novih klubova, Sneijder je sigurno tema #1 u Italiji ovih dana. Bilo kako bilo sigurno da postoje razlozi i za i protiv odlaska Sneijdera iz Intera, a vi sami prevagnite na koju stranu vam odgovara.

1. PROTIV: &!


Apsolutno je nemoguće poreći ekstremni kvalitet koji Sneijder posjeduje. Sneijder ima svega dva'est osam godina i sigurno da je on još na vrhuncu svojih moći, a kada je on u formi sigurno da može da se dovede u isti red sa ostalim majstorima veznog reda poput Pirla, Xavia il' Inieste.
Njegove sposobnosti da kreira igru su na vrhunskom nivou, al' i mogućnost da postiže golove nije ništa lošija. Sjetimo se samo WC 10' kada je Zlatnu kopačku koja se dodjeljuje najboljem strijelcu prvenstva podijelio sa Müllerom jer su obojica čak pet puta pogađali mreže rivala. Također, treba napomenuti da je on dobio Srebrnu loptu na tom turniru. Imati igrača poput Sneijdera u rosteru je sigurno privilegija, i istog pustiti bi značilo izbacivanje jednog od najkvalitetnijih veznjaka današnjice, te da će Interu biti baš teško da pronađe njegovu zamjenu, zamjenu čiji će kvalitet biti na tom nivou.

2. ZA: Тrošak!


Vel'ki kamen spoticanja u najnovijoj priči između Intera i Sneijdera je njegov ugovor, konkretno njegova plata. Sneijder naime zarađuje 6.000.000 € godišnje samo na platama po slovu ugovora, a da je to mnogo za Inter govore i sljedeće činjenice;
- Na prvom mjestu, način na koji je on odigrao prvu utakmicu od WC 10' nije opravdao tu vrstu zarade. Njegov doprinos na terenu u sezoni 10/11' ni izbliza ne opravdava tu količinu novca. Prošle godine odigrao je 28 utakmica i na istima zabilježio svega 6 golova i 9 asistencija, dok je sezonu prije toga bio daleko uspješniji sa 8 golova i čak 16 asistencija.
- Na drugom mjestu, Inter je kao i većina 'talijanskih klubova uzdrman od 'talijanske financijske krize. Isti problem koji je primorao Milan da proda svoja dva vrhunska igrača i Juve da ne popuni rupe u svom timu nekim vanserijskim imenima. Pogledajte samo činjenicu, da 'rasipnik' MM od kupovine Wesleya nije napravio nikakav ekstravagantni potez, a čak je i prodao jednog od svojih najboljih imena u tom vremenu, kamerunskog internacionalca, Samuel Eto'a.
Između financijske krize u Italiji i UEFA financijskog fair playa koji polako stupa na snagu, prodaja ima smisla sa stanovišta balansa knjiga poslovanja.

3. PROTIV: Zadržati ključne igrače u ligi!


Djelomično zbog financijske krize, a djelomično i zbog samog Calciopolia, Seria A je izgubila svoj status kao jedna od tri najveće lige u Europi.
Italijanski najbolji igrači su masovno počeli da napuštaju samu ligu. Odlazak nekih poput tada najboljeg štopera svijeta Fabia Cannavara ne zabrinjava tol'ko kao odlazak mladih najtalentovanijih imena poput Balotellia i Verrattia.
U cilju povratka na mjesto kome i prirodno pripada, timovi u Calciu bi trebali da zadržavaju svoje najbolje igrače, pa bi tako Inter zadržavanjem Sneijdera pokazao ostatku Europe da Italija polako ima namjeru da se vrati na mjesto stare slave.
Možda ćete reći da to nije nužan faktor koji bi bio u najboljem interesu Intera, griješite. Ako bi Italija povratila svoje mjesto u prve tri lige po koeficijentima gdje bi i četvrto plasirani tim na tabeli igrao najelitnije fudbalsko takmičenje, Italija bi postala ponovo dom najvećim fudbalskim imenima, a ne izvoznik za Englesku, Španiju i P$G (al' ne i ostatak Francuske).
Inter bi mogao zadržat' Sneijdera kao simbol da su 'talijanski klubovi ponovo spremni da zadrže svoje najbolje igrače i takmiče na najvišem nivou, na kontinentu.

4. ZА: Ozljede!


Sva magija koju ovaj čovjek posjeduje ne znači ništa ukoliko on dugo odsustvuje sa terena zbog ozljeda. Sneijder se često borio s ozljedama nakon njegove trijumfalne 10'. Od ozljede zadobivene protiv Marseillea u CL prošle godine, Sneijder nikako da se vrati u svoju staru kondiciju.
Naravno da dolazimo do zaključka da nije u najboljem interesu Intera zadržati toliko plaćenog igrača koji dugo nije u stanju ni da radi ono zbog čega je zapravo plaćen. Ostaje, međutim, da se vidi da li Sneijder može se napokon vrati od ovih ozljeda ili je postao nogometaš "invalid" sa samo 28.godina.
Definitivno nijedan tim na svijetu nema prostora plaćati 6.000.000 za igrača koji godišnje više dana provede u bolničkoj sobi nego na terenu.

5. PROTIV: Јednaka vrijednost?


Inter je pred sezonu 2009. platio 15.000.000 € Real Madridu za Sneijdera, a ako žele da ga prodaju sigurno da će gledati da ugrabe neki profit iz cijele priče.
Nakon sjajnih partija, Sneijder potpisuje ugovor koji ga za klub veže do 2015. Inter posjeduje sve poluge oko transfera ovog igrača. Naime, nisu pod pritiskom isteka ugovora poput slučaja "Llorente - Athletic Bilbao" tako da mogu sebi priuštiti čekati povoljnu cijenu. Ali, postavlja se pitanje da li će Inter biti u mogućnosti da dobije tu "pravu" cijenu? Timovi koji imaju financijsku moć da dovedu Sneijdera možda ne žele ga plate tolikom sumom s obzirom na Sneijder vuče ozljede i lošu formu prethodne godine.
Mislim, da Inter ne smije sebi dopustiti gubitak i na ovom polju koji bi bio gori od njegovog držanja sa visokom plaćom. Ako žele da prodaju Sneijdera oni to moraju učiniti po svojim uvjetima, a ne nekog drugog tima. Točnije, prodaja Sneijdera bi imala smisla samo ako bi bila profitabilna po Inter, tj.. ukoliko bi suma prodaje bila više od one koju su oni platili za njegovo dovođenje.

6. ZA: Da li Interu stvarno nedostaje Sneijder?


Sneijder nije igrao nekoliko sedmica za svoj ​​klub, a u istima je Interov trener Andrea Stramaccioni predvodio svoj ​​klub do 10 uzastopnih pobjeda na svim poljima. U tom nizu našao se i "nepobjedivi" Juventus kome je tako prekinuta serija od čak 49 mečeva bez poraza u Seriji A.
Dio ovog preporoda prepisuje se taktičkim korekcijama Stramaccionija, a dio poboljšanoj igri u odbrani.
Novi dolazak Antonia Cassana preuzeo je na sebe mnogo kreativnih zadataka po Neroazzure, a i ekipa posjeduje perspektivne mlade veznjake poput Coutinha, Obija i Guarina. O talentu prve dvojice govori činjenica da su oni prošle sezone predvodili svoju grupu ka pobjedi u prestižnom "NextGen Series" turniru u kome igraju omladinski pogoni najvećih klubova na svijetu.
Talijanski gigant, trenutno zauzima treću poziciju na tablici sa samo četiri boda zaostatka za liderom Juventusom, a Sneijder u ovoj ekspediciji nije imao nikakav doprinos. Ako oni posao mogu dobro odrade s njim na klupi, stvarno ne znam zašto bi bio problem da on bude i u drugom klubu? Još jedan razlog ZA prodaju Wesleyja.

I, btw; samo da kažem da polažem sva autorska prava na ovaj post. Imao sam višak vremena i odlučio sam da napišem koju vezanu za glavnu vijest ovih dana u Italiji. Nadam se da vam se sviđa, potrudio sam se.

formance je napisao/la:. Pored era Navratilove i Evert, Hingis i Seleš, sestara Williams, Henin i Clijsters, velikih bljeskova Hingis i Capriati, izjava da je današnji ženski tenis najkvalitetniji ikada zvuči u najmanju ruku smiješno, da ne kažem šta gore.

Poređenja tipa

Desmond je napisao/la:Današnja Maria, Azarenka ili Serena s lakoćom bi dobijale mečeve protiv njih.

su toliko plitka da je to Bogu za plakati. Niti su uzeti u obzir tehnologija reketa nekad i sad, niti razlika u treninzima, suplementaciji, ishrani, medicini i svemu ostalom, koja se u mnogo čemu razlikuju, zbog evolucije vremena. Tenis je sport koji je najviše sklon promjenama i zaista je žalosno da ljudi dozvoljavaju sebi da tako nonšalanstno porede neke stvari, bez da u obzir uzmo prethodno navedene okolnosti.

Graf, Seleš, Evert, Navratilova bi u jednakim okolnostima tako izdominirale današnje teniserke da bi se zapitale koliko dobro poznaju materiju ove igre. A u eri pomenutih teniserki, Šarapova, Azarenka i ostale bi samo sakupljale gejmove. Neki od najvećih rivalstava su nastala u eri kada se manjak igračkog nije mogao nadopuniti fizičkim talentom i kada je bilo potrebna puno veča vještina za kontrolu udaraca. Razlike u podlogama da ne spominjem. I pored toga, neko se usudi pominjati načine izvođenja udaraca današnjih teniserki i pričati kako bi teniserke za koje je štop volej naučna fantastika izdominirale neke od najvećih igračica svih vremena, koje su pritom igrale u 10x zahtjevnijem teniskom periodu.

Donošenje zaključaka na osnovu highlightsa mi je posebno drago. A pogotovo kretanje današnjih poluigračica. Kada njihove udarce i kretanje uporedim sa Henin, Capriati, Clijsters, Hingis, (da ne spominjem ATG igračice) onda fakat skontam koliko su Maria, Azarenka (izuzev Serene i Venus) limitirane i obogaljene. Prethodno nabrojane možda jesu izgledale ko grobovi, ali su se bar kretale ko ringišpil i imale tenis u malom prstu.

Serena se vrati nakon povrede opasne po život i šamara konkurenciju kad i kako hoće. Clijsters u najboljim godinama uzme jednu GS titulu, pa se 2009 vrati tenisu i u tom periodu do konačnog povlačenja uzme 3 GS titule.

WTA je nekada bio zanimljiv gotovo jednako kao i ATP. Danas to raja gleda samo zato što ih ubacuju zajedno sa muškarcima. Da ženke i mužjaci GS-ove igraju odvojeno, pitao bih te ja kolika bi bila gledanost "nikad boljeg ženskog tenisa" i njihovih shotmaking udaraca sa 'nikad ljepšim zamahom' i ringišpil kretanjem.

zizu1991 je napisao/la:Vi svi koji pišete o pražnjenju, trebate malo da se preispitate, i da malo preformulišete svoje postove.
Ako individua baci petardu, to nije greška i ne treba da se svali na cijelu navijačku skupinu. Za odstranjivanje individue koja remeti red i mir, koja izbija iz džepa Veležu novce krvavo zarađene postoje isprobane i efikasne metode koje klubovi širom Evrope, ali i svijeta koriste.

Jednostavno pratiti kretanje i sankcionisati doživotnom zabranom ulaska, i to je to. Niti jedan od momaka na tribini ne želi zlo Veležu, samo je problem što su oni rođeni u pogrešno vrijeme, ako mogu tako da se izrazim.Znači, ne treba greške prebacivati na kolektiv, nego se pozabavit' individuama.

Neki dan je @pastrmka postao o članarini u RA, 10KM, mislim da je to sitnica, pomaže se grupi, jača se organizacija, i imati ćeš " sutra " momke koji će uz svoj ogroman doprinos grlima i dlanovima za Velež do pobjede, paziti na ponašanje pojedinaca koji su dio te grupe, i sve će biti na jednom višem nivou. Svi oni shvataju pametnu riječ, i oni koji su tu iz ljubavi, neće raditi u štetu kluba, to je sigurno.

NoName je napisao/la:Rekoše mi da sam kao dijete bio vrlo specifičan. Naime, moja prva riječ koju sam izgovorio je bila NEĆU a običaj mi je bio da se, nakon dugog sna, probudim i stavim nogu preko noge. Kada su me pitali šta radim, odgovor je uvijek bio isti: Odmaram od spavanja.

Naravno, ni mojim roditeljima, kao ni mnogim drugim u to vrijeme, nije bilo lako. Stoga se moralo uštedjeti na svemu, pa i na mojim sandalicama. Tako jedne prilike, putovali smo negdje vozom, ja kao četverogodišnjak, a roditelji su mi kupili neke plastične sandale i upozorili me da sakrijem noge ispod klupe. Preko puta nas je sjedila neka skockana gospođa, svi su šutjeli ali sam ja započeo diskusiju rečenicom: Teta, da li se vama sviđaju moje sandale, rekli su mi da ih sakrijem pod klupu ali meni se baš sviđaju.

U moje selo, ako se dobro sjećam, prvi televizor je stigao negdje za olimpijadu. Nisam ni slutio koliko će taj crno-bijeli televizor marke Grundig uticati na moj život. Od tada sam zavolio sport i do danas je tako.

Fudbal je jedna viteška vještina, ili je takva bila nekada, dok sam gledao Savičevića, Sušića, Prosinečkog i ostale zvijezde nekadašnje zajedničke države. Danas je to više biznis, te iako sam ekonomista, moram priznati da mi se puno više sviđala nekadašnja igra. Kako zalazim u neke ozbiljnije godine, sve mi se čini da je nekada sve bilo bolje. Izgleda da postajem nostalgičan za nekim davnim vremenima.

Prije 4 godine sam doživjeo najsretniji trenutak u svome životu: Dobio sam sina. Kakva radost, onaj ko to nije doživio njemu se to ne može ni opisati. Od tog trenutka život ima puno više smisla, čak mi se ponekad desi da, kada se zaigram sa svojim sinom, preskočim i neku utakmicu. Pa Bože, stvarno sam se promjenio.

Vrijeme je da počnem svoju priču, zbog koje sam i otvorio ovu kolumnu.

Moj sin ne nosi plastične sandale. On nosi isključivo kvalitetnu obuću, markiranu, sa anatomskim stopalima, ima benetonove kape u svim bojama da bi se mogle uskladiti sa ostalom garderobom. I iako i on odmara poslije spavanja sa nogom preko noge, ipak njegov život izgleda puno drugačije nego moj. Njegovi roditelji rade jako puno kako bi on imao sve što se danas smatra neophodnim, možda i malo više od toga.

Ono što on nikada neće imati jeste onaj osjećaj slobode, onu opuštenost koju sam ja imao kao dijete. Nije samo fudbal danas komercijaliziran, sve u životu je tako i to od prvog koraka. Svi gledaju kako si obučen, kakvo auto voziš, gdje živiš, gdje izlaziš. Ljudske vrijednosti su se apsolutno pogubile, forma je postala važnija od suštine, više ne vrijedi rečenica moje učiteljice: Djeco, važno je ono što je u glavi a ne ono što je na njoj.

Zajedno sa gubitkom onih pravih vrijednosti, na žalost, izgubila se vrijednost i života. Danas, praktično svakodnevno, možemo pročitati kako je neko ubio ili ranio nekog, kako je neko digao ruku na sebe i šta sve ne. Ali, ono što je najveći problem u tome je da smo svi ravnodušni na to. HEJ, PA UGAŠEN JE JEDAN ŽIVOT. STANITE MALO.

Zašto ovo pišem na sportskom forumu? Zbog toga što su ideje sporta ono što bi trebalo biti vodilja svima nama. Svi bismo trebali da nastojimo da od svog života napravimo što više, da gledamo da ga unaprijedimo a ne da ga uništavamo. Isto tako, poznato je da je kod nas dosta problema uzrokovano i navijačkim neredima, a kako je ovdje mnogo navijača, molim vas da uvijek razmislite o tome: Taj protivnik, to je nečije dijete, i tom djetetu neko je kupio sandale i neko živi za njega, nećete ubiti ili pretuči samo protivnika, ubit ćete ili pretuči i onoga ko živi za to dijete. Jer, zapamtite, svako je nečije dijete.

Svi koji dolazimo ovdje, jasno, služimo se računarima. Odlično pomagalo, samo što je danas, uz pomoć fejsbuga, tvitera, spejsa i inih zamjenskih života, postalo svrha a ne pomagalo. Često se miješaju virtuelni i stvarni život. Na računaru, kad nešto pogriješimo, imamo komandu UNDO i ona ispravlja naše greške. Međutim, u stvarnom životu, uvijek unaprijed razmislite o svojim potezima, u životu ne postoji komanda UNDO.

MaGiCa je napisao/la:Znamenite trojke italijanskog fudbala


Videh skorije da je pisana rec ovde na ceni, pa rekoh da se oprobam i ja.
I cime drugim da zapocnem, ako ne fudbalom i to italijanskim?
90ih godina su se mnogi moji vrsnjaci lozili na skupa kola, trenerke i patike AirMax2, mafijaski zivot i ratove, a ja sam bio totalni zavisnik od italijanske Serie A.
Pamtim ta vremena jako dobro, ne i nostalgicno, a ponajvise zbog fudbala. Nedeljom u 3 se znalo: Calcio do 5 onda igranje fuce, pa pregled kola oko osmice, da bi sledila tekma od pola devet koja je uvek bila neka super bombasticna i koja je uvek "ako ne odlucivala o tituli, onda makar nagovestavala ishod borbe za istu" kako novinari to vole da naglase. Ali, ovoga puta necu vise o tim derbijima, ovo je prica o trojkama/trijadama u italijanskom fudbalu. I to o igrackim trijadama, da ne bude zabune.
Kadgod se zadesi da trojica igraca odskacu od ostalih u timu, uvek se formira neka aura oko njih i oni postanu simbolima kluba, iako nisu mozda ni "verni ratnici", ni "deca kluba" niti se tu planiraju zadrzavati duze. I odmah im se napravi ime, po uzoru na hokejaske linije (npr. KLM linija: Krutov-Makarov-Larionov)...
No dobro, da pocnem.
Prva velika trojka u italijanskom fudbalu je delo najveceg kluba na cizmi (ne, nije Juventus u pitanju ) i dosla je iz Svedske. Gunnar Gren, Gunnar Nordal i Nils Liedholm su formirali cuveni trio Gre-No-Li, koji je vratio Milan u vrh italijanskog fudbala.

Nordal je do danasnjih dana ostao najbolji strelac Serie A i covek cijih 35 golova u jednoj sezoni niko nije oborio ni 50 godina kasnije. Liedholm je prvi veliki majstor koji je nosio broj 10 u Milanu, a koliko je veliki igrac zapravo bio, svedoce tri cinjenice:
1) na odlasku iz Svedske, ocu je rekao da se vraca za 2 godine - nikada se nije vratio;
2) Svedsku je ugurao u finale SPa 1958e;
3) posle dve godine na San Siru, dao je pogresan pas i ceo stadion mu je 5 minuta aplaudirao. Who`s Iniesta?
Nakon losih godina po Milan, Silvio Berlusconi je formirao vrlo jaku ekipu pred kraj 80ih. Tu ekipu je vodio trio Holandjana za koje svi znaju, a koje je Arrigo Sacchi uklopio u najjaci tim sveta u to vreme. Naravno da su ta trojica bili Marco van Basten, Frank Rijkaard i Ruud Gullit.

Van Basten se i dalje kotira kao najbolji i najopsniji napadac (uz Ronalda Fenomena) koji je ikada igrao fudbal, Gullit je verovatno najkompletniji igrac ikada, a Rijkaard je izmislio poziciju mediane u modernom smislu te reci.
Nakon toga, Milan se okrenuo Brazilcima, pa je bilo samo pitanje vremena kad ce se formirati i brazilski trio (posle svedskog i holandskog). 2008, se ispunila dugogodisnja zelja Don Silvia - Ronaldinho je potpisao za Milan. Uz Kaku i Pata, R80 se ugradio u trio nazvan Ka-Pa-Ro, koji je trajao samo 1 sezonu i koji nije odveo Milan do trofeja.

U susedstvu Milana, gradski rival Inter je takodje pravio svoj trio - nemacki ili "trio teutonico".
Lothar Matthaus i Andreas Brehme su nosili Trapattonijev Inter do slavlja u prvenstvu 1989. sa rekordnim brojem osvojenih bodova, a tog leta su dobili saigraca iz reprezentacije Juergena Klinsmanna. Sa njim su osvojili SP 1990 u Italiji, a sa Interom Kup Uefa sledece sezone. 1992. su sva trojica napustila Italiju.
Najuspesniji italijanski klub, Juventus, je takodje u svojoj dugoj i bogatoj istoriji imao trio fantasticnih igraca.
Krajem 50ih godina se formirala trojka Boniperti-Charles-Sivori, nazvana "Trio Magico".
Boniperti je doskora bio prvi strelac Juventusa u Serie A u istoriji "Stare Dame", dok ga nije Alex Del Piero premasio, a kasnije je bio i predsednik kluba. John Charles, Velsanin, se smatra jednim od najboljih stranaca ikada u Calciu. Omar Sivori, Argentinac koji je igrao i za Italiju (nekad je to bilo moguce, ali je tada FIFA licila na EHF ), je prvi osvajac Zlatne lopte FranceFootball-a kog je dao neki italijanski klub, samim tim i prvi koji je to uradio u dresu Juventusa.
Velikog Sivorija su kasnije retroaktivno prozvali "Maradona 60ih", a pravi Maradona je u 80im igrao u mom voljenom Napoliju u drustvu Bruna Giordana i Antonia Carece.

Taj trio je prozvan Ma-Gi-Ca, ne samo zbog inicijala pomenute trojice, vec i zbog magije koju su pruzili na terenima. Predvodjen najboljim fudbalerom sveta u istoriji igre, Napoli se pretvorio u ekipu koja umesto donjeg dela tabele, jurisa na vrh. Dolaskom Bruna Giordana iz Lazia je stvorena sampionska ekipa. Careca je stigao 1987. u letu u kome se slavio prvi napolitanski scudetto, i pomogao da se dodje do drugog 1990. kao i do Kupa Uefa 1989. godine. Nikada posle toga takvi rezultati nisu ponovljeni, ali se sada na istom mestu, formira jak trio Hamsik-Lavezzi-Cavani koji bi mogao da napadne titulu prvaka Italije u predstojecim sezonama.
Posle gradskih rivala iz Torina i Milana, najvise scudetta imaju klubovi iz Djenove. Ako se za Genou moze reci da su oni bili veliki klub u dalekoj proslosti, njihov najveci rival Sampdorija, je bila ne tako davno ponajbolja italijanska ekipa. Predvodjena Vujadinom Boskovim, La Grande Sampdoria je osvajala i evropske naslove (KPK 1990.) i igrala finala istih (KPK 1989. i KES 1992.) i uzela titulu u sezoni 1991. Tu ekipu su vodili Gianluca Vialli, Roberto Mancini i Attilio Lombardo - po mom skromnom misljenju, uz Baggia i Donadonija, trojica od 5 najboljih italijanskih ofanzivnih igraca iz tog perioda. Vialli se preselio u Juventus, Mancini je postao igrac Lazia i tu zavrsio karijeru igraca i poceo trenersku (uz SG Eriksson-a), a klub je napustio i Lombardo (Juve=>C.Palace=>Lazio) da bi se vratio samo da zavrsi karijeru 2002e. Taj trio je bio od fundamentalne vaznosti za Sampu koja se nije ni do danas vratila ni priblizno na nivo sa kraja 80ih i pocetka 90ih.

Ostali klubovi se mogu podiciti sjajnim igracima, ali nijedan nije imao igrace priblizno ovakvog kvaliteta (trojicu igraca u jednom momentu).
Mozda najbliza tome je bila Roma. Kada je zabrana dovodjenja stranaca u Italiju ukinuta 1980e, "Vucica" je propustila priliku da dovede Zica, tada najboljeg igraca sveta. Doveden je Paulo Roberto Falcao, kasnije nazvan "VIII rimski kralj", koji je uz zemljaka Toninha Cereza vodio rimski klub do titule u Serie A i finala KES koje su izgubili od slavnog Liverpoola pred krcatim Olimpicom (jedini put da ekipa igra finale KES/LS na svom stadionu). Ko zna sta bi se desilo da je umesto dobrih igraca (ali za male utakmice) poput Bruna Conti-ja i A. De Bartolomei-ja, trener Liedholm imao jednog Arthura Coimbru Zica? A taj Zico je kasnije zaigrao za Udinese, u kome je imao samo Franca Causia i reprezentativnog druga Edinha, koji su bili slabi pomagaci, pa je klub iz Udina pao onog momenta kad je Zico osetio posledice ucestalih povreda.

Jednostavno, alternativna istorija ne postoji, jer da postoji - najverovatnije bi danas Gigi Meroni bio smatran za najboljeg italijanskog igraca svih vremena (da nije tragicno stradao u 24oj), a FC Torino imao najvise titula da nije bilo Superga nesrece. Jel` tako Sarajlija89?