Post
Postao/la braco » 02 jun 2020, 15:41
Puno je stvari koje su se nakupile u svima nama ovih godina. Rekao bih i razumljivo. Sedam godina bez titule i 1 osvojen kup ili ti ga u prevodu trofeja ko Olimpik i Radnik. Da ne patetišem kako je to puno za veliki klub poput Želje bla bla, ali to je fakat tako iz mnogo razloga. Što zbog propuštenih trofeja, zbog love koja se ispušila, što zbog (ne)mira među našim navijačima. Posljedice osjetimo danas i došli smo do zida.
Evo ne znamo ni hoćemo li nosioci u prvom pretkolu biti i to EL. Eto dokle je došlo. A nije to nije neko iznenađenje kad pogledaš posljednjih 4-5 godina naše "europske uspjehe". Izbacili smo samo Zetu i Narvu Trans i 2 put nismo izašli u europu. To stravično zvuči ali je tako. Ne znam jel' mi gubitkom licence prošle godine gore bilo što smo pare ispušili ili koeficijent.
Što se tiče ove sezone, nažalost moramo progutat tu gorku pilulu. Igrali smo najljepši fudbal, borba za titulu, polufinale kupa i onda osjetiš čizmu sistema koji je od ove zemlje napravila frankenštajn državu. Sistem koji će nekad u nekoj ljepšoj budućnosti izučavat na fakultetima kao primjer failed state, a njegovi protagonisti će biti označeni kao demokratske verzije diktatora Mugabea. No, da ne vazim o tome.
Dakle bilo je zaista lijepih trenutaka ove sezone. Ima jedna mala koincidencija koju sam zapazio, a koja govori koliko smo igrali ofanzivan fudbal ove sezone. Prošle sezone smo za čitavu sezonu zabili 43 gola u ligi, a ove sezone smo isto zabili 43 ligaška gola ali za samo 22 kola. Dodamo li na to da smo u kupu ove sezone u 3 utakmice dali 11 golova, cifra od 54 gola ove sezone je poprilično jasan indikator kakav je fudbal Željo gajio ove sezone.
Trenutke koje bih izdvojio ove sezone su svakako pobjede u oba derbija, gdje smo ponizili pitare. Slatka ali na kraju će se ispostavit pirova osveta za onih 0-3 na Grbavici prošle sezone. Pobjeda u Zenici od 0-2 je također nešto što bih izdvojio. Pobjeda na uvijek vrelom gostovanju pred krcatim BP, gdje rulja gađa našeg trenera badelima, a odgovor na to su dobili s 2 komada u mreži i adios do sljedećeg puta šabani. Samo se čini da će potrajati budući da je Čelik ispao.
Konačno smo skinuli taj maler i u Doboju kod Kaknja gdje smo prvi put pobjedili, a pobjeda je mogla biti i ubjedljivija da Ermin se nije glupirao s penalom. Utakmica koja je također bila od očaja do ekstaze je ona u Širokom gdje smo gubili 3-1 i gdje smo se već pomirili s porazom, ali ne i igrači na terenu gdje sa 2 izmjene u vidu ulaska Ermina i Veselog stižemo do boda, a malo je falilo i do 3 boda. Što reče tadašnji trener Širokog Denis Ćorić, parafraziram "dovoljno je vidjeti da ti s klupe ulaze igrači poput Veselinovića i Ermina". Tamburanje Slobode u Tuzli, a spominjem je pogotovo zbog vjerovatno najljepšeg gola ove sezone - dovoljno je reći Semir Štilić. A slatka je i bila ljepotica Alispahića protiv Radnika, pogotovo kad im je na klupi vječiti kmečavac Žižović.
Šlag na tortu je bila prva utakmica pod krovom na istoku, a rješena je još jednom majstorijom u nizu Štilića. O njemu stvarno ne moram ništa pisati, hvala mu za svaku magiju ove sezone. Umalo da zaboravim domaću pobjedu protiv Zrinjskog, ne zbog rezultata nego zbog atmosfere na stadionu. Stadion nije bio baš krcat ali je energija toliko bila jaka i pozitivna na svim tribinama, nije bilo one klasične letargije. Navijalo se svih 90. minuta, pa i na poluvremenu. Takva atmosfera trebala bi biti na svakom domaćoj.
Dolazim do dijela koji nas je ukopo ove sezone, a to su domaći kiksevi. Skoro svako gostovanje u ligi ove sezone je teško jer stvarno ima dosta ekipa koje su ili ravnopravne poput pitara, Zrinjskog itd. ili su tvrd orah poput Veleža, Tuzle City, Radnika itd. I uspjeli smo da budemo najbolja gostujuća ekipa lige s 5 pobjeda u gostima. Ali ono u čemu smo zakazali su rezultati na našoj Grbavici koja kao da je ukleta od kad je teren rekonstruisan. Vrlo je poražavajuće da je Željo tek peta ekipa na tabeli kad bi se gledale samo domaće utakmice svih klubova. A prošle sezone smo bili tek 8. najbolja domaćinska ekipa, gluho bilo. Imamo samo 14 pobjeda u 28 domaćih utakmica u posljednje 2 sezone.
Tu negdje vidim i jedan od razloga što su pitari prvaci, a mi nismo. Matematika je jasna, pitari su pobjedili ove sezone sve domaće utakmice osim derbija. Mi smo izgubili od Širokog i Veleža i remizirali sa Borcem i Slobodom. Na kraju je samo Borac od tih ekipa izborio europu. Ono što još više boli što smo u svim domaćim kiksevima bili bolji protivnici, a nismo znali to kapitalizrati. Dosadan sam sebi što sebi što ponavljam ovu statistiku ko papagaj ali yebeno boli: u 4 domaće utakmice koje smo kiksali smo imali sveukupno 63 udaraca od čega 31 u okvir gola, A ZABILI SAMO 1 GO. Paradoks je da smo najefikasnija ekipa, a opet se mučimo s realizacijom.
To bih pripisao našem starom problemu koji vučemo iz sezone u sezonu. Jednostavno se uvijek golovi Želje svode na jednog ili 2 igrača. Ostali su tu samo da "poguraju auto".
Odbrana je u prvom dijelu sezone također bila klimava. Mislim da je na polusezoni od prvih 6 ekipa samo Tuzla City više golova primila od nas i to ovako 1 go čini mi se. Iako je prva 4 kola djelovalo vrlo dobro jer nismo primili go, kasnije je to bilo blijedo od odbrane. Počeli su sve konstantniji kiksevi Erića koji su ga na kraju koštali mjesta prvotimca. Bekovi li-la, zavisi na koju nogu ustanu. Kemo i Sipa borbeni i srčani, ali nekad upitne inteligencije, pogotovo kad je lopta na zemlji. Kemo nije mogo Kajkuta na zalasku karijeru u BL stići kod gola. Sreća dovođenjem novih štopera situacija se popravila i nismo primili nijedan go u drugoj polusezoni, tj. ova 3 kola što su se igrala. Kad ti nisu dovoljna 3 gola u Širokom da pobjediš, 2 gola u Tuzli protiv Citya, 2 gola na Grbavici protiv Slobode, onda...
I da utakmica koja je također reprezent naše "sreće" ove sezone je utakmica u Mostaru protiv Zrinjskog. Utakmicu smo realno odigrali vrlo loše, anemično do bola. A ni Zrinjski nije bio ništa bolji, ali su nam uvalili 2 komada. Ono što je smiješno u toj utakmici je da ta 2 gola dao Petar Kunić, što će se ispotavit da će mu to biti jedina 2 gola ove sezone i to baš protiv nas. Lilian Thuram za sirotinju.
Što se tiče priče o savezu koja proteže, neko je spomenuo predsjednike komšijskih saveza. Kao to su legende fudbala i takvi ljudi trebaju na čelu saveza. Ne slažem se. Gledao sam neku emisiju gdje su rekli da u većini fudbalskih saveza su predsjednici ljudi koji nemaju veze s fudbalom. Što znači da je bitan sistem i struktura saveza, a ne samo ko je predsjednik. Evo da ti sutra Džeko dođe za predsjednika saveza, situacija ne bi bila ništa bolja jer bi mu bile vezane ruke.
U nekom paralelnom univerzumu kad bi se krenulo čišćenje saveza od nesposobnih ljudi i lopova, prvo se treba krenuti od nižih nivoa jer od toga sve kreće. Dakle ljudi često zaboravljaju spomenuti naprimjer u federaciji kantonalne saveze. Ljudi dragi kakav je to šljam. Reprezent bh. politike. Odatle sve kreće, prijedlozi i za više nivoe unutar saveza kreću od tih nižih razina. Jedan od primjera je naprimjer da je prije sigurno jednu deceniju fudbalski saveza KS kao kandidata za člana IO fudbalskog saveza BiH predložio lika kao što je Jusuf Pušina. Onda krenut entiteske saveza, pa tek onda kompletan. E tad mogu doći za predsjednika osobe poput Džeke. Kažem ovo je scenario u nekom paralelnom univerzumu. A realnost je ovo što imamo sada i čini mi se da će potrajati dugo vremena dok fudbal u BiH dođe na zelenu granu.
Zadnja izmjena:
braco, dana/u 02 jun 2020, 16:30, ukupno mijenjano 1 put.
